Ava P.O.V

Osjetim kako mi srce u grudima počinje lupati kao ludo, dok me njegove tamne oči hipnotično gledaju. Otvorim usta kako bih nešto rekla, ali glasa nema. 

Želim da kažem ne. Ne želim to. Ne želim plažu. Ne želim njega kao partnera, ali... to ne izgovaram.

Šuteći, stojim i zurim u njega. Pokušavam nešto iščitati iz njegova pogleda, bilo što, ali ne uspijevam. Ono što me na trenutak zapanjuje jeste da u njegovim očima koje su me nekad tako zaljubljeno gledale, sada nema ni trunke osjećaja. Samo crnilo, crnilo i crnilo.

Progutam knedlu koja mi stoji u grlu od Nickovih poslednjih riječi, a zatim se svima silama natjeram da skrenem pogled. Zagledam se u pod, dok mi se u glavi odvija rat. Što da uradim? Da li da ga odbijem ili da jednostavno prihvatim?

Najednom, trzne me glas. "Bio sam nekada na toj plaži."

Istog trenutka, moj pogled odluta do njegovog. Njegove oči hladno gledaju u Nickove dok to izgovara.

Nick se nasmiješi, klimajući glavom. "Onda pretpostavljam da već i sam imaš određenu sliku što zamišljaš na tom mjestu, zar ne?"

Zayn nakratko pogleda u mene, a zatim ponovo vrati pogled na Nicka. "Siguran sam da gospođica Ava i ja imamo veoma sličnu sliku u glavi", reče, vračajući pogled na mene, "zar ne?"

Osjetim kako mi krv juri u obraze dok pokušavam shvatiti što on to dođavola radi? Nick nije budala, shvatiti će da se već poznajemo. Zar je to ono što on želi? Otvorim usta kako bih mu odgovorila, kada me prekine kucanje na vratima. U Nickovu kancelariju proviri plavokosa djevojka, a zatim pogledom pronađe Nickov. "Gospodine, stigao je gospodin Lamark. Čeka vas u sobi za sastanke."

Nick je klimnuo glavom, a zatim prešao pogledom preko Zayna i mene. "Vraćam se za minutu, u redu?"

Zbunjeno, klimnula sam glavom. Ostavio mi je sitni poljubac na sljepoočnici, a zatim izašao iz kancelarije.

Kao opržena, pogledala sam u Zayna. "Što ti pokušavaš?"

Cinično se nasmiješio. "Što ja pokušavam?"

Odmaknula sam se od njega za korak. "Za ono sinoć ću i povjerovati da je bila slučajnost, ali sada? I ovaj posao je slučajnost?"

Obrve su mu se skupile. "Da. Čista slučajnost."

Protresla sam glavom i glasno uzdahnula. Uperila sam prst u njega. "Ne znam što radiš Zayn i zbog čega to radiš, ali naređujem ti: Odlazi iz mog života!"

Vidjela sam kako mu se čeljust grči. "Ko je uopšte rekao da se mješam u tvoj život?"

"Vidim što radiš, u redu? Prvo nisi želio da Nick uopšte zna da se poznajemo, a sada? Šta se dešava? Pokušava da ga nekim rečenicama i izjavama natjeraš da posumnja u nešto sasvim drugo."

"A u što bi to on trebao posumnjati? Zar postoji nešto drugo?"

Zanijemila sam, a zatim zagrizla usnicu zubima. "Nikada neće ni dobiti razlog da posumnja."

Nasmiješio se. "Zašto ti onda toliko smeta što sam u ovoj firmi?"

"Nisam rekla da je to razlog."

"Budimo iskreni, Ava", prekinuo me je. "Taj jedino razlog i postoji. Ali, ako si ti sigurna u ono što osjećaš prema njemu zbog čega ti smeta to što ja", prstima je nacrtao navodnike, "radim sa tobom?"

Odmahnula sam glavom. "Otkad se ti ponašaš tako bahato?"

Zagledao se u mene. "Uvijek sam takav bio samo se čini da me nikada pravog nisi upoznala."

Tužno sam se nasmiješila. "Da. I meni sve više i više tako izgleda."

Zadržao je pogled na mojim očima isuviše nego što bi to bilo prijatno. Njegove tamne oči su me na sekundu ponovo milovale kao nekada, a zatim je prekinuo naš kontakt, okrečući mi leđa. "Onda... plaža?"

Pitanje kojeg sam se plašila. "Što sa njom?" upitala sam, zamuckujući.

Ponovo je okrenuo lice prema meni. Njegove oči kao da su blještale nekom nadom. "Nisam znao da je se još uvijek sjećaš. Mislim... toliko je godina prošlo."

Odvratila sam pogled. "Ne... samo... činilo mi se kao dobar prostor za nešto", svim silama pokušala sam se natjerati da se prisjetim prave riječi, "moderno."

Zbunjeno me je pogledao. "Moderno?"

Zatreptala sam. "Da, moderno."

"Mislio sam da si željela nešto drugačije, nešto luksuzno", njegov glas odisao je zbunjenošću.

Pokušala sam se nasmiješiti, prekidajući ga. "Pa vidiš ni ti nisi upoznao pravu mene."

Kiselo se smiješeći, kimnuo je glavom. "Stvarno nisam."

Najednom, navala suza je krenula na moje oči. Primjetila sam kako mi vid magli, dok je donja usnica počela podrhtavati. Što je ovo sada? Okrenula sam mu leđa, pokušavajući ugrabiti zrak kojeg je odjednom nestalo u mojim plućima. "Kada počinjemo sa samim projektom?" pokušala sam smiriti drhtavicu u glasu.

Nakašljao se. "Prvo trebamo otići na plažu."

Kimnula sam glavom. "Sutra?"

Glasno je uzdahnuo. "Može. Ovaj... sa obzirom da imam nekih obaveza, možeš li ti oko 4 popodne?"

Kimnula sam glavom. "Mogu."

"Ja ću onda ponijeti sve potrebne papire i skice koje sam već zamislio na samom tom mjestu, u redu?"

"Skice?" upitala sam. "Već si ih nacrtao?"

Okrenula sam se prema njemu te uhvatila njegov pogled koji je opčinjavajuće zurio u moj. "Pa da. Samim uzimanjem olovke u ruke, znao sam što želim nacrtati. Mislim nije bilo ni toliko teško sa obzirom koliko sam prije maštao o nečemu takvom. O kući, pravom domu... o tebi."

Najednom, kao da je sav zrak iz sobe ispršio, ostavljajući nas dvoje bez mrvice kisika. Kao da se zemlja odvojila od kosmosa.
Dok su se suze slijevale niz moje lice, brzim korakom sam prošla pored njega želeći da se što prije oslobodim ovog pritiska u grudima.

....

Dok vjetar mrsi moju kosu, sneno gledam ispred sebe. Samo nekoliko centimetara dijeli me od dodira sa mekanim pjeskom, ali se i dalje ne usuđujem da taj centimetar napravim. A kada ga napravim, znam da sve počinje ispočetka.

Pogledam na sat. Dovraga, već uveliko kasnim.

Uzdahnem, a zatim napravim prvi korak. Srce mi počinje tutnjati u grudima kao da je pod nekim pritiskom, a dlanovi se nenormalno znojiti.

"Obećavaš li zauvijek?" upitam ga sneno gledajući u njegove oči.

"Zauvijek, ljepotice", kaže, spuštajući svoje tople usne na moje.

Protresem glavom, te vrhovima prstiju obrišem suze koje su upravo krenule da skliznu niz moje obraze.

Napravim nekoliko koraka, a zatim ga ugledam.

Bezizražajno gleda u staru ruševinu, dok dlan desne ruke drži oko svog vrata. Zaškiljila sam prema njemu, ne znajući što da učinim. Topao osjećaj se počeo razlivati mojim grudima, dok su mi sjećanja o mojoj iz ljubavi izgubljenoj nevinosti na baš ovom mjestu navirala pred očima.

Najednom, uhvatila me je čudnovata drhtavica na što sam rukama obgrlila struk. Glasno sam udahnula, a zatim sam zakoračila prema njemu.

Naglo se okrenuo prema meni, na što su se naše oči susrele. Njegove oči se spustiše do mojih usana, a zatim polahko pređe pogledom niz mene. Osjetila sam kako mi tijelo obliva znoj i drhtavica samo zbog njegova pogleda, na što sam naglo ustuknula za jedan korak nazad. Njegove oči se ponovo susretoše sa mojim te se toplo nasmiješi. "Idemo unutra?"

Bez riječi, klimnula sam glavom.

Pokazao mi je rukom da krenem prva, što sam i uradila.

Čim smo zakoračili u unutrašnjost kuće, zapuhnuo me je miris smrada i vlage. Podigla sam dlan do svoga lica, prislanjajući ga uz svoj nos. Krajičkom oka primjetila sam kako je Zayn uhvatio moju reakciju, na što je stidljivo spustio pogled prema podu. "Želiš li da večeras pregledamo samo dvorište?"

Skupljenih obrva, klimnula sam glavom. "Molim te."

Izašla sam za njim napolje, osječajući kako noćni povjetarac raznosi neugodni miris. Tiho sam uzdahnula, a zatim se okrenula prema njemu. Stajao je naslonjen na zid kuće, sa nogama ispruženim ispred sebe. Iz džepa je izvadio jednu cigaretu, a zatim je zapalio. Stavio ju je među usne, povlačeći prvi dim. Odjednom, pogleda u mene na što sam istog trenutka skrenula pogled.

Začula sam njegov grleni smijeh, na što mi je koža pretrnula. "Ponovo me uhodiš?"

Zakolutala sam očima. "Samo sam te pogledala."

"Misliš, samo si pratila svaki moj pokret?"

Odmahnula sam glavom, okrečući mu leđa. "Onda, što si ti ovdje zamislio?"

Nakašljao se. "Mislim da bi to prvo ti trebala reći. Ipak je tvoja kuća."

Ovo je trebala biti naša kuća, Zayn, glasić je progovorio u meni.

"Ja želim da sve ostane kao što je sada", okrenula sam se licem prema njemu.

Njegove obrve su poskočile. "Nick mi je rekao nešto sasvim drugo."

Nakrivila sam glavu u stranu. "Što ti je on rekao?"

"On", počešao se po čeljusti, "rekao je da želiš napraviti nešto slično dvorcu.  Nešto... luksuzno, kao što sam ti i rekao jučer."

Osjetila sam kako mi rumenilo udara u obraze. Skrenula sam pogled. Da li me Nick stvarno tako malo poznaje? I da li to znači da je riječ luksuzno koja me je jučer toliko povrijedila ustvari dolazila od Nicka, a ne od Zayna? "Ne. Ne želim nikakav dvorac, ja..."

"Što ti?" Zayn je bacio cigaretu na beton ispred sebe, a zatim zakoračio prema meni.

Trepčući, podigla sam pogled prema njemu. Njegove tamne oči su me opčinjavajuće gledale, te kao da me je u isto vrijeme preklinjao da kažem istinu, da kažem ono što stvarno želim. Jezikom sam prešla preko usnica koje su odjednom bile suhe kao barut te progutala pljuvačku. "Ne želim da se sadašnja kuća uopšte ruši. Ostat će ista kao i sada. Raspored soba će ostati identičan kao i sada, samo želim popraviti neke dijelove i površine zida koje su uništene. Želim da se dvorište uredi, te da se napravi maleni bazen ispred. Želim da u dvorištu također bude još jedna malena kućica. To jeste kućica za... Zavu."

Spustio je pogled prema meni, a meni se na trenutak učini kao da će dlanovima obuhvatiti moje obraze te naše usne spojiti. "Zavu?" upitao je zamuckujući.

Jedva primjetan osmijeh, zaigrao je na rubovima mojih usana. "Da. Naša Zava."

Osmijeh se raširio preko čitava njegova lica. "Naša Zava", ponovio je moje riječi, gledajući me u oči. Tek sam tada shvatila koliko je sama moja izjava imala snažno značenje.

Ustuknula sam za korak, na što je njegov osmijeh izbledeo. "Oprosti", rekla sam, zamuckujući.

Dlanom je prešao preko svoje kose. "Ne. Oprosti ti, ja... samo sam se sjetio Zave i svega što ima veze sa tim i na trenutak sam... nebitno."

Osjetila sam kako mi se srce steže od njegovih riječi. Ovo ne valja, ne valja, ali nisam se mogla suzdržati. "Što si na trenutak?" izletjelo mi je.

Lice mu se zgrčilo te mi se na trenutak učinilo kao da ga nešto boli. Naglo, sa jednim korak našao se ispred mene, dlanovima obuhvatajući moje obraze. Njegove oči su požudno gledale čas u moje oči, čas u moje usne. Moje usnice su se rastvorile, preklinjajući za dah koji je odjednom ispršio iz mojih pluća. Nervozno sam stisnula njegovu majicu, zadržavajući se da ne padnem. Teško dišući, čelo je prislonio uz moje. Polahko, primaknuo se mojem vratu, usnama dodirujući moju kosu. "Što da je ovo sada naša kuća? Ili... što bi bilo da barem na trenutak zamislimo da je naša, Ava?"