Ava P.O.V

Pridigla sam se iz Zaynovog krila, te stala na noge. Podigla sam svoju torbu sa klupe, te pogledala u njega. "Trebala bih krenuti kući."

"Već?"

"Aha", klimnula sam glavom.

"Zar ne možeš ostati još malo?" Napravio je tužni izraz lica.

Nasmiješila sam se. "Ne. Samo mi ostaje nada da moji nisu shvatili da sam izašla."

Tamna sjenka mu pređe preko lica. "Kako ne znaju da si izašla?"

"Tako", rekla sam sliježući ramenima. "Upravo misle da spavam, u dubokom snu, u svom krevetu."

Smiješak izvi kut njegove usne. "Pa kako si izašla iz kuće da te ne vide?"

"Kroz prozor."

Prasnuo je u smijeh. "Prozor?" Počeo se glasno smijati, te se presavio držeći se za trbuh.

"Hej", zazvala sam ga. Zbog njega se uvijek osjećam glupom. "Zayn! Nije smiješno."

"Da." Klimnuo je glavom, cereći se. "Smiješno je."

Napućila sam usne i prekrstila ruke. "Glupa sam što sam ti uopšte rekla."

On se uspravi i dalje se smješkajući, te mi se približi. Obuhvati moje laktove, te me privuče sebi. Njegove tamne oči su upijale moje. "Da ne postaješ možda loša djevojka, Ava Rosvelt?"

Izvila sam jednu obrvu. "To bi ti smetalo?"

Oči mu bljesnuše. Obavio je ruke oko moga struka. "Ne. Mislim čak da bi mi se to stvarno, stvarno sviđalo."

Nasmijala sam se. "Onda ćeš ti biti glavni krivac i uzrok za to."

"Zbog čega?"

"Jer ti me takvom činiš, Zayn", šapnula sam. "Zbog tebe sam loša djevojka."

"Da li me kriviš za to?" Osmijeh mu je odjednom bio iskrivljen. "Što si zbog mene loša?"

Ruke sam provukla iza njegovoga vrata, te mu privukla lice sebi. Njegove oči su prelazile sa mojih očiju na moje usne. "Sviđa mi se za tebe biti loša."

Zatim sam ga poljubila.

Zayn P.O.V

Prolazili smo mračnim ulicama, držeći se za ruke. Ne znam zbog čega, ali biti ovako pored nje, dodirivajući je, ljubeći je, jednostavno biti u njenom prisustvu - činilo mi se bolje od svega što sam do sada iskusio.

Nakon nekoliko ulica, približili smo se njezinoj kući. Glasno je uzdahnula. "Stigli smo."

"Da." Klimnuo sam. "Kako ćeš ući u kuću?"

"Popet ću se, nije toliko visoko",  promrmljala je. "Ali kao da ti to ne znaš, zar ne?"

Sjetio sam se mojih posjeta njezinoj sobi.

Nasmijao sam se. "Ne znam o čemu pričaš."

"Ma ne", frknula je.

"Krivo ti je bilo što sam dolazio?"

"Da", rekla je hladnim glasom. Pogledao sam joj u lice, oči su joj sijale. Lagala je.

"Zašto mi to da ne izgleda tako iskreno?" približio sam joj se za jedan korak.

Prasnula je u smijeh, te se odmaknula od mene. "Iskreno je."

"Ne, nije", odmahnuo sam glavom. "Opet želiš škakiljanje?"

Lice joj se ukočilo. "Ne", protresla je glavom.

Zakoračio sam ponovo prema njoj. "Da."

Uperila je prst u mene. "Da se ovaj put nisi usudio", rekla je veselim glasom.

"Zašto ne?"

"Jesi li ti normalan? Moji će nas čuti, samo su nekoliko metara dalje od nas."

Okrenuo sam lice prema ugašenim svjetlima. "Ne neće. Siguran sam da svi spavaju, te i ne pomišljaju da je njihova mirna kćerka sada vani."

Počela se smijati. Dok se ona odmicala jedan korak od mene, ja sam koračao prema njoj.

Odjednom, pogledala je iza sebe, te počela trčati. Njezin grleni dječiji smijeh odzvanjao je ulicom. Nakon nekoliko koraka stigao sam je, te obuhvatajući je oko stomaka podigao sebi u naručje. Zavrtio sam je oko sebe, dok se ona glasno smijala. Bože, izgledala je tako prekrasno.

Blago kovrđava kosa koje se izvukla iz njezine gumice za kosu i crnih ukosnica se sada raspustila, te je pravila kao neku aureolu oko njezina lica.

Obuhvatila je ruke oko moga vrata, držeći se za mene. Prsa su joj vibrirala. "Zamantat će mi se", dahnula je meni u vrat.

Polahko sam je prestao vrtjeti, te shvatio kako sam ja zapravo taj kojem se sada manta. Zateturao sam se na što je ona pritrčala te me uhvatila za ruku. Sa sobom, povukao sam i nju, te smo oboje trehnuli od pod.

Nekoliko sekundi samo sam žmirio i sutio, a zatim sam otvorio oči.

Tamno nebo i njihove glavne pratilje zvijezde bile su jedino što sam vidio. Ali miris me nije mogao prevariti. Okrenuo sam se lice prema njoj koja je ležala pored mene.

Gledala je u nebo. Ovako lijepa i čarobna izgledala je kao da ju je upravo tu postavio fotograf za profesionalno slikanje.

Oči su joj bljeskale sa blistavim osmijehom na njezinom licu. "Odmaraš?"

"Tako, tako", promrmljao sam. "Malo mi se prispavalo, pa sam..."

Udarila me je od rame, smijuljeći se. "Izabrao si dobro mjesto."

"Uvijek biram najbolje", odgovorio sam gledajući je ravno u oči.

Obrazi su joj se zacrvenjeli. Skrenula je pogled.

Pogledao sam u nebo. Nikakvog zvuka osim našeg disanja nije bilo.

"Ava", tiho sam rekao.

Pogledala me je. "Molim?"

"Želim da se uvijek smiješ."

"Ha?"

"Čula si me." Pridigao sam se sa poda, te dlanovim obuhvatio njezine obraze. "Želim da se od večeras uvijek smiješ. Ali tako kao što se smiješ sada, iskreno i potpuno."

Njezine oči su blago i toplo gledale u moje. "A kako se to inače smijem?"

"Slomljeno."

Oči su joj bljesnule i znao sam da sam pogodio. Bile je slomljena, osjećala se slomljeno i smijala se slomljeno. Ali, dok sam ja ovdje-bit će potpuna.

Sklopit ću svaki dio njezine slagalice. Učinit ću je potpunom.

....

Začuo sam otvaranje ulaznih vrata, a zatim i škripu zastora na mojim prozorim. Žmureći, otvorio sam oči kada me jaka svjetlost udarila u zjenice. "Navuci to."

"Ne", Niall je promrmljao. "Moramo u školu. Već kasnimo."

Škola?

Poskočio sam iz kreveta, te potrčao prema kupatilu. Uzeo sam četkicu za zube, te nanio pastu. Dok sam ih četkao, odvrnuo sam vodu pod tušem. Prisao sam umivaoniku, te isprao usta i umio lice. Okrenuo sam se prema vratima na kojima je stajao Niall, zapanjeno me posmatrajući.

"Šta je sa tobom?" upitao je.

"Šta mi je?"

"Šta radiš?"

"Pa spremam se za školu. Kasnimo",  rekao sam sliježući ramenima.

"Ko si ti i šta si uradio sa mojim prijateljem?"

Prasnuo sam u smijeh. "Krećemo za 5 minuta, čekaj me u hodniku."

Protresao je glavom smiješeći se, te zatvorio vrata za sobom.

....

Prolazio sam hodnicima škole, tražeći je u masi kada su se nečije ruke obavile oko moga struka. Odmah sam znao da nije ona. Previše parfema... mogla je biti samo jedna osoba. "Gaby", uzdahnuo sam.

"Poznaješ moj dodir?" upitala je dopadljivim glasom.

Odvojio sam njezine ruke od sebe, te se okrenuo prema njoj. "Prepoznao sam miris."

"Miris?" izvila je jednu obrvu prema gore.

"Da. Uvijek staviš previše parfema",  klimnuo sam glavom.

Namrštila se. "To bih trebala shvatiti kao kompliment ili?"

Uzdahnuo sam, te prošao prstim kroz kosu. "Shvati kako hoćeš."

Nacerila se. "Onda kao kompliment."

"Šta hoćeš Gaby?" ispljunuo sam.

"Pa", zakoračila je prema meni. "Pitala sam se kada ćemo se vidjeti?"

Odmaknuo sam se od nje. "Nemam vremena."

"Danas sam se sredila samo za tebe", rekla je sladunjavim glasom.

Tek sam tada prešao pogledom niz nju. Kako ovo dovraga prije nisam primjetio? Na sebi je imala pripijene crne tajice, a kratka majica joj je pokrivala tek sredinu stomaka. Dekolte i pupak su bili na izvolite. Visoke potpetice njezinih štikli su joj pomagale da stoji u visini sa mojim licem. Dovraga, tako obučena, bila je jebeno jebeno seksi. Tako bih je rado...

I zatim je sve to prestalo kada sam je ugledao. Princezu sa druge strane hodnika.

"Zayn", neko je rekao moje ime, ali sva moja pažnja bila je usmjerena negdje drugdje.

Zurila je u mene neko vrijeme, meni se činilo kao vječnost. Prešao sam pogledom niz nju. Na sebi je imala crnu majicu kratkih rukava, kratku crnu suknjicu, te ravne crne čizme do ispod koljena. Nekoliko vlasi kose padalo je niz njezinu majicu, dok je veći dio bio skupljen u nisku pundžu. Bila je zanosna. Bila je prokleto zanosna. I što je najbolje bilo, ona toga uopšte nije bila svjesna.

"Zayn!"

Trznuo sam se. Gabby me je gledala sa bijesnim pogledom. Ruke je obavila oko moga struka, te mi se u potpunosti približila. "Nemoj me ignorisati."

"Gabby", krenuo sam je odmaknuti od sebe kada sam ponovo prebacio pogled na Avu. Zatvorila je oči na sekundu, uzdahnula i promrljala nešto. Ne pogledavši me, okrenula se i otišla niz hodnik.

Odgurnuo sam Gabby od sebe, te prvi put potrčao za jednom djevojkom.

Ava P.O.V

Dok sam bijesno koračala niz hodnik, žurno sam pokušavala zgurati nekoliko kovrča, koje su ispale iz moje pundže, iza ušiju te izravnati suknju koju sam za danas obukla.

Šta on ima kojeg vraga pričati sa njom? I zašto mu je ona uopšte stajala onako blizu? Dovraga.

Odjednom, osjetila sam kako me dvije snažne ruke obuhvataju oko trbuha, te vuku negdje sa sobom. Najednom, našla sam se u mračnoj prostoriji. Tek malo svjetlosti dozvoljavalo mi je da raspoznam prostor oko sebe.Okrenula sam se i susrela sa poznatim crnim očima.

"Šta je sa tobom?" proskičala sam. Krenula sam da se odmaknem od njega i krenem ka vratima, međutim on se ispriječio ispred mene. "Sačekaj."

"Nemam šta."

"Ava."

"Gdje smo mi uopšte?" osvrnula sam se oko sebe.

Pogledao je oko sebe. "U ostavi."

Frknula sam. "Zayn, skloni se nije mi sada do šale."

"Nema ništa između mene i Gabby."

Pogledala sam ga u oči. "Nije moj problem i da ima", ispljunula sam. Stavila sam ruku na njegova prsa, gurajući ga od sebe. "A sada se skloni da prođem."

"Ava, molim te."

"Zayn."

"Kunem ti se da smo samo pričali",  rekao je tiho.

"Opet ti ponavaljam, to..."

Osjetila sam kako me Zayn privlači sebi u zagrljaj. Iznenadila me je prirodna jednostavnost tog pokreta i našla sam se tijela priljubljenog uz njegovo.

Trenutak je bio toliko ispunjen nježnošću i toliko ne tipičan za njega da nisam znala kako reagovati. Oklijevala sam, pokušala se oduprijeti privlačnosti. Izgubila sam bitku kada mi se srce stisnulo.

Nije me pokušao poljubiti, nije bio nametljiv samo me je čvrsto grlio i dlanom mi gladio po leđima, kao da mu je to upravo trebalo. Kao da mu je trebao taj dodir i ta povezanost. Kao da mu trebam ja.

Zažmirila sam dok sam se pokušavala oduprijeti požudi koja se ponovo razbuktavala u mojoj utrobi.

Pogledala sam mu u oči u kojima su treperile iskrice nekih osjećaja. Osjećaja za koje ni on, a ni ja još uvijek nismo bili spremni. Dovraga. On me je zbunjivao. Živcirao. Ljutio. Razbjesnio.

Ali u isto vrijeme više nego iko... On me je uzbuđivao i činio živom.

"Ava", šapnuo je postavljajući svoje čelo uz moje, dok je sklapao oči. Kada ih je otvorio gledala sam u njih.

Naši su se ubrzani uzdasi miješali, zagrijavali, postajali vreliji i toliko bliski.

On mi se još više približio postavljajući mi ruku na leđa i još više me primičući sebi. Razdovojila sam usne da se pubunim, ali te su se riječi pretvorile u jecaj, dok je on spajao svoja usta sa mojim i jezikom mi krenuo u nježan juriš preko usana.

U trbuhu me je nesto uštipnulo, a na takvu reakciju nisam bila pripravna.

Zayn P.O.V

Nježnim poljupcima prelazio sam niz njezin vrat, lizajući i grickajući ga. O Bože, bila je tako ukusna. Jezikom sam prešao niz njezine mehke usne, te joj ga zario u vrela usta. Oblizavao sam joj jezik. Stisnula mi je bicepse, te toplom šakom prelazila niz moja leđa. Noktima mi je zagrebala niz leđa od čega mi se kurac trznuo u boksericama. Istog trenutka, dobio sam želju da ga zarijem u to toplo i podatno tijelo. Njezini bokovi udarali su u moje. Polahko sam počeo da se trljam svojim bokovima od nju da bi i sama vidjela kakvu rekaciju izaziva u meni. Osjetio sam kako njene ruke polahko počinju nesvjesno da šetaju duž mojih grudi, šaljući time milion trnaca kroz moje tijelo. Odvojio sam usne od njezinih. Vreli dah nam se polahko počeo miješati, a oči su joj bile pune žudnje dok je gledala u moje usne. Imao sam neobičnu reakciju na nju. Kao da samom razmjenom dodira sa njom padam u neku vrstu transa, te trenutak potpune opuštenosti.

Nasmiješila se. To je bio magičan zvuk.

"Zbog čega si onako reagovala kada si me vidjela sa Gabby?" promrmljao sam.

Prezrivo me je pogledala. "Ne izgledate lijepo jedno pored drugog."

Nisam mogao a da se ne nasmijem. Tako je nepredvidljiva, domišljata i brza. Sviđalo mi se to.

Ruke sam stavio oko njezina vrata. "Samo zbog toga?"

Ujela se za usnu. Bokserice su mi se zategnule. Osjetio sam kako se kurac probudio i ukrutio.

"Ne znam. Kad sam vas vidjela... huuh", prošla je prstima frustrirano kroz kosu. "Ne znam, nije mi se svidjelo."

Zateknuo sam jedan njezin plavi pramen iza uha, te je pomilovao po obrazu. "Hvala ti što si iskrena."

Crvenilo joj je udarilo u obraze. Njen pogled upijao je moj, a zatim ga je oborila. Postidila se. Odmah sam postao svjestan toga da je nešto željela da me upita, ali od stida nije mogla.

"Šta te interesuje?"

Nakratko je podigla pogled, a zatim ga opet oborila. Trudila se da me ne gleda u oči. "Ovaj, uh, to je nešto što me kopka. Pa... na što prvo pomisliš ili  poželiš kada me ugledaš, Zayn?"

Poslednje riječi natjerale su me da podignem obrve.

Pogledala je u mene upitnim pogledom. "Zayn?" prošaputala je.

Toplim dlanom sam joj prešao niz obraz. Glas mi je postao promukao i hrapav. "Kada te ugledam, dobijem neopisivu želju da ti priđem i izljubim od glave do pete. Da zarijem jezik u ta topla mala usta, dok ti koljena ne zaklecaju. Želim da obavijem tvoju kosu oko svoje ruke i da te tako još više primaknem sebi. Tada ćeš misliti samo na jedno. Samo na ono što moje ruke tako vješto mogu da urade sa tobom i tvojim tijelom. Zatim ću da obavijem tvoje noge oko struka, da te naslonim na zid i da te učinim svojom, Ava. U svakom pogledu svojom."

Stajala je ukočena, dok su joj usta bila razjapljena. Napetost je porasla u meni. Preplašio sam je ovim?

"Ava", prošao sam prstima kroz kosu. "Malo sam bio isuviše..."

"Žestok", progovorila je. "Ti si žestok."

Žestok?

Sviđalo mi se kako to zvuči.

Nacerio sam se, posmatrajući je. Uprkos onome što sam joj rekao, nije se činila uplašenom. Bockala me je prstom po grudima. "Ovaj put si se izvukao", promrmljala je.

"Opraštaš mi?"

"Da", vragolasto se nasmiješila. Okrenula se i pogledala prema vratima ostave. Odvojila se od mene i krenula da korača prema njima. "Idem sada. Ne želim da neko nešto pomisli."

Privukao sam je sebi. "Neka te još malo", promrmljao sam joj u usne. "Niko ništa neće pomisliti."

"Hoće Zayn", usprotivila se. "Ne želim da o meni pričaju kako se sa nekim po ostavi..."

Nasmiješio sam se. "Stidiš me se?"

Udarila me je po grudima. "Naravno da ne. Ali ti nisi moj dečko i samim tim ne mogu ovdje biti sa tobom." Obrazi su joj se zacrvenjeli kada je shvatila šta je rekla.

Nisam njen dečko? O Bože. To tako čudno zvuči. Zapravo nije čudno, već je nestvarno. Nestvarno i jebeno nemoguće.

"Dečko?" zamucao sam.

Stidljivo je podigla pogled i nasmiješila se. "Pa da. Kada bi mi bio dečko..."

Srce mi je kucalo sto na sat. Dođavola, na ovo nisam bio spreman. Jebeno nisam.

"Nema šanse", ispljunuo sam.

Odjednom, osjećao sam se kao da sam na autoputu. Na opasnoj raskrsnici.

Ako skrenem lijevo, proći ću sigurno  bez ijedne ogrebotine. Ali, ako kojim slučajem iz neopreza skrenem desno - poginut ću. Vidjeti ću automobil koji velikom brzinom ide prema meni i jednostavno neću stići da se zaustavim, da ga izbjegnem.

Dok mi se farovi tog drugog automobila približavaju, uprkos tome što to ne bih trebao - sve posmatram. Zapažam svaku sitnicu koja se odvija oko mene. Ne želim to, ali ne mogu drugačije. To se meni desilo baš tad. Dok sam gledalo u njezino lice.

Nisam mogao odvratiti pogled.

Stajala je ispred mene sa stidljivim osmijehom koji je veoma polahko nestajao. Oči joj postaju ledene, dok se čelo počinje mrštiti. Ukočila se. Duboko u njezinim zelenim očima, okreću se tokčići zbog onoga što sam rekao.

Odvojila se od mene i nesigurnim koracima otišla do vrata. Uhvatila je za kvaku, te se još jednom okrenula prema meni. Nešto mokro sijalo joj je među trepevicama.

O Bože.

"Ava", šapnuo sam, prekasno svjestan greške koju sam napravio.

Nije se obazirala, izašla je i zalupila vrata za sobom.