Sunce izlazi
I'l možda odlazi na počinak
Tko će li ga znat
Ja samo znam da vidim sjene
Cijeli jedan sat

Love me
I nedaju mi mira niti
Jednu sekundu
Plačem
Srce mi se steže
I počinjem suze liti

Disanje i treptaj oka
Pažnju treba sjena
A bol postaje duboka

Fališ puno, i nikada
Te nema
Sjena samo traži zid
Oslonac na kojem
Slikati će djela
Duboka
Lijepa
Crno-bijela

Sjena samo traži put
Kojim može sama proći
Da ne mora tražit pomoć
Jer ionako mora otići
Prije mraka
Prije noći

Oh, sjeno
Zašto me u stopu pratiš
Neznanče dragi
Znaš kako mi je
I ti nekad patiš

Želim čuti tvoj riječi
Riječi iza sjene
Želim, a ne mogu
Napadaju
Guše me
Stare uspomene

~~~~~~~~~~~~✨~~~~~~~~~~~~~
Pa, samo bi htjela reći da me na ovu pjesmu potaknula slika koja je iznad naslova. Nekako kao da mi je ispričala priču. Hvala, tko god da je slikao ti sliku, poklonio mi je pjesmu.

Što vas inspirira za pisanje pjesama?
Koliko vama treba da napišete pjesmu?

Mene iskreno inspirira sve oko mene, na primjer kad vidim da netko glasno priča ili puno trepće očima, ja vidim pjesmu u tome.

Kad pišem pjesmu sama, točnije kad mi nitko ne zadaje temu već pišem kad mi dođe inspiracija, treba mi maksimalno pet minuta.
Kad mi drugi zadaju temu, u školi na primjer, onda se znam mučiti cijeli sat i ne mogu napisati dva stiha.

I želim se zahvaliti NinaChristprincess na OGROMNOJ podršci na svakoj pjesmi. 💜💜❤️💙💙
~~~~~~~~~~~~✨~~~~~~~~~~~~~