Kako je lijepo kada
Po noći
Ležiš u toploj postelji
I imaš zatvorene oči
I slušaš vjetar što udara
U zidove kuće
I juri dalje
I opet se vraća
I kiša pljušti
I tek tada
U tišini nevremena
Čovjek neke stvari shvaća

I otvoriš oči
Na zvuk groma
A pred tobom samo mrak
I kiša manje pljušti
I čuješ zidni sat
Kako kuca kazaljkama
Koje love jedna drugu
I najednom čuješ samo kišu
I ona te uspava i ti
Zaspeš san tako, tako lak

~~~~~~~~~~~~~✨~~~~~~~~~~~~
Inspirirano nevremenom...
~~~~~~~~~~~~~✨~~~~~~~~~~~~