Dva mjeseca kasnije

Prva stvar na koju sam pomislila kad sam prvog ožujka otvorila oči bila je dva mjeseca. Toliko je prošlo od poljupca kojeg sam imala s Hayesom na Novu godinu, poljupca koji je označio početak naše veze i poljupca koji je bio jedan među prvima od milijun predivnih koje sam podijelila s tim plavokosim dečkom. Nije mi bilo krivo što sam s bila s njim bez obzira na neugodne poglede koje sam često primjećivala kod Liv kad bismo on i ja prošli pored nje držeći se za ruke. Nije mi bilo krivo ni kad bih uhvatila Brada kako gleda u našem smjeru, niti mi je bilo krivo kad se na početku drugog polugodišta proširila vijest da su Hayes Reynolds i Stassie Lewinsky zajedno.

Bilo je, ustvari, jako jednostavno - Brad je imao svoju šansu, Liv je imala svoju i oboje su ih prokockali. Ja sam se predugo osjećala kao zadnje govno zbog to dvoje i bio je red da budem sretna. Za sve ostale me je jednostavno nije bilo briga.

Uistinu sam uživala u Hayesovu društvu. Bio je stvarno dobar i drag prema meni i svaki put bi me iznenadio nečim novim. Iako je prošlo tek dva mjeseca, ja sam imala osjećaj kao da su prošle dvije godine. Čak ni njegova ekipa nije bila tako loša, mada mi Jacob nije sjeo ni na početku srednje, a bome ni sad.

Ali, trudila sam se, zaista jesam, biti dobra sa svima, pa čak i s Jacobom - zbog Hayesa. Nakon svega kroz što je prošao zbog mene, zaslužio je da se barem slažem s njegovim prijateljima ako ništa drugo.

Ušavši tog dana u školu, napola sam očekivala da će me dočekati buket ruža ili nešto slično, ali odahnula sam kad sam ugledala samo nasmiješenog Hayesa naslonjenog na moj ormarić, držeći ruke u džepovima crnih traperica koje su mu, usput govoreći, predobro stajale.

"Dobro jutro", živahno je rekao i na brzinu me poljubio u usta, a onda se odmakao od mene.

"To je sve što ću dobiti?" nadurila sam se, a on je prasnuo u smijeh i ponovno me poljubio, ovog puta duže i s više emocija.

"Jel' vaše kraljevsko visočanstvo zadovoljno?" upitao je kad smo se odmaknuli jedno od drugog. Zahihotala sam se, kimnula glavom i zagrizla usnicu, promatrajući tog predivnog dečka ispred sebe. Moj. Predobro zvuči.

"Siguran sam da se pitaš što sam imao u planu za danas, zar ne?" Nije mi dopustio da mu odgovorim na pitanje, već je samo nastavio, "Pa... iskreno, nemam blagog -- "

"Ja znam što bismo mogli raditi", prekinula sam ga. Ideja mi je pala na pamet sama od sebe, točno ovoga trenutka. "Možemo markirati danas i otići u onu zalogajnicu gdje si me odveo one večeri..." kad smo skoro imali divlji seks na stražnjim sjedalima tvog auta. Nisam to rekla naglas.

"Oh?" podigao je obrve u čudu iako ga je odao cerek koji mu se raširio licem nakon što sam izrekla misao do kraja. Znala sam da je možda bilo malo glupo što ćemo markirati, ali zaista mi se danas nije dalo slušati dva sata matematike. "Zar je to moguće?"

Preokrenula sam očima. "Bla bla bla, hoćeš ili nećeš?"

"Normalno da hoću", rekao je kao da je to očito.

"Ali?"

"Ali", nakrenio je glavu, oprezno me pogledavši, "jesi li sigurna da to želiš?"

"Kao srčani", odgovorila sam što ga je malo nasmijalo. Zatvorila sam vrata ormarića koja nisam bila ni svjesna da sam ih otvorila pa krenula za njime prema izlazu iz škole.

Naravno da mi nije bio prvi put da markiram, ali prošlo je dosta dugo otkako sam to posljednji put radila i dok smo hodali prema njegovu autu, nisam se mogla prestati okretati u strahu da će nas neki profesor vidjeti. Njemu je to bilo smiješno.

"Možeš li biti još više očita?" upitao je kroz smijeh, vrteći ključeve auta među prstima.

"O, da, mogu", kimnula sam glavom, stala, duboko uzdahnula prije negoli sam viknula: "Hayes i ja ćemo marki -- "

Prije negoli sam to rekla do kraja, osjetila sam njegov dlan na svojim usnama i povukao me prema sebi. "Šalio sam se, shvaćaš li ti svaku moju doslovno?"

"Možda", iscerila sam se, a on preokrenuo očima i osmjehnuo se. Nakon toga smo nastavili put prema autu.

Do zalogajnice je trebalo pola sata kojih smo proveli u razgovoru o kiši koja je padala već skoro dva tjedna. Jedna od mnogih stvari koje sam voljela kod Hayesa je bilo to da smo uvijek imali različitih tema za razgovor, dok sam s Bradom razgovarala samo o njegovom treningu, utakmicama i treneru.

Ne kažem da je meni bilo loše s Bradom, već naprotiv, ali nisam voljela pričati o jednim te istim temama svakog Božjeg dana. S Hayesom je sve bilo drugačije. Bolje.

Stigli smo pred zalogajnicu i ušli u nju, naručili palačinke i čekali. Stvarno nisam imala pojma koji bi bio bolji način za proslavljanje dva mjeseca veze.

Usred te idile, zazvonio mi je mobitel. Protrnula sam ugledavši mamino ime na ekranu i obuzela me panika. To je to, mrtva sam. Javili su joj da sam markirala i sad me zove da me pripremi na jezikovu juhu koja će me čekati kad se vratim doma.

"Isuse i Bože, zove me mama", promrmljala sam, odloživši vilicu na kojoj je bio naboden komadić palačinke na tanjur. Panično sam pogledala Hayesa koji me mirno promatrao.

"Pa javi se", rekao je.

"Pa ne želim", odvratila sam. "Što ako su joj javili da markiram?"

"Nisu", rekao je. Nisam shvaćala kako je mogao biti tako pribran u ovako klizavoj situaciji.

"Kako znaš?" Pogledala sam u mobitel koji je prestao zvoniti, a onda ponovno zasvjetlio otprilike pola minute kasnije.

"Jer nas nitko nije vidio", odgovorio je. "Ajme, Ana, smiri se i javi se. Možda je nešto stvarno ozbiljno."

To je i meni prošlo glavom jer me ne bi zvala dva puta za redom da je nešto skroz nebitno, ali onda opet, zvala bi me bez prestanka i da zna da sam markirala.

Skupivši hrabrosti, podigla sam slušalicu, spremna na viku iako me nije dočekala galama već jako uznemirena mama.

"Mama, što je bilo?" Srce mi se iste sekunde kad sam ju čula kako duboko uzdiše spustilo u pete.

"Stassie, Liv i... i... i njeni roditelji su..." Nisam uspjela razumjeti ostatak rečenice jer ju je galama s druge strane linije spriječila da izgovori do kraja misao, ali uspjela sam shvatiti da je vijest imala nekakve veze s Liv.

"M-molim?" promucala sam. Suze su mi se već nakupile u očima, a Hayesov zabrinut pogled sam mogla osjetiti na sebi. Ponovno mi je počela nešto pričati, ali uopće ju nisam razumjela. "Smiri se, mama, ništa te ne -- "

"L-Liv je doživjela nesreću, Stassie!"

"O, moj Bože!" prekrila sam usta slobodnom rukom, pogledavši u Hayesa. "Je li ona dobro?"

"Ona je, ali njezini roditelji su u kritičnom stanju."

Može se reći da sam odahnula kad sam čula da je ona dobro, ali osjećala sam se grozno zbog njenih staraca. "Dolazim u bolnicu, moram je vidjeti!" rekla sam odlučno i ustala.

"Ana, što se -- " Hayes je krenuo pitati, no šušnula sam ga.

"Ne dozvoljavaju posjete još", mama mi je rekla, a meni su sve lađe potonule. "Ali čim se dogodi nešto novo, javit ću ti."

"U redu", promrmljala sam i sjela nazad. "Vidimo se navečer. Mama", dodala sam prije negoli smo obje prekinule, "ako ikako možeš, odi kod nje, okej? Da nije sama."

"U redu, vidjet ću što mogu napraviti", promrmljala je i prekinula.

Ispričala sam Hayesu što se dogodilo i usput izgubila tek pa sam samo sjedila za tim stolom i odsutno gledala kroz prozor sve dok on nije predložio da me odveze kući. Tišina u autu je bila zamorna i željela sam pričati o nečemu, bilo čemu - uglavnom o lijepim stvarima - no jezik kao da mi je postao od olova i nisam mogla reći ni jednu jedinu riječ. Cijelim putem mi je bez riječi držao ruku i bila sam mu zahvalna do neba i nazad što me nije smirivao rečenicama tipa 'sve će biti u redu, vidjet ćeš' i 'tu sam za tebe' jer sam te rečenice prezirala više od ove kiše koja ne prestaje padati.

"Hoćeš da ostanem s tobom?" upitao je kad smo napokon stigli pred moju kuću.

Odmahnula sam glavom. "Ne, htjela bih biti sama."

"U redu", odgovorio je. Bilo mi je stvarno jako drago što nije navaljivao da ostane. "Javljaj mi razvoj situacije, hoćeš li?"

"Aha", odsutno sam rekla i izašla iz auta. Pusa za rastanak mi je trenutno bila zadnja stvar na pameti, a i činilo mi se da ni njemu nije smetalo. Ušla sam u kuću, zaključala ulazna vrata, izula se i popela se do svoje sobe. Ondje sam svukla neudobne traperice i obukla donji dio trenirke pa legla na krevet.

Taman kad mi sve u životu krene dobro, dogodi se neko sranje. Uvijek je bilo tako i to me je ubijalo u pojam. Nisam znala kakvu je to uvrnutu igricu igrala viša sila tamo gore, ako je uopće i bilo nečeg ondje, ali nije mi se nimalo sviđalo kako su se stvari trenutno odvijale.