Sigurna sam da svi već znaju da se lahko opeći kad se igraš s vatrom. Pogotovo kada puše jak vjetar i vatra se raširi. Ako želim da održim primirje s Harryem znam da moram biti voda i da se često moram držati na distanci da me njegov plamen ne zahvati. Iznenadila bih se da mi je ovo neko rekao prije sedam dana, ali s Harryem je ipak moguće biti na prijateljskom nivou. Naš dogovor se do sada drži i čak iako ne potraje do kraja mog ostanka ovdje, lijepo je znati da smo ga mogli održati barem na kratko.

Ranije je čitav stan bio premal za nas oboje, a sada sasvim lagodno sjedimo u kuhinji i doručkujemo. Harry ponekad čak izbije neku šalu koja me nasmije, čak iako to ne bih htjela. Oboje smo gladni i jedemo brzo, tako da nemamo vremena da pričamo, ali i dalje atmosfera nije neugodna.

''Već sam pretpostavila da si popularan na fakultetu, ali toliko ne'', primjetim. Par puta mi je pričao dok smo sjedili u dnevnoj da ima dosta prijatelja na fakultetu, ali da se drži onih koji su bili na zabavi. S Harryevom naravi teško je to zamisliti, ali ipak to ne dovodim u pitanje. Brzo uzimam krišku hljeba prije nego što on položi ruke na nju.

''Poprilično sam siguran da je ta bila moja'', kaže, ali ja odbijem da je vratim.

''Poprilično sam sigurna da si uzeo više od mene'', kažem. Harry odustaje od pokušaja da mi prisvoji krišku i nastavlja da jede iz svog tanjira. Jutros smo rano ustali i imali smo vremena prije nego što smo trebali krenuti na fakultet. Zbog toga nismo žurili da završimo.

''Nema više zabava ovdje'', kažem oštro.

''Shvatio sam. Ne bih da te izazivam.'' Njegovo razumijevanje mi olakša sve i shvatim da se neću morati raspravljati s njim kako bih ga uvjerila da to ne želim. Shvatam da je ispoštovao dogovor i da nastoji da ukloni sve tragove one noći, a ne održavanje zabava ovdje je prvi korak ka tome.

''Tebi predavanje počinje za pola sata?'', upitam.

''Zar sam ti već dosadio?'' Pretvara se da je povrijeđen što me nasmije. Dražesni Harry koji se voli šaliti mi se jako dopada. Djeluje tako drugačije od Harrya kog često viđam. Skoro da želim da je uvijek takav. Mada znam dobro da je to nemoguće.

''Ne, samo te podsjećam'', kažem.

''Ne idem na faks. Subota je'', pogledam u njeg, onda otvorim aplikaciju s kalendarom i iznenadim se. Zaista je subota. Jutros sam bila uvjerena da je radni dan i da moram na fakultet. Čak sam se i veselila kad sam vidjela da po prvi put uopšte ne kasnim i da imam dovoljno vremena da se razbudim, doručkujem i obučem.

''Zaboravila sam'', kažem i nasmijem se potpuno postiđena.

''Crveniš se kao onu noć'', kaže, a onda prekrije usne rukama. Dohvatim pakovanje maramica i pogodim ga s njima poželivši da sam mogla uzeti nešto teže. Toliko je trajao naš dogovor.

''Zaslužio sam. Čak i da si me pogodila tanjirom ne bih se pobunio'', kaže i podigne ruke u znak predaje. Tanjir sam, na sreću, zaboravila jer da nisam možda bih ga njim pogodila. Trudim se da potisnem sva sjećanja koja pokušavaju da probiju branu koju sam vješto sagradila i isprva odbijam da pogledam film s njim, međutim, na kraju pristajem.

Sat i po kasnije film se završava, a ja se stresem i obgrlim se rukama pokušavajući da otjeram jezu. Ne znam kako, ali smo završili gledajući horor film. Nakon ovoga zasigurno povlačim mišljenje da horor nije strašan tokom dana jer ja i dalje osjećam jezu i kao da neko stoji iza mene. Tokom najstrašnijih dijelova željela sam ubiti Harrya jer me je plašio.

''Hoćeš da pojačam grijanje'', pita. Promrmljam tiho ne i oslonim se na jastuk.

''Mrzim te'', kažem tiho, a on se nasmije. Jasno mu je i zašto. Sve vrijeme se je podsmijavao i dodirivao me iza leđa čineći i one glupe scene strašne. Da sam mogla udarila bih ga i polomila bih mu prste, ali bilo me je toliko strah da nisam uspjela uraditi ništa osim vrištati.

''Nisam znao da si toliko plašljiva'', kaže i počne se smijati. Pokušam da ga udarim, ali ne uspijem jer se izmakne. ''Nego, hoćeš samnom?''

''Nisam baš dobra u maltretiranju ljudi, a i ne volim da pijem'', kažem šaljivo.

''Da, na žalost'', kaže privativši moju igru. ''Baš sam mislio da idemo maltretirati osnovnoškolce ili zapaliti zgradu jer nemamo druga sranja koja bismo mogli raditi.''

Moram se nasmijati na ovo. Slika Harrya kako maltretira djecu izgleda previše smiješno u mom umu da me jednostavno nasmijava. Teško je, da budem sasvim iskrena, to i zamisliti, ali to me ne spriječava da se smijem. I on se pridružuje vjerovatno misleći na isto. Kad se uozbiljimo on ustane i krene prema sobi.

''Idem da skejtam s još par frikova pa, ako želiš, pridruži nam se.'' Podignem obrve krajnje iznenađeno, a onda skupim usne i pokušam zamisliti Harrya na skejtu. Iznenadim se kad shvatim da je lakše zamisliti ga kako maltretira djecu nego kako skejta. Nešto tako mirno ne ide mi s njim i zbog toga to želim vidjeti.

''To se ne propušta'', kažem. ''Samo mi daj par minuta da se spremim.

Ulazim u sobu i počinjem tražiti stvari koje bih mogla obući. Zadnji put kad sam pokušala skejtati nisam se baš proslavila. Zapravo, skejtala sam dobro sve dok nismo trebali otići kući. Tada sam pala. Pravi sprektakl za kraj večeri. Nasmijala sam se svom licu i sjećanjima koja su se vratila, iako mi tada uopšte nije bilo do smijeha.

Odlučim da obučem crnu trenerku i bijelu majicu kratkih rukava. Pronašla sam i svoj crni kačket koji sam nosila u periodu kad sam mislila da sam kul. Proslužit će mi sada da me odbrani od vjetra i sačuva mi kosu na mjestu. Puno ljudi voli osjetiti vjetar u kosi. Ja nisam jedna od njih i volim da mi kosa ne leti preko lica.

Izlazim iz sobe i zatičem Harrya koji sjedi na sofi i igra se s Rubrikovom kockom. Odjeven je u crnu trenerku i sivu duksericu. Na glavi mu je naranđasta kapa koja mu prekriva večinu kose, ali ipak i dalje mogu nadzrijeti njegove kovrđe koje nestaško bježe iz nje. Kad me primjeti ustaje i podiže dva skejta te mi pruža jedan. Nisam očekivala da će imati dupli, ali mogla bih se zakleti da sam jedan vidjela u sobi onoga dana kada sam u nju ušla po Louisov broj.

Vani je vrijeme sunčano i zbog toga sam sretna jer ne bih voljela da sam se morala vratiti na četvrti sprat po duksericu. Lift nam je već dva dana u kvaru i kad pomsilim na sve stepenice koje bih morala preći moje dobro raspoloženje nestaje u dimu. Spuštamo skejt na pločnik i stajemo na njeg te Harry kreće, očigledno dobro izvježban, a ja ostajem iza njega oklijevajući. Udahnem duboko i odgurnem se lijevom nogom dok mi desna stoji na glatkom drvetu skejta. Slijedim ga sporo, pokušavajući da uhvatim tempo, a on usporava kad shvati da ne mogu da ga sustignem. Pruža mi ruku, a ja je pogledam namršteno i skrenem pogled. To ga nasmije.

''Neću te oboriti ili tako nešto. Samo da ti pomognem da održavaš tempo jer ćemo ovako stići za pola sata'', kaže. Ne znam kako je zaključio da sam na to mislila, ali ovoga puta mu zaključak nije bio glup. Priznajem da je dio mene u jednom trenutku pomislio da će me oboriti sa skejta čim ga primim za ruku.

Nesigurno i sa krajnjom dozom opreza prihvatam njegovu ruku i dobijam na ubrzanju. I dalje se držim podalje od njeg, ali sada se opuštam i pazim da održim balans. Vozimo poprilično brzo i ako padnem ... pa nadam se da je hitna blizu. Skoro da izgubim balans kad Harry nalgo podigne ruku kako bi dječak mogao da prođe. Pogleda me očima pokušavši da mi se izvini, ali ja samo slegnem ramenima i nastavim da ga slijedim. Usprkos svom vjetru koji se oko nas kovitla, njegova ruka je topla i ta toplina se prenosi i na mene. Shvatam da je ovo prvi put da sam ga svjesno dotaknula i to mi odvlači pažnju. Dan kada sam pokušala da se upoznam s njim nije prošao dobro jer mi je izmakao ruku i tako da se nismo ni dotaknuli. Onu noć ne želim niti računati. Znači, ovo je prvi normalan i prijateljski dodir. Osjećam olakšanje jer bi ovaj dodir mogao biti obećanje da ćemo se u ubućnosti malo bolje slagati.

''Možeš li održavati balans?'', upita. Tek onda shvatim da namjerava da skrene. Unervozim se i to shvati kao ne te s toga uspori malo. Skrentanje je oštro, ali ipak se uspijem održati na skejtu. Odahnem i poklonim mu iskren osmijeh koji on, za cijelo čudo uzvrati.

''Uspjeli smo'', kažem veselo.

''Jesmo'', složi se.

Par metara dalje on usporava pa i ja gubim na brzini što mi predstavlja olakšanje jer ne želim da oboje padnemo kad on zakoči. Na ulazu u park silazimo sa skejtova i nastavljamo pješačiti. Na jednoj od klupa sjede dva momka i dvije djevojke. Jedan od njih podiže ruku i pozdravlja Harrya.

''Pa, bilo je i vrijeme da se pojaviš. Mislio sam da ćemo otspavati na klupi dok ti stigneš'', kaže visoki momak crne kose. Pruža ruku prema Harryu, a on je prihvata. Iznenadi me običan pozdrav koji razmjene. Očekivala sam neko tajno rukovanje ili barem malo slobodnije izraze, ali oni se rukuju kao poslovni ljudi.

''Doveo si novog člana?'', upita. Njegov pogled je pronašao moj, a usne su mu oformile osmijeh. Djelovao je krajnje prijateljski nastrojen, ali ako sam i malo uspjela shvatiti ljude sa kojima se Harry druži onda znam da je to maska.

''Ross, Bella je moja prijateljica. Cimeri smo'', odgovori Harry. Njegovo je lice u trenu postalo hladno i pogled koji mu je upučivao nije bio prijateljski. Rossu to, čini se, uopšte nije smetalo. Smješkao se i dalje.

''Prijateljica. Sad se to tako kaže? Može li biti i moja?'', upita sa bezobraznim osmjehom. Spriječim usta da se ne otvore i pogledam ga poprijeko.

''Malo jeste zajebana, ali nije ono što misliš. Odnos nam je čisto prijateljski'', kaže Harry i pomjeri se tako da mu lijeva strana tijela zaklanja moj desni dio. Da ne poznajem Harrya barem malo pomislila bih da pravi barijeru između nas dvoje, ali ovako, vjerovatno se samo premjestio u drugu pozu.

''Iskreno to sumnjam. Naučio sam da izgled vara'', kaže on i proviri iza Harrya.

''Tu sam narode, tu sam. Možete li prestati da pričate o meni kao da me nema?'' Ross se nasmijao, a Harry se okrenuo prema meni upučujući mi pogled koji je govorio uopšte mi ne pomažeš. Namrštila sam se kako bih mu dala do znanja da nema potrebe da me on brani.

Ostali su prišli da se upoznaju samnom i da izgrde Harrya što je kasnio. Osjećala sam se loše jer je to verovatno bilo zbog mene, ali nisam ništa rekla. Djevojka crvene kose koja je ponudila da mi pokaže osnovne tehnike vožnje skejta činila se poprilično prijatnom. Ime joj je Enola, ali ljudi je obično zovu Alone jer je veoma usamljena.

Smeđokosa djevojka koja je radila poprilično lude vratolomije ima ledeno-plave oči i zove se Talisha. Nakon pola sata shvatila sam da joj zavidim da boji očiju. Oduvijek sam željela imati plave oči. Neko vrijeme sam željela kupiti plava sočiva, ali mama se nije složila s tim. Smeđa nije nešto posebna i svi kažu da su djevojke sa smeđim očima tajnovite. Ne znam koliko je to vjerovanje primjenjivo na mene, ali znam da bih mijenjala tu tajnovitost za oči poput njenih.

Nakon što ponovo uđem u štos odlučimo da skejtamo van parka i opustimo se. Harry, Ross i ja ostajemo na jednoj strani dok njih troje prelaze na drugu stranu kako nas ne bi bilo previše i kako ne bismo ometali hod pješaka. Harry i Ross skaču preko klupice dok ja odlučujem da igram na sigurnu kartu i ostajem na zemlji. Ne bih željela da doživim slično finale kao prije par godina pa se ne trudim da izgledam kul. Sigurno neću biti kul ako obrišem pod i ostanem bez zuba.

Nakon sat vremena stižemo do naše zgrade i zaustavljamo se kod samih stepenica. ''Dobra vožnja'', kaže Ross dahčući ubrzano jer je bio jedan od prvih koji je stigao. Svi se slože.

''Idem, imam nekih obaveza'', kaže, a onda pogleda prema meni. ''Vidimo se još koji put'', namigne i spusti skejt. Jedno po jedno, svi odlaze i ostajemo samo Harry i ja.

''To je bilo dobro'', kaže Harry. Penjemo se stepenicama, a ja črvsto stežem skejt u rukama. Osmijeh mi je prisutan na usnama i jasno je da sam sretna.

''Jeste. Jako mi se dopalo'', kažem. Oboje u isto vrijeme posegnemo za štekom i ruke nam se sudare. Na moje iznenađenje, Harry me pušta da uđem prva. Možda će sve biti dobro. Možda će se ovoga puta potruditi da ostanemo u dobrim odnosima. Današnji dan obećava puno.

---

Eh presli smo s pregledima 1.1k i u vote-ovima 170 na cemu vam zahvaljujem od <3, ali na proslom je bilo samo 7 voteova sto je meni bilo jako neobicno.

P.S. (2017) Ipak smatram da je ovo malo prebrzo, ali ne mijenja mi se cijeli nastavak zbog toga.

2019 - Da, ovo poglavlje je malo ubrzalo radnju, ali sam sa promjenjenim opisima, dijalozima i par stvarčica pokušala da sve usporim koliko sam mogla. I dalje se držim toga da neću mijenjati radnju. Prihvatam mišljenje i vote još uvijek.

Do sljedećeg puta :)