16
(Hvala na 10k pregleda, lavam sve 💕)
"Imaš šezdeset sedam posto, taman za neku trojku", Hayes je izjavio nakon otprilike deset minuta čekanja. Svaki dan nakon škole je dolazio kod mene i objašnjavao mi gradivo po gradivo, a danas, budući da sutra ispravljam (sutra je ujedno i predzadnji dan prije početka zimskih praznika) mi je zadao deset zadataka koje sam morala riješiti. "Odlično", nasmiješio se, pruživši mi papir.
Stvari među nama su bile... čudne. Ni on ni ja nismo spomenuli poljubac koji se dogodio prošlog tjedna niti smo se više poljubili, ali bilo je neugodno. A osim toga, nisam mogla izbaciti iz glave taj događaj. Samo sam još više razmišljala o njemu i samo sam ga još više željela za sebe. Sophie je došla do zaključka da mi se opako sviđa, na što sam se ja samo nasmijala i odmahnula glavom. Ipak, što sam više njezine riječi vrtjela po glavi, to sam više shvaćala da je možda i bila u pravu.
"Dužnica sam ti, Hayes", uzdahnula sam, podigavši pogled prema njemu. Nikad nisam primijetila da je imao svijetlo smeđe oči, sve dosad. Kako takvu banalnu stvar nisam primijetila?
"Ma nemaš problema." Ubacio je kemijsku u pernicu i ustao, spremajući knjige u torbu. "Ali očekujem da me častiš pivom kad ispraviš", nacerio se.
"Ma može", nasmijala sam se. Ustala sam sa stolice i pošla za njim u hodnik kako bih ga ispratila. Navukao je tenisice na noge i obukao jaknu, nataknuvši kapuljaču na glavu jer je vani lijevalo kao iz kabla. Tko bi rekao da je za nekoliko dana Božić?
"Hoćeš kišobran?" upitala sam kad je otvorio ulazna vrata.
"Ma ne", odmahnuo je glavom i okrenuo se prema meni. Srce mi je jače zakucalo kad mi se nasmiješio i nekako sam se uspjela prisiliti da mu uzvratim osmijeh.
Stajali smo blizu jedno drugog, a želja da ga poljubim je iz sekunde u sekundu postajala sve jača. Prišla sam mu jedan korak, podigavši glavu prema njemu. On je položio dlanove na moje obraze i polako spustio glavu prema meni, nježno prislonivši usnice na moje. Bio je to kratak, ali sladak poljubac i nakon što se odmaknuo, naslonio je čelo na moje.
"Vidimo se sutra", šapnuo je.
U potpunosti sam izgubila dar govora, ali činilo se da mu nije smetalo. Izašao je iz kuće, strpao ruke u džepove i sišao niz stepenice, okrenuvši se kratko prema meni prije negoli se uputio u smjeru svoje kuće.
Ajme meni. Nije normalno što mi taj dečko radi.
* * *
"Zdravo, Ben!" veselo sam pozdravila svog slatkog trenera boksa i široko mu se nasmiješila.
"Ne kasniš i vesela si, što se dogodilo?" sumnjičavo me pogledao, no primijetila sam mu osmijeh na usnama.
"Oh! Ma uspjela sam ispraviti fiziku!" odmahnula sam rukom odloživši bočicu s vodom na pod.
To je bila djelomična priča. Drugi dio priče sastojao se od mog pronalaska Hayesa, javljanja da sam uspjela ispraviti i njegovog strastvenog poljupca nasred hodnika taman kad su naišli Brad i Liv. Osim njih, pola škola je vidjelo taj poljubac i rekacije su bile različite.
"Da si tako vesela samo zbog ispravljene ocjene?" podigao je obrvu.
"Pa... da!" sramežljivo sam se osmjehnula.
"Dobro", i dalje mu je ton glasa bio pomalo sumnjičav. "Recimo da ti vjerujem."
"Hoćemo li krenuti?" Istina je da sam željela što prije promijeniti temu jer se iskreno ne bih čudila da nekako uspije izvući iz mene sve informacije. Nisam mogla izbaciti iz glave taj poljubac, a bome ni Hayesa. Cijelo vrijeme sam razmišljala o njemu i tome kako bih željela nešto s njime što ne bi bio samo prijateljski odnos. Više nije bilo poricanja; Hayes mi se sviđao i to jako.
"Može", odvratio je i dalje me promatrajući kao da mi ne vjeruje.
Ignorirala sam pogled i krenula s razgibavanjem, cijelo se vrijeme smiješkajući u bradu.
"Jesi li tako sretna zbog nekog dečka?" upitao je. "Mislim, ne može se ne primijetiti."
Koliko očita ja mogu biti?
"Možda", promrmljala sam dok mi je crvenilo udaralo u obraze.
"Jel' to onaj o kojem si mi pričala da si bila s njim prije dvije godine?"
Odmahnula sam glavom. "Njegov brat."
"Brat? Ajme meni Stassie moja", odmahnuo je glavom.
"Ma što?" namrštila sam se i stala s razgibavanjem. "Što sad ne valja?"
"Nisam mislio ništa loše", brzo je rekao. "Samo mi je malo čudno što si završila s bratom jer mi se iz priča činilo da si stvarno voljela ovog drugog - oprosti, nisam im zapamtio imena. I nastavi s razgibavanjem", dodao je.
"Oh, pa ne znam..." rekla sam, nastavivši vrtjeti rukom. "Možda to i nije bila ljubav. Ono, prohodali smo prije srednje i nijedno od nas nije mislilo da ćemo toliko dugo izdržati zajedno. Ne znam stvarno. Bilo mi je lijepo s Bradom, ali ljepše mi je s Hayesom."
"Pa dobro onda ako je tako", kimnuo je glavom. "Drago mi je to čuti jer cura koja si bila s početka našeg, ajmo reći, druženja i cura koja si sada su dvije različite osobe."
"Da, nevjerojatno je koliko sam sjebana bila na početku školske godine", zamišljeno sam rekla.
"Pazi na jezik", uputio mi je upozoravajući pogled, a onda smo oboje prasnuli u glasan smijeh.
* * *
Pričati s Benom najviše sam voljela dok smo znojni i iscrpljeni sjedili uza zid s otvorenom bocom vode i pogledom uperenim u ring ispred nas. Prije otprilike dva tjedna smo se prebacili u njega i nije da se hvalim, ali dosta dobro mi je išlo, to je rekao i sam Ben.
Uživala sam u trenucima provedenima s njim jer je uvijek znao što treba reći. Ben mi se činio kao osoba koja bi preživjela rat ili nešto jednako grozno i, iako nije puno pričao o sebi, bilo mi je zanimljivo voditi razgovor s njime jer je uvijek zvučao kao da zna sve i imao je zanimljiva stajališta o svemu. Često mi kaže da ga svojom pričom dovodim do ludila jer se ne gasim, ali duboko u sebi znam da me voli.
Mene je teško ne voljeti.
"Zašto nikad ne pričaš o sebi?" upitala sam okrenuvši glavu prema njemu. "Družimo se otprilike tri mjeseca i ne znam puno toga o tebi."
"Ne volim baš pričati o sebi", rekao je.
No to me nije spriječilo da ga bombardiram pitanjima tipa ima li djevojku ili ženu, koja mu je najdraža boja i slično.
"Ti baš ne odustaješ, zar ne?" nasmiješio se.
"Ne", odlučno sam odmahnula glavom. "Nije fer da samo pričamo o tebi, ne misliš li to?"
"Znaš što", ustao je i pružio mi ruku kako bih i ja ustala. "Odi se presvući i naći ćemo se vani pa ću ti nešto pokazati."
"Oh, dobro", rekla sam i uputila se prema svlačionici, usput pozdravivši Peggy, trenericu koja je jednom došla zamijeniti Bena jer mu je nešto iskrsnulo.
Bila sam poprilično iznenađena razvojem situacije. Kad sam nastavila dosađivati Benu da mi kaže nešto više o njegovom privatnom životu, mislila sam da će samo odmahnuti glavom i reći 'vidimo se nakon Božića' ili nešto slično. Nisam mislila da ću se dvadesetak minuta kasnije pronaći u njegovoj kući gledajući u malu bebu kako sjedi u sjedalici i plješće rukicama jer je ugledala svog tatu.
"Koji je ovo kurac?" šapnula sam mu promatrajući veselu bebu ispred sebe.
"Tko bi rekao, zar ne?" nasmiješeno me pogledao odloživši torbu za trening na pod i ključeve na komodu pored ulaznih vrata. Izvukao je dijete iz sjedalice i poljubio ju u glavicu, a zatim je iz kuhinje izašla predivna crvenokosa žena noseći u rukama zdjelicu s hranom i žličicu.
Nasmiješila se ugledavši Bena i poljubila ga je, a zatim pogled prebacila na mene. "Oh, ti si sigurno Anastasia", rekla je. "Ben mi je pričao o tebi. Ja sam Nora." Pružila mi je ruku pa smo se rukovale nakon čega su zajedno nahranili bebicu čije je ime bilo Anna.
Sjedila sam na fotelji i promatrala taj slatki prizor ispred sebe. Priznajem da mi je bilo malo neugodno jer, mislim, tko se još nalazi u kući trenera boksa i upoznaje njegovu obitelj osim mene? Bilo je čudno, ali slatko.
Nakon Annine večere, Nora ju je odnijela spavati pa smo u boravku ostali samo Ben i ja. On je pospremao igračke, odjeću i ostale stvari, a ja sam i dalje sjedila u fotelji i promatrala ga.
"Zadovoljna?" nasmiješeno me pogledao.
"I više nego zadovoljna", odvratila sam. "Već sam počela misliti da si homić."
Široko sam se nacerila kad je nakon te moje rečenice prasnuo u smijeh.
"Morala bih kući", bacila sam kratak pogled na sat. "Reci Nori da mi je bilo drago što sam ju upoznala. I pozdravi Annu u moje ime, okej? Vidimo se nakon Božića."
"Hoćeš da te odvezem?" upitao je.
"Ma ne", odmahnula sam glavom. "Prošetat ću. Ne pada kiša više."
"Sigurno?"
"Da", nasmijala sam se i ustala. Obukla sam jaknu, obula tenisice i stavila kapu na glavu.
"Ajde, pazi na sebe", rekao mi je kad sam izašla iz kuće.
Mahnula sam mu, sišla niz stepenice i izašla iz dvorišta, zakopčavajući jaknu. Staza i cesta su bile mokre od kiše koja je sinoć i danas padala kao luda, a bilo je toliko hladno da se staza djelomično zaledila pa sam morala paziti kamo gazim.
"Ana?"
Naglo sam zastala i okrenula se prema Hayesu koji je samo u majici kratkih rukava i donjem dijelu trenirke držao crnu vreću za smeće u ruci i promatrao me.
"Hej", rekla sam. "Što ti radiš ovdje?"
"Ovdj živim", nasmijao se, pokazavši prstom prema kući ispred koje smo se nalazili.
Nisam ni shvatila da su Ben i njegova obitelj živjeli u istom susjedstvu u kojem su živjeli i Reynoldsovi. Lupila sam se dlanom po čelu i nasmijala se. "Oprosti, nisam uopće shvatila."
"Nema veze", bacio je vreću u limenu kantu za smeće i strpao ruke u džepove. "Bolje pitanje je što ti ovdje radiš."
"Oh, bila sam u posjeti jednom prijatelju", kimnula sam glavom.
"P-prijatelju?" pročistio je grlo i zbog ulične svjetiljke iznad njega mi se učinilo da sam vidjela kako stišće čeljust, ali možda je to samo bila igra svjetla.
"Da", odvratila sam pa dodala, "Moj trener boksa."
"Trener boksa?" zakašljao se.
"Ovaj... da", zbunjeno sam odgovorila.
"Pa dobro, želim vam svu sreću u tom slučaju", nekako ukočeno je rekao, a ja sam se morala suzdržati da ne prasnem u smijeh. Sve je krivo shvatio.
"Hayes, nema ništa između nas." Samoj sebi sam zvučala kao da pričam s malim djetetom, a kamoli tek njemu. Možda je zato i poživčanio na mene.
"Ne moraš mi lagati, znam što se događa kad se djevojka i čovjek koji joj može biti tata nađu iza zavorenih vrata njegove kuće!"
Blenula sam u njega kao da je posjetio Ludograd. "Jel ti sebe čuješ?" upitala sam ga. "Hayes, to mi je trener koji ima ženu i dijete!"
"Još bolje!" histerično se nasmijao. "Mislio sam da ti svi oni signali koje ti šaljem posljednjih nekoliko mjeseci nešto znače!"
"I znače!" prišla sam mu korak bliže. Bože dragi, ova svađa uopće nije imala smisla. "Hayes, Isuse pa sviđaš mi se ti, zaboga! I sam si rekao da mi trener može biti tata, a napominjem opet da ima obitelj koju voli!"
Tek kad sam izrekla rečenicu do kraja mi je došlo do mozga što sam ustvari rekla. Upravo sam mu priznala da mi se sviđa.
Priznala sam Hayesu Reynoldsu da mi se sviđa!
"Sviđam ti se?" upitao je promuklo, promatrajući me s visoka. Ja sam bila poprilično visoka, ali pored njega sam se osjećala kao kakav patuljak.
"Da, sviđaš mi se", progutala sam knedlu koja mi se stvorila u grlu. Bila sam poprilično uvjerena da je mogao čuti moje srce koje je kucalo kao ludo.
"Pa to je onda dobra stvar", nastavio je i približio mi se tako da više nije bilo nikakvog razmaka između nas.
"Jel' je?" Gubila sam se u njegovim smeđim očima, a želja da provućem prste kroz njegovu kosu dok me nježno pribija uza zid ne prekidajući poljubac postajala je sve jača.
Bože, odakle mi ovakve misli?
"Aha", kimnuo je glavom. "Znaš li zašto?"
"Nemam blagog pojma." Molim te, reci ono što mislim da ćeš reći, reci ono što mislim da ćeš reći...
Hladnim prstima je obuhvatio moju bradu i glavu mi podigao prema njemu, položivši drugu ruku oko mog struka. "Jer se i ti meni sviđaš, Ana", šapnuo je. "Jako."
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top