Vijest da se Stassie Lewinsky i Liv Black više ne druže proširila se brže od vatre.

Netko nas je snimao dok smo se svađale i poslao to cijeloj školi. Taj cijeli tjedan mi je bio koma jer mi se činilo da su svi bili na njezinoj strani, a ne na mojoj. Rekla sam mami što sam napravila i sve što sam dobila zauzvrat bio je zagrljaj i "Podupirem te što god ti napravila. Osim ako zatrudniš prije nego što završiš školovanje, onda ću te ubiti." Nakon tih riječi smo se obje slatko nasmijale i nastavile gledati film.

Liv me izbjegavala, Brad me izbjegavao, Hayes me izbjegavao, čak me i Will, iz meni nekog posve nepoznatog razloga, izbjegavao.

Sav svoj bijes sam trošila na vježbanje. U slobodno vrijeme sam se jako puno čula i sa Sophie. Otišle smo na kavu nekoliko puta i shvatile da imamo dosta zajedničkih tema za razgovor. S njom sam se osjećala slobodno jer sam znala da mogu pričati o bilo čemu i znala sam da me neće osuđivati, već će saslušati i reći mi iskreno što misli, a ne kao Liv i njezine nagle i divlje reakcije.

U ovo kratko vrijeme što ju poznajem, dobila sam osjećaj kao da mi je upravo ona najbolja prijateljica. Nadala sam se da će to uskoro i postati.

Također sam se učlanila i u boksački klub. Trener mi je super ultra zgodan i ima predobru guzu. Jest da mi može biti tata, ali ne mogu si pomoći. Uvijek je opušten i spreman na šalu, mirnim putem bi mi objasnio ako mi nešto nije bilo jasno i nikad, ali baš nikad ne izgubi živce. Probala sam ga jednom naživcirati osobnim pitanjima - jer ne priča baš previše o sebi - ali sve ih je vrlo vješto izbjegavao.

U školi mi je isto dobro krenulo. Ispravila sam obje loše ocjene iz matematike, profesorici iz fizike sam se ispričala što sam joj onako odbrusila odmah idući sat - nasamo, naravno - a kemija mi ide kao podmazana. Iako me profesorica nagovarala da razmislim o jednom fakultetu s jako dobrim programom za kemiju, ja sam se ipak odlučila posvetiti svojoj jedinoj ljubavi - ruskom jeziku.

Ovdje je izborni, ali ja sam ga zavoljela čim sam ga čula i jednostavno sam ga morala naučiti. Jedva sam nagovorila mamu da me upiše na tečaj, a kad sam čula da ga možemo učiti i u školi, i to još besplatno, vjerojatno sam bila najsretnija djevojka na svijetu.

Otprilike mjesec dana nakon svađe s Liv i prekida prijateljstva, ponovno sam se zatekla u svlačionici teretane. Sad sam našla neki drugi set vježbi koje mi se čine kao nešto što bih izdržala i bila sam uzbuđena što ću ih danas napokon isprobati. Čak sam primijetila i malu promjenu na sebi: lice mi se skroz očistilo od svih onih gadnih prištića otkako jedem zdravije, pijem više vode i bolje spavam.

Da, ne biste vjerovali, ali spavam kao mala beba. Doduše, zaspem oko deset, no ne mičem se iz jedne poze do petnaest do šest, kad mi je vrijeme za trčanje. Iako je poprilično zahladilo, ne namjeravam prekinuti s trčanjem ili vježbanjem općenito. Činilo mi se kao da mi je u životu sve napokon sjelo na svoje. Više se smijem, nisam pod tolikim stresom, nitko više ne spominje moju kilažu ili izgled općenito, a i imam osjećaj da mi je puno bolje bez Liv. Čak sam primijetila da mi uopće više ne smeta kad ju vidim s Bradom.

Samo se nadam da ovo nije neko zatišje pred buru.

Kad sam se presvukla u udobniju odjeću, uputila sam se prema sobi sa spravama, u hodu vežući svoju kratku kosu u rep. Također sam se i ošišala do ramena jer mi je dosadila dugačka kosa. I usput, primijetila sam da mi je i kosa postala nekako svilenkastija i zdravija. Pretpostavljam da to znači da sam na dobrom putu.

Nekoliko puta mi se znalo dogoditi da zateknem Brada u teretani u isto vrijeme kad sam i ja ovdje, ali ga gospodski ignoriram. Napokon sam shvatila da nije vrijedan mog vremena i mojih živaca i mogu vam reći da sam sa zadovoljstvom primijetila da, svaki put kad me pogleda, izgleda kao da bi najradije iskočio iz vlastite kože.

Danas, međutim, nije Brad bio ovdje, već Hayes. Nije me odmah primijetio, a nekako sam se nadala da ni neće, ali sam također znala da je to bilo nemoguće jer tek što sam zauzela jedan od šest sobnih bicikala, uzviknuo je moje ime i prišao mi.

S njim isto nisam previše razgovarala. Oboje smo znali da nije bilo potrebe za time jer posljednji put kad smo vodili razgovor duži od deset minuta, dogodila su se sranja.

"Hej", promrmljala sam blago nezainteresirano i stala s 'vožnjom.' Nadam se da neće dužiti jer nisam željela da mi oduzima moje dragocjeno vrijeme.

"Ovaj... kako si?" upitao je malo nesigurno.

Podigla sam obrvu. "Zašto imam osjećaj da trebaš nešto?" odvratila sam.

Samo se nasmijao, odmahnuo glavom i spustio pogled, protrljavši stražnji dio vrata. "Jer trebam", rekao je. "I nisi mi odgovorila na pitanje."

Nimalo mi se nije sviđalo kamo je ovo vodilo, ali usprkos tome, odvratila sam mu da sam dobro i upitala ga što je trebao.

"Malo je zeznuto, zapravo, s obzirom na sve što se nedavno izdogađalo", zagrizao je usnicu. Totalno ćemo ignorirati činjenicu da je izgledao tako seksi dok je to radio.

"I dalje čekam", nestrpljivo sam rekla.

Duboko je uzdahnuo i napokon ispljunuo: "Zanimalo me bi li možda htjela ići sa mnom na obiteljsku večeru? Tata je u gradu i zamolio je da se svi nađemo u tom nekom fensi restoranu jer nam ima neke važne vijesti za priopćiti i Brad je odmah rekao da će dovesti i Liv, a onda je mene tata pitao imam li curu i ja sam, budala, rekao da imam i..." Zastao je kako bi uzeo zraka. Sve je to tako brzo i naglo izbrbljao da sam se sva pogubila. "Uglavnom, bi li htjela?"

"Nema šanse", odmahnula sam glavom. Shvativši da sam zvučala malo grubo, preformulirala sam svoje riječi malo drugačije. "Mislim, koliko god to zvučalo privlačno i sve, to je ipak obiteljska večera i mislim da na toj večeri ne bi trebalo biti ničijih cura." Nakon kratkog nećkanja, dodala sam: "Pa čak ni lažnih."

I osim toga, nisam željela biti u istoj prostoriji s Liv duže od deset minuta. Učionice su drugo, to svaka sjedne na suprotnu stranu, ali čak i da pristanem na taj njegov suludi prijedlog, nisam htjela riskirati nešto što bih kasnije požalila. Poznavajući nju, mislit će da sam pristala doći samo kako bih joj sabotirala 'spoj.'

"Znam, znam kako to zvuči, ali stvarno ne bih pitao da nije bitno", opet je zagrizao usnicu. Izgledao je očajno.

"Zašto ne pitaš nekog drugog?" Od svih onih djevojaka iz škole koje sline za njim, on je baš našao koga će pitati.

"Jer ne poznam nikog drugog kao tebe. A i ti si jedina", uzdahnuo je, "normalna. Gledaj. Dat ću ti vremena da razmisliš. U petak u sedam je večera, adresu ću ti poslati na Fejs-"

"Nemam", prekinula sam ga.

"Twitter?"

Odmahnula sam glavom, a on je uzdahnuo.

"Na Viber", rekla sam i dala mu svoj broj.

"Dobro, pošaljem ti tamo čim skužim kako se koristiti time", histerično se nasmijao svojoj jadnoj šali, a onda se naglo uozbiljio kad je shvatio da šala uopće nije bila smiješna. "Javi mi do petka, u redu?"

Kimnula sam glavom.

"Hvala ti", rekao je. "Ako pristaneš, to jest. Ako ne pristaneš, to je isto u redu. Ali draže bi mi bilo kad bi ipak pristala."

Mislim da je cilj tog brbljanja bio da izmami osmijeh s moje strane, što je naposljetku i uspio. I sâm se široko nasmiješio kad je vidio da se moje usnice izvijaju u poluosmijeh, namignuo mi, dobacio jedno kratko "Vidimo se sutra u školi" i otišao.