Hey, kako ste?

Jučer smo drugarice i ja sklopile pakt da se nikad nećemo udat za dečka čije prezime počinje na A ili B. Jer ne želimo da nam djeca prožive iste muke k'o mi zato što ih prve prozivaju.
Koji ste vi u dnevniku?

~Pobačaj (abortus, pometnuće), izgon ili odstranjenje ploda iz maternice prije isteka 28 tjedana trudnoće. 

Tema abortusa nerijetko dovodi do velikih sukoba one koji zagovaraju život (pro-life) i strane koja zagovara pravo izbora (pro-choice).

Prvenstveno smatram da vjerski aspekti ne bi trebali biti glavni čimbenici odluke o legalizaciji abortusa. Jer bi tako razni čelni ljudi mogli svojim stupnjevima fundamentalizma i ideologijskim uvjerenjima krojit mnogo važnih pitanja. No ipak ću se malo dotaknut mišljenja onih koji na svako pitanje mašu Biblijom i vode se načelom "šta-je-Bog-rekao".

Pobačaj nije ništa novo, obavljao se još od antičkog doba, jedina razlika između vremena tad i danas su metode. Prije su žene bile podvrgnute uporabi oštrih predmeta, nošenju teškog tereta, pripravcima od raznih biljaka ili primjenom pritiska na abdomen, dok se danas on može obaviti u normalnim i kontroliranim uvjetima korištenjem tableta ili kirurškog zahvata.

Dok sam istraživala o ovoj temi naišla sam na statističke podatke koji govore o tome da je stopa pobačaja u zemljama gdje je on legaliziran i u onim gdje nije gotovo pa jednaka. Što vam samo potvrđuje činjenicu kako će žena koja želi pobaciti to učiniti, makar morala koristiti vješalicu i time ostvariti mogućnost perforacije organa ili ugrožavanja vlastitog života.

Smiješno je kako se pro-liferi više bore za život potencijalnog čovjeka nego za već izgrađenu osobu. Ti uopće ne spašavaš nečiji život ako zabraniš legalizaciju, već činiš triput veću štetu.
1. uskraćuješ ljudskom biću (ženi) pravo izbora.
2. tjeraš tu istu ženu da svoj život stavi na kocku.
3. čak i ako rodi dijete ono nikad neće biti sretno. Uvjerena sam da nitko ne ide pobaciti iz zabave, već ako nije u mogućnosti pružiti to malom biću sve što mu treba, od ljubavi pa do nekih materijanih potrebština. A mislim da razvijeno dijete ima prednost pred mogućim "životom".

Čitam komentare nekih ljudi kako je najbitnije da se dijete rodi, pa onda nek se dadne na posvajanje. Shvaćate li vi koliko je to samo sebično? Ukidaš normalna prava za život te bebe zbog stajališta Crkve da je grijeh spriječit, na bilo koji način, razvoj potencijalnog bića.

Da, ovim se zapravo zabranjuje svaki oblik kontracepcije. Jednom prilikom sam imala žustru raspravu sa djevojkom koja smatra da je najveće zlo popiti tabletu za dan poslije jer time ugrožavaš mogućnost da se spermij i jajna stanica sjedine. Drugim riječima, ona nikad ne koristi nikakvu zaštitu i koliko god djece da joj Bog podari ona će ih prihvatit. Pita li se iko kakve mogućnosti bi imala djeca koje odgaja dijete?

Nije mi nimalo jasno kako netko može branit pobačaj i u slučajevima gdje je ugrožen život žene ili ako je to dijete rezultat silovanja. Kažu: "Sve je to Božji dar". E pa brate onda ti kad se razboliš nemoj ići doktoru, jer je bolest tvoj križ i moraš se nosit sa njim. Šta god vjera nalagala za mene je ideja da plod u trenutku začeća može imati veća prava od trudnice infantilna.

Zagovarači zabrane abortusa smatraju da svatko treba snosit posljedice, jer jelte, ako si se znao jebat onda moraš znat i prehranit bebu. Zanemarujući činjenice da niti jedna kontracepcija nije 100% sigurna i da se svima to može desit, od maloljetnica do žena koje su već odavno osnovale svoje obitelji.

Također, spominju kako je i nas naša majka mogla pobacit da je to htjela. Da, mogla je, ali to nije isto. Moja majka je svjesno planirala bebu. Moja majka je imala želju pružiti mi svu ljubav. Moja majka nije zavisila o nikome i imala je sve mogućnosti da se ja zdravo razvijem. Ako žena ne ostvaruje niti jedan od ovih preduvjeta suludo je tjerat ju na porod, a i tko si ti da govoriš drugima šta da rade u životu?

Često se ženi koja pobaci daje epitet ubojice, iako je to dio njenog tijela, pošto van njega sve do 28. tjedna ono nema šanse za razvitak. Nakon tog perioda se abortus niti ne obavlja, zbog tog što su veće šanse za komplikaciju, a i smatra se nehumanim jer postoji mogućnost preživljavanja ploda u inkubatoru.

Pozabavimo se pitanjem svih pitanja; kada započinje život? Sa teološke strane većina će reći kako život počinje začećem, iz razloga što se smatra da se već pri oplodnji duša spaja sa tijelom. Mada, ako se ne varam, islam uči da duša ulazi u tijelo tek 120 dana, kada se beba krene micati.

Na znanstvenoj razini također postoji više stajališta. Neki smatraju da ljudski život počinje s uspostavom viših moždanih funkcija, a time i ljudske osobnosti, a drugi da je to trenutak u kojem bi fetus, kada bi se i prerano rodio, mogao opstati neovisno o majčinom organizmu.

No zapravo život ne započinje, on je kontinuitet. Svaka stanica, pa tako i spermatozoidi i jajne stanice, su živi. Time bi zapravo mogli rezanje noktiju ili menstruaciju deklarirat kao ubojstvo, što je apsolutna krajnost.

Ustav RH nalaže da svako ljudsko biće ima pravo na život. Možemo li stvarno smatrat nešto čovjekom samo zato što mu nalikuje (znamo da svi fetusi u prvoj fazi nalikuju jedan drugom), iako nema razvijen mozak niti svijest? U svojim početcima embrio je poput biljke, koje se mi ne libimo "ubijati". Isto tako, ti isti ljudi ubijaju životinje, koje imaju svijest, kako bi se prehranili, a navodno se zalažu za život. Kontradiktornost na sve strane..

Čak i kad bismo prihvatili začeće k'o početak procesa stvaranja nove individue moramo biti svjesni da se to ne događa istog trena. Kako bi se razvili razni ključni organi u tijelu potrebno je vremena. Primjerice, plućni pupoljak se javlja u četvrtom tjednu trudnoće, a pluća nemaju funkciju sve do oko 24. tjedna. Za potpuno ljudsko biće je potrebna osobnost, koja među ostalim zahtjeva mozak, a on nije uključen u motoričko ponašanje sve do kraja drugog trimestra. 

Pitanjem bola se često nameće ženama koje se odluče za ovu opciju kao osjećaj krivice, iako po dosadašnjim znanstvenim otkrićima osjetila su potpuno funkcionalna s 23 tjedna. Do tada fetalna patnja nije moguća jer ne postoji razvijena veza između živčanih završetaka i određenih dijelova moždane kore.

Želim još spomenuti kako smatram da je u redu odlučiti se na pobačaj ako saznaš da dijete koje nosiš ima određena oboljenja. Briga za zdravo dijete nije laka, a kamoli tek za nekog tko ima većih potreba. Ne želim omalovažavat ovim takve ljude, samo kažem da njima treba puno više pažnje i financijskih uvjeta kako bi normalno stasali. A svi vrlo dobro znamo da nemaju svi tu mogućnost, niti bi se znali nosit sa tim.

Ovim putem želim reći da se divim ženama koje su se unatoč svojim godinama ili bolesti djeteta odluče za porod {♡} Jer ipak je to pravo izbora, i za šta god da se odlučili mislim da se treba podržat.

Eutanazija (grč. εὐϑανασία: lijepa smrt), bezbolna smrt, namjerno skraćivanje ljudskoga života kako bi se neizlječivom bolesniku skratile patnje. 

Dobra smrt ima više svojih oblika; može biti rezultat vaše osobne volje ili pak ako niste u mogućnost (u komi ste recimo) sami to odobriti postoji osoba od povjerenja kojoj ste dali pravo da odlučuje umjesto vas. Također, eutanazija se može obaviti pasivno - prestankom primanja terapije, te isključivanjem aparata o kojim ovisite ili aktivno - ubrizgavanjem smrtonosne injekcije.

Vjernici se protive legalizaciji iz razloga što smatraju da je svaka patnja dar Božji. No nije li nemoralno uskraćivati medicinske resurse, ako si svjestan da nema nade, samo zato što misliš da to tvoja vjera traži?

Već sam vam navela da je osnovno ljudsko pravo život. Ali kakav je život biti u vegetativnom stanju ili trpjeti nepodnošljive bolove, a izliječenje je u dogledno vrijeme nemoguće? Smatram kad smo već osuđeni na tu agoniju da makar imamo pravo izbor je li želimo to sve prolazit ili ne.

Eutanazija nije jednaka samoubojstvu. Eutanazija ti ne oduzima život. Ona ti oduzme par dana ili mjeseci koje bi proveo u patnji. Ljudi koji počine suicid pate uglavnom od psihičkih poremećaja koji se mogu donekle liječiti. A oni kojima je lijepa smrt rješenje nemaju izgleda za opstanak. Ne vidim to kao zločin, jer ono je u jednu ruku spas - od produljenja muke.

Istina je kako medicina napreduje i da ćemo možda jednom naći način borbe protiv svake bolesti. No je li fer 20 godina biti na leđima svoje obitelji, koja treba izdvajati ogromne sume da bi ti koji si u komi dobio sve adekvatne uslove?
Pa čak i kad bi se pronašao lijek za tvoju bolest ti si u zaostatku 20 godina. Opet bi bilo ovisan o drugima.

Smrt, kao kraj ovog ringišpila života, bi trebala biti spokojna, a ne da se gušiš u boli. Jer neće biti samo tebi to teško gledat, već i ljudima kojima je stalo.

Naravno, kako ne bi došlo do zlouporabe ove metode treba se sazvat vijeće liječnika koje će konstatovat kako mogućnosti oporavka nema. Te bi teško bolesne osobe za svaki slučaj morale ostavit oporuku tko ima pravo na odluku o ubijstvu iz milosrđa, ako oni ne budu u mogućnosti. Možda već postoje neki način, koji je bolje od ovih mojih prijedloga, al' definitivno nikad ne bih dozvolila da doktori usmrte nekog tko nema osnova da to traži, tj. zdrav je.

Znam da su teme današnjeg nastavka dosta kontroverzne i vjerujem kako se mnogi neće slagat sa mnom, no poštujem svačije mišljenje i baš zato bih voljela da napišete svoja stajališta. Samo nemojte zaboravit da ipak živimo u sekularnim državama.~

Ne znam za vas, ali ja obožavam svatove. Baš me puk'o taj mood zadnjih dana, valjda jer stalno negdje čujem pjesme tipa "Luckasta si ti", "Moja je kuća na kraju sela", "Srce je moje violina"..
😂 zato molim ajmnormal da se uda što prije jer oću na feštu. Bajdvej pogledajte njen random, iako je stoka makla stare partove i dalje je kancerogeno.

Jeste li za legalizaciju abortusa i/ili eutanazije? Treba li vjeronauk biti izborni ili obavezni predmet u školama?

Do idućeg puta, hakuna matata (: