Epilog
Writter's pov
-Molim!?-mala crnokosa devojčica je vrisnula-Ali to ne može da bude kraj!Kraj mora da bude srećan,tata!
Gledala je svojim velikim nebo plavim očima mplećljivo u svog oca koji se samo lukavo smešio gledajući je.
-Možda i ima kraj,ali sad je vreme za spavanje.-nasmejao se nežno i pomilovao je po kosi.
-Ne!Ne idemo da spavamo dok nam ne ispričaš priču do kraja!Jel tako,Džoni?-napravila je ljutitu facu i okrenula se ka svom starijem bratu.
-Da,tata.-rekao je dečak koji je neodoljivo podsećao na svog oca-Ne volim ja te romantične stvari,ali je glup kraj.
-Ja ni jednom nisam rekao da je kraj koliko se sećam.-i dalje je imao isti omeh na licu do kje gledao kroz prozor kao da se priseća nečega što je bilo jako,jako davno.
Njegova ćerka je taman htela nešto da kaže kada je u prostranu dnevnu sobu ušla visoka smeđokosa žena gledajući upitno čas u svog muža,čas u dvoje nestašne dece koje su joj uputili široke osmehe.
-Kakva je to buka?Sutra imam konferenciju za novinare,znatev-pospano i polako je govorila.
-Mama,ja više ne volim tatu.-devojčica je prekrstila ruke na grudim i napravila ljut izraz lica na šta je ženi pobegao jedan tih osmeh.
-Zašto,Keti?-pitala ju je nežno majka kad joj je prišla i uzela je u naručje.
-Pričao nam je priču i sad neće da završi,a priča ne može da se završi tužno!-devojčica je izgledala kao da će da zaplače.
-A koja je to priča?-žena je pitala upitno gledajući svog muža koji se samo zadovoljno smejao-Dragi,nije valjda ono što mislim?
-Morao sam jednom da im ispričam i tu priču.-pokajanički se nasmešio i slegnup ramenima.
-A sad moraš da nam ispričaš kraj!-rekao je dečak-Da li su Česka i Danijel bili zajedno?ai nešto je tu čudno...Kako se njih dvoje zovu isto kao i vas dvoje?
-Slučajnost!-njihovi roditelji su viknuli u isti glas,a zatim prasnuli u smeh.
-Hajde,deco,ispričaću vam sutra,a sad mama mora da se odmori.Mislim,jedna poznata književnica mora da se odmori.
-Ah,dobro...-uzdahnula je devojčica i krenula ka vratima,ali se odjednom okrenula-Ne budeš li nam ispričao priču do kraja sutra,zamrzeću te do kraja života!
Kad je konačno prestalo šuškanje po sobama,žena se okrenula ka svom suprugu sa neki čudnim osemhom i pitala ga:
-Morao si da im pričaš to,ha?
-Zašto da ne?-pitao ju je slegnuvši ramenima.
-Zato što go baš i nije priča za laku noć,Danijele.
-Koliko puta sam ti rekao da me ne zoveš Danijel,Frančeska?!
-Hah,sad ćemo da se svađamo kao i nekad oko toga...-uzdahnula je.
-Ja bih da radim i neke druge stvari kao i nekad.-rekao je uz zavodljivi osmeh zagrlivši je.
-Ne može,gospodine Voker,sutra imam promociju knjige,ne mogu da radim to večeras.-nasmejala se-Samo me zanima kako ćeš,da završiš priču deci sutra...
-Onako kako se i završava svaka bajka.Česka je bila toliko dosadna,kao zubna bolest i kukala je i plakala je i molila je,čak je došla i u Majami zbog Danijela,on se sažalio i primio je nazad kao svoju devojku i živeli su srećno do kraja života.
-Hej!-uzviknula je lažno uvređeno-Ja sam bila dosadna?!A ko je plakao kao žensko kad me je video u Majamiju?!
-Dobro,to ću da izostavim...Sve jedno,svako normalan bi plakao kad bi video takvu lepoticu.
-Dobro,gospodine zavodniče,ja sad moram da idem da spavam.-ustala je sa kauča na kom je sedela i krenula ka vratima-Kad budem sutra pričala Lori šta si pričao deci,ubiće te!
-Joooooj,sav se tresem!-glumio je da je uplašen-Jedina osoba koja može da me povredi je njen muž,a on to neće,Čejs je moj ortak,zbog mene su se smuvali njih dvoje u srednjoj.
-Ne budi tako sigiran da on neće da te povredi,znaš da ga ona može naterati na bilo šta.
-Ne može jedan vojnik da povredi civila,nije fer!-viknuo je,ali se brzo utišao da ne probudi decu-Kako god,oni sutra dolaze?
-Aham.-klimnula je njegova žena glavom-Lora će lično da me intervjuiše za CNN.Samo se ceo dan juče žalila da će ovde da bude mnogo toplo.
-Pa ako je mislila da će na Maldivima da pada sneg,onda je stvarno glupa.-nasmejao se i uključio TV.
-Nemoj tako!-ljutito mu je odgovorila-Ona mi je najbolja drugarica!
-I meni je drugarica,ali jedino glupa osoba može da pomisli da na Maldivima može da bude hladno,a koliko se sećam,ti si rekla da ideš da spavaš,zar ne?
-Danijele,ti si idiot!-rekla mu je žena kroz smeh i gađala ga jastukom,a zatim izašla napolje.
-Znam,Čes,znam...-tiho je rekao za sebe gledajući kroz prozor opet se prisećajući svoje bajke.
Izgleda da bajke baš uvek moraju da imaju srećan kraj...
The End...Really this time :D
....................................................................
Ko je najbolji,ko može sve,ko vas je sve zeznuo ko niko do sad?Me,one and only!Živote,toliko pretnji smrći nisam dobila u životu :D Ok,ovo su zahvalnice:
Sarcastic_Killer
SupernaturalQueen14
Alexandrus_Ludacusss
AnikaPritzel
Ann_x13
behappy2003
bewhatyouwanttobee
DzenetaTosic
Selma126
Myworldmystars13
Emilija00
Our_Lifes_Our_Loves
Pjanic12
KatarinaIli8
Imam utisak da sam nekog izostavila,pa se iskreno izvinjavam,sejnite ako jesam!Pa,jel vam se svideo little joke?Ako nije,nemojte da me kilnete,ovo je ipak komedija,trebamo da se zezamo malo :D Do sledeće priče i sledećeg kidanja vaših živaca,vaša zlobna
SweetyEvil
Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top