Život
Pun novca svota
I s tako malo veselih nota
I što sada pitam se ponekad
Ne čujem više dječji smijeh često
I pitam se ponovno što onda
Kad ostaneš sam
I nitko ti nigdje ne čuva mjesto

I što sada pitam se ponekad
Ne čujem glazbu više
A prije mi je tako smetala
A sada
Sada mi se čak i pjesma piše
I pitam se ponovno što onda
Kada ostaneš gluh
A oko tebe glasni ljudi i buka
I što sada
Kad pokraj tolike galame koju slušaš
Tebi fali iskrenog smijeha zvuka

I što sada pitam se ponekad
Ne osjećam više uzbuđenje
I samo želim znati
Kako da prestanem padati
I pitam se ponovno što onda
Kada osjećaji otupe
Prestaneš slušati
Prestaneš gledati
I usne čak zaglupe
Jer se smiju svakog trena
I kad nešto nije smiješno
I kad su svi ozbiljni
I kad negdje smijehu nije mjesto

I slamaju me ljudi svakog dana
A ja samo pokušavam širiti
Pozitivu
Da prestanemo vjerovati da
Se ne treba smijati
I da je lijepo ne čuti
I ne vidjeti
Ja kažem tome neću
I dozvoljavam sada službeno
Svojim usnama
Da se smiju kao lude
I da šire sreću