''Ponekad je jako teško zaboraviti osobu koja nam nikada neće biti u zagrljaju.''

Kada je napustila njegovu sobu, Javier je ispustio sav vazduh koji je zadržavao u plućima. Uzeo je čašu koja je stajala pored flaše žestokog pića i bacio je od zid. Čaša se razbila na nekoliko dijelova a krhotine stakla su se raspršile na podu. Došlo mu je da izađe vani, da pronađe Anhela i da ga ponovo šutira. Sam prizor bespomoćne Abigail dugo mu se zadržao u mislima. Da je koji trenutak ostao duže vani, nasilnik bi dobio ono po šta je i došao. Frustrirano je prošao prstima kroz kosu i legao na krevet.

Jednu ruku je  stavio iza vrata dok mu je druga bila položena na čvrste mišiće stomaka. Na isto mjesto gdje se do prije nekoliko trenutaka nalazio njen dlan. U cijelom tom događaju za malo da mu promakne taj prizor kada je Abigail drhtavim prstima prolazila po tamnim maljicama njegove kože. Kao da je istraživala neotkriveno mjesto. Čak joj je dao svoju najbolju košulju. Biće u velikoj opasnosti kada mu je vrati. Ako na njoj bude osjetio miris jasmina neće mu biti dobro. Bio sujevjeran ili ne ali zbog njenog mirisa nije razumno razmišljao. Bila je poput vještice i mogla ga je začarati kad god poželi.

Ali on će biti jači od nadolazećih dešavanja. Još danas će joj pokazati sliku njenog princa koga je vjerovatno čekala cijeli svoj jadni život a on će joj se iza leđa smijati kada prođu časovi obuke. Današnji događaj je samo pokazao da je Javier džentlmen i da će uvijek pomoći djevama u nevolji ali to ne znači da će im se zakleti na vječnu ljubav ili ne daj Bože obećati brak. Imao je još nekoliko godina prije nego što to uradi, a do tada će da se provodi na najbolji mogući način. Princeza Španije će još malo pričekati prije nego što dobije tu titulu a i sam Javier je znao ko će biti idealna djeva za tu ulogu.

Okrenuo je glavu na jastuku dok su se Sunčevi zraci probijali kroz staklo. Njegova buduća žena će poticati iz imućne kraljevske porodice. Poznavat će sva pravila i manire i znat će kako će se ponašati u određenim situacijama. Vrlo dobro će znati da vodi razgovor, a isto tako će znati kada ne treba previše da razgovara. Elegantno će oblačiti najbolje haljine te sezone, zanosno će mahati lepezom, plesat će sa njom na balovima ali nikada javno neće pokazivati nježnost između sebe. Nije želio da postane glavna tema u tračevima koji su se prepričavali u pokeraškim klubovima ili čajankama koje su organizovale ugledne žene imućnih gospoda. Oh ne, to sebi svakako neće dozvoliti.

Kao i svakom nasljedniku i njemu će biti u cilju da produži svoju lozu. Zadovoljio bi se i sa jednim sinom, ali kako Gospod odredi koliko će djece imati tako će i biti. Ali on neće odustati, vragolasto je pomislio, biće mu veliko zadovoljstvo da ispunjava noću svoje bračne dužnosti dok će danju biti zauzet obavljanjem ostalih dužnosti koji je dvorac od njega zahtjevao. Ali i u njegovim najdaljim mislima pojavljivao se lik  i ime žene na koju nije smio nikako da misli. Ona je bila vrlo siromašna, nije poznavala manire i pravila i svakako se ne bi uklopila i njegov svijet pravila.

Za to vrijeme Abigail je uzela cijelu kantu vode i prosula na svoje nago tijelo. Drugom rukom je uzela spužvu natopljenu sapunom i prelazila po vratu, grudima i stomaku. I dalje je u dnu svog stomaka osjećala nagon za povraćanje ali uspjela se nekako suzdržati. Anhel joj barem za sada neće biti prijetnja. Nakon batina koje je dobio od Javiera nadala se da ga neće vidjeti neko vrijeme. Uzela je peškir koji je bio na starom stolu u podrumu a potom izbrisala svoje tijelo. Uzela je staru haljinu svijetlo žute boje i navukla je preko glave.

Prije nego što će izaći iz podruma košulja od Javiera je bila u njenim rukama. Kada joj se smjena završi, otiće će ga pronaći da mu je vrati. U krčmi pored šanka Lorenco joj je pružio riječi podrške ali i utjehe. Čak joj je obećao da Anhel nikada više neće kročiti u krčmu jer on to neće dozvoliti. Ona je klimnula glavom a potom otišla da opere čaše koje su stajale na pultu. Kako je dan odmicao spremila je ostatke mesa od divljači, juhe od povrća i jedan manji komad kolača od jabuke koji je ostao od ručka da ponese svojoj braći.

Kada joj se završila smjena otišla je do njegove sobe. Pokucala je jednom a onda se čulo promuklo naprijed. Nesvjesno je prstima prošla kroz kosu a potom popravila haljinu kada je ušla u njegovu sobu. Stajao je ispred stola oslonjen zadnjicom. Njene oči su upijale njegove smeđe čizme, potom hlače u istoj boji koja su mu bila zategnuta na bedrima i zakopčana nisko na kukovima. Košulja je bila bijela, ista onoj kojoj je imala u rukama ali na njemu su bila otkopčana četiri dugmeta i ona je uhvatila ponovo dio njegove preplanule kože.

Čvrsta vilica sa obrijanom bradom, te punašne usne a tek oči, prodorne i tako duboke, skoro da se plašila da će se u njima izgubiti i da joj neće biti povratka. Ovaj konjušar je bio naljepši i najzgodniji koje su njene oči ikada srele.

''Da li si uspjela na trenutak da zaboraviš onaj nemili događaj što se danas odigrao u krčmi?'' Njegov glas je bio tako divan, da je poželjela da ga svakodnevno sluša. Ali nažalost to sebi nije mogla da dopusti. Imala je jedan cilj i mora ga ispuniti radi svoje male braće. ''Mhm.'' Promljala je pa je potom dodala. ''Imala sam dosta čaša da operem pa mi je to skrenulo misli. A i želim da ti vratim košulju, i da ti se još jednom zahvalim što si me spasio.''

Njihovi prsti su se dodirnuli kada je Javier uzimao košulju i spuštao je na sto koji je bio iza njega. Da bi zaboravio njen dodir mekan poput latica ruža iz džepa je izvukao portret njegovog prijatelja. Želio se zabaviti. ''Želim nešto da ti pokažem.'' Pružio joj je manju sliku. '' To je njegovo kraljevsko visočanstvo Ernesto Guttierez, princ Portugala i tvoj budući muž.'' Zadovoljno je izgovorio svaku riječ i pratio njenu reakciju.

Abigail je detaljno pogledom upijala portret princa koji je trebao da postane njen muž. Bio je lijep, sa tim se svakako mogla složiti ali Javier je bio tri puta ljepši od njega. Nije znala zbog čega je počela da ih upoređuje. Taj Ernesto je imao dugu plavu kosu dok je kod Javiera bila crna, poput gavranovog pera, kratke dužine i uredno podšišana. Imao je pravilne crte lica ali Javierova čvrsta vilica, te prodorne oči bile su joj dugo urezane u glavu. ''Lijep je.'' Samo to je rekla. Ako bi nastavila da priča još više bi se osramotila a možda bi pohvalila Javierov izgled a to svakako nije željela javno da kaže.

''I vrlo bogat. Radio sam neko vrijeme za njegovu kraljevsku porodicu, čak sam dobio i odlične preporuke za ubuduće. Ali ono najvažnije znam sve detalje iz njegovog života, šta voli a šta ne. Znaš i sama da posluga vrlo dobro voli da prisluškuje razgovore svojih nadređenih.'' Kako je samo vješto lagao. Bio je najbolji. Čak bi sam sebi povjerovao ove laži. ''Njegovo bogastvo se ne može mjeriti sa princom od Španije. Ernesto ima dva puta više od tog princa.''

Samo je željela da njena braća nikada ponovo ne osjete glad. ''Šta misliš da li ću moći postati njegova žena?''

''Oh princezo, zato sam ja tu. Naši časovi treba odmah da počnu. A danas učimo jednu vrlo važnu lekciju. A zove se zavođenje.'' Odšetao je do svog kreveta i legao na čiste bijele plahte. Prstom ju je pozvao da dođe. Abigail nije znala šta treba da radi. Bila je zbunjena ali ako joj je on obećao da će je svemu naučiti da osvoji Ernesta ona treba pomno da uči. Drhtavim nogama je došla do kreveta a Javier joj je očima pokazao da legne. Kada je krenula da spusti glavu na jastuk, on je odmahnuo glavom. ''Ne tako.''

Spustio je šake na njen struk a potom je namjestio da sjedi na njegovom stomaku dok su joj noge bile sa obe strane njegovog tijela. Javier je legao među jastuke dok se Abigail nalazila iznad njega. Dlanove je položila na čvrste grudi dok se njen dah mješao sa njegovim. "Mislim da ovo nije najbolja ideja. Šta ako nas neko ugleda ovako prisne. Odmah će skandal izbiti i ti ćeš tražiti posebnu dozvolu za naše vjenčanje."

"Opusti se princezo."

Oh, koliko je samo mrzila kada bi je tako zvao. Vrlo dobro je znao da ona nije princeza i da to nikada neće postati, bez obzira koliko god se trudila da uspije.

"Ova današnja lekcija je vrlo važna. Učimo kako da budeš intimna sa princem. A vjeruj mi, svaki muškarac želi da mu žena bude iskusna u krevetu." Dodao je Javier kada je pomjerio pramen njene kose u stranu. '' I vjeruj mi svaki muškarac po nekad voli da mu žena bude gore.'' Da bi joj pokazao na šta misli, njegovo međunožje se pomjerio ispod nje. Rumenilo se počelo širiti njenim licem.

"Da, ali... zar ne bi trebalo da učimo kako ću se predstaviti kada se prvi put vidimo, pa potom kako se nakloniti, kako mahnuti lepezom. Nisam baš sigurna da ćemo na prvom sastanku završiti u krevetu."

Javier se glasno nasmijao. Njegov osmijeh je bio zarazan. Abigail ga je ćušnula u rame. "Znala sam da se samo igraš sa mnom."

"Ovo je bila odlična pauza za smijeh. A itekako vrlo dobra šala. Vraćamo se narednim aktivnostima." Ali prije nego što ju je pustio iz naručja uživao je u njenom mirisu jasmina i kako njeno tijelo savršeno odgovara njegovom. Biti učitelj zaista je imalo veliku prednost.

''Nakon današnje lekcije želim da mi počistiš sobu dok ja budem vani kod konja.'' Odšetao je iz sobe a Abigail je i dalje bila na njegovom krevetu. Kada je smirila otkucaje srca i kada se pribrala počistila je njegovu sobu. Slučajno je dlanovima oborila listove papira sa stola i kada ih je skupila i vratila nazad na isto mjesto gdje su i bili, njene oči su ugledale Javierovu fotografiju. Bez razmišljanja je uzela njegovu fotografiju a ne Ernestovu koja je ostala na krevetu.

Kada su njena braća bila sita od hrane koje je donijela iz krčme i kada su konačno zaspala u svojim krevetima, Abigail je obukla jedinu spavaćicu koju je imala a potom se zavukla u svoj krevet. Uzela je Javierovu fotografiju i pored svijetlosti svijeće je posmatrala njegov lik. Nije znala sebi da objasni zbog čega je to radila ali jednostavno je morala. Bilo je to budalasto od nje ali nije mogla protiv toga. Znala je koliko će sutra imati posla u krčmi i nije mogla da sklopi svoje oči. Bila je zanesena koliko je on bio lijep i poželjela je na trenutak da ima magiju i da pomoću nje sazna da li Javier barem malo misli na nju.

U to vrijeme Javier je sjedio u klubu za gospodu dok se kartaška igra odvijala. Dvije dame bile su sa obe strane njegovog tijela, obučene vrlo provokativno, tako da je čak mogao da im vidi cijele grudi koje su im se nazirale ispod kraja haljine. Zar nije želio da se zabavi sa njima ovu veče? Ali zašto je u sebi osjećao da ovo nije bilo ispravno? Njihovi mirisi nisu bili jasmin.

💍Hvala na čitanju.💍 ❤