''Pravi princ će uvijek braniti čast djeve koja mu je zarobila misli.''

''Ti si potpuno poludio.'' Uzdahnuo je Ernesto dok je rukom prinosio čašu alkoholnog pića svojim usnama. ''Baš kao i ti za sada nemam namjeru da se ženim. I od kud ti blesava ideja da bih ja trebao da imam vjerenicu?'' Njegove misli su bile podijeljene na dvije žene. Jedna je bila Javierova ljupka i mila sestra a druga, za nju nije imao logičnog objašnjena jer je bila sirena. Ista ona sirena koja ga je spasila iz opasnog brodoloma koji je zadesio njegov brod. Čak ni svom najboljem prijatelju nije ispričao za taj nemili događaj a kada bi spomenuo sirenu definitivno bi ga smatrao ludim. Koliko god bio rastrzan između dvije žene nije imao namjeru da se i treća žena uplete.

''Samo želim dobro da se zabavim sa Abigail i to je sve. Zauzvrat ona će mi čistiti sobu dok je ja budem obučavao kako da postane prava princeza koja poznaje bonton i manire. Od neugledne seljanke napravit ću od nje damu. Vidiš da ipak činim jedno dobro dijelo.'' Javierove punašne usne su se izvile u ciničan osmjeh dok je u sebi smišljao sledeću taktiku.

''Trebao bi onda pronaći drugačiji izvor zabave u ovom selu. Kladim se da bi bilo koja sluškinja raširila krajeve haljine kako bi te primila među svojim plahtama. Ovo što ti radiš sa tom jadnom djevojkom je zao potez. Ja u tome ne želim da očestvujem.''

''Ne brini se. Nikada je nećeš lično upoznati. Tvoj portret će mi poslužiti kao neka vrsta dokaza da ona vidi da sam ja radio u tvojoj službi, da poznajem vrlo dobro tvoju narav. Rekao sam joj da sam radio kao glavni konjušar u službi prinčeva. A kada bude vidjela tvoju sliku jadnica će samo maštati još više da se bogato uda. A onda kada savlada i najmanje manire eh, tada ću je osramotiti. Poželjet će da se nikada nije rodila i onda će prestati da se zanosi iluzijama o bogatim prinčevima.''

''To je vrlo loše što ćeš ti da uradiš.''

''Jedino loše u svemu tome je da se ona ne razlikuje od drugih maloumnih djevojaka koje odlaze na balove u pratnji svojih dosadnih majki kako bi se dobro udale. Kad joj jednom pokažem njeno mjesto možda konačno shvati da se bogata klijentela ne vjenčava sa siromašnim djevama koje nemaju čak ni miraz.'' Javier je ponovo pomješao špil karti.

''Ako želiš na takav način da se zabaviš ko sam ja da ti do zabranim.'' Ernesto je prstima prošao kroz bradu staru dva dana. ''Ali nemoj mi reći kasnije da te nisam upozorio. Ne bih želio da mi se najbolji prijatelj zaljubi u maloumnu djevojku koja je vrlo siromašna.''

''To se neće nikada dogoditi. Možda je odvedem u krevet kako bi je naučio bračnim dužnostima koje će da dijeli sa nekim ako bi se udala. Ali da se u nju zaljubim, nema šanse. Neka igre počnu. A ja sam taj koji će se zadnji smijati.'' Podrugljivo mu je Javier odgovorio.

Iduće jutro Abigail je bila sama za šankom u krčmi dok je na par metara od nje sjedio lokalni pijanica Anhel za drvenim stolom i ispijao vino. Iako je bio malo niži od nje, njegov stomak je bio zaobljen da su dugmad na hlačama popucala dok su mu brkovi požutjeli od duvana. Bio je u kasnim pedesetim godinama ali je i dalje bio bezobrazan i loš čovjek svaki put kada bi došao u ovu krčmu. Koliko puta je samo znao da sa svojim debelim prstima uhvati zadnjicu bilo koje djevojke koja je ovdje radila. Neke su samo na to šutjele dok su druge pristajale da spavaju sa njim jer su znale da ima dosta zlatnika. Nestale bi sa njim na pola sata u sobama ove krčme a potom bi izlazile na osmjehu na licu kada bi zlatnike stavljale u haljinu među grudima. Abigail bi se svaki put stresla na pomisao da sa njim neko mora da dijeli postelju. Iako je željela da se bogato uda, svakako nije planirala da ide u krevet koji je toliko godina stariji od nje. Neka on ima rudnike po cijeloj Španiji ona nikada neće pristati da sa njim ode u postelju.

Anhel kao da je opazio da ga ona posmatra ustao je na svoje noge i teturavim hodom joj prilazio. Abigail je za to vrijeme izašla ispred šanka kako bi ga obrisala krpom kada ju je neko ščepao za leđa i pribio uz hladno drvo. ''Možeš da vrištiš koliko god hoćeš nema nikoga. Čak je i gazda otišao u javnu kuću kod sinore Brende. Konačno smo sami.'' Njegovi debeli prsti su gužvali haljinu na zadnjici dok su je podizali. Abigail je osjetila njegov loš zadah i umalo se od toga nije onesvjestila. Počela se opirati i laktom ga je udarila u lice. Anhel je bolno zakukao dok se držao na lice. ''Ti mala kučko.'' Ona se uspjela osloboditi stiska ali ne zadugo. Kada je krenula da trči do izlaznih vrata, Anhel je pao na pod i zgrabio je za članak. Potom je i ona pala na drveni pod dok se on bacio na nju. ''Sada ću ti pokazati koliko grub mogu da budem.'' Njegova pesnica je zadala snažan šamar na njenom mliječno bijelom licu, dok je kraj usne počeo da krvari. ''Ovo je samo početak.'' Zlobno joj je rekao dok je kidao prednji dio haljine.

''Ostavi me na miru. Upomoć.'' Glasno je viknula kada je on spustio šaku na jednu njenu dojku. Snažno ju je stisnuo i štipnuo da je počela da plače. Nije željela ovo, nije željela njega a sada ne može ni da se obrani jer je bio težak kao bačva vina. Koliko god se otimala on je ugurao svoje noge među njene dok su mu prsti šetali po njenim bedrima. ''Sada ću i pokazati kako izgleda pravi muškarac. Niko me nije odbio pa nećeš ni ti.''

''Aaaaa.'' Zakukala je Abigail kada su se njegovi zubi zabili u kožu njenog vrata. A potom je začula glasnu lomljavinu drvenih vrata. Crne čizme su stale pored nje dok je neko grabio Anhela i bacao ga u ugao krčme. Začuo se zvuk pucanja kosti. Bio je to konjušar Javier. Ali nije se na tome zaustavio. U dva koraka je došao do Anhela a potom ga je šakama udarao. Abigail je jedva smogla snage da ustane u sjedeći položaj ali je i dalje drhtala i plakala. Kada je čuo njen zvuk stvorio se odmah pored nje dok je skidao svoju košulju i pomogao joj da prekrije određene dijelove tijela.

Potom je stigao Lorenco. ''Grom i pakao. Šta se ovdje događa?''

''Prokletnik je napao gospođicu Abigail. Ali sam ja stigao na vrijeme i naučio ga lekciji.'' Uzeo je Abigail u svoje naručje dok je odlazio do svoje sobe. ''Izbacite to smeće napolje. Ne želim da prilazi krčmi.'' Doviknuo je Javier. U njegovom naručju ona je i dalje drhtala a njena glava se spustila na snažne mišiće grudi koje su joj pružale sigurnost. Kada su došli u sobu, Javier ju je spustio na krevet. Njena kosa je bila raščupana, haljina pocjepana ali je prestala da plače. Ko zna šta bi se sve dogodilo da on nije došao. On je muškarac i bio je sa par žena u krevetu ali nikada nije pomislio ni na sekundu da ih uzme na silu i bez njihovog pristanka. A onaj jarac je spustio svoje ljigave kandže bez pristanka. Jedva je čekao da ga nađe i ponovo se sa njim obračuna.

''Naredit ću sluškinjama da unesu kadu sa toplom vodom kako bi se okupala.'' Kleknuo je pored kreveta dok je podizao njeno lice da bi bili u istoj ravni. ''Da li te...'' stisnuo je zube do granice bola. ''Da li te je na bilo koji način povredio?''

''Ne. Nije uspio jer si ti došao.'' Tiho je prošaputala. ''Pokušala sam da se odbranim i udarila sam ga ali prokletnik je bio mnogo jači kada je nasrnuo na mene.''

''Da li mogu?'' Očima je pokazao na svoju košulju na njenim grudima. Želio je da vidi da li je povređena. Spustio je dlan na kožu njenog vrata kada je ugledao crvenilo i otiske zuba. ''Stari jarac. Platit će mi za ovo.''

Ugodni trnci su prošli njenim tijelom kada je osjetila dodir njegovim mekanih prstiju. Kao da su željeli da izbrišu Anhelove dodire i u tome je Javier uspio. Osjećala je njegov dah mente dok je zaboravljala onaj užasan zadah. Na trenutak se izgubila u njegovim tamnim očima. Iako je bio konjušar on će uvijek za nju biti princ koji ju je spastio okrutne opasnosti. ''Molim te, da li bi me ostavio samu dok se dovedem u red. Ne bih željela da me vidiš ovakvu.'' Morala se dovesti u red, nije mogla da stoji pred njim ovako oskudno obučena dok su joj grudi pokrivale njegova košulja. Uprkos svemu tome bila je svjesna nadraženih bradavica koje su se nazirale. Ali bila je svjesna činjenice da ako želi da se uda za princa mora da čuva svoju nevinost jer niko neće da ima ženu koja je bila ukaljana i posrnula.

''Ako želiš izaći ću iz sobe i pozvat neku sluškinju da ti pomogne.''

''Nema potrebe za tim. Djevojke koje rade u krčmi neće doći sve dok podne ne prođe, a imam rezervu haljinu u podrumu. Sama ću otići po nju. Vratit ću ti košulju čim se obučem.'' Nije se usudila da i dalje posmatra njegove grudi koje su se nadimale uslijed disanja. Gospode, koliko je samo bio zgodan. I kako je samouvjereno zračio svojim tijelom i snagom dok je stajao malo dalje od nje. Njeni prsti su je zasvrbili od želje da položi dlan na tu bronzanu kožu. Dok ju je zaštitnički nosio do njegove sobe, njeni prsti su osjetili maljice. Iako je bila neiskusna nije mogla da zabrani svojim mislima da o njemu misle na grešan način.

''Da li možeš sama?''

''Da, naravno. Nakon toga me čeka mnogo posla u krčmi. A moram i ručak da skuham.''

''Nadam se da se vidimo kada ti bude kraj smjene.''

''Za..zašto?''

''Zar si zaboravila na naš dogovor? Želim ti pokazati portret princa za koga ćeš se udati. Vrijeme je za našu obuku, princezo.''

💍Hvala na čitanju.💍💙