Odijelo čini čovjeka, istina ili mit? Princeza će uvijek biti lijepa u očima svog princa ma šta god ona imala na sebi-haljinu sašivenu po posljednoj modi ili vreću za krompir. –Iz rubrike ''Kako se udati za princa?''

Abigail te noći uopšte nije spavala. Ah, kako bih i mogla. Svakako je zaslužila da ode u neki malo manji krug pakla. Počinila je grijeh. Uzela je nešto što joj nije pripadalo. Sliku koju je pronašla u sobi na kojoj je bio konjušar, koji je ujedino bio vlasnik te sobe jer je plaćao kiriju a samim tim je bio zaposlen. Ponašala se kao da je mladi djevojčurak koji je izašao iz školske klupe, željan prve ljubavi koji joj je mogao pružiti predivan, snažan muškarac dok je zaneseno posmatrala sliku konjušara Javiera, a ne odrasla žena koja je imala godine životnog iskustva. Nemila scena koja se juče odigrala u krčmi sa Anhelom bila je daleko u njenom zaboravu što je trebalo izazvati strah jer se na taj način uvjerila da suprotan pol itekako zna da bude nasilan, grub, bezobrazan i da je uzme na podu poput pomahitale životinje na najprimitivniji mogući način. Nije ni čudo što su mnoge mlade djevojke se plašile prve bračne noći. Osjetila je drhtaj u svom tijelu.

Ali zato se vrlo dobro sjećala svakog trenutka koji je provela sa Javierom. Kada je njegova šala uspjela u krevetu morala se nasmijati sada dok je bila sama u svojoj sobi, dok je juče pred njim glumila da je ljuta. I dalje je na svom struku osjećala njegove jake dlanove, njegov muževan miris,promukle riječi koje joj je šaputao kako da se namjesti na njemu. Osjećala je mišiće grudi i jake otkucaje srca kada je na to mjesto spustila svoje dlanove. Niko joj se nikada nije udvarao pa je to pripisala tom osjećaju neznanja, jer da je imala ranije iskustva u takvim stvarima ne bih se ponašala kao kakva jadnica. Ali nažalost sudbina se pobrinula da i dalje ostane neuka po tom pitanju. Sve druge dame iz visokog društva su znale kako da se ponašaju u prisustvu muškaraca i suptilno su ih zavodile. I to im je polazilo vrlo dobro za rukom. Oh, kako bi sve bilo lakše kada bi postojao nekakav priručnik za zavođenje.

Ona u tome nije imala mnogo znanja. Nakon smrti roditelja zapostavila je časove klavira, koje je obožavala da svira i da pjevuši melodije kompozicija za porodičnim slavljima, rođendanima i godišnjicama braka. Jedini prioritet su joj postala njena mala braća, da im obezbjedi hranu i prikladno školovanje. Dok je obavljala posao sobarice ili služavke krišom je posmatrala kako oženjeni muškarci i udate žene imaju ljubavnike i ljubavnice. Žene bi ih vješto zavodile svojim očima, punašnim usnama i dubokim dekolteom na haljinama dok bi prstima pratile trag svojih grudi spuštajući se sve do stomaka. Potom bi nosile jako providne spavaćice dok bi ih čekale u krevetu. Negliže- napravljen od svile i čipke. Odjeća koja je u stanju da uzbudi bilo kog muškarca.

Muškarci su obožavali takvo zavođenje i častili bi ljubavnice najskupljim nakitom kao što je rubin, safir i smaragd, haljinama sašivenim po posljednjoj modi u raznim bojama, putovanjima duž obale Francuske, Engleske ili Portugala. Neki bi čak znali otići daleko i do Indije. Ali i takve veze nisu dugo potrajale. Jer su oni obožavali da mjenjaju partnere s vremena na vrijeme i sve su to radili pod velom tajne. Abigail sebe nikako nije mogla da zamisli u ulozi ljubavnice. Prije svega bila je jako savjesna i koliko god to bilo čudno nikada nije mogla da dopusti da neko pati zbog nje, u ovom slučaju vjenčana žena muškarca koji bi izabrao Abigail da mu bude ljubavnica na određeno vrijeme.

Drugo, sama pomisao da mora krevet da dijeli sa muškarcima čiji se zadah osjećao na alkohol, ustajao sir ili na bijeli luk tjerala je njen stomak na povraćanje. Stoga je izbor pao na princa. Znala je da je to nemoguća misija, znala je da nakon smrti roditelja nije imala ni jednu sezonu predstavljanja na balu kako bih joj se neko udvarao ili pozvao na ples, nije imala poznato porijeklo a i novca nije imala puno u svojstvu miraza ali niko joj nije mogao zabraniti da se nada i da za svoju braću želi samo najbolje. Stoga se zahvalila Gospodu što je upoznala onog dana Javiera, iako će kasnije u budućnosti proklinjati dan kada su se sreili, jer je on spreman da je obuči kako da postane prava žena u svakom smislu dostojna jedne princeze.

Njeni roditelji su bili mnogo zaljubljeni jedno u drugo, stoga je svoja očekivanja ona ostavila po strani za početak. Možda ljubav između princa i nje se bude razvila nakon nekoliko godina braka. Možda je nikada neće ni biti. Ali je znala da svaki princ ima jako puno obaveza kako na dostojanstveni način da vodi državu, naravno biće tu puno putovanja u susjedne države, mnogo plesa kada budu u svom kraljevstvu održavali bal, hrane će biti u izobilju i više nikada neće biti gladna, njena braća će da steknu obrazovanje u uglednim školama, imat će novu odjeću i cipele. Više neće morati da im šije i prepravlja stariju odjeću a ona, oh... konačno će moći da se posveti klaviru. Jedinoj pravoj ljubavi koju joj je usadila njena majka.

Stoga je sebi obećala da će pomno učiti na časovima kako da zavede princa, kako da bude baš prava dama u njegovom prisustvu, kako da ga ne obruka na bilo koji način, znaće kada treba da zaćuti, kada treba i na koji način da priča, kakvu će haljinu za koju situaciju obući, kakva će joj frizura biti da li podignuta visoko i sputana šnalama ili možda da pada do sredine leđa.

Iako je bilo poprilično rano čula je udarce na vratima svog doma. Ko bih to mogao da bude ovako rano? Taman dok je pronašla ogrtač kako bi sakrila svoju spavaćicu kojoj je boja bila izblijedila, silazila je niz stepenice ali neko je bio mnogo brži od nje. Blizanci Jose, Horatio i Fausto su na sebi imali samo hlače dok su im stopala bila bosa. ''Morate i čarape da imate na sebi kako ne bi zaradili prehladu i strašnu upalu pluća.'' Strogo im je rekla, ali ih oni nisu čuli jer su sa zanimanjem posmatrali posjetioca na vratima. ''Nije moguće.'' Abigail je tiho ponovila u sebi. Bila je iznenađenja, jer se na pragu njenog doma nalazio Javier. Nekoliko dugmića je bilo raskopčano na košulji tako da joj je pogled pobjegao na malje. Teško je progutala pljuvačku. Kad bi samo znao da proteklu noć nije uopšte spavala jer je samo o njemu razmišljala.

Zašto je tako prokleto morao dobro da izgleda? Smeđe hlače od jelenske kože su mu ljubomorno pratile mišiće bedara i spuštale se sve do skočnog zgloba. Takođe na sebi je imao crne cipele.

''Ko ste Vi?'' Jose je upitao dok je stavljao ruke na svoj struk.

''Šta želite?'' Horatio je podigao kažiprst i ljutito namjestio obrve, mada mu gluma nije išla od ruke.

''Mi ćemo da branimo našu seku od propalica kao što ste Vi!''Najmlađi blizanac imena Fausto je izvukao drveni mać iz svojih hlača i zamahnuo prema Javieru.

''Prokleti pakao. Fausto jesam li ja zabranila da ne smiješ tako da se izražavaš.'' Abigail je pojurila i našla se odmah pored svoje braće dok je posmatrala Javiera kako na licu ima osmjeh.

''Ali i ti si sada izgovorila 'prokleti pakao' zar ne? To onda znači da i ti ne smiješ tako da se izražavaš.'' Fausto je bio odlučan.

Taman kada je htjela nešto da kaže, Javier ju je prekinuo. ''Da, u pravu ste mladi gospodine. Jedna dama uopšte ne bi smjela tako da razgovara pred džentlmenima. Vidim da su tvoja braća i ti uvijek spremni da branite damu u nevolji kao i njenu čast i svakako zaslužujete pohvalu. Ali ja sam prijatelj Vaše sestre i pri tome radim zajedno sa njom. Moje ime je Javier. I donosim Vam mnogo hrane, odijeće i knjiga kako bih mogli nastaviti Vaše školovanje. To Vam sve šalje naš gazda Lorenco. Naravno, tu se nalaze i razne igre kojima je samo muškarcima dozvoljeno kao što je borba sa pravim mačevima, luk i strijela, i još mnogo štošta. Sve se to nalazi u kočiji ispred Vašeg imanja.''

''Stvarno?'' Blizanci su upitali u isti glas.

''Da, naravno. Vi ćete mi pomoći sve to da istovarimo ali pod jednim uslovom. Morate da se obučete a ja ću vas sačekati ovdje zajedno sa vašom sekom.'' Javier je posmatrao kako blizanci nestaju trčeći uz stepenice a potom je svoj pogled usmjerio prema Abigail. Znao je da će postaviti mnogo pitanja, to je svakako i očekivao. Stoga je smislio plan dok je dolazio do nje. Istina, Lorenco se htio odužiti nakon onog incidenta koji se juče odigrao u krčmi gdje je Anhel učestvovao stoga je vrlo rano pripremao hranu za Abigail i njenu braću kako bih joj se još jednom izvinio. Javier je u to vrijeme nahranio konje i kada se vraćao natrag do svoje sobe ugledao je Lorenca. Od njega je saznao i adresu i sam se ponudio da ovo jutro iznenadi svoju princezu kako je obožavao da je iz šale tako zove. Znao je koliko je siromašna stoga je iz svoje sobe uzeo malu vreću zlatnika i odlučio da uz hranu još nešto kupi ali ona za to nikada neće saznati jer će sve vrijeme misliti da je to Lorenco uradio.

Sinoć je osvojio pozamašan iznos novca u klubu, i odlučio da i taj novac potroši na njenu malu braću. Znao je da je dječacima u tom uzrastu zanimljivo da se igraju uz pomoć mača, luka i strijele stoga je sve to kupio iako su radnje bile zatvorene. Toga nije sprečilo da probudi gazde jer ih je častio mnogo većim novčanim iznosom nego što su to zaista i očekivali. Za Abigail je izabrao tri haljine, jedna je bila boje slonovače, druga žute boje a treća crvene stvorena za zavođenje. Sve tri haljine su imale dubok dekolte. Jedva je čekao da ih vidi u njima i ponovo osjeti miris jasmina.

''Nisam te očikavala ovo jutro. Ali zašto.. hoću da kažem kako si saznao gdje živim? Moja braća znaju da budu malo nestašna ali jako su dobri dječaci. Molim te izvini, Fausto obožava da sa sobom uvijek nosi mač i da ga koristi iako je on napravljen od drveta. Ne bih te nikada povredio.'' Osjetila je kako joj lice poprima crvenu boju. Ne sada. To se ne bi trebalo sada dešavati, ne pred njim.

''Znam to. Bio sam i ja u njihovim godinama. Ali da se vratimo na tvoje pitanje. Lorenco je spremao kočiju, poklone i hranu i riječi kako bih ti se još jednom izvinio nakon onog sa Anhelom ali u međuvremenu došla je njegova stara poznanica stoga sam se ja ponudio da dovezem sve ovo a ujedino da te obavjestim kako danas imaš slobodan dan. Krčma danas ne radi. Starim obavezama se vraćaš sutra a do tada želim da nam pripremiš doručak i obučeš žutu haljinu koju ću ti sada donijeti dok ja u međuvremenu sa dječacima budem istovarao ostatak poklona iz kočije.'' Usmjerio je svoj pogled na dječake dok su silazili niz stepenice. Bili su jako brzi i prikladno obučeni.

''Mislim da te nisam najbolje shvatila.'' Abigail je prstima prošla kroz kosu.

''Naša seka zna i da svira klavir gospodine. Ne znam da li ste to znali?'' Jose je ponosno izjavio.

''Jedva čekam da je čujem danas, jer ja ostajem i na večeri.'' Javier je zajedno sa dječacima otišao do kočije dok je Abigail imala osmjeh na licu dok ih je posmatrala kroz prozor, a srce joj počelo ponovo snažno kucati u grudima. Osjetila je leptiriće u svom stomaku. Svirat će klavir i on će je čuti. Oh, mora da bude prokleto dobra u tome. Odabrat će najbolju kompoziciju koju napamet zna da svira.

💍Hvala na čitanju.💍 ❤