Epilog - Finale
Ovo je i posljednje poglavlje priče Komplikovan pa se nadam da će vam se svidjeti!
* * * *
Pod rukom sam osjećala mekani papir dok sam očima prelazila preko naslova i stinih slova smještenih u dvije rubrike. Ponos i oduševljenje su iz mene sijali u punom mahu zbog činjenice da u rukama držim svoj prvi časopis. Prvi na koji sam stavila svoj potpis. Isabella Wayne. Djevojka koja je prije četiri godine krenula na fakultet u Bellingam sada je sjedila u Ellensburgu u kancelariji i ostvarivala svoj san. Zadivljena sam da sam uspjela u tako kratkom roku, a bilo je puno ljudi koji su govorili da nemam šanse za tim. Još od trenutka kada je moj otac došao da radi u ovoj istoj kancelariji gajila sam želju da jednog dana ovdje radim i ja. Tada nisam mogla ni sanjati da ću jednog dana ovdje biti bez njega, ali sam sigurna da bi on bio iznimno ponosan na mene da me sada može vidjeti.
Kompijuter mi je ugašen jer je kraj radnog vremena i svi su već otišli. Svi osim mene. Ja nemam razloga da žurim kući jer me tamo niko ne čeka. Harry je u New Yorku na nekom seminaru i doći će tek za tri dana tako da nemam potrebu da požurim. Fascinanctno je to da prije tri i po godine sve mi je izgledalo beznadežno u vezi nas dvoje, a sada, dok sam sjedila ovdje i piljila u zid, shvatila sam da se sve posložilo. Harry je magistrirao, a ja sam jednu godinu dalje od diplome za magistra. Kao poklon kupila sam mu naliv pero sa potpisom Henrya Hofmana (poznati novinar (izmišljen)) i zlatni sat. Na sav glas se hvalio uokolo sa poklonom. Prošle godine kad sam diplomirala nakon tri godine faksa od njega sam dobila na poklon lančić od bijelog zlata sa malenom pahuljom. Kaže da je to zato što me imao običaj zvati ledenom kraljicom. Jako originalno, moram priznati.
Pažnju mi je privukla notifikacija na mobitelu. Od Lise je. Sigurno mi šalje sliku Ellie i Jakoba kao što to često radi. Ponosna sam na to kako je organizirala svoj život. Nakon faksa udala se za nekog advokata iz Las Vegasa i sada sa njim ima dvoje djece. Ne mogu da odlučim koje je slađe od njih dvoje. Lisa me je počastila time da ja budem kuma Jakobu kada se rodio. Bila sam najsretnija osoba na svijetu što mi se pružila takva prilika. Ponosna sam na nju što je zaboravila Liama. On se nije vratio, a pretpostavljam da je sretan tamo gdje se sada nalazi. Od nje često dobijem slike od Louisa kad im dođe, a ja nisam u mogućnosti da ih posjetim zbog posla.
On se vratio u Englesku, a radi kao prodavač nekretnina. Nisam to očekivala obzirom da smo oboje studirali isto, ali moram priznati da mu dobro ide. Još se nije skrasio, ali ostao je u vezi sa Eleanor koja se godinu poslije njegovog odlaska preselila u Englesku da bi mu bila blizu. Znam da su sretni i to mi je najvažnije. Na žalost, nisam ga vidjela posljednjih šest mjeseci i jako mi nedostaje.
Harry me jučer obavjestio da nas njegovi roditelji očekuju sljedeće sedmice na rođendanu Gemminog sina. Punio je tri godine i nikada to ne bih propustila. Ipak je ideja o tome da Gemma zadrži dijete bila ispravna jer se nakon poroda pojavio njen bivši momak koji je izrazio želju da joj pomaže pri odgoju bebe i njih dvoje su poslije toga ušli u vezu u kojoj su već dvije godine. Čitava pojenta rođendana nije samo proslava nego i to da Jules želi da je zaprosi. Presretna sam zbog nje.
Mobitel mi opet nije dao mira za razmišljanje nego je zazvonio. Ugledala sam ime Rose na ekranu i znala sam šta je u pitanju.
''Hej, jel' dolaziš ili da ja šaljem nekoga po tebe?'', upitala je praveći se da je ljuta.
''Svakako da dolazim, daj mi samo pola sata. Velika je gužva'', odgovorila sam joj. Otpuhnula je jer je znala da lažem, ali je svejedno promrmljala da požurim i prekinula.
Nathan je zaista uradio čudo od nje. Za svo ovo vrijeme iznenađujuće je to koliko smo se nas dvije zbližile. Izgleda da je istina ono što kažu. Dvije osobe koje su neprijatelji mogu da postanu prijatelji onda kada dobiju zajedničkog neprijatelja. To je Taylor uradila nama. Nekako je njen povratak u naše živote doveo do toga da se nas dvije zbližimo, a samim time što je Rose sada sa Nathanom, što čekaju bebu, a ona radi u vrtiću došlo je do toga da smo svi postali jako bliski i dobri prijatelji. Ona i ja često odemo na piće, Nathan i Harry su se počeli družiti, a i nas četvero zajedno se dobro slažemo. Rose je postala sasvim drugačija osoba otkako je trudna. Toliko se raznježi kad vidi bebu da ja ne mogu da povjerujem jer je prije na dva mjeseca svoje trudnoće govorila da nema šanse da ima bebu prije tridesete i da djecu uopšte ne voli. Nathan naravno nije imao isto mišljenje tako da je on ipak progurao svoje. Sretna sam što nam se Taylor više nikada nije umješala u život. Ne znam gdje je ni šta radi i dobro mi je tako.
Pogledam po stolu jer sam u toku razmišljanja zaboravila da nisam odgovorila Lisi na poruku, a onda opazim slike koje sam brižno poslagala po malenim policama koje sam dodala na njeg. Na prvoj smo Harry i ja onoga dana kada je dobio posao u časopisu. Na drugoj smo mama, tata i ja prije puno godina, a na trećoj smo moj pravi otac i ja svega mjesec dana prije nego što je umro. Kad god pogledam tu sliku sretna sam što sam mu dopustila da se koliko toliko zbliži sa mnom prije nego što ga je bolest progutala. Iako sam isprva bježala od mogućnosti da sa njim provodim vrijeme drago mi je da sam odustala od osvete i bila uz njega dok je vodio bitku za život. Mama je bila ponosna na mene, a vidjelo se da joj je teško onoga dana kada smo saznali da ga više nema. Ne mislim da je to zbog toga što još uvijek ima osjećaje za njega nego zato što je on moj otac. Često posjetim grobove obojice i njemo posmatram slova uklesana na kamenju u želji da shvatim jesam li ja Wayne ili Schmit. Na sreću, neću još dugo morati o tome da razmišljam jer bih do sljedeće godine trebala biti Styles. Veliki zlatni prsten na mojoj ruci me uvijek na to podsjeti. Ja, Isabella, uskoro ću biti nečija žena. I to nikog drugog do Harrya Stylesa. Muškarca koji je okrenuo moj svijet i zbog kog je moj život postao komplikovan. Na svu sreću, taj isti muškarac sada ima namjeru da sve pojednostavi i učini me sretnom do kraja života.
Primam i treći poziv. Ovaj je od Harrya. Želi da me vidi na kameri. Sasvim očekivano, popizdi kad vidi da sam još u kancelariji.
''Zašto ti mene voliš ljutiti?'', upita me sa mrštenjem dok se trudi da se ne nasmije.
''Zato što sam to ja'', odgovorim jednostavno, a on prasne u smijeh.
''Jesi li dobro? Kako je ... znaš već?'', upita sa dozom nesigurnosti i sramežljivosti. Još uvijek ne može da se navikne, a moram da priznam i meni je teško misliti na to.
''To znaš već je naša beba. Dobro je, valjda'', odgovorim i poklonim mu nevini osmijeh.
''Protegni noge nekada. Nije dobro toliko sjediti. Ukočit ćeš se.'' Oboje se nasmijemo, a ja nježno pređem rukom preko stomaka. Jedva da se i nadzire promjena na mom tijelu jer sam tek dva i po mjeseca trudna, ali već se osjećam drugačije. Ubijaju me jutarnje mučnine i nesvjestice u toku dana. Ako se nastave tokom trudnoće znači da je beba poput mene jer sam i ja imala kosicu kad sam se rodila i zato je mama puno povračala.
''Moram da idem, čujemo se. Volim te'', rekao je Harry. Uzvratila sam mu, a onda sam odložila telefon i pomazila sam stomak još jednom.
Svaki put kada pomislim da se u meni razvija život uhvati me strah jer se pitam da li ću biti dobra majka, ali Harry me uvjerava da zasigurno hoću i da ću naše dijete, bez obzira na spol, naučiti dobrim vrijednostima u životu. Kad smo saznali da sam trudna ne zna se ko je više od nas dvoje plakao. To je bio prvi put u životu da sam Harrya vidjela u suzama i to me je još više rasplakalo. Oboje smo plakali iz straha, ali i iz sreće jer je ljubav za koju smo se borili urodila plodom i dala nam je novi razlog da se još više borimo za nas. Ne mogu lagati da nismo imali problema i da se par puta desilo da smo blizu prekida, ali smo sve prevazišli i ostali smo zajedno. Mama je skoro pala u nesvjest kad je saznala vijesti. Bila je svjesna toga da smo Harry i ja postali intimni, ali nije očekivala da će nam se desiti da ostanem trudna. Isprva je negodovala, ali kada je vidjela slike sa ultrazvuka rasplakala se i počela da ih upoređuje sa slikama sa njenog ultrazvuka dok je mene nosila te je konačno rekla da je sretna zbog nas.
Tada su se mama i Harryevi roditelji po prvi put upoznali. Bili smo toliko sretni što su pristali da se svi nađemo na večeri koja je protekla jako lijepo. Mama i Anne su se sprijateljile kao da se znaju čitav život.
Pokupim torbu i konačno ustanem u namjeri da krenem iz kancelarije. Rose će me odrobijati. Dogovorile smo se da ćemo poslije posla otići da ona odabere stvari za bebu jer joj se termin bliži. Konačno ću i saznati šta nosi, a i pokazati joj prsten kojim me Harry zaručio. To se desilo prošle sedmice i potpuno me iznenadilo. Odveo me je na večeru u Bellingham, a onda me je poveo u šetnju prema parku u kom smo se pomirli. Ništa mi nije bilo jasno, ali on je insistirao na tome da odemo tamo. Kad smo stigli na sredini je bilo puno latica cvijeća, uokolo su bile postavljene svjećice, a on me poveo na sredinu i održao mi govor o svojim osjećajima i tome kako sa mnom želi da provede budućnost. Nakon toga je kleknuo i izvukao je kutijicu za nakit u obliku srca te me upitao želim li da zauvijek budem samo njegova. Pristala sam u suzama, plašeći se da će mi srce stati od sreće, a on mi je na prst stavio prsten u obliku pahulje sa velikim dijamantom na sredini. Rekao je, citiram: ''Prošao sam puno toga u životu i iskusio puno žena, ali kada sam naišao na tebe shvatio sam da si ti jedina koja je uspjela da u meni aktivira toliko toga. Ti si moj dijamant i želim da te ovaj prsten uvijek podsjeća na to.''
Te riječi ću zauvijek pamtiti.
Zataknem zalutali pramen kose i kao opčinjena se nasmješim dok gasim svjetlo i krečem ka svojoj destinaciji. U meni se gomila puno osjećaja i gutaju me i uvlače se u svaku moju poru. Osjećam kao da sanjam, a sreća u meni prelazi sve granice jer sam svjesna da ovo nije san. Moj život, onako komplikovan postao je normalan. Čovjek koji je doveo do mojih suza postao je moj osmjeh i oslonac. Komplikovan, a opet jednostavan. Podario mi je najveću sreću i nikada mu neću moći dovoljno zahvaliti na tome. Nije od mene samo napravio ženu nego i buduću majku, buduću suprugu, uspješnu osobu i ljubav svog života. Sve to važnije je od bilo čega drugog. Zato sam ja imala namjeru da ga učinim najsretnijim čovjekom ikada i da ga volim do kraja svog života.
* * * *
A/N 2021 - Pozdrav svima. Ovo je posljednji A/N koji pišem za ovu priču i presretna sam što sam sve završila i što mogu reči da sam ponosna na sve vas, a i na sebe što sam privela ovu priču kraju.
Kako vam se čini kraj?
Kako vam se čini priča opčenito?
Koji vam je najdraži lik?
Koji lik vas je iznenadio kroz priču?
Još jedno važno pitanje prije nego što počnem sa pričom. Da li želite novu priču i kakvu biste priču voljeli čitati?
Pišite mi bilo šta, a ja ću iskoristiti posljedni A/N da se dotaknem nekih stvari koje sam prošla kroz pisanje.
Što se tiče priče ona i ja smo prošle dug put. Davno, 2015 godine sam je počela objavljivati i pitala sam ljude da je čitaju. Tada nije imala puno pregleda. Ne znam sa koliko sam ono poglavlja prešla 1000 pregleda i bila sam presretna. Trnula sam od straha kada sam stavljala novi dio jer sam se pitala koliko će ga ljudi pročitati i hoće li im se svidjeti. Sada, dok sam pisala ovu sezonu uopšte nisam o tome brinula. Bila sam sretna sa ovih par ljudi koji su redovno čitali, voteali, a i ostavljali komentare. Također sam bila sretna i sa tim da vidim da pregledi ostaju postojani. Prvo poglavlje druge sezone ne prelazi 80 pregleda što je prepremalo naspram prvog prve sezone koje ima preko 3k pregleda, ali ja sam sretna što ih ima uopšte. Rekla sam da ću pisati čak i za 10 osoba, a ne za skoro 80. Hvala na svemu.
Sjećam se da sam jednom od jedne djevojke tražila mišljenje za priču i da me je baš popljuvala. Plakala sam tada i rekla sam da više neću pisati, ali nisam mogla odustati od toga. To sam jednostavno voljela raditi. Ispunjavalo me. Tako da sam nastavila da pišem i da objavljujem ovu priču. Na sreću, nisam odustala od onoga što sam voljela. Cura je bila u pravu što se tiče pojedinih stvari, ali mogla je to nešto ljepše da kaže. Voljela bih da sada vidi priču i kaže mi mišljenje. Ne voli ovakve priče o bad boyevima tako da znam da ne bi bila oduševljena, ali mislim da bi joj se neke stvari kud i kamo više svidjele nego ranije.
Sjećam se kada sam pisala po dva poglavlja u jednom danu i koliko sam bila zagrijana za Hellu. Oni su za mene postali kao stvarni ljudi. Ova priča je za mene stvarno posebna više nego ijedna koju sam napisala, a i svaki A/N iz prošlosti me podsjeti na razmišljanja od tad jer sam sa njom prošla toliko puno stvari i neke sam tamo zapisala. U toku pisanja sam se prvi put iskreno zaljubila. Možda je to razlog što mi je ovoliko trebalo da je završim. Uz nju sam doživjela i veliko razočarenje u ljubav. Sada se toga teško i sjetiti jer je prošlo 5 godina od toga. Samo znam da je ta ljubav na mene ostavila veliki trag i da je uzrok moje neaktivnosti i 'fušerenja' posljednjih poglavlja prve sezone.
Uz ovu priču sam doživjela i drugu pravu ljubav, i to kad sam je tek počela prepravljati. I to mi je odužilo prepravljanje. Na sreću, za tu ljubav još nisam doživjela veliko razočarenje i nadam se da neću nikada.
Da ne smaram više, na kraju želim da se zahvalim onim najaktivnijim tako što ću ih tagovati. Mislim da to zaslužuju. Ako nekoga slučajno preskočim izvinjavam se. Napomenite me pa ću vas dodati. Dodat ću i one koji su bili baš aktivni prije dok sam pisala jer mislim da to oni zaslužuju. Ne vjerujem da će ovo vidjeti jer ih je večina otišla sa WP, ali i dalje sam im zahvalna.
I prijašnji čitaoci:
(U komentarima sam našla neku curu koja je obrisala profil tako da više ne znam ko je, ali vidim da je bila jako zagrijana za priču tako da moram to da spomenem. Hvala joj ko god da je!)
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top