Bok, kak si, kaj ima lima, da li sve štima?

Ćetri sata ćamim ćekajući, a ti me pitaš što sam neurozan¿ #MarinkoĆutuk

~

Wrong. Nitrogen, oxygen and carbon dioxide are in the air.

Sviđanje, zaljubljenost i ljubav su striktno odvojeni pojmovi, bar u mom mini svijetu.

Oči mi već imaju bicepse kol'ko puta sam zakolutala na ono "Izgled uopće nije bitan, ako čovjek ima dobru dušu". Ne lažimo sebe, treba postojat fizička privlačnost kako bi došlo do nečeg višeg od zdravo za zdravo, karakter dolazi tek kasnije. Zato ne vjerujem u ljubav na prvi pogled, to je samo simpatisanje nekoga.

Svak ima u glavi nešto što voli, neku svoju viziju savršenog. Nemojte mislit kako ste ružne ako ne postoji kemija između tebe i određenog lika, koji ti se sviđa. On možda voli višlje cure, crnke ili povučene, u svakom slučaju postoji uvijek netko kome će se svidjet vaš glasan smijeh, boja kose ili metar i ćevap visina.

Kad krenete upoznavat tu osobu i vidite sličnosti među vama, javlja se zaljubljenost. U tom periodu u svom dečku/curi tražite ono vama idealno, tražite neku sigurnost i karakteristike koje vama pašu. Leptirići u trbuhu s vremenom pocrkaju, prestaje idealiziranje, ispoljavaju mane te osobe, ali i vi se prestanete pokazivat kao neki cvjetić.

Ako uspijete prevazići suočavanje sa tim kako vaš odabrani ne može biti tamo neki princ na bijelom konju, već da je on samo konj kog svejedno volite, dolazite do ljubavi. Period u kom volite osobu baš onakvu kakva je, ne kako se ponaša prema tebi, već kakav je bez tebe. Tu već kreću ozbiljnija razmišljanja o budućnosti i sličnim temama, ne temelji se sve na tome hoće li on na kraju poruke stavit smajlić srčeka ili ne.

Za osobu koja nije dogurala dalje od faze zaljubljenosti, i to kad sam imala 5 godina, u početku je bilo nepojmljivo pretjerano patetisanje oko raskida. Mislim i dalje mi je glupo rezanje vena zbog dečka, ali zapravo postoji  objašnjenje upadanja u neku vrstu "depresije".

Ljubav je nešto što nastaje kod otpuštanja određenog hormona u mozgu, oksitocina. To je hormon ljubavi i sreće i djeluje dosta slično kao droga. Kod njegovog lučenja, dvije osobe postaju u određenom smislu ovisne jedna o drugoj. On je razlog zašto prekidi kod prave ljubavi ima ogromne posljedice emotivno i psihički, čak i do razine da nekoga skroz slomi i da ta osoba ostane bez ikakve nade. I upravo oksitocin određuje razliku između zaljubljenosti i ljubavi. Zaljubljenost, ili pseudo-ljubav, je na razini pušenja trave tu i tamo. U svakom trenutku možeš prestati, jedina prava posljedica će biti da ti fali, ali nećeš imati neke jake simptome skidanja. Prava ljubav je na razini kokaina. U početku ti je dovoljno malo, ali s vremenom ti to malo postane kurac od ovce (Šta je muškarac bez brkova?), želiš više i više, želiš češće imati pristup tome, spremna si se odreći nekih važnih stvari samo da možeš dobiti novu dozu. Jedino što te suzdržava od potpune ovisnosti je tvoj razum koji ti govori da imaš neke druge stvari, koje su ti prioriteti.

Nažalost, glas razuma postaje sve tiši i tiši. Ovisnik zna kako treba prestat, no ne može, tako ste i vi svjesni kako nitko nije vrijedan da se mijenjate zbog njega, ali opet to uradite zbog osobe koju volite jer se bojite ostati bez svoje droge. Nadam se da u vašem životu uvijek postoji netko tko će vam reći: "Ako te netko stvarno voli neće tražit da se odrekneš onog što ti jesi". U slučaju da takva osoba ne postoji zapišite si to na neko vidljivo mjesto, najbolje okačite na frižider, pa si ponavljajte.

Zahvalite mi kasnije za prosvijetljenje.

"Vrijeme liječi sve rane".. kad se vi stalno vraćate u prošlost i kukate za nečim što se ne može vratit džaba ti svo vrijeme svijeta. Druga je stvar ako jednom stavite točku na i, te polako krenete dalje, posvetite se sebi ili novim ljubavima - postat će vam vremenom svejedno za bivše i sve šta vam ostaje je samo uspomena. Na vama je hoćete li skroz zaboravit na tu osobu ili joj dati šansu za neko prijateljstvo, ali što se budete duže zadržavali u starim sjećanjima, imate manje vremena za stvarat nova.

"Vaša srodna duša vas čeka negdje".. prema mitologiji Zeus je razdvojio muškarca i ženu, koji zajedno čine jedno tijelo i jednu dušu, tako da je srodna duša vaša druga polovina.
Po meni je čovjek cjelina, ne slagalica, i kroz život sreće ljude koji će mu odgovarat manje ili više. Na nama je da se trudimo od veze stvorit nešto idealno, jer ono samo od sebe ne dolazi. Čak je i psihološki dokazano da ljudi koji vjeruju u srodne duše imaju manje kvalitetne odnose jer se nadaju nečem savršenom, i ako to ne dobiju od partnera misle kako je trenutna osoba u njihovu životu samo prolazni putnik i da ih tamo negdje čeka neko krojen za njih.

Ne! Ljubav nije vječni plamen koji će gorjeti zauvijek kada sretnete svog princa. Ljubav treba održavat, podgrijavat, brinut se o njoj kako se taj plamen ne bi ugasio. Normalno je proći uspone i padove kroz život, i kroz vezu, nemojte zbog sitnica odustajat.

"Ljubav ne zna za godine".. itekako zna. Gdje vi vidite logiku da cura od 17 bude sa nekim od 49 godine? Prvo to je odvratno, iako nije pedofilija, drugo to može biti samo kratkotrajna privlačnost. Za ljubav su potrebni zajednički interesi, koji ne postoje između srednjoškolke i prdonje sa krizom srednjih godina.

Koliko god da se smatrate mentalno odraslijim od okoline vrlo su male šanse za nešto više između osoba koje npr. imaju 15 i 18. Razlika nije velika, onako aman taman, ali ovo su različiti segmenti života, ona na početku srednje, on već na faxu. (Može dečko biti mlađi u vezi, bez osude, ali eto generaliziram.)

"Novac ne može kupit ljubav i sreću".. istina ne može ju kupiti, al' bez njega ne možeš ni biti sretan. I da, novac je jedan od presudnih faktora za sve. Prije će vam se svidjeti dečko koji ima novac da vam kupi poklon, odvede vas nekud il šta već, nego neko ko nema ni za kave. Nemojte me krivo shvatit, ali svatko podsvjesno traži određenu sigurnost, i svima je bitan uspjeh u nekoj mjeri. Pare su uzrok svađa i razdora, pa čak i kod čvrstih veza ili brakova. Oblaci kriju sunce, tako i brige sakriju ljubav, a novac sve riješava. Ispadam teški materijalista, ali ne mogu si lagat i živjet u bajci u kojoj mi je za preživljavanje dovoljan nečiji zagrljaj. Ne bih se nikad udala samo zbog para, ali govorim o primjeru di stoje dva dečka, obojica su ti jednako lijepa i simpatična - prije ćeš šansu dati onom koji ima lovu, to pokazuje da radi nešto od života, stalo mu je da je samostalan.. (Tatini sinčeki kojim Gucci izgleda prejeftino su priča za sebe.)

Iako sam govorila kako se trebaju dati druge šanse, takvo nešto vrijedi kod "sitnih" grešaka, prevara to nije. Općenito nisam za vraćanje bivšem ljubavima, pogotovo nakon nekih velikih prijestupa, tipa ako je netko agresivan ili posesivan. Ljubav se ne bi trebala tako ispoljavat, zaslužuje svatko puno više od tog i nemojte biti sa nekim samo zato što je nekad prije bio drugačiji. Ljudi se mijenjaju, maske padaju.
Nekom je čak i ljubomora slatka, istina jeste ona pokazatelj da vam je stalo do druge osobe, no ako se ne znate kontrolirat to postaje bolest.

Najgluplja stvar koju možete napravit je da budete u vezi samo zbog veze. Mrzim vidjet/ čuti/ pročitat "Joj ja bih dečka". Šta bih ja sve, pa mi neće past s neba.
Ako ste tip kojem emocije ništa ne znače, okej budi u vezi samo kako bi se imali s čim hvaliti u društvu. Leti iz veze u vezu k'o pčelica, ali u takvim odnosima ne možeš ništa više od površnog.

Nedavno sam sa prijateljicom gledala Neženju i bilo mi je smiješno kako lik traži buduću mladu, a žvalio se sa svakom takmičarkom. No svi smo mi drugačiji, ako netko u tom uživa široko mu polje. Samo što mi je glupo da netko traži romantiku, a svjestan je kako ima posla sa žigolom, ili ženskom verzijom istog - ne znam lijep naziv.

Također, biti u vezi samo iz navike, iako ljubavi odavno nema, je traćenje vremena i sebi i drugoj osobi. Kad vidite da su vam odnosi postali toksični, da ste upali u kolotečinu, nemojte se bojat prekinuti to. Radije provedite netko vrijeme gdje ćete upoznat sebe, nego da budete sa nekim tek toliko, kako biste si slikali ručice i kačili po Ig-u.

Inače, ja sam sa 9 imala Stardoll i pita ti mene neki lik bi l' bila sa njim u vezi. Štaš, mladost, ludost rekoh "Da". *Glupa bila, glupa ostala*
I tako mi, nit smo znali kako izgleda ovo drugo niti išta. Znači još gore od fejs veze.
Desilo mi se ono što se inače događa u prvoj fazi, idealizirala sam ga. Na kraju mi rekao kako nema dva prsta i onda sam ga ostavila. Tačno bih sad opalila maloj sebi šamar jer sam bič.
Brate mogu mislit kakav je osjećaj čut "E ja te tako nisam zamišljala. Bok!" Bljakica..

Ovo što sam sad napisala je čisti primjer jedne internet veze, ili možda čak i zaljubljenost u slavnu ličnost. Takvo nešto ne može postojat, jer trebate osobu poznavat licem u lice da bi mogli osjetiti prave emocije. Prijateljstva na netu se pak mog oživjet jer su to drugačiji svijetovi.

"Zaljubljena sam u dva dečka, omg nezzzz kog odabrat" - lupi se tavom po glavi i nađi trećeg. K'o što rekoh, ne mislim da postoje suđene ljubavi, ali ako daš nekom 120% od sebe u tim trenutcima te ne može zanimat netko sa strane.

Lijek za preboljet prekid ne postoji. Svak reaguje na svoj način, al' je opasno po život drugih ljudi iz okoline sakupljat sve u sebe, kad-tad ćete ekspodirat pa kuku lele onda. Plačite ako imate potrebu, dajte si vremena za tugovanje, a onda razmislite zašto ste uopće prekinuli, jel taj netko vrijedan tolkog jadikovanja. Zapišite si njegove/njene mane, sve što vas je nerviralo i polako ćete shvatati da možete vi bolje.

Tek toliko, u slučaju da živite u konzervi, morate znati kako i dečki imaju emocije. Nemojte se ponašat kao da su kamen, nije ni njima tako svejedno prići prvi, poslat poruku ili vas osvojit. Ako ste u skupini hrabriji započmite vi nešto, jedna poruka vas neće ubit - najgori scenari je ignor, ništa smrtonosno. Eh, ako želite ići po ustaljenin pravilima morali biste dečku dati jasne signale. Muški i ženski mozak se razlikuju, kod njih indirektno neće baš upalit.

Ne sekirajte se oko prvog poljubca, nikom nije fenomenalan, ja se svog ni ne sjećam (ali ozbiljno), samo znam da se stvara bespotrebna strka oko takvih stvari. Za nešto više od tog nisam baš adekvatna govorit, napravite to ako se osjećate spremno, bez obzira je l' vam 15 ili 25. Pamet u glavu i koristite zaštitu.

I molim vas, imajte malo obzira pa smanjite ono sladunjavo tepanje u javnosti. Bit će veselo čuje li vas osoba kao što sam ja.~

Shvaćam kako je svima fino čuti pohvalu, ali morate biti, tu i tamo, spremni na kritiku. Znam, cjepidlaka sam, reći ću ti čak i ako vidim izostavljanje zareza ispred a i ali. Boli me mali prst lijeve noge oće to tebe zasmetat, jednog dana ćeš mi biti zahvalna (možda i ne, lol). Nikad neću doći i samo te popljuvat, pokušam uvijek dati neku pohvalu, uz konstruktivnu kritiku, kako bi se motivisao/la za dalje. Nema se tebi tu šta sviđa pisat samnom, ako u gramatici stoji sa mnom, nemoj glumit budalu. Još se više iznerviram kada vidim kako te knjige čitaju cure "čije ćemo knjige držati na policama, za koju godinu", a nijedna nije rekla kako je sramotno pisati nedam.

Ovo govorim zato što sam i ja prije koju godinu bila nepismeni gremlin, koji je pisao ne bi spojeno. Ti tekstovi su objavljeni, ne mogu ih maknuti i sad kad ih čitam hoću u zemlju propast. A svi komentari su u fazonu: "Svaka riječ ti stoji. Svaka čast :D", "Ovo je top 🙌👏👏👏", bez da je itko rekao "Gramatika je katastrofa". Jednom se pojavila osoba koja me ispravila i do groba ću joj biti zahvalna, jer sad više pažnje posvećujem tome. Naravno svatko griješi, zato ako vidite nešto što vam smeta ne ustručavajte se reći.

Prema tome, tko se želi ljutiti nek se ljuti, volim se prepirat (nazovite to dramom), neću glumit lažnog moralistu koji se kanali gdje god stigne, a ko fol izbjegaje takve stvari.

Pjesma koja vas opisuje? Mislite li kako je reklamiranje priča loše?

Do idućeg puta, hakuna matata (: