Ava P.O.V

"Sada te želim našminkati", kaže Ejmi prilazeći mi sa svojim neseserom.

"Mogu i sama, Em!"

Bijesno je stavila ruke na bedra, gledajući me strogo. Kao da mi je majka. "Ovo je moje veče i bit će kako ja hoću!"

"Ponašaš se kao moja mama."

"Molim te! Daj mi da te ja sredim. To je sve što tražim."

Uzdahnem. "Dobro!" Sjela sam na stolić ispred nje. "Ali znaš već da ne volim nikakave smokey eyes, niti tamne vrste pudera... Stoga, to ne."

"Čekaj malo!" prekinula me je, upirući prstom u mene. "Je li to nešto na moj račun?"

Nacerila sam se gledajući u nju. "Znaš i sama da tebi to dobro stoji, a meni ne."

Ejmi se je široko nasmiješila i odmahnula glavom. "Pa da. Istina."

Udarila sam je rukom po ramenu, dok ona nije skidala osmijeh sa lica.

Iako mi je najbolja prijateljica uvijek je imala specifičan način šminkanja, a i oblačenja. Većinom bi se oblačila u crno i usko, zbog čega su stalno mnoge priče kružile po školi o njoj, dok ništa od toga nije bila istina. Jedini dečko u njezinom životu bio je Ethan, a on joj te također bio i prvi.

Na lice mi je nanijela kremu za lice, a zatim ga je prekrila kremom u boji. Vidjela sam je kako uzima kreon u ruke, na što sam je odmah zaustavila. "Ne!"

"Uff! Dobro!" Uzela je maskaru i nanijela mi jedan mali sloj. Na usne je stavila obični sjaj te na obraze nanijela malo rumenila. "Eto ga. Jeste da si ista kao i uvijek, ali barem sam ja imala neko učešće u šminkanju", rekla je, smiješeći  se.

Prevrnula sam očima. "Želja ti je ispunjena."

"Eh. Šta ćeš obući?", upitala je, ustajući i krećući prema ormaru.

"E, to mi ti nećeš birati", prekinula sam je. "A i već sam skontala šta ću..."

"Da pogađam", rekla je, "neke farmerke i onu majicu na cvjetiće?" upitala je podrugljivo.

"Ejmi! Znaš da mi je to najdraža majica. "

"Ej, nikada nisam rekla da ono što ti nosiš nije lijepa odjeća, ali..."

"U tome se najbolje osjećam", prekinula sam je.

"Ali draga, dečke ne zanima da li se ti u nečemu najbolje osjećaš...oni žele da vide, nešto", podignula je obrve, "nešto drugo..."

"Daj Ejmi! I ne sređujem se zbog njih. Briga me za dečke, rekla sam ti to već!"

"Da, da dobro... šta god."

"Onda za koliko krećemo?"upitala sam je gledajući u sat.

"Ethan će stići po nas za desetak minuta, je li ti to dosta?"

Klimnula sam glavom. "Treba mi još samo minuta."

....

Dok smo se vozili, Ejmi je na prednjem sjedištu pojačala muziku veoma glasno tako da je cijelo auto treštalo od nje. Kada sam vidjela Ethana samo sam se očima pozdravila sa njim, ne govoreći mu ni riječi. Jedina sreća u svemu tome jeste da Ejmi nije ništa posumnjala.
Vidjela sam kako se auto zaustavlja na prilazu ispred ogromne kuće.

....

Ejmi je stavila ruku na moja ramena,  gurajući me prema ulazu. Čim smo ušli unutra zapuhnuo me je miris cigareta i glasne muzike. Ogromna, mračna soba bila je pretrpana ljudima. Izgledalo je kao da je cijela škola došla na ovaj tulum. Nekoliko dečkih stajalo je u ćošku sobe i odmjeravalo ostale djevojke. Poneki zaljubljeni par ležao bi u kutku sobe i mazio se. Dok su većina stajala u grupama te pušili cigarete i pili alkohol.

"Onda kako ti se čini?" povikala mi je Ejmi na uho.

Preokrenula sam očima. "Oduševljena sam."

"Ne budi tako dosadna. Zabavi se kada si već došla."

"Da." Klimnula sam glavom. "Hoću."

"Hoćeš li nešto piti?" upitala me je.

"Samo sok", rekla sam, razgledajući oko sebe. Zar baš niko poznat nije došao ovdje?

"Da", rekla je lijeno. "Nisam trebala ni pitati. Idem ja, eto me za minutu."

Klimnula sam glavom. "Bit ću ovdje."

Okrenula sam se oko sebe, tražeći neko poznato lice. U kutku sobe primjetila sam Austina. Osmijeh mi je odmah poletio na lice. Večeras je bio prekrasan. Iako je bio jedini muškarac koji mi je pridavao iole malo pažnje, bio je također jedini i koji se meni dopadao. Bio je visok i vitak. Na sebi je imao plavu majicu kratkih rukava i obične plave farmerke. Kosa na glavi bila mu je kuštrava i crna, a crne oči, doboke i krupne. Lice mu je bilo bljedo, a usne pune i blago ružičaste. Naprosto savršen. Dečko kojega bi svaka cura poželjela, pa tako i ja.

Najednom njegovo se lice okrenulo prema meni. Usne su mu se raširile u širok osmijeh i krenuo je prema meni. Kada je došao do mene, laganom me je pokretom privukao u svoj zagrljaj.  Iznenađeno sam se nakašljala na što se odmaknuo.

"Otkud tebe ovdje?" upitao me je.

Nasmiješila sam se. "Došla sam sa Ejmi..."

"Ne izgledaš mi toliko sretna zbog toga?" upitao je smiješeći se.

"Pa i nisam", lijeno sam se nasmiješila. "Znaš već da..."

"Da", prekinuo me je. "Može se primjetiti da ovakvi tulumi nisu u tvom fazonu."

"Je li to nešto loše ili?" upitala sam ga, kriveći glavu.

"Ne", brzo je odgovorio. "Lijepo je vidjeti da neka djevojka ne živi za tulume i ova društvena događanja."

Blesavo sam se nasmiješila zbog njegovih riječi. "Onda, kako si ti?"

"Dobro. Došao sam malo sa prijateljima", rekao je, pokazujući na neke dečke u ćošku, "i tako..."

"Da. Fino."

"Ava?" najednom je rekao.

"Da?" pogledala sam u njega.

Osjetila sam njegovu ruku kako se spušta na moje rame. "Zbilja mi je drago što te vidim."

Nasmiješila sam se. "Pa viđaš me svaki dan u školi."

"Pa da", rekao je, češući se po glavi. "Ali ovako, izvan škole... "

"Aha." Klimnula sam glavom, ne znajući šta da mu odgovorim.

"Znaš", opet je započeo. "Možda bih nekada mogli negdje da izađemo. Samo nas dvoje?"

Nasmiješila sam se, ne znajući šta da kažem. On je prvi dečko koji mi se sviđa  i prvi kojem se izgleda ja sviđam. I nikako nisam željela da to pokvarim.

Klimnula sam glavom. "Naravno. Voljela bih to."

Najednom, Austin me je povukao u svoj zagrljaj. Njegove ruke obavile su se oko moga struka, a ja sam stajala ukipljena ne znajući kako da se ponašam u ovoj situaciji. Ruke su mi bile ispružene pored tijela. Osjetila sam njegov dah na svome vratu. "Večeras si najljepša ovdje."

Osjetila sam kako mi se obrazi crvene  te sam ga lagano rukama odgurnula od sebe. Nakašljao se. "Oprosti zbog ovoga samo..."

"Ne", prekinula sam ga. "Ne izvinjavaj se. Bilo mi je lijepo samo... nekako mi je prebrzo."

Austin se stidljivo nasmiješio. "Dobro, ali pristaješ da izađeš sa mnom?" upitao je.

Klimnula sam glavom. "Aha. Pristajem."

Njegovo lice izvilo se u topli osmijeh.

"Ej vas dvoje", najednom nas je trznuo Ejmin glas.

Okrenuli smo se prema njoj. "Ej, Ejmi", rekao je Austin, klimajući glavom. Opet je pogledao u mene. "Onda čuti ćemo se još sutra, može?"

"Može", potvrdila sam mu. Još jednom se nasmiješio,  odlazeći nazad do svoga društva.

"Šta je to bilo?" upitala me je Ejmi kada sam se okrenula prema njoj.

"Ništa", odmahnula sam glavom. "Samo smo pričali."

"Da, da. A ja sam luda da u to povjerujem."

"Kažem ti, samo smo prijatelji."

"U redu. Pravit ću se da ti vjerujem,  ali još ćemo večeras o tome pričati."

Najednom obje smo začule Ethanov glas sa kraja sobe kako doziva Ejmi. Ona se skunjenog izraza lica okrenula prema meni. "Hoćeš se ljutiti ako te ostavim samu?" upitala je, pružajući  mi sok u ruke.

"Ne", odmahnula sam glavom. "Slobodno idi."

"Hvala ti", rekla je. "Vratit ću se brzo."

"Dobro", klimnula sam glavom.

Okrenula sam se da razgledam po ostatku sobe, kada je moj pogled pao na dečka za šankom. Prvo zbog čega sam ga primjetila...pa, izgledao je kao da nije pripadao skupini koja se nalazila na ovom tulumu. Procjenila sam da je bio u nekim dvadesetim godinama, barem je s leđa tako izgledao. Imao je gustu crnu kosu.

Kada se je okrenuo prema pravcu hodnika, primjetila sam oštar profil, mali nos i senzualne usne. Imao je široka ramena i čvrst prsni koš. Izgledao je kao isklesan od kamena, a ne od krvi i mesa. Najednom sam začula glas stranca koji je govorio nešto dečku za šankom. Protrnula sam od glave do pete čuvši ga kao govori. To je bio najmuževniji glas koji sam ikada čula. Barem sam to pretpostavila jer me je doslovno preplavio val uzbuđenja kada sam ga začula kako govori. Najednom kao da je moje proučavanje privuklo njegovu pažnju, osjetila sam oči crnokosog stranca na sebi. Najednom sam se trznula. Oči su mu imale neki čudni tužni izraz, ali ipak nisu ublažavala grubi profil njegova lica.

Njegove oči su me ispitivački gledale. Dok je nakrivio svoju glavu, proučavao je moje lice. Zatim me je cijelu odmjerio. Na trenutak u njegovim očima bljesnulo je nešto što je izgledalo kao da mu se ne sviđa  ono što vidi.

I onda sam postala bolno svjesna toga kako sam večeras izgledala.

Odvratila sam pogled od njega i usmjerila ga prema podu. Zašto mi je toliko zasmetalo što me je on tako prljavo posmatro? On čak nije ni spadao u muškarce koji bi mi se mogli dopasti. Zračio je nevoljom i nekom 'divljinom', a meni se to nije sviđalo. Ni najmanje.

Odjednom, trznula me je neka vika. Okrenula sam se i ugledala Ejmi koja je bijesno koračala prema meni.

"Kako si mogla! Kurvo jedna!" uzviknula je, udarajući me od rame. Nesvjesna bilo čega,  moje tijelo se zateturalo udarajući leđima od zid.

"Ejmi, molim te", promucala sam. "Šta se desilo?"

"Šta je? Mislila si da neću saznati?!"

"O čemu pričaš?", promucala sam.

"Znaš ti dobro!"

"Ali šta si saznala?", upitala sam je,  šireći ruke.

"Nabacivala si se mome dečku, eto šta!" Osjetila sam kao da sam dobila udarac u stomak.

"Molim?!"

"Da. Sve su mi rekli!" bijesno me je gledala. "Vidjeli su vas u autu, Ava! U autu si se fatala sa njim! Meni iza leđa!" vikala je.

"Zar stvarno vjeruješ u to?", upitala sam je, dok su mi koljena klecala od njezinih riječi. Ovo ne govori moja najbolja prijateljica.

"Šta je svetice? Misliš da nisam primjetila kako se uvijek motaš oko njega? Kako se uvijek izmotavaš samo da bi bila sa nama?" vikala je. "Slušaj me sada", rekla je upirući prstom u mene, "da nam više nikada nisi prišla, je li ti to jasno?"

"Ejmi..."

"Ne", prekinula me je. "Ne želim da mi se više obratiš u životu."

Osjetila sam kako mi se suze spuštaju niz lice. "Nemaš pojma koliko si u krivu", promucala sam.

Odmahnula je glavom. "Odvratna si. Uvijek si bila ljubomorna kučka." Okrenula se je, uzimajući Ethana za ruku i odlazeći iz sobe.

Osvrnula sam se oko sebe bolno svjesna toga da su sve oči uprte u mene. Gurnula sam lice u ruke dok su mi jecaji ispunjavali grlo. Šaputanje oko mene se još više pojačavalo. Kako mi je ovo mogla uraditi? Ali samo je povrijeđena. Nemoguće da je ono sve izrekla moja najbolja prijateljica. Nemoguće. Podigla sam pogled, gledajući u Austina koji je sa svojim društvom gledao u mom pravcu.

Potpuno sam ponižena.

Uzela sam torbicu u ruke, trčeći iz sobe.

....

Čim sam izašla van, obavio me je tipični vlažni, septembarski zrak. Izašla sam na ulicu koja je bila pusta. Čeznula sam za tim da što prije stignem do svoje tople sobe i svojih roditelja. Želim da se umotam u svoj topli krevet i tu provedem ovu noć. Ništa mi drugo ne treba osim toga.

Dovraga, zašto sam uopšte dolazila ovdje? Hodala sam spuštene glave, kada sam najednom uočila siluetu nekoga muškarca ispred sebe. Zamagljenih očiju nisam mogla da raspoznam o kome se radi te sam samo spustila pogled i prošla pored njega.

Zastala sam na vrelom, crnom pločniku te zagnjurila lice u ruke. Kako sada da se ovakva pojavim kući? Moji će se bez razloga zabrinuti i početi sa svojim pitanjima. A dovraga, nemam snage da im sada pričam o ovome. Da im priznam šta mi je sve rekla djevojka koja je toliko puta objedovala i prespavala u našoj kući. Osjećala sam se zarobljeno u vlastitom tijelu, a osjećaj mučnine ispunio je moj stomak.

Najednom, trznuli su me ubrzani koraci negdje iza mene. Podigla sam pogled i krenula da se okrenem, kada su nečije ruke prekrile moja usta.

Na djelić sekunde moje se je tijelo skemenilo. Zatim sam otvorila usta i ugrizla ga zubima za ruku. Muškarac iza mene je jauknuo i ispustio me iz svoga naručja. Povikala sam i brzo potrčala.

Kretala sam se brzo i sigurno, iako sam bila prestravljena. Molila sam Boga da nekoga sretnem putem, da se barem netko pojavi...da mi pomogne.

Muškarac me je i dalje slijedio-čula sam njegove korake. Okrenula sam se da mu vidim lice, međutim bilo je isuviše mračno da bih išta vidjela.

Najednom sam zapela za nešto, a lice mi je udarilo od vreli pločnik. Snaga me je u potpunosti izdala. Osjetila sam muškarčeve ruke kako me uzimaju u naručje i negdje nose, dok mi se vlastita krv slijevala niz lice.

"Molim te, nemoj", promucala sam kroz suze.

Kroz izmaglicu, primjetila sam kako se nalazim u šumi. Muškarac me je spustio na vlažnu zemlju i jedino što sam vidjela bile su nebo i zvijezde. Najednom nepoznata silueta muškarca se nadvila nad mene i sputila poljubac na moj vrat.

Nisam osjećala ama baš ništa.