06.04.2020.
Evo mene ponovo ( već vidim da će mi najveći problem biti da smislim originalan pozdrav na početku svakog poglavlja ).
Treći dan i već nije sve prošlo po planu - probudila sam se u 11 ( jer sam zaspala nekako u 3 ), onda dok sam doruckovala, prošetala kuče na obližnjoj livadici da se istrči, već je bilo 3.
Od 3 pa negde do 6:30 sam uz pauzu za ručak i još par manjih učila, onda u 7 odgledala Slagalicu ( ko je gledao, ismejala sam se na Meksikanca ).
Posle sam vežbala oko sat vremena, i sad sam ponovo uzela da radim domaće za do kraja nedelje kako bih narednih dana mogla da se posvetim drugim stvarima ( sredjivanje i pisanje prvenstveno ).
Ishrana mi je bila manje više okej u toku dana, s tim što sam opet uzela malo slatkog, ali makar se vežbanja držim.
Kako danas imam osećaj da sam dosta vremena izgubila, sutra ću pokušati da se vodim ovom satnicom:
9h - budjenje
doručak, kafa
10-12h šetnja kučeta ovo mi zapravo oduzima najviše vremena, ali šta ću kad u ovim uslovima mogu samo jednom dnevno da je prošetam, pa gledam da se tad istrči
12h-15h učenje i prepisivanje u svesku
15h-17h sredjivanje polica
17h-18h vežbanje
posle toga - čitati, pisanje ( pokušati )
*leći ranije
Kao što vidite, dan mi se po planu završava prilično rano, i to iz prostog razloga - znam da ga se neću pridržati u potpunosti.
Zapravo, nikada nisam uspela da se držim ovakvog tipa plana do kraja, jer bi mi uvek nešto iskrslo. Sad čisto sumnjam da to može da se desi, tako da se nadam da ću bar donekle istrajati u satnici.
Ko zna, možda iz ovog karantina izadjem kao organizovana i disciplinovana osoba - što sigurno nisam.
Onda, do sutra,
Voli vas Lana ❤️
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top