Ava P.O.V

"Harry?" Zayn je upitao ispresjecanim dahom.

Dlanom sam prešla preko vlažna obraza. "Da."

Zayn je prstima prošao kroz kosu. "Kako znaš da je to bio on?"

"Glas. Ispočetka, znala sam da mi je poznat. Sada, kao da sam ga čula kako govori u onoj sobi. A zatim je stavio naočale, iste kakve je imao otmičar onaj dan, Zayn."

Zayn je lice zario u dlanove, a zatim podignuo pogled prema meni. Brzim korakom mi je prišao i obuhvatio dlanovima moje obraze. "Sada se smiri, u redu?" rekao je, brišući suze sa moga lica. "Sve će biti u redu."

Klimnula sam glavom, pokušavajući zadržati dah.

Zayn me je uzeo za ruku i krenuo prema vratima. Uhvatio je za kvaku, ali ništa. Vrata se nisu otvarala. Udahnuo je te ponovio isto. Ništa. Odjednom, ispustio je moju ruku iz svoje te šakom udario od vrata. Sa druge strane, začula sam smijeh.

"Otvorite vrata!" povikao je.

Smijeh sa druge strane je sada bio još glasniji. "Zar vam nije lijepo unutra?" prepoznala sam Harryev glas.

Zayn je čelo naslonio na vrata. Žila na vratu mu se napela i neumorno kucala. "Harry, zažalit ćeš zbog ovoga."

"Zar nisi shvatio da sada nemaš baš ništa od prijetnji?" upitao je Harry.

Zayn je frknuo. "Zašto ne budeš muško pa ne uđeš u sobu da na miru razgovaramo?"

Vidjela sam kako se kvaka pomjera, a zatim se ponovo umirila. "Ipak ću vas ostaviti malo nasamo. Samo nemojte biti nestašni."

Zayn je udario dlanom od vrata. "Ubiti ću te, Harry! Otvori!" Zvuk nečijih peta je bio sve tiši i shvatila sam da nikoga više ispred vrata nije bilo.

Drhtavim korakom, približila sam se Zaynu. Stavila sam dlan na njegova leđa koja su drhtala. "Sve će biti dobro."

Zayn se stegnute čeljusti okrenuo prema meni. Njegove oči su gorjele, pune bijesa i ljutnje. "U ovakvoj situaciji bi ja tebe trebao da tješim, a ne ti mene."

Koliko god to bilo ludo u ovakvoj situaciji, nasmiješila sam se. "Mene nije strah."

Namrštio se. "Kako to misliš, nije te strah?"

"Ne znam ni sama", rubovi usana izvili su mi se u osmijeh. "Pošto si ti tu, osjećam se nekako sigurnom."

Sigurno sam počela da ludim. Nema drugog opravdanja.

Njegovi prsti se zavukoše u moju kosu te me privuče sebi na prsa. Osjetila sam kako spušta nježne poljupce na moju kosu, dok me sve više privija uz svoje tijelo. "Tebe neće povrjediti. Neka uzmu mene, ali malena tebe ne dam. Samo, sada je ispit za nas. Ili ćemo vjerovati jedno drugome ili će nas Harry pobjediti. Na nama je što ćemo izabrati."

Harry P.O.V

"Šefe, do kada ćemo ih držati u onoj sobi?" trznuo me Jackov glas.

Prstima sam se počešao po bradi. "Da li se čuju ikakvi glasovi iz nje? Da li su se svađali?"

Jack je odmahnuo glavom. "Ne. Ovaj...", prstima je nervozno prošao kroz kosu.

"Što?"

"Više smo čuli nešto nalik smijehu."

"Smijehu?"

"Da."

"Kakav smijeh?"

"Ženski šefe."

Ta glupača! Šta joj sada uopšte može biti smiješno? Ako nije shvatila ja sam ih zatvorio u onu sobu. Zatvorio! Mislio sam da će se ona posvađati sa njim jer je zbog njega ponovo upala u opasnost, ali što ona radi? Smije se sa njim.

Koliko moraš biti lud, da padneš na dečka koji ti je uništio život? Ona ga treba mrziti, a ne voljeti. A Zayn... on nema pravo da bude voljen. Ne, nakon što je uništio život mojoj sestri. Mojoj Grace. Sa njom ima istu prošlost kao sa Avom. Samo što moja Grace nije bila toliko snažna kao ona. Ona nije uspjela da pretrpi sva osuđivanja okoline i pritisak porodice.

A gdje je tada bio Zayn? Da li je i tada bio požrtvovani dečko, kao i sada? Ne.  On vjerovatno nije ni znao da je ona postojala.

Sa urlikom, udario sam šakom od zid. Dok je crvena krv klizila niz sivi beton, jednu stvar sam sebi obećao. Slijedeći put krv na zidu, bit će Zaynova.

Okrenuo sam se prema Jacku. "Ti, Alex, Aec i Sam, uđite u sobu i svežite ih. Samo pazite da vam Zayn ne napravi neku zamku. Kada to uradite, obavijesti me."

Jack je klimnuo glavom te izašao iz sobe.

....

Vrata iza mene su se otvorila. "Šefe, uradili smo što ste tražili."

Udahnuo sam. "Slobodan si." Bio sam što je moguće uljudniji.

Začuo sam školjocaj vrata, a zatim sam krenuo prema njima. Prošao sam pored vrata te koračao kroz mračni hodnik. Sa desne strane hodnika, bljesnula je jarka svjetlost. Svjetiljka ispred vrata. Provjerio sam pištolj koji se nalazio ispod moga pasa, a zatim uhvatio za kvaku.

Čim sam otvorio vrata, moj pogled pade na scenu kojoj se nisam nadao. Zayn i Ava su sjedili na zavezanim stolicama, jedno drugom okrenuti leđima. Ali to nije bilo ono što me je šokiralo. Ono što me je šokiralo bile su njihove ruke. Njihovi prsti bili su isprepleteni, a njihova lica ozarena. Kao da su upravo čuli za najbolju šalu ili vic.

Glasno sam zalupio vrata, na što su se njihove glave trznule. Kada me je ugledao Zaynovo se lice uozbilji i bijes iz njegovih očiju frcao je u mome pravcu. Urlici u mojoj glavi, dok sam posmatrao njegovo lice postajali su sve glasniji.

"Hoćeš li prekinuti ovo sranje i odvezati me?" upitao je.

Ostao sam stajati pored vrata. "Zbog čega? Mislio sam da voliš dolaziti u dodir sa užetom?"

Zaynov pogled zamjenila je bijela boja. Na trenutak, kao da uopšte nije imao zjenica. "Harry, ako želiš ostati živ prekini sa ovim."

Panika je u meni uzavrela, ali već sam predaleko otišao da bih sada odustao. Prebacio sam pogled na Avu koja je gledala ispred sebe. "Ava."

Naši pogledi se spojiše. "Da li ti je Zayn nekada pričao o Grace?"

Krajičkom oka, vidio sam kako se Zayn naglo trznuo i pogledao u mene. Da li je moguće da je se sjeća?

"Ko je... Grace?" Ava je drhtavo upitala.

Vratio sam pogled na Zayna. Nervozno je grickao usne, gledajući u pod. "Možda će nam to Zayn odgovoriti? Što kažeš Zayn?"

Ništa nije govorio.

"Zayn", procijedio sam.

Ponovo ništa. Kao da je gluh.

"Zayn!" Brzim korakom prišao sam mu, uhvatio ga za vrat i oborio na pod. Ava je vrisnula, dok se Zaynova čeljust samo stegnula, bez ikakve riječi. "Govori gade!"

Zayn me je presijekao pogledom. "Ne poznajem nikakvu Grace."

"Da li ćeš tako uskoro govoriti i kada te neko pita za Avu?"

"Nju ne mješaj u ovo!" povikao je. Oho, to mu je znači slaba tačka. Ava.

"O čemu vas dvojica dovraga pričate?" Ava se ubacila.

"Da li znaš da sam imao Avu u svome krevetu?" upitao sam.

Crvenilo je udarilo u Zaynove obraze. "Ne uzimaj je u svoja prljava usta!"

Cinično sam se nasmiješio. "Zašto? Zar ti nije rekla koliko smo bliski bili? Ipak smo čitavu noć proveli skupa."

"Ne laži gade!" Ava je povikala. "Ništa između nas nije bilo", pogledala je u Zayna.

Zayn je zabezeknutog izraza lica gledao u nju. Puno mu je trebalo da počne sumnjati. "Zbog čega bi ja lagao?"

U Avinim očima primjetio sam suze. "Kako možeš biti tako odvratan."

Ovo je ono što mi treba. "Ali nisam se žalio, ljepotice. Dosta si dobra u krevetu."

Zayn je skrenuo pogled prema podu, kao da razmišlja.

Ava se vrpoljila na stolici. "Ne laž..."

"Princezo", prekinuo ju je Zaynov glas. Kao da se na sam zvuk njegova glasa njezino tijelo umiri, ona pogleda u njega. Pogledao sam u njegove oči koje su bile pune neke topline i ljubavi. "Sjećaš li se onoga dana na plaži? Kada smo učili?" Šta kojeg...?

Avino lice ozari osmijeh. "Zava?" upitala je.

Zayn se nasmiješio. "Znaš li da mi je to bio prvi put da sam zaspao pored neke djevojke?"

Avino se lice smekša. "Stvarno?"

Klimnuo je glavom. "Iako nisam imao baš lijepo buđenje."

Ava je prasnula u smijeh. "Znaš da sam morala stići na vrijeme kući."

O čemu dođavola oni pričaju? Zar se prave da ja uopšte ne postojim?

"Pa si me budila, kao da..."

Izvukao sam pištolj iza pasa te u nekoliko koraka otišao do Ave. Rukom sam je uhvatio ispod vrata te povukao prema sebi. Pištolj sam prislonio uz njenu sljepočnicu. Ava je glasno vrisnula, vrpoljeći se u mojim rukama. "Pusti... me", procijedila je.

Još jače sam je stegnuo, ne dopuštajući joj da se pomjera. Njezine noge su bile presavijene, zbog užeta koji se nalazio ispod njezinih koljena.

Zaynovo se lice napelo kao da će eksplodirati. Bezuspješno se pokušavao pridići sa poda, ali nije uspjevao. "Nju ne diraj!" njegov urlik se prelomio sobom.

Ruka kojom sam držao pištolj je podrhtavala. "Da li sada poznaješ bilo kakvu Grace?"

"Dođavola, odakle ću je poznavati?!"

"To je moja sestra, lažove jedan! Zbog tebe se ubila! Ubila!" Avino tijelo se prestalo pomjerati, a Zaynove oči su se iskolačile.

"Izmišljaš", ispljunuo je.

Iz džepa sam izvadio Graceinu sliku i okrenuo je prema Zaynu. "Da li je sada poznaješ?"

Njegove oči se raširiše dok je gledao u sliku. Shvatio sam, to je bila iskra prepoznavanja. "Ona... ona je bila tvoja sestra?"

"Znači sjećaš je se?"

"Ubila se?"

"Kao da nisi znao", frknuo sam.

"Kako bi dođavola mogao znati?"

"Jer si ti krivac za to."

"Nisam."

"Ti..."

"Zayn", Ava me je prekinula. "Da li si ikada vidio tu djevojku?"

Zayn je skrenuo pogled. "Mi smo... jesam", zamucao je.

"Hoćeš li onda napokon reći što si joj uradio?"

"Zašto si toliko zapeo za to, dođavola?!"

"Jer želim da čujem! Želim svojim ušima da čujem kako to izgovaraš!"

"Jebao sam je, u redu? Jebao sam tvoju sestru! Jesi li sad zadovoljan?"

Lažov.

"Zašto lažeš?"

"Što lažem, jebote? Jebao sam je i mogu ti reći da je uživala."

Uhvatio sam Avu za ruku i bacio je na pod. Tihi jauke se začuo, a Zayn se još više počeo koprcati. "Ava!" povikao je. "Ljepotice, pogledaj me!" Bacio sam pogled na Avu koja je onesvješćena ležala na sivom betonu, dok je krv curila niz njezino čelo.

Brzim korakom došao sam iznad Zayn i pištolj uperio u njega. "Ubiti ću te!"

Zayn je pljunuo na moje tene. "Gade jedan, pomozi joj. Vidiš li da ne ustaje?!"

"Ava!" ponovo je povikao.

Nogom sam ga udario od stomak, na što se on naglo presavio. "Ubit ću te",  ispljunuo je.

"Silovao si Grace", procijedio sam.

Zaynova se čeljust zategnula. "Ako se ono zove silovanjem..."

Nogom sam ga ponovo udario od stomak. Jauknuo je. "Zbog tebe je odlučila da sebi uzme život. Rekla je da si je silovao", ponovio sam.

"Lagala je Harry! Nisam je silovao! Tvoja sestra je bila luđakinja. Non-stop me je pratila želeći da dobije moju pažnju. Nikad joj je nisam davao, sve do jednom... Tada smo bili skupa, ali njenom voljom. Ni na šta je nisam natjerao."

"Lažeš."

"Ne lažem. To isto možeš pitati i Nialla, potvrdit će ti. Nakon te noći on ju je odvezao kući. Bila je poprilično sretna."

Odmahnuo sam glavom. On laže! Laže! Nemoguće da je moja sestra lagala. "Sve znam o tebi, Zayn. Moja sestra nije lagala."

Zayn je frknuo. "Mene kao znaš? A znaš li svoju sestru? Kakva je bila kada nije bila među zidovima kuće?"

"Prestani govoriti!" uhvatio sam se za sljepočnice.

"Sestra ti nije bila ono što si smatrao da jeste! Sestra ti se svojom voljom jebala sa mnom, shvati to već jednom!"

"Prestani!" povikao sam, upirući pištolj u njega.

Zayn je uzdahnuo i vratio je pogled na Avu. "Harry, zovi hitnu. Vidiš li da se ne budi?"

"Zašto se za moju sestru nisi toliko brinuo?" uhvatio sam se za glavu. "Zbog čega je ona bila lošija od Ave?!"

Zayn me je gledao uznevjerenim pogledom. "Ona... ona... nije Ava."

"Mogla je biti! Mogao si se zaljubiti u nju! Onda se ne bi ubila!"

"Ja nisam kriv za to!"

"Jesi! Kriv si za sve. Kriv si za njezinu smrt. Kriv si za raskol moje porodice. Kriv si za to što si mi uništio život. Što svima uništavaš živote, Zayn! Kriv si što si živ!"

Zaynove oči su zasuzile. "Zašto mi to sve nisi rekao čim si me upoznao? Ono kada si me spasio na ulici, to je..."

Frknuo sam. "Bilo je namješteno. Prvo sam se uvukao u tvoju grupu, a zatim i u ono čime se baviš."

"Kakve sada veze ima to čime se ja bavim?"

"Znam za sve, Zayn. Znam za tvoje poslove sa Victorom. Znam za silovanja, za ubistva, za sve. Sve ću priznati policiji."

"Ja... ne znam o čemu govoriš."

Nasmijao sam se. "Do kada ćeš sve poricati? Imam dokaze za sve. Čak i za Avu imam dokaze."

"Harry", uzdahnuo je. "Misliš li da je mene sada stvarno briga za to? Upozoravam te. Ako želiš ostati živ, odveži mi ruke jer Avi nije dobro. Treba u bolnicu."

Krajičkom oka pogledao sam u nju koja je beživotno ležala na podu. "A misliš li ti stvarno da je mene briga za to?"

"Harry", procijedio je. "Odveži mi ruke."

"Ušuti!" uperio sam pištolj u njega. "Ne želim te slušati."

"Jebo te život, Harry. Odveži mi ruke!"

"Ako ne ušutiš, ubit ću te istog trenutka!"

"Briga me što ćeš uraditi, njoj treba pomoć!"

Ubit ću ga.

Pucanj se prelomio sobom.