Abigail Castillo se definitivno rodila u pogrešno vrijeme i na pogrešnom mjestu. To je shvatila još kada je napunila samo sedam godina. Sve što je sanjala i maštala u svojoj hladnoj sobi nikada se nije ostvarilo. Kao najstarija sestra morala je da pronalazi načine kako da prehrani svoju mlađu braću. A samo je željela da imaju topli dom pun ljubavi i hrane, jer je glad bila nepodnošljiva. Takođe, imala je ona svojih djevojačkih snova a to je da jednog dana postane uspješna pijanistkinja. Ali kako je živjela u vremenu gdje glavnu riječ vode muškarci, znala je vrlo dobro da neće da uspije. Zato je došla na ideju da se bogato uda, i to za princa. Jer ako je princu sve bilo dopušteno, šta bi tek sve bilo dopušteno njegovoj ženi-princezi.

Javier Ruiz je princ koji odbija želje svoje majke da konačno sebi pronađe prikladnu ženu. Zbog svega toga on bježi u jedno udaljeno selo. Tu upoznaje Abigail i saznaje sve o njenoj ideji da se uda za princa. Kako mu je sve to po malo bilo zabavno odlučuje da joj daje časove kako bi zavela princa. Ali nije slutio da će na tim časovima da zavoli Abigail, kao što ni ona nije slutila da će naučiti, da bogastvo ipak nije put do sreće i ljubavi, a jo manje do ostvarenja njenih snova.

Uvod

1888. godina-Španija

''Bijes i razočarenje čine od nas potpune slijepce. Ne vidimo istinu čak ni kada nam je ispred nosa. Ljubav definitivno gubi bitku, ali ponos je taj koji nam brani da zaboravimo gorak ukus prevare.''-Iz rubrike Kako se udati za princa?

Javier je brzim pokretima bacio košulju sa njegovog preplanulog tijela, na krevet od baldahina. Nije mogao vjerovati šta ga je upravo snašlo. Natočio je času viskia, i dok mu je tečnost boje ćilibara natapala grlo, nije se mogao odati utisku da je sve dođavola otišlo. Prstima je prošao kroz svoju crnu kosu koja je podsjećala na gavranovo pero, dok je istovremeno sjedao na svoj krevet. Začuo je snažno kucanje na vratima i taman kada je poželio da osobu koja se nalazila sa druge strane vrata pošalje do pakla, ali nije se usudio jer je na njima ugledao Abigail koja je bila na ivici da zaplače.

"Mnogo mi je žao, nisam ni pomislila da će stvari teći drugačijim tokom od onoga kako smo se mi dogovorili."

Svojim uplašenim plavim pogledom je lutala po njegovom nagom torzu dok se u mislima vraćala na dane kada ga ljubila, okusila, prstima prolazila kroz te tamne maljice. Bradavice na grudima joj se ukrute od sjećanja na samu pomisao nje ispod njega. A sada, sada ništa nije ostalo od tih srećnih dana. Ona će za koji minut, kada stražari shvate da im je umakla, ponovo biti bačena u hladne zidine tamnica ovog dvorca. Njegovog prokletog dvorca, jer je on bio princ a i budući kralj ove pokrajine.

Šmrcnula je neženstveno, dok se gorko osmjehivala. Ipak njeno ime ne označava sreću kao što je mislila.

"Zašto si nam to uradila, zašto nisi sačekala da zajedno pobjegnemo, nego si morala otrčati u naručje mog najboljeg prijatelja?" Ustao je i u par trenutaka ju je pribio uz zid. Očima je lutao do njenih usnica koje su drhtale od straha, a kad se samo sjeti kako je uživao u njima. Prokletnica jedna, ista je kao druge.

"Nisam bila sa njim, moraš da mi vjeruješ. Kako... kako dođavola da ti to dokažem? Vrlo dobro znaš da si mi ti bio prvi i posljednji... A onda si prestao da budeš siromašni konjušar i postao si princ. Đavolasti princ a ja, ja sam samo siromašna djevojka koja je imala tako prokleto malo snova koje je željela da ostvari."

Javier je odmahnuo glavom. "Samo si željela bogato da se udaš, i to za princa. Nema šta, pametna mala."

Udarila ga je snažno po grudima. "Ti si vrlo dobro znao motive moje udaje za princa, zato si me obučavao da postanem ovo što sam sada."

"Da, ali nisam znao da ću se na tim časovima zaljubiti u tebe." Nije odolio kada ga je njen miris jasmina primamio da utisne zube u tu tanku kožu vrata, baš na onom mjestu gdje je bila najslabija. Jezikom je ostavljao vlažan trag po mekanoj teksturi njene kože, dok je istovremeno zubima povlačio meko meso. Kočnice u njenom tijelu lagano su popuštale dok je prstima po ko zna koji put detaljno istraživala njegove čvrste grudi okovane mišića.

On je princ, zaustavi se na vrijeme. Tvoj društveni status je mnogo niži od njegovog. Ponovo ćeš završiti u onoj mračnoj i zagušljivoj tamnici okovanoj debelim zidovima, a njega će biti briga za tebe. Javieru je namjenjena princeza iz susjednog kraljevstva, a ti si siromašna Abigail. Siromašna i beznadežno zaljubljena u njega.

Javier je podigao njene noge oko svog struka i bacio je na krevet od baldahina. Ponovo se spustio do nje dok je gužvao tkaninu njene ljubičaste haljine. Utiskivao je grube poljubce dok se spuštao od vrata pa sve do grudi koje su se brzo podizale i spuštale. Nije odolila dok je prstima čupala njegovu kosu. Gospode, čak ju je i njegovo režanje navelo da dole postane vlažna i željna, kao da nije bila svjesna opasnosti u kojoj se nalazila. Ako će do kraja života da provede u tamnici, onda će iskoristiti ove trenutke sa Javierom kako bi ih se sjećala do kraja svog bijednog života.

''Da li si se ovako izvijala dok si bila u njegovom naručju? Da li si stenjala dok bi ti Ernesto ovo radio?'' Od ludačke želje za njom, pokidao je gornji dio haljine, a ona... dođavola nije imala korzet. Ponovo je gledao u te dvije polulutke mliječno-bijele boje koje su ga mamile za uživanje dok su ga bradavice, tamne i ukrućene, prkosno posmatrale. Poput luđaka bacio se na njih dok ih je grickao do bola.

''N-nikada nisam bila sa Ernastom. Ahh-hh.'' Bile je tako divno osjetiti njegove usne na sebi. Njena želja je postala još veća kada je prste zavukao u njene mokre gaćice koje su se cjedile. ''Sve je jedna velika laž, daj da ti objasnim.'' Mada nije bila u stanju da nastavi sa razgovorom jer je Javier upravo pronašao onaj biser među njenim ženstvenim naborima. Njeni nožni prsti su se grčili od strasti na krevetu.

''Ništa ti ne vjerujem prokletnice.'' Cimnuo je zubima ukrućenu i bolnu bradavicu dok je pomicao haljinu sve do njenog struka. Hriste, ako ga njene grudi nisu ubile definitivno će to da urade podvezice koje su bile zakačene na njenim bedrima. Desnom rukom je mjesio njene grudi dok se tijelom spuštao sve do crne podvezice koja je prdržavala njenu čarapu. Bio je grub, nestrpljiv i tako lud za njom. Zubima je spuštao prvo jednu a potom drugu čarapu . Da bi u sledećem trenutku otkopčao dugme na svojim crnim hlačama. Spustio je zajedno sa njima i gaće. Iz tamnog busena dlaka stajao je on, toliko dug i debel da je Abigail jezikom prešla po usnama. Slutila je da će ovo biti mnogo jače i žestoko od svih vođena ljubavi koje je do sada sa Javierom iskusila. Bila je spremna na sve, samo da bude sa njim. Voljela ga je usitinu, i nikada nije prevarila pa čak ni u mislima. Sada kada je znala istinu, nije joj bilo važno što je on princ. Bilo joj je samo važno da je voli baš onakvu kakva i jeste bila.

Ščepao je njeno tijelo za struk da bi je u sledećem trenutku preokrenuo da je ležala na stomaku, dok je njena ženstvena zadnjica bila podignuta visoko, i izložena njegovom prodornom pogledu.

''Obećavam ti da nakon ovog više nikada nećeš da pomisliš na Ernesta.''

Jednim zamahom ju je udario po zadnjici. Abigail nije mogla da predpostavi koliko joj se to dopalo. Zabila je glavu u jastuk kako bi utišala zvuke stenjanja koje su izlazili iz njenog grla. Prije godinu dana bi se stidjela kada je u lokalnim krčmama slušala na koje sve načine muškarci uzimali žene, a sada je i sama došla u iskušenje da ga preklinje, da ga moli da iskuse sve načine kako bi zadovoljili svoju glad jednim za drugim. Ugurao je svoju muškost u nju, i zastao na sekundu kako bi se njena uska unutrašnjost navikla na njega.

Sama slika nje i njegovog najboljeg prijatelja od njega je načinila primitivca, stoga ju je poželio obilježiti na sve moguće i nemoguće načine. Ona je moja.

''Kaži moje ime.'' Snažno se zabio u nju još jednom rastezajući je do zadnjih granica. ''Želim da znaš ko ti ovo radi.''

Abigail je zanjihala kukovima. Bile je tako dobro, tako divno. Željela je da zauvijek ovako ostanu. Samo njih dvoje na svijetu. Da, niko joj drugi nije bio potreban. Samo on. Samo Javier, njen najbolji prijatelj, ljubavnik, njen jedini princ iz snova.

''Javier. Molim te...''

''Za šta me moliš?''

''Treba mi još.'' Konačno ga je preklinjala da je zadovolji dok se on mračno osmjehivao. ''Tako je Abigail, daću ti sve iako to nisi zaslužila. Javier ti ovo radi.'' Potom je nasrnuo na nju kao gladna životinja. Prodori su bili žestoki, njegovi prsti su se utisnuli u njenu kožu ali nije mario za to. Kada je vrhunac nastupio poput oluje koja je bljesnula vani, nije se suzdržao već je cijelu tečnost sjemena prolio duboko u nju. Potom ju je ponovo udario po zadnjici dok ju je namještao ispod sebe. Ali na njenom licu nije vidio da je iznenađena niti uplašena. Izgleda je poput svake zadovoljene žene koja ga je preklinjala za još i još. Spustila je drhtave prste na njegovu čvsrtu vilicu. Očima je prelazila po njima kao da je željela da zapamti i najmanju sitnicu na njemu.

''Želim da znaš da nisam kriva, nikada te ne bih prevarila a ponajmanje sa tvojim najboljim prijateljem. Pitaj njega ako meni ne vjeruješ, uvijek se prema meni ponašao kao džentlmen.''

Javier je progutao pljuvačku, a u hodniku su odjekivali zvuci straže. Znao je da će sve biti gotovo kroz koji minut. Više je nikada neće vidjeti. A volio je dođavola. I još uvijek je voli.

''Nadam se da ćeš truniti godinama u tamnici zbog svoje izdaje. Ja ne praštam nikada. I ne zaboravljam nikada.''

A potom prije nego što će ustati i predati je straži, dopustio je još jednom da udahne njen miris jasmina.

💍Hvala na čitanju💍💙