Ava P.O.V

Nakon što je čas završio, krenula sam prema kantini. Čim sam zakoračila u nju, primjetila sam Hannu i Jakea za njihovim stolom. Prišla sam im, spustila knjige na stol te sjela.

"Hej", nasmiješila sam se.

"Hej, draga", pogledala me je Hanna.

"Hej, Ava", rekao je Jake.

"Šta ima?", upitala sam ih, razgledajući oko sebe.

"Bezveze", odmahnula je glavom Hanna. "Ni Arianne, a ni Sam nisu danas u školi, tako da se nas dvoje dosađujemo."

"Ja se ne dosađujem", promrmljao je Jake te blago udario rukom od stol. Pogledala sam u njega koji je bez prestanka zurio u Hannu. Ouh. Ovdje ipak ima nešto.

"Jake", uzdahnula je Hanna.

"Ne", Jake ju je prekinuo te ustao od stola, "vidimo se kasnije." Okrenuo se, te izašao na vrata.

Pogledala sam u Hannu. "Šta je ovo bilo?"

Odmahnula je glavom. "Gluposti."

"Hanna", namrštila sam se. "Nisam luda. Ti se sviđaš tom momku, šta je onda sa tobom?"

Njena ramena su se opustila i glasno je izdahnula. "Ne znam, stvarno ne znam. Davno mi je priznao da mu se sviđam, ali", pocešala se po kosi, "sviđa mi se netko drugi."

Razgoracila sam oči i još bliže joj se primaknula. "Molim? Ko to?"

"Stidljivo se nasmiješila i spustila pogled. "On je Ava... tako je lijep", rekla je zamišljeno. "Svaki dan ga posmatram. One njegove oči, kosa..."

"Pa ko, govori? Ide li sa nama u školu?"

"Nasmiješila se i klimnula glavom. "On je..."

"Hej Ava", najednom nas je trznuo nečiji glas. Okrenula sam se i susrela sa dečkom kojeg sam upoznala jučer.

"Hej Niall", nasmiješila sam mu se. "Sjedni", pokazala sam mu rukom na stolicu pored mene i Hanne. Okrenula sam se prema njoj, a njezini obrazi su gorili. Šta je sada sa njom? Nakasljala sam se i pogledala u njega. "Niall, ovo je Hanna. Hanna ovo je Niall."

Oboje su zadržali pogled jedno na drugom, za mene, dosta više nego što je bilo potrebno.

"Drago mi je", rekli su u isto vrijeme, zbog čega smo se svo troje nasmijali.

"Onda?", pogledao me je Niall. "Kako prolazi dan?"

"Dobro", rekla sam slijezuci ramenima. "Kod tebe? "

"I kod mene je dobro. Još jedan čas pa idem kući, tako da je dobro prošlo za danas."

"Da" nasmiješila sam se. Najednom, vidjela sam da pored nas prolazi nekoliko djevojaka koje su me pomno proučavale.

Niall se nasmiješio. "Izgleda da si sada svima zanimljiva."

"Da." Klimnula sam glavom. "Ljudi nemaju pametnijeg posla od zabadanja nosa u tuđi život."

Glasno se nasmijao. "Ne bih sada da i ja budem takav, ali danas kada si došla pod ruku sa najboljim sportistom škole, natjerala si ih na to."

Namrštila sam se. "Sada vjerovatno pričaju o tome kako ću tako uraditi sa svakim muškarcem u školi, zar ne?"

Klimnuo je glavom i počeo se smijati. "Vjerovatno sada upravo govore kako sam ti ja sljedeći na spisku."

Hanna i ja smo se nasmiješile. "Da. Vjerovatno."

"Ovaj, htio sam te pitati... ima jedan tulum sutra navečer. Ako bih možda htjela da dođeš..."

"Ne", prekinula sam ga, a kapljica znoja najednom mi je skliznula sa čela. "Stvarno, nemam vremena."

"Ovaj, dobro onda... uglavnom ako se budes predomislila, izvoli adresu", spustio je papirić pred mene.

"Niall", odmahivala sam glavom.

"Za svaki slučaj", namignuo mi je. "Možeš čak i sa dečkom doći i sa, ovaj, Hannom."

"Dobro", nasmiješila sam se i udarila ga po ramenu.

Ustao je sa stolice te se odmaknuo korak. "Vidimo se onda", mahnuo mi je te pogledao u Hannu. "Dođi i ti, ljepotice" namignuo joj je te otišao.

Okrenula sam se prema Hanni, a ona je kao začarana pratila njegov hod do izlaza iz kantine. Kada je izašao pogledala je u mene. "Molim te, Ava. Idemo na taj tulum."

Nema šanse.

Zayn P.O.V

Hodao sam hodnicima škole, tražeći malu povučenu priliku koja se motala ovim hodnicima. Uočio sam je kako stoji kod svog ormarića i nešto uzima iz njega.

Stao sam iza njenih leđa. "Hej, princezo."

Nije se okrenula prema meni, već samo glasno uzdahnula. "Hej i tebi."

"Jesi li me već poželjela?", upitao sam je smješkajući se.

Okrenula se prema meni, mrsteci se. " Ova četiri časa dok te nisam vidjela, bila su pravi pakao za mene", rekla je sarkastično.

"Oh, draga moja", uzdahnuo sam.

Opustila je ramena. "Šta da ti kažem...", promrmljala je. "Još kada nisam u mogućnosti da te uhodim..."

Nasmiješio sam se, lupkajući prstima po ormariću. "Došao sam zbog referata."

"Šta sa njim?", upitala je.

"Imamo još dvije sedmice da ga uradimo", rekao sam slijezeći ramenima. "Kada ćemo početi?"

"Skroz sam zaboravila na to", pocesala se po kosi. "Danas poslije škole? U čitaonici?"

"Poslije škole?", nasmiješio sam se. "Nije ti dovoljno to što me ovako viđaš, već sada..."

Prešao sam razdaljinu između nas, te se naslonio na ormarić pored njezinog.

Zakolutala je očima, a zubima zadržala usnu da se ne izvije u blagi osmijeh. "Prestani."

"Dobro", zaustavio sam je. "Znam da sam ti neodoljiv, ali..."

Blago me je udarila rukom po ramenu. "Prestani", nasmiješila se. "Nemoj barem danas da se svađamo."

Stežem usnu i klimam glavom. "Dobro", kažem. Okrenuo sam se kako bih pogledao pravo u nju. "Vidimo se onda danas, poslije škole?"

"Do kada si ti danas?", upitala je.

Namrštio sam se. "Do 4. Ti?"

Skupila je usne i spustila pogled. "Ja sam do 5. To ti je baš puno da me čekaš, pa..."

"Ne", prekinuo sam je. "Nije mi problem. Sačekat ću te u čitaonici, pa ćemo raditi."

"Neće ti biti mrsko?"

"Ne." Nasmiješio sam se.

"Dobro onda." Nasmiješila se. "Vidimo se onda u pet?"

Klimnuo sam glavom. Osvrnula se oko sebe, a hodnik oko nas je bio gotovo prazan. "Trebala bih sada ići, da ne zakasnim na engleski."

Ava P.O.V

Stavila sam knjigu iz engleskog na grudi i odmaknula se korak od njega. Najednom osjetila sam kako mi nečiji prsti obuhvataju ruku, te privlače bliže sebi. Okrenula sam se, gledajući u Austina.

"Zayn", hladno je rekao Austin.

Zayn mu ništa nije rekao, ali je bijesni pogled dovoljno govorio. Čas je vraćao  pogled sa mene na Austina i tako u krug. Njegove oči najednom su se zadržale na mojoj ruci. Nakasljala sam se, te pogledala u Austina. "Austin", rekla sam blago.

"Zar ti nisi trebala biti na času?", upitao me je grubim glasom. Koji je njegov problem?

Namrštila sam se. "Upravo sam krenula."

"Pa koliko ja znam čas je već počeo", promrmljao je.

"A šta si mi ti? Mama?"

Njegove oči su se razgoracile i pogledao je u stranu. Kada je ponovo vratio pogled na mene izgledao je dosta smireniji. Kiselo se nasmiješio. "Nisam tako mislio. Samo sam se iznenadio kada sam te vidio."

Pogledala sam u Zayn koji se smješkao dok nas je posmatrao. Šta ja sada s njim?

Uzdahnula sam i zatvorila vrata ormarića. "Vidimo se kasnije", promrmljala sam.

....

Nakon završenog šestog časa, ponovo sam se tumarala do svoga ormarića. Sumnjajuci da je Zayn sada u čitaonici, ostavila sam sve knjige u ormarić, te uzela jaknu.

Ipak, spustila sam se stepenicama do čitaonice i provukla svoju karticu. Brava na vratim je škljocnula, a vrata su se otvorila.

Pošto su već sve smjene u školi završile, mrak je već ispunjavao gotovo čitavu čitaonicu. Prolazila sam polahko njenim hodnicima, ali baš nikoga nije bilo.

Najednom začula sam nečije korake, te sam se brzo okrenula. Osvrnula sam se nekoliko puta oko sebe, ali jedino što sam vidjela bila je sjena koja kruži oko mene po zidovima.

Strah je počeo da tinja u meni, a srce snažno da lupa. "Ko je to?", povikala sam.

Nitko nije odgovarao. Najednom začula sam zvuk, kao da je netko oborio neku knjigu. Trznula sam se a glas je počeo da mi podrhtava.

Kako sam se ja vrtila u krug, tako mi je izgledala kao da netko kruži oko mene. "Zayn? Jesi li ti? Znaš, šala ti i nije baš neka..." Govorila sam drhtavim glasom.

Iznenadni smijeh proparao je zrak oko mene. Imala sam osjećaj kao da će mi uši eksplodirati od tog neugodnog zvuka.

Nelagodno sam postala svjesna želje da povratim. Strah mi se uvukao u svaki kutak mojih kostiju.

Nisam čak više imala snage ni da se pomjeram. Stajala sam i čekala. Jecaji su se polahko počeli otimati iz moga grla. Naglo, začula sam korake iza sebe. Okrenula sam se preko ramena, gledajući u sjenku čovjeka koji je stajao nekoliko koraka dalje od mene. Lice mu je bilo skriveno ispod kapuljače, otkrivajuci tako samo duboku sjenu. Ali nešto mi je bilo čudno u vezi sa tom osobom. Nešto poznato.

Umjesto bjega prepustila sam se očaju, te suzama koje su mi zamaglile vid.

Okrenula sam mu se leđima, a koljena su mi potonula na tlo.

Nekoliko sekundi ništa oko mene se nije događalo, samo tišina i mrak.

Najednom, začula sam nečije korake kao trče prema meni. Škiljeci sam otvorila oči, a svjetlo je bljeskalo ispred mene. Primijetila sam dobro poznatu figuru kako mi se približava i kleči na koljena ispred mene. Naša lica su bila u istom položaju, a njegove tamne oči su ispitivački gledale moje lice. "Šta se desilo?", upitao je zadihanim glasom.

"Zayn", rekla sam tiho, a glas mi je nestao. "Ne daj mu da me povrijedi", šapnula sam.

Njegove ruke su me privukle sebi na prsa, a jecaji su počeli da se otimaju iz moga grla. Zaynovo tijelo je drhtalo jednako kao i moje, a srce mu je snažno kucalo. "Ništa ti se neće desiti. Obećavam."

Na trenutak, tijelo mi zadrhti od njegovo tihog i umirujućeg glasa. Nakon nekoliko minuta, njegova blizina me kao i inače smiruje, te sam se odmaknula od njega. I dalje su mi se glavom odvijale scene od maloprije. Muškarac koji me je pokušao povrijediti. Da li se možda vratio onaj ko me je silovao, šta želi još od mene? Da li je to stvarno muškarac u crnom kojeg sam maloprije vidjela?

Dovraga, možda ga je i Zayn vidio! Možda mi on može pomoći u tome da saznam tko me je prije godinu dana povrijedio.

Napokon sam otvorila oči i prekasno shvatila da to nisam trebala uraditi. Zaynovo lice je stajalo nekoliko centimetara dalje od mojeg. Dok sam ga ovako posmatrala, osjećala sam se kao u klopci. Panika me je preplavila i nisam znala šta da uradim.

Vratila sam pogled na njegove oči koje su zurile u moje. Odjednom primjetim kako se njegovo lice približava mojem, a moje se oči uprkos svemu sanjivo sklopiše.