Ava P.O.V

Krupne, bambi oči su bile uperene u moje. Kao da me je neka sila vukla prema njemu, nikako nisam mogla odvojiti pogled. Uočila sam kako mu Safa nešto šapuće gledajući u mom pravcu. Na njegovim usnama titrao je blagi osmijeh koji je tjerao neobičnu punoću kroz moje tijelo.

Krenula sam prema njima i na brzinu prešla pogledom niz njega. Njegova crna ugljena kosa bila je uzdignuta prema gore. Na sebi je imao crne poderane hlače i običnu crnu majicu. Kada me primjeti da idem prema njima, Zaynovo se lice naglo okrenu prema Safinom i nešto joj reče. Zapitala sam se o čemu pričaju?

"Hej, vas dvoje", nasmiješila sam se.

"Hej Ava", nasmiješila se Safa.

"Onda, jesi li uživala?" upitao Zayn.

Prebacila sam pogled na njega. Njegovo lice bilo je nasmješeno. Ovaj put, imala sam utisak da mu se čak i oči smiješe.

"Jesam", klimnula sam glavom. "Dugo nisam bila ovdje."

"Već si bila?"

"Da. Dolazila sam kao djevojčica ovdje sa roditeljima."

"Kao djevojčica? A što si to sada?" podignuo je jednu obrvu.

Namrštila sam se. "Nisam više djevojčica."

"Ma da", klimnuo je glavom. "Djevojčice se inače ne ponašaju kao što si se ti maloprije ponašala",  pokazao je rukom na trambolinu.

Prasnula sam u smijeh. "To je nešto drugo. To je samo... dijete je proradilo u meni."

"Ma da."

"Znaš, bolje bi ti bilo da se to i tebi nekada desi", promrmljala sam.

"Da skačem na trambolini?" podignuo je jednu obrvu.

"Da", frknula sam. "Bolje i to nego da umreš sa namrgođenim licem."

"Ja nisam namrgođen", odgovorio je.

"Ma ne", odmahnula sam rukom. "Samo što se znaš nasmiješiti jednom u godini."

"Nije tačno", protresao je glavom. "Stalno se smijem."

"Noup."

"Smijem se, Ava", ponovio je.

"Ne", rubovi usana izvili su mi se u osmijeh. Uživala sam kada sam se ovako prepirala sa njim.

"Sve vrijeme se smiješio dok je gledao u tebe", trznuo me je glas crnokose djevojčice koja je pratila ovu scenu između nas.

Pogledala sam u nju. "Molim?" isprekidano sam upitala.

"Safa", procijedio je Zayn.

"Što je bilo?" upitala je mršteći se. "Samo te branim."

"Nemoj me, molim te, više braniti",  uzdahnuo je.

Napućila je usne. "Zašto ne?" Uperila je pogled u mene. "Dok je sjedio sa mnom, sve vrijeme je gledao u tebe i osmijeh mu nije silazio sa lica."

Zaynovi obrazi poprimili su crvenkastu boju, a njegova se čeljust zategnula.

Rubovi usana izvili su mi se u osmijeh. "Svidjelo ti se ono što vidiš?" upitala sam.

Njegovo se lice trznu i pogleda u mene. Zubima se ugrize za punu donju usnu, ali čak ni to nije spriječilo da osmijeh ozari njegovo lice. Ovo je Zayn kakvog želim. "Veoma", odgovorio je, ne odvajajući pogled od mog.

....

Sve troje, trznula nas je zvonjava telefona iz Safinog rusaka. Nespretno, Safa izvadi telefon iz rusaka. Podiže pogled prema Zaynu koji ju je posmatrao. "Mama", oblikovala je riječ usnama.

Zaynovo lice se ukoči i skrenu pogled. "Javi se, brinut će se."

Safa je klimnula glavom i prislonila telefon uhu. "Hej, mama... Da, zabavljam se.... Ne, nije mi hladno.... Dobro, stižem brzo doma.... I ja tebe", prekinula je.

Pogledala je u Zayna. "Trebala bih krenuti doma."

Zayn uzdahnu te prođe prstima kroz kosu. "Preselili ste se u drugu kuću",  reče. Istog trenutka, sjetila sam se one kuće na plaži. Jeza prođe kroz moje tijelo.

"Da." Safa je klimnula glavom.

"Gde živite?" upita Zayn.

"Dvije ulice od ove", odgovorila je Safa.

Zaynu je vilica poskakivala ispod kože. "Znaš da mami i tati ne smiješ reći da si me vidjela?"

Klimnula je glavom. "Rekla sam im da idem sa prijateljicama."

Zayn klimnu glavom. "Onda",  nasmiješio se. "Da li ti je danas bilo lijepo?"

Safa se sva ozari sa tim pitanjem. "Da", uskliknula je. "Toliko sam dugo Boga molila da te ponovo sretnem i da me se i dalje sjećaš i da i dalje želiš da budem tvoja sestra..."

Zayn je uhvati za mršavu ruku i zaustavi. Okrenuo ju je prema sebi i spustio se na koljena. Njegovo lice sada je bilo u ravni sa njezinim. Dlanovima je obuhvatio njezine bucmaste obraze. "Ja sam tvoj brat, Safa. I ma što se dogodilo, uvijek će biti tako. Sada imaš moj broj, ponovo smo se susreli i ne namjeravam te tako lahko pustiti. Ti si moja mala lutkica", uštipnuo ju je za nos. "Lutkica koju namjeravam čuvati."

Safa tiho šmrcnu i zagrli ga oko vrata. Odjednom, odvoji se od njega i pogleda u mene. "Dođi Ava, zagrli nas."

Stidljivo sam se nasmiješila i odmahnula rukom. "Ne, to je vaš trenutak."

"Ava, daj", Safa je napućila usne.

"Safa..."

"Zagrli nas", muški glas propara moje uši. Moj pogled odluta do Zayna koji me je gledao. Oči su mu bile toliko tužne da mi se srce slomilo.Progutala sam pljuvačku i uzdahnula. Kleknula sam na koljena i obavila ruke oko Safina krhkog tijela. Zaynovo lice tek nekoliko centimetara bilo je odvojeno od mog, a naši prsti su se dodirivali. Odjednom, osjetih kako krupni muški dlan obuhvata moje prste i snažno ih stišće. Trepčući, otvorila sam oči i susrela se sa toplim crnim pogledom. Na usnama mu pročitam jedno tiho hvala, a moje srce ispuni veća količina sreće nego ikada prije u životu.

....

Nakon što smo otpratili Safu jednu ulicu dalje od njezine kuće, Zayn i ja smo pješice prolazili kroz park. Šutnja je ponovo obavila zrak oko nas, ali ovaj put činila se ugodnom.

Krajičkom oka, pogledala sam u Zayna. Oči su mi bile usmjerene prema nebu i činilo se kao da o nečemu razmišlja.

Odjednom, njegovo se lice okrenu prema meni. Njegove oči susretoše moje i prestade hodati. "Hvala ti na ovome", reče.

"Na čemu?" namrštila sam se.

"Na tome što si dovela Safu. Što mi se barem na nekoliko sati učinilo da imam porodicu. Ja, dugo sam želio da ovo uradim. Da je nekako pronađem, ali ne znam", odmahnuo je glavom.

"Nisi imao dovoljno hrabrosti za to",  dahnula sam.

On zastade i uzdahnu. "Upravu si."

Nasmiješila sam se. "To je normalno. Nakon što se niste vidjeli gotovo četiri godine, normalno je da nisi znao kako to da uradiš."

"Ali si zato ti naravno bila tu da to obaviš umjesto mene?" nasmiješio se.

"Pa može se reći", rekla sam sliježući ramenima. "Ja, samo sam željela da budeš sretan", tužno sam se nasmiješila.

Osjetih kako njegova ruka grabi moja zapešća i privlači me sebi. Približi mi se za još jedan korak i njegovo se čelo nasloni na moje. "Sve što ti učiniš, čini me sretnim", prošaputao je.

Drhtavi dlan podigla sam prema njegovom licu i pomilovala mu obraz. "To mi je dovoljno od tebe", šapnula sam.

"Kako to misliš?"

Uzdahnula sam. "Ja sinoć sam dosta razmišljala o svemu... o nama. I shvatila sam da ti vjerovatno mene zamišljaš drugačije, nego ja tebe. Gledaš me kao prijateljicu, kao osobu koja ti je draga i koja..."

"Ava", prekinuo me je.

"Ne", stavila sam prst na njegove usne i odmaknula se od njega. "Pusti me da završim, molim te. Zayn, ja te razumijem. Jednostavno, to je naše srce. Ono nam govori što je za nas ispravno, što osjećamo, a što ne. Njega ne možemo prevariti. I ja... ne želim te pritiskati Zayn. Ako želiš, ostavit ću te na miru. Neću ti više smetati i..."

Najednom, tvrde usne se prisloniše uz moje. Automatski, moje oči se širom otvoriše. Zaista je bio najljepši muškarac kojeg sam ikada vidjela. Zaynove oči su bile sklopljene, dok je usne nepomično držao prislonjene uz moje. Ugledah kako nekoliko kapljica kiše pada na njegovo lice, a on otvori oči. "Prestani govoriti", promrmljao je u moje usne.

Nespretno, podigla sam lice prema nebu i shvatih kako se sprema nevrijeme. Vratila sam pogled na Zayna koji je također držao pogled uperen prema nebu. Kapljice kiše polahko počeše da kvase naša lica i odjeću. Odjednom, Zaynovi dlanovi obuhvatiše moje obraze. "Hoćeš li trčati sa mnom?"

Prvo mu kažem da ću ga ostaviti na miru, zatim me on poljubi da bih prestala govoriti, a onda me pita da trčim sa njim? Stvarno?

"Trčati?"

"Da", stidljivo se nasmiješio. "Uvijek mi je želja bila da sa nekim trčim na kiši."

"Da trčiš sa nekim na kiši?" osmijeh mi je ozario lice. "To ti je želja?"

Dlan je pružio prema meni, čekajući da odlučim. "Hoćeš li mi je ispuniti?"

Bez razmišljanja, prihvatila sam njegov dlan a njegova me ruka privuče sebi.

....

Zadihan, Zayn je zastao a za njim i ja. Naša tijela se sudariše i miris njegove majice stiže do mojih nosnica. "Nismo normalni", rekla sam kroz smijeh.

Cijelo mu se držanje na jednom promjeni. Ramena mu se opustiše, a crte lica omekšaše. I polahko, njegovim se lice razvuče osmijeh.

"Luđaci smo", rekao je, smiješeći se. Njegove oči su škiljile, dok je kiša kvasila naša lica. Njegova gusta crna kosa sada je bila u potpunosti vlažna te se slijepila niz njegovo čelo.

Osjećala sam njegov dah na licu, pogledao me je u oči i tiho rekao: "O čemu razmišljaš?"

Stidljivo, spustila sam pogled. "Sjećaš li se što se desilo na kiši?" šapnula sam.

Prste je spustio pod moju bradu, te podigao lice prema svom. "To mi je jedan od najljepših trenutaka u životu." Od njegova glasa tijelo mi je prožela toplina.

Ispružio je ruku i placem mi prešao preko donje usnice.

"Predivna si", šapnuo je.

U tom trenutku, uprkos svim riječima, uprkos svim svađama, imala sam osjećaj da bih mogla umrijeti za njega.

Zayn P.O.V

Sada ili nikada.

"Znaš... Safa me je danas pitala za tebe", rekao sam, odmičući se od nje.

"Mene?"

"Da. Pitala me je... što osjećam prema tebi", dahnuo sam.

Ava pogled usmjeri prema vlažnoj cesti ispred nas. Nakašljala se.v"Pa, što si joj odgovorio?"

Uzdahnuo sam. "Pa... ispočetka nisam znao reći odgovor. Ali onda sam te ugledao."

Podigla je pogled prema meni.

"Smiješila si se i razgovarala sa nekom djevojčicom koju si prvi put srela i ja... imao sam osjećaj kao da ću dobiti infrakt. Kunem ti se, moje srce je lupalo sto na sat. Izgledalo je kao da će svakog časa iskočiti iz mojih grudi, a sve to zbog tvog osmijeha. Zbog tog čarobnog princezovskog osmijeha koji mi po čitavu noć ne da zaspati."

Činila se zaleđenom. "Zbog čega ovo odjednom govoriš?" njezin glas je sada drhtao.

Odmaknuo sam se jedan korak dalje od nje i prstima prošao kroz vlažnu kosu. "Znaš to sam isto pitanje postavio sam sebi. Zbog čega ovo uopšte govoriš Zayn? Zbog čega ovo sve radiš? Zbog čega ne odeš od nje? Zbog čega ti ona upada u svaku moguću misao? Zbog čega te svaki jebeni predmet podsjeća na nju? Zbog čega kada pogledaš u rozu boju, prvo pomisliš na nju? Zbog čega kada pogledaš u cvijeće, prvo pomisliš na nju? Zbog čega kada čuješ bilo koju jebenu ljubavnu pjesmu, prvo pomisliš na nju? Zbog čega je tjeraš od sebe, a u isto vrijeme se moliš da te ne posluša?"

Gledala me je pravo u oči, odlučno. "Ti..."

"Da." Klimnuo sam glavom. "Ne mogu... ne mogu zamisliti život bez tebe, Ava. Znaš, čak ne znam ni kako sam prije funkcionisao dok se ti nisi pojavila, jer izgleda mi jebeno nemoguće živjeti bez tebe. Kada nisi tu kao da polovina mene fali. Kao da se raspadam na dijelove i samo čekam da se ti pojaviš da bi me ponovo mogla sastaviti. Kada nisi tu, fališ mi princezo. Jebeno mi fališ i molim te da mi oprostiš. Za sve. Za moju nervozu, bijes, ljutnju, promjenu raspoloženja, ja, ja..."

Sporim koracima, ona stade ispred mene. Dlanovima je obuhvatila moje obraze, a vlažno čelo prislonila uz moje. Njezin vreli dah grijao je moje lice. "Reci to, Zayn. Molim te, reci to",  prošaputala je uz moje usne.

Dahnuo sam, dok mi je srce lupalo sto na sat. Moje tijelo ispunio je neverovatni osećaj ponovnog rađanja. Kao da sam ponovo postajao ja, kao da sam ponovo postajao onaj koji sam uvijek i želio da budem.

Tada sam znao, to je bio onaj trenutak. Trenutak kada sam shvatio da će se sve promjeniti i da ništa više neće biti isto. Tek od danas počinjem da živim, da mislim i da volim. "Volim te, princezo."

I to je bilo to.

"Kada su njezine usne dodirnule moje, znao sam da mogu živjeti još stotinu godina i posjetiti svaku zemlju na svijetu, ali ništa se ni bi moglo poredit sa tim jednim momentom kada sam poljubio djevojku mojih snova i znao da će moja ljubav trajati zauvijek."