Ava P.O.V

Sva ustreptala pridigla sam se na noge te počela užurbano da koračam po sobi. Srce u grudima tuklo je kao ludo. Dlanovi su mi se znojili, a čitavo tijelo oblio je ledeni znoj. Otišla sam do kupatila, te se pogledala u ogledalo. Pogled mi odmah pobježe na moju rasječenu usnu. Krv je curila niz moju bradu, dok mi je obraz poprimio svijetlo plavu nijansu. Mlakom vodom prešla sam po licu. Otišla sam do stolića sa šminkom, te uzela puder i korektor.

Puderom i korektorom sam prešla po obrazu, te sjajom u boji prešla po nateklim usnama. Iako me je posjekotina i dalje peckala znala sam da sada moram izdržati.

Da li je to stvarno Zayn? Mora biti. Njegov je rukopis.

Ali šta ako...?

Ne. On je. Znam da je on.

O Bože mili. Tek sam sad shvatila šta to znači. On je živ. Živ je! Najednom, i ja sam se u ova četiri dana po prvi put osjetila živom.

Izašla sam u sobu te pogledala u sat. Deset sati i pet minuta.

Do parka mi treba nekih 10-tak minuta, ali šta ako on dođe ranije te kada me ne zatekne tamo jednostavno ode? O Bože mili.

Do mene stiže zvuk sa prvog sprata. Začula sam mamin zvonki glas te glas tate kako nešto odgovara.

Obraz mi je ponovo počeo bridjeti. Stavila sam dlan na njega i polahko prešla njime.

Uzdahnula sam i pokušala zaboraviti ono što se maloprije desilo. Oborila sam glavu od srama, a moja plava kosa kao zastor prekrila mi je lice.

Jedna suza ponovo kanu niz moj obraz. Brzo sam dlanom prešla preko obraza, udahnula i pokušala doći sebi.

Ovo se više neće dešavati. Znam da neće. To je moj otac. Moj otac koji me voli.

Negdje u sebi, ponovo sam sakrila svu onu tjeskobu koja me je ispunjavala, te se prebacila na razmišljanje o nečemu ljepšem, boljem. O Zaynu.

Ono što sam čula prije sopstvene otmice, sada mi se činilo tako dalekim i nebitnim.

Samo da je živ.

Samo da je živ.

Pogledala sam u sat. 22:15

S obzirom da roditelje ovako kasno ne mogu pitati da izađem, jedina opcija bila mi je...

Pogled mi pobježe na prozor koji je bio malkice otvoren. Stvarno? Kroz prozor? Kao kakav huligan? Zašto ne?

Prišla sam do prozora i pogledala sa njega. Visina je bila neka tri metara. Ouh. Mogu ja to.

Otrčala sam do vrata, te ih zaključala. Ako budu i pokušavali ući unutra, pretpostavljala sam da će misliti da sam ljuta i da zbog toga ne otvaram.

U jednu ruku podigla sam svoju torbu, te u nju ugurala svoju običnu bijelu duksericu u slučaju da mi bude hladno.

Uzdahnula sam i prišla prozoru. Širom sam ga otvorila. Još sam jednom pogledala iza sebe, a zatim sam izbacila jednu nogu. Nogom sam dohvatila nešto tvrdo. Malo sam se nagela naprijed, to je bio zid. Rukama sam se uhvatila sa okvir prozora, te izbacila i drugu nogu. Prozor sam povukla za sobom, te se nogom spustila na još jedan niži potporni zidić. Zatim drugu. Još jednom... Najednom, osjetila sam kako se zid ispod mene izmiče, te sam odjednom trehnula leđima od travnatu površinu moga dvorišta.

Dlanom sam spriječila glasni jauk, te sam se polahko pridigla na noge. Iz susjedova dvorišta je do mene dopirao miris ruža. Otresla sam travu i zemlju sa sebe, te pretrčala preko svoga dvorišta.

....

Stajala sam u parku, osvrčući se oko sebe. Osim mene nikoga više nije bilo. Pogledala sam u zaslon telefona. Još pet minuta. Prišla sam jednoj zelenoj klupi, te sjela na nju. Prohladni oktobarski vjetar pirkao je po mome licu.

Nešto zašuška iza mojih leđa, te se brzo okrenuh. Nikoga nije bilo. Jeza prozuja mojim tijelom. Obrglila sam se rukama, dok se strah širio mojim tijelom.

Dovraga. Šta ako ono uopšte nije Zayn? Šta ako se netko samo našalio sa mnom? O Bože mili, šta ako je ovu poruku ostavio onaj ko me je oteo? Skočila sam na noge, osvrčući se oko sebe. Sranje, moram nazad kući.

Pogledala sam u telefon. Pola jedanaest, već se trebao pojaviti.

Zatvorila sam oči na sekundu, uzdahnula te se pokušala smirit. Uzela sam torbu u ruke te još jednom pogledala prema jednoj strani parka. Nije bilo nikoga.

Protresla sam glavom te krenula da koračam prema dijelu iz kojeg sam i došla.

"Ava." Dubok i promukao glas prostruji mojim tijelom.

Tijelo mi se ukočilo. Sklopila sam oči, moleći Boga ako je ovo san želim barem još malo sanjati.

Teški koraci su mi se približavali.

"Ava", šapnuo je. Njegov dah grijao je moj vrat.

Dašak njegova parfema dolepršao joj je do mojih nosnica i drhtaj spoznaje prostruji mi tijelom kada sam udahnula taj neobično poznat miris.

Oči sam i dalje držala čvrsto sklopljene. Polahko sam se okrenula i dalje se ne usuđujući da ga pogledam u lice.

Osjetila sam njegove oči na svome licu. Odjednom, nešto toplo prekri moj obraz. Toplim dlanom i dugim i grubim prstima je lagano prelazio po mome obrazu. Na trenutak, sjetih se posjekotine na usni i modrice na bradi, te se trznuh.

"Otvori oči", šapnuo je.

"To si ti?" Zamuckivala sam.

Njegov topli grleni smijeh ispuni zrak oko nas. "Otvori oči i uvjeri se sama u to."

Trepčući, moje se oči otvoriše, a srce mi zatreperi. Probudili su mi se leptirići u trbuhu.

Osmotrila sam njegovo lice. Čeljust mu je bila čvrsta i gruba i pokrivalo ju je samo nekoliko sitnih crnih dlačica koje su mu davale još grublji izraz. Moj pogled se zaustavi na njegovim crnim, umornim očima. Pod desnim okom bila mu je velika crvena oteklina. Imao je posjekotinu na nosu, što je objašnjavalo miris krvi koji sam na trenutak osjetila. Bol mi je ispunila grudi zbog njega.

Zastao mi je dah. Kao magnet, njegovo lice privuče moj dlan. Njegove oči su se sklopile dok sam prelazila njegovim licem želeći da upamtim svaku pojedinačnu crtu sa njega. Najednom sam se zapitala, da li sam ga ja ustvari prije stvarno mrzila kao što sam u to sebe uvjeravala? Smiješno, jer sada nisam mogla skinuti ruke sa njega.

"Šta se desilo, Zayn?" tiho sam upitala. "Mislili smo da si mrtav."

Njegove oči se otvoriše. Izgledao je izgubljeno. "Obećavam da ću ti sve ispričati, kao što ćeš i ti meni, samo ne sada. Dozvoli mi da te gledam, samo mi to trenutno treba."

Odlučnost u njegovu glasu, potrese me do srži. Prodoran, nepokolebljiv pogled njegovih očiju kao da mi je dopirao u dubinu duše,a ja mu se nikako nisam mogla otrgnuti. Privlačio me je, potezao za nešto što sam osjećala kako se ponovo budi u meni.

Prstima sam prošla kroz njegovu kosu, te ih zaustavila na njegovom vratu. "Ova četiri dana bila su mi pakao."

Njegovo lice se zgrči u bolnu grimasu, te me povuče rukama prema sebi. Na trenutak sam se trznula od toga, ali se umiri kada me on lagano kao uzdah povuče u svoje naručje i čvrsto zagrli. Zagnjurila sam lice u njegova prsa, upijajući miris njegove majice. Rukama sam obgrlila njegova leđa grleći ga što snažnije mogu.

Njegove ruke obavile su se oko mene i još me više privukle k sebi. Osjetih, kako rukama prelazi po mojim leđima, te ih zapetlja u moju kosu. "Plašio sam se da nećeš doći", promrmljao je u moj vrat.

Njegovo tijelo, malo se odmiče od mog, te se njegovo lice nađe ispred mene. Pogledala sam u njegove oči, koje su gorile požudom. Gledao je čas u moje oči, čas u usne, a disanje mu je postalo grublje. Odvojila sam ruke od njega, te što prije, ponovo, sa nekoliko pramenova kose sakrila polovinu lica.

Zayn me čudno pogleda, dok sam se polahko odmicala od njega. Ne smije ovo vidjeti, ne smije.

Zayn P.O.V

Dod smo hodali prema klupi na kojoj sam je zatekao, hodala je veoma polahko. Svaki korak bio je je težak, kao da ne osjeća noge. Slabost je ispunjavala njezino tijelo. Lice joj je bilo prozirno bijelo, a podočnjaci ispod očiju ogromni i sivi. Njezina duga plava kosa sada je bila zavezana u niski rep, dok je nekoliko pramena padalo preko njezina lica skrivajući mi pogled na njezine usne koje sam tako silno želio dodirnuti i osjetiti pod svojima.

Kada smo napokon stigli do klupe, ona se odmaknula od mene. Sjela je na drugi kraj klupe, postavljajući svoju torbu pored sebe. Glava joj je bila spuštena prema rukama koje je držala u svome krilu. Prste je non stop preplitala od nervoze, stvarajući je tako i meni. Odjednom mi se učinila nevjerovatno udaljenom.

Vreteći jedan pramen plave kose u svojim prstima, podigla je pogled prema meni. Ponovo, naše oči se spojiše i vatromet među nama je ponovo buknuo. Sve ono što me je i maloprije ispunjavalo dok sam je držao u svojem naručju, sada je bilo, ako je ikako moguće, nekako još jače i još stvarnije.

Glava joj je klonula. Riječi su joj bile tanušne, poput nje same.

"Molila sam se za tebe."

"Molila?" Krenuo sam prema njoj.

Lijevom rukom je privukla svoju torbu do sebe. "Svaku noć."

Zaustavio sam se. "Da se vratim iz mrtvih ili ne?"

Jedan kut njezine usne po prvi put večeras izvio se u maleni osmijeh. Podigla je lice prema meni. Oči su joj neobično bljeskale. "Da se ne vratiš."

Usne su mi se razvukle u iskreni osmijeh. "Zbog toga mi je još draže što sam se vratio."

Frknula je. "Uvijek ćemo se suprostavljati jedno drugom, zar ne?"

"Trebalo bi da je tako", rekao sam sliježući ramenima.

Odmahnula je glavom. "Ostao si isti."

"Nije baš moguće da se čovjek za četiri dana toliko promjeni."

"Nekada jeste", rekla je, tužno se smiješeći.

Shvatio sam da pod time misli na sebe. Ne. Nisam je trebao ovim rastužiti. Morao sam nešto uraditi da je izvučem iz razmišljanja o tim lošim stvarima.

"Za ova četiri dana jedino što mi je falilo, bila si ti", ispljunuo sam.

Njezina glava se trznula i podigla ju je prema meni. Brzo kao da se nečega sjetila, jednim dijelom svoje kose prekrila je svoje lice. Tada sam vidio. Usna. Njezina mehka puna usna bila je rasječena, a obraz blago modar. Kroz urlike koji su mi odzvanjali glavom, sjetio sam se gdje sam poslednji put nešto takvo vidio. Kod moje sestre. Kada ju je otac...

Brzim korakom, stigao sam do nje. Sjeo sam na klupu pored nje, te njezinu torbu spustio na pod. Ruke sam zavukao u njezinu kosu, te obuhvatio njezin vitki vrat. Okrenuo sam joj lice prema sebi. Oči su joj bile spuštene prema nogama, a usne su blago podrhtavale.

"Ava?" šapnuo sam.

Nije se obazirala. Oči su joj bile čvrsto skupljene, a usne stisnute u pravu crtu.

Dlanom sam prešao preko njezina obraza. Bože mili, bila je tako hladna.

"Ava, reci nešto", tiho sam ponovio.

"Nemam šta", rekla je glasom koji je svakog trenutka prijetio da će se prepuknuti.

"Nemoj mi lagati", rekao sam tiho, ne želeći je preplašiti. Prste sam postavio na njezinu ključnu kost, te joj podignuo lice prema sebi. "Otvori oči."

Oči joj se polahko otvoriše i tek tada primjetih koliko su samo krvave i crvene. Oči mi ponovo odlutaše do njezinih usana. Na lijevom kutu usne vidjela se malena posjekotina za koju se činilo da je ima već nekoliko dana. Trbuh mi se stisnuo od pomisli kako ju je dobila. Ali ova posjekotina na desnom kutu usne, činila se svježom. Nadam se da nije ono što mislim. "Šta ti je bilo sa usnom, Ava?"

Jecaj se istrgnu iz njezina grla, te dlan prisloni na usta. Glava joj je klonula. "Tako me je sram."

"Mila", šapnuo sam, milujući joj kosu. "Zbog čega te je sram? Šta se desilo?"

Ava se malkice trznula pod mojim dodirom. Znao sam i zbog čega. Koliko se god trudio da ostanem miran i pribran to je trenutno bilo nemoguće. Režanje se otimalo iz moga grla. Za onog koji joj je naudio dok je bila oteta, pobrinut ću se kad tad, ali netko ko ju je povrijedio sada dok joj je podrška bila najpotrebnija, platit će mi životom.

"Dovraga, Ava", ponovio sam. "Jednostavno reci, ko ti je to uradio?!"

Počela je zamuckivati. "Dok sam silazila niza stepenice, slučajno sam se spotaknula."

"Ava!" Prekinuo sam je. Pogledala me je. "Nemoj mi lagati." Uhvatio sam je za ruku.

Prihvatila je moju ruku, a toplina njezina dlana u mom, zagrijala mi je cijelo tijelo te mi pokazala koliko sam inače hladan i umrtvljen.

"Da li je to uradio tvoj ... otac?"

Suza joj je skliznula niz obraz. "Slučajno je to uradio, Zayn. Kunem ti se."

Kada su njezine riječi doprle do moga mozga, postao sam svjestan nekog razarajućeg probadanja u trbuhu. Šaka mi se stisnula u pesnicu.

"Slučajno?" Polahko sam ponovio.

"Da." Brzo je podigla glavu. "Ja sam ga naljutila i kada se krenuo odmaknuti od mene, slučajno je zamahnuo rukom i..."

"Koga u to pokušavaš uvjeriti, meni ili sebe?" prekinuo sam je.

Ava je skočila na noge. Niz obraze su joj lile suze. "On je moj otac, Zayn."

"Pitam te samo jedno, da li je on to uradio ili ne? Briga me da li je slučajno ili namjerno."

Krvavih očiju, klimnula je glavom.

Kao da mi je netko ispremještao sve unutrašnje oragane. Sama pomisao da je netko podigao ruku na nju, da joj je pokušao nauditi činila me je ludim.

Možda je ona i oprostila svome ocu za to što je uradio, ali ja jebeno ne mogu. Ne, kada sam je vidio ovakvu.

Zubi su mi zaškrgutali od pomisli na toga pasjeg sina, a žila na vratu mi se napela. "Ubit ću ga", procijedio sam.

Avina glava se trgnula. Odmahivala je glavom. "Ne."

Uperio sam prst u nju. "On nema jebenog prava da te pipne."

Glasno sam uzdahnuo, te se okrenuo od nje. Brzim korakom počeo sam koračati prema njezinoj kući. Osjetio sam njezine korake iza sebe. "Zayn!" dozivala me je.

Nisam se obazirao.

Bila mi je sve bliže. "Zayn!"

Odjednom, njezine ruke obmotaše se oko moga struka, te me ona zaustavi. Tijelo joj je bilo čvrsto stisnuto uz moja leđa. Glasno je disala, ali i dalje se nije odvajala od mene. "Nemoj",  šapnula je.

"Moram Ava." Osjetio sam kako se svaki mišić pod mojom majicom napinje.

"To će me samo još više povrijediti, Zayn. Ne radi mi to."

Glava mi je klonula, a srce je počelo ubrzano tući. "Šta ako to opet uradi?" Okrenuo sam se prema njoj. "Šta ako ponovo digne ruku na tebe?"

"Neće", odmahnula je glavom. "Ovo samo nije bio njegov dan, ništa drugo."

Moja mila Ava... Prešao sam joj dlanom preko obraza. "Obećaj mi nešto."

Klimnula je glavom. "Što?"

"Ako te ponovo pipne, reći ćeš mi. Tada će imati posla sa mnom."

Oči su joj bljesnule. Jedan kut usne izvio joj se u osmijeh. "Dobro."

"Šta je smiješno?"

"Drago mi je što si to rekao."

"Šta?"

"To da će imati posla sa tobom."

"Zbog čega?"

"Ne znam", rekla je sliježući ramenima. "Valjda zato jer sam se prvi put u ova četiri dana ponovo osjetila sigurnom."

Jednim potezom, povukao sam je u svoje naručje, te je čvrsto zagrlio. "Ti si moja, princezo. Nitko mi te ne smije povrijediti."