Ava P.O.V

Vrata kupatila su se otvorila, propuštajući svjetlost na moje gole noge i stomak. Povukla sam prekrivač na sebe te se prevrnula na drugu stranu.

Začula sam korake iza sebe, a zatim se madrac udubio. Topli i svježi dah, zagrijao je moj vrat. Sklopila sam oči.

"Znam da si budna", njegov promukli glas zavibrirao je pod mojom kožom.

"Budna sam", šapnula sam.

"Mogu li leći pored tebe?" upitao je.

Duboko sam udahnula, praveći mu mjesto. Osjetila sam kako podiže pokrivač sa mene približavajući mi se u potpunosti. Ruku je obavio oko moga struka, a dlan raširio preko moga stomaka. Naše noge su se ispreplele, dok je lice prislonio uz moj obraz. Bože. Miris njegove kože me je opijao.

"Ljuta si na mene?"

"Nisam."

"Onda si se pokajala."

"Zbog čega to misliš?" upitala sam ga, žmureći.

"Poznajem te, Ava", rekao je, prijekorno.

Uzdahnula sam. "Nisam ljuta, samo... pitam se hoće li ovome svemu ikada doći kraj, Zayn?"

Nekoliko je trenutaka ćutao, a zatim se promeškoljio u mjestu. "Princezo, ne govori tako."

"Ali je tako, Zayn. Konačno pomislim da je to bilo to, a onda..."

"A onda što?"

"A onda se upitam da li smo mi uopšte stvarni, Zayn? Što ako nam je ovo samo poruka od Onog gore da ovo između nas nije pravo? Što ako..."

Dodir naše kože je najednom prekinut, zbog čega me je nešto presjeklo u grudima.

I čak nakon toga ti misliš da niste stvarni? glasić u meni je upitao.

Zayn je ustao iz kreveta, rukama me okrećući prema sebi. "Stvarno tako misliš?" povikao je.

Glava mi je klonula. "Zayn."

"Misliš da lažem, zar ne? Da je sve namješteno, da..."

"Plašim se, kvragu, Zayn!" pridigla sam se sa kreveta. "Ne bude te punih pet godina, a onda se vratiš. A vratiš se ne zbog mene, već da bi uništio oca mog dečka!"

Njegove oči kao da su poludjele. "Ne zovi ga svojim dečkom, jebote!" šakom je udario od zid.

Dlanom sam prekrila usta, dok su mi se oči punile suzama. "Da li ti mene uopšte voliš, Zayn? Što je sa...?"

Glas mi je pukao kada se naglo okrenuo prema meni. Tamne, crne oči su bile fiksirane na moje. A zatim mi se počeo približavati. Slika pokojnog oca i Nicka mi je istog trenutka bljesnula pred očima, zbog čega sam dlanovima prekrila lice. Udariti će me. Udariti će me.

A zatim sam osjetila kako mi suze kvase obraze. Zaynove ruke su se nježno obavile oko moga tijela, držeći me čvrsto u svome zagrljaju. "Sve možeš reći, princezo. I da sam lažov, i da sam ubica, i da sam đubre, ali ne možeš reći da te ne volim", šapnuo je u moju kosu. Osjetila sam kako prste provlači kroz nju, tjerajući me da ga pogledam. Crne oči su iskreno gledale u moje. "Volim te, Ava. To je jedina istina mog života. Ti si jedina istina mog života. Zapamti to."

Dok su mi suze kvasile obraze, drhtavim prstima sam obuhvatila njegova leđa, lice spuštajući na njegova prsa. "Volim te, Zayn. Tako te puno volim, da to počinje da boli."

"I ja tebe, malena. I ja tebe."

Zayn P.O.V

"Hajde, idemo!" ponovo sam je pozvao, nadajući se da će se konačno pojaviti.

Sva usplahirena, istrčala je iz sobe. Zagledao sam se u nju, smiješeći se. Njezina plava kosa je bila zavezana u visoki rep, dok na licu nije imala nikakve šminke. Lepršava haljina na cvjetiće koja joj je dosezala do koljena činila ju je tako njom. Onom u koju sam se na početku zaljubio.

Nije tu više bilo one odrasle žene sa hladnim i nedokučivim pogledom. Sada je tu ponovo bila moja malena, djetinjasta, stidljiva i povučena djevojčica. Djevojčica u koju sam zaljubljen.

Dotrčala je do mene, bacajući mi se oko vrata. "Tako sam sretna, Zayn!" povikala je veselo.

I sam sam se nasmiješio. "Zbog čega?"

"Ovo je naš prvi izlazak kada samo u potpunosti slobodni. Kada smo oni pravi mi."

Još jače sam je privio uza se. "Prvi, ali ne i poslednji."

Tople, zelene oči su pronašle moje. "Obećavaš?"

Do kraja života. Samo ti. "Obećavam."

....

Dok je sklopljenih očiju ležala na mojim nogama, prste sam provlačio kroz njezinu kosu. Sunce je obasjalo jednu stranu njezina lica, čineći je tako blještavom. Nevjerovatno. Bože, da li je ona anđeo?

"Većinu dana sam provodila na ovoj klupi", najednom je rekla.

"Misliš na našoj klupi?" upitao sam, smiješeći se.

Nasmiješila se širokim osmijehom. "Da. Našoj. Prisjećala bih se svega o čemu smo na njoj razgovarali i..."

Lice sam zabacio prema nebu. "Vječnost", dahnuo sam.

Otvorila je oči, pronalazeći moje. "Mislila sam da smo slagali", tiho je rekla.

Odmahnuo sam licem. "Nikada. Sa tim nikada nismo lagali." Svaku riječ sam posebno naglasio želeći da joj se urežu u glavu.

Sanjivo me je pogledala, a zatim se nježno nasmiješila. Prste je ispreplela sa mojima. "Osjećam da ovo među nama nikada neće prestati."

Srce mi je zaigralo zbog njezinih riječi, jer strah u meni koji mi je konstantno ponavljao kako će ona kad tad shvatit da je nisam vrijedan i da će me ostaviti, ponovo vrvio u meni.

Otvorio sam usta da bih nešto rekao kada me je zvono iz njezine torbe prekinulo. Namrštila se, pridižući se u sjedeći položaj. Izvukla je mobitel iz torbe, a zatim joj je lice prekrio ledeni strah.

"Ava", dlanove sam spustio na njezine te se nagnuo da vidim tko je zove. Jedno ime svjetlilo je na zaslonu. Nick.

Osjetio sam kako mi se šake stežu u pesnicu te sam joj ga oteo iz ruke. Skočila je za mnom, pokušavajući ga uzeti nazad. "Zayn!" povikala je.

"Što on ponovo želi, Ava? Ja ću mu se javiti, pa neka meni kaže što ima."

"Molim te", prekinula me je. "Daj da ja ovo riješim. Potrebno mi je to."

Kvragu. Zašto me ovako slatko i umiljato mora gledati?

Udahnuo sam, a zatim joj ga pružio.

Ava P.O.V

Pritisnula sam tipku za javljanje. Začula sam njegov glas sa druge strane telefona. "Ava?"

Nakašljala sam se. "Tu sam."

Duboko je uzdahnuo. "Ljubavi, tako mi nedostaješ."

Krajičkom oka sam pogledala u Zayna koji je napetih ramena sjedio na klupi. Kvragu. Tako napet, činilo se kao da ga nešto boli. Sklopila sam oči. "Predji na stvar, Nick. Nemam vremena."

"Vidio sam te jučer kada si izašla iz kuće", uzdahnuo je.

"I?"

"On je taj, zar ne?" upitao je. "Zbog Zayna si me ostavila?"

Zastala sam. "Nick."

"Odgovori mi!" procijedio je.

Uzdahnula sam. "Ako baš moraš znati... da. On je taj."

Nekoliko je trenutaka ćutao. "On nije za tebe, Ava."

Prasnula sam u smijeh. "Za mene je, vjeruj mi."

"On... on... nikada ti neće moći pružiti sve ono što ja mogu. On je obična varalica, Ava."

Dah mi je zastao u plućima. "Ne zovi ga tako!"

"To je istina, Ava. Sinoć sam istražio o njemu. On je samo ovdje da bi nešto otkrio o mome ocu. Nema drugog razloga, Ava. Sve što ti je on napričao... sve su to obične laži."

Udahnula sam, bolno svjesna onoga o čemu govori. "Znam za to, Nick."

"Znaš za to?" povikao je. "Ti ga i dalje braniš, a znaš da je pokušao uništiti moga oca?"

Smiješeći se, odmahnula sam licem. "Da mi je to odmah rekao, vjerovatno bih ga i ja pokušala raskrinkati. Jer i ti, a i ja Nick, poznajemo tvoga oca."

Ništa nije odgovarao.

"I znaš šta?" nastavila sam. "Ne treba mi tvoj novac, Nick. Od njega nemam ništa. Ti i sam dobro znaš da nikada nisam dohvatila ni fening tvog novca. Ti...kao da si radio sve da bi zavisila od tebe, a onaj strah koji si mi priuštio uništio je čak i moje poštovanje prema tebi."

Čula sam njegovo napeto disanje sa druge strane telefona. "Ako te on iskoristi..."

"Njega makar volim, stoga ću mu i dopustiti da me iskoristi." Teško dišući, prekinula sam poziv. Drhtavu ruku stavila sam na srce koje je tuklo kao ludo, a zatim sam se okrenula prema Zaynu. On mi je sada potreban.

Kada sam ga ugledala, zaledila sam se. Krv je kroz moje vene sada jurila kao luda, dok je znoj nesnosno oblivao moje čelo.

Sa jednim koljenom na podu, Zayn je čučao ispred mene. Među prstima je držao maleni crveni cvjetić koji je bio napravljen u sitni kružić.

Najljepše oči su pronašle moje, a zatim se toplo nasmiješio. Prstima je obuhvatio moj dlan, gledajući me. "Ava Rosvellt, sa drugim imenom Princeza, da li ćeš mi učiniti tu čast i  udati se za mene?"