Ava P.O.V

Nakon svega što se desilo, znala sam šta bih trebala uraditi. Tog visokog crnog muškarca potpuno trebam izbaciti iz svojih misli. Ali jednostavno nisam mogla. Zayn je u potpunosti zaposjedao sva moja čula i maštu.

Po prvi put u mom životu desilo se nešto što nikada nisam očekivala da bi se moglo desiti. Žudjela sam za jednim muškarcem. Za njegovim poljupcem, za njegovim dodirom. Muškarcem koji baš nimalo nije bio moj, a opet ja sam ga osjećala pored sebe svim svojim bićem. Muškarac koji nije bio moj svijet. Muškarac koji je pripadao nečemu sasvim drugačijem nego ja. Nije čak bio ni moj tip muškarca, a opet...

Kada bi se naši pogledi spojili, sve to bi padalo u vodu. Ostajali bismo samo on i ja. Taj bezumni osjećaj koji ni sama nisam znala kako da nazovem mi je u potpunosti remetio koncentraciju.

Telefon na stoliću pored mene je zavibrirao. Pogledala sam u zaslon.

Draga, večeras u 8 te očekujem. Ljubim te. - Hanna

Uzdahnula sam, te pogledala prema vratima.

Laganim koracima, spustila sam se niz stepenice, te ušla u dnevnu sobu.

Mama i tata su gledali vijesti na televiziji, dok su Sara i Alice listale neke časopise. Svi su izgledali kao u nekom svom svijetu. Uopšte se nisu obazirali na moj dolazak.

Nakašljala sam se. Mama je pogledala u mene. "Ava."

Sjela sam na stolicu pored prozora, te pogledala u oca. Već dva dana uopšte nisam razgovarala sa njim, pitala sam se kako će ovo proći. Ne dobro, u to sam bila sigurna.

"Moram vas nešto pitati."

Otac pogleda u mene, a mamino se čelo namrštilo. "Što?"

"Ovaj večeras ima jedna zabava. Kod moje prijateljice, Hanne."

"Ne", otac me je prekinuo.

"Mogu li završiti?"

"Već znam što želiš. Ne, ne možeš ići. U kazni si."

"Ali..."

"Anthony", mama je ustala sa kreveta, te mi se blago nasmiješila. "Zašto je ne bismo pustili? Mislim da je naučila svoju lekciju." Otkud sada ova promjena?

"Andrea."

"Evo, čak i Alice i Sara mogu sa njom. Svakako se tako onda mogu upoznati sa nekim prije nego što i same krenu u školu."

"Andrea..."

Prekinula ga je ponovo. "Sigurna sam da bi i one to voljele, zar ne?" Mama je pogledala u Alice i Saru. One su, smiješeći se, klimnule glavama. "Da, voljele bismo teta Andrea."

"Onda?" Mama je pogledala u oca.

Glasno je uzdahnuo. Izraz lica mu se smekšao. "Dobro, ali da se na vrijeme vratite. I to je samo zbog njih dvije", pogledao me je prijekim pogledom, "ti to nisi zaslužila."

Plitko sam disala. Pokušavala sam se smiriti. "Dobro. Hvala ti."

Tata je stisnute čeljusti klimnuo glavom, te vratio pogled na televiziju. Sitni osmijeh mi je zaiskrio na licu, te sam potrčala do svoje sobe da se uspijem na vrijeme spremiti. Večeras će se i Zayn pojaviti na tulumu, barem mi je tako rekla Hanna. Zbog toga, večeras, moram biti najljepša. Shvatiti će što je izgubio.

Zayn P.O.V

Sjedio sam na ćošku kreveta i buljio ispred sebe. Vrata se naglo otvoriše i moj pogled odluta do Nialla. Provirio je glavom unutra. Vlažna kosa od kupanja mu je kapala na pod. "Idemo čim se ja spremim, može?"

U grudima mi nešto poskoči. "Idemo."

"I, nešto sam razmišljao", promrmljao je, "mogao bi se malo ovaj put potruditi oko oblačenja. Neka te Ava vidi i u drugačijem izdanju."

Skupio sam obrve. "Ne idem zbog nje."

"Ma ne", namignuo je, "zbog mene."

"Smiješan si", rekao sam sarkastično, prevrčući očima.

"Znam", nacerio se. "Ajde, požuri." Zalupio je vrata za sobom, te pjevušeći odšetao do svoje sobe.

Nakon onakvog jučerašnjeg rastanka i mog današnjeg ne odlaska u školu, ni sam nisam znao zbog čega sam odlučio da ipak krenem na onaj tulum.

Iako bi se poslije onoga što sam rekao očekivalo da se držim podalje od nje, ja sam to ipak prekršavao.

Jednostavno, bio sam sretan što ću je vidjeti tu.

Zašto? Ne znam ni sam.

Ava P.O.V

Prije izlaska iz sobe, pogledala sam se još jednom u ogledalo. Izgledala sam drugačije. Kratka svijetlo roza haljina, isticala je moje duge noge, te nježno svijetli ten.

Kosa mi je bila lepršava, te je u gustim kovrčama padala niz moja gola leđa.

Na lice sam stavila šminke više nego ikada prije. Puder je prekrivao svaku moju nepravilnost, a kreon i maskara su isticale moje zelene oči. Na usne sam stavila svijetlo rozi ruž, koji je davao određenu dozu nevinosti i blagosti mojem izgledu.

Bila sam zadovoljna.

Zaogrnula sam na sebe dugi crni kaput, te izašla iz sobe. Ispred vrata su me čekale: Alice, Sara i moja mama. Alice je na sebi imala dugu crnu haljinu, koja je izgledala kao sašivena baš za nju. Bila je prekrasna.

Sara je imala uz tijelo pripijenu ljubičastu haljinu, a guste crvene kovrče padale su po njezinom istaknutom dekolteu. Pa dobro...

Kada smo se pozdravile sa mojom mamom, te nekoliko puta čule predavanje o tome do kada treba da dođemo kući i kako se trebamo ponašati, ušle smo u Milesovo auto.

Kada se Miles parkirao ispred velike bijele kuće, pogledala sam u Alice i Saru. "Kako vam se čini?"

Alice se nasmiješila. "Sigurna sam da će nam biti divno." Spustila je ruku na moju, te je blago stisnula. "Hvala ti što si nas dovela sa sobom."

"Ne kao da je mogla da bira", promrljala je Sara gledajući kroz prozor.

"Molim?"

"Sara!" procjedila je Alice, nervozno se smijuljeći. "Oprosti zbog ovoga samo je danas malo neraspoložena."

Uzdahnula sam. "Dobro. Šta god. Bit će nas dosta, tako da ako vam išta bude trebalo, znate gdje sam. U redu?"

Alice je klimnula glavom.

Moj pogled se spojio sa Sarinim. "Da, gospođice", rekla je previše sarkastično da bi bilo smiješno. Koji je problem sa ovom curom?

Vidjela sam kako Miles izlazi iz auta, te pritrčava da otvori moja vrata. Okrenula sam se još jednom prema njima, te se nasmiješila. "Lijepo se provedite."

Kuća se već činila prepunom ljudi. Osvrtala sam se oko sebe, dok je muzika iz zvučnika vibrirala oko mene. Trznuo me je Milesov topli dlan na struku."Želiš li nešto popiti?"

Nasmiješila sam se. "Sok."

"Dobro", rekao je odlazeći prema kuhinji.

Uočila sam Hannu kako mi se približava, te sam se nasmiješila. "Ej."

Zagrlila me je. "Hej, mila. Tu je", promrmljala mi je u vrat, pokušavajući nadglasati muziku.

Pogledala sam je. "Zayn?"

"Aha." Klimnula je glavom. "Sa Niallom je i mislim da nas upravo sada posmatra. Tako da, pravi se da se ne obazireš na njega. U redu?"

Protresla sam glavom, smiješeći se. "Dobro." Ugledala sam Alice i Saru kako pričaju sa nekim plavokosim momcima. Pokazala sam na njih. "To su moje rodice. Nadam se da nije problem što sam ih dovela sa sobom."

Hanna je odmahnula rukom. "Naravno da nije. Ej, ja sada moram do Nialla, ali pronaći ću te kasnije, u redu? Lijepo mi se provedi."

Klimnula sam glavom. "U redu."

Osvrnula sam se oko sebe. Tada sam ga ugledala. Iste sekunde nešto me je krupno proželo u grudima. Okrenula sam se prema njemu i na brzinu ga promotrila. Boga mi večeras je bio naprosto predivan. Otjelotvorenje seksipila i ljepote. Na sebi je imao tačno skrojenu crnu košulju koja ga je činila još više zgodnijim. I to se izgleda nije činilo samo meni jer je privukao pažnju svih oko nas, kako ženskih tako i muških.

Njegova gusta crna kosa bila je zalizana od čela prema nazad, ali je nekoliko nestašnih pramenčića dohvaćalo ovratnik njegove košulje. Bože. Kako sam samo sada željela zavući prste u tu njegovu kosu te prolaziti njome bezbroj put.

Pogledala sam u njegove tamne oči koje su gorjele onom vrelinom kao i svaki put kada bi nam se pogledi susreli. Iako sam sebe uvjeravala da sada kada ga vidim da se ništa neće desiti. Da baš ništa neću prema njemu osjetiti. Da ću biti hladna i pusta zbog onoga što je rekao...

Prevarila sam se. I te kako sam se prevarila.

Zayn P.O.V

Čim sam zakoračio u hodnik, znao sam da ovo nije tulum na kakvom bih ja inače bio. Muzika je bila relativno tiha, a činilo se i da smo mi ipak pristigli među prvima.

Niall i ja smo prošli kroz hodnik, dok se on nešto došaptavao sa Hannom. Pogledao sam u njegovo lice, čije su usne oblikovale riječ ljepotice dok ju je posmatrao. Ona se široko smiješila na to i ostavljala mu poljupce na šaku ruke.

Kreteni, bila je prva pomisao dok sam ih posmatrao.

Kada smo ušli u dnevnu sobu, primjetio sam da niko poznat u njoj nije bio. Pa ni Ava.

Pogledao sam u Hannu. "Gdje su svi?"

Oči su joj dobile vragolasti blijesak. "Na koga misliš?"

Ha?

"Općenito pitam. Malo nas je", osvrnuo sam se oko sebe.

"Aha", klimnula je glavom. "Vi ste stigli ranije. Ostali bi tek sada trebali da počnu dolaziti." Baš tada zazvonilo je zvono pred ulaznim vratima.

"Hanna, ja ću!" povikala je neka nepoznata djevojka, prilazeći vratima.

Hanna je klimnula glavom, te se okrenula prema meni. "A ti, očekuješ nekoga?"

"Ne. Zašto?"

"Pa ne znam. Stalno gledaš prema vratima, pa sam to pomislila."

Koji joj je kurac?

"Učinilo ti se."

Nekoliko sekundi je šutjela. "Da. Sigurno", promrljala je.

Vratila je pogled na Nialla. "Drago mi je što i Miles dolazi."

"Miles?" izletjelo mi je. Onaj Miles? Kreten Miles?

Ona me pogleda široko se smiješeći, kao da je to baš ono što je čekala. Nisam shvatao poentu. "Da. Miles i Ava."

Šaka kojom sam držao piće se zgrčila. "Zajedno?" procijedio sam.

"Da", smiješila se. "On će je pokupiti, pa će skupa doći."

Glasno sam uzdahnuo. Nabacio sam najbolji lažni osmijeh. "Drago mi je zbog toga", slagao sam.

Hanna mi je namignula. "Aha, meni još više. Aa", dahnula je, "stigli su."

Gledala je negdje iz mene.

Prvo nisam želio pogledati izravno prema njoj, ali nisam mogao odoljeti.

Ostavila me je bez daha. Svjetlo roza boja njezine kratke haljine isticala je njezin nježni svijetli ten. Imala je vitka bedra i lijepo oblikovane noge. Podigao sam pogled prema njezinom licu i uhvatio njen pogled. Sigurno je primjetila kako je odmjeravam, pa se zarumenjela.

Ta njena reakcija bila mi je izrazito simpatična.

Ponovo sam je osmotrio. Te duboke zelene oči, visoke jagodice, gusta valovita kosa koja joj je padala niz ramena i kroz koju sam tako silno želio provući prste. Želio sam je podići u svoje ruke i odnijeti u svoju sobu, u svoj krevet. Želio sam oviti svoje ruke oko nje i uklizati u njezino tijelo i ostatak svijeta ostaviti pred vratima.

Shvatio sam. Lijepo nije bila prava riječ dok sam je takvu posmatrao, izgledala je veličanstveno.

Primjetim kako pored nje stoji još jedna silueta i posmatra je sa divljenjem. Miles.

Vilica mi se steže, a ruke stišću u pesnice. Osjetim kako bijes tutnji u meni. Ne treba mi ova ljubomora. Nikada nisam bio posesivan muškarac, pa neću ni sada. Milijun puta djevojke sa kojima bih ja bio jednu noć, sljedeći dan viđao bih sa drugima, ali to mi se nekako činilo normalno. Nije boljelo kao ovo sada.

Ljuti me čak i to što je gleda. Ali možda se tako osjećam samo zato jer još nisam dobio ono što želim? Ili možda jer je ona jednostavno drugačija?

U jedno sam bio siguran.

Sviđalo mi se sve ono što sam do sada saznao o njoj, a dovraga dio mene koji to i ne želi priznati, želi znati još.

Da li je moguće da mi se Ava sviđa?

Ava P.O.V

Vidim kako Zayn nešto govori Niallu na uho, a zatim počne da korača prema meni. Čitavo tijelo prožme mi doza nervoze, te počnem da se osvrćem oko sebe u potrazi za nekim spasom. Ne želim da mi bude blizu. Ne želim da se svađa sa mnom i govori mi kako nas dvoje nismo mogući. Ne želim više to da prolazim.

Njegovo tijelo se nadvija nad mene, a pogled mi bježi prema podu.

Ovako izbliza nisam mogla shvatiti čime toliko privlači žene. Izvana je bio tako grub i tvrd, naizgled nedodirljiv. Ali ispod te površine, bilo je nečega blagog i nježnog što se pokušava osloboditi. Prešla sam pogledom po licima oko nas. Većina djevojaka nas je posmatrala sa velikom dozom zavisti. Pretpostavljala sam da je vjerovatno većina njih pokušavala probiti taj njegov ledeni oklop i osloboditi tog nježnog muškarca ispod oklopa. Ali, da li je to uopšte moguće?

"Ava." Njegov glas je vibrirao kroz svaku poru moga tijela.

"Opet me želiš povrijediti?"

"Ne." Vilica mu se stisnula. "Želim razgovarati sa tobom."

Pogledi nam se spojiše. "O čemu?"

"Nama."

Srce mi je zatutnjalo u grudima. Odlučnost u njegovom glasu me je protresla do srži. Prodoran, nepokolebljiv pogled njegovih očiju kao da mi je prodirao u dušu, a ja mu se nikako nisam mogla oduprijeti. Krajičkom oka vidjela sam Milesa kako izlazi iz kuhinje, međutim, kada je ugledao Zayna pored mene, zaustavio se i vratio nazad u kuhinju.

"Zayn, ja nemam više snage. Ni za što."

Vidjela sam kako mu pogled omekšava. "Žao mi je zbog svega."

Kiselo sam se nasmiješila. "I to je to? Kažeš da ti je žao i ja jednostavno zaboravim na sve?"

Pogled mu je otvrdnuo. Uhvatio je moju ruku, te je stegnuo prstima. Povukao me je za sobom kroz vrata i niz hodnik.

"Zayn", dahnula sam.

Za nekoliko sekundi našli smo se ispred ulaznih vrata u dvorištu.

Bijes je izbijao iz njega. "Što hoćeš dođavola od mene?"

Protresla sam glavom. "Dojadio si mi više i ti, a i tvoje promjene raspoloženja. Jednu minutu si ovakav, a drugu onakav. Dosta mi te je više!"

"Zasto uopšte izmišljaš bilo što Ava?"

"Molim? A što ja to izmišljam?"

"To", pogled mu je bio luđački, dok je prstima pokazivao između nas. "Umislila si da se nešto događa, iako to nije tako. To je jednostavno nemoguće."

Prezirno sam otpuhnula. "Pa zar i ti prije nekoliko minuta nisi rekao nama?"

Oči su mu se razgoračila. "Nemoj skretati sa teme! Svaki put si sa nekim drugim momkom i onda meni pametuješ o nekoj vezi?!"

"Svakim drugim?" viknula sam. "Što je dovraga sa tobom?"

"Prvo Austin, onda Callum, a sada ovaj peder Miles?" Ispljunuo je. "Opet ja izmišljam, zar ne?"

Suze su mi nahrupile na oči. "Kao prvo!" Uperila sam prst u njega. "Austinu sam rekla da možemo biti samo prijatelji, te da ništa ne očekuje od mene, a Miles mi i jeste samo prijatelj!"

Odmahnuo je glavom. Disao je snažno. "Ovo je sve previše ludo za mene. Ne trebam ovo."

"Zayn", disala sam plitko. Zakoraknula sam prema njemu. "Reci, što želiš više od mene."

Brecnuo se. "Neće biti koristi od toga."

"Zayn", šapnula sam, stavljajući ruke na njegova leđa. "Molim te, pogledaj me i reci što osjećaš."

Znao je kuda ovo vodi. "Nemoj to tražiti od mene. Samo ću te povrijediti, to na kraju uvijek uradim. Povrijedim ljude do kojih mi je stalo."

Bilo mi je tuklo kao ludo, a sva čula su mi se izoštrila. "Stalo ti je do mene?" upitala sam ga nježno.

Nisam mogla da se zaustavim, prstima sam prošla kroz njegovu gustu crnu kosu na što su se naši pogledi spojili.

"Nije", dahnuo je.

"Zayn", još više sam se približila. "Zašto si uvijek tu gdje sam i ja ako ti nije stalo? Zašto si prvo želio mene da vidiš nakon što si se vratio? Zašto ti smeta kada mi se neko drugi približi? Zašto ti toliko smetaju Austin, Miles...?"

Zažmurio je, a glava mu je klonula. "Nije mi stalo."

Udahnula sam. Imati ću strpljenja, imati ću strpljenja.

"Zašto lažeš?"

"Da znaš što ja znam, bježala bi od mene, Ava."

Nisam se mogla suzdržati, dlan sam spustila na njegov obraz. "Onda mi reci, uradi, pokaži mi šta god želiš o sebi. A onda mene pusti da odlučim."

"Strah me je."

"Zašto?"

"Da me tada ne zamrziš i ne odeš zauvijek", šapnuo je.

Srce mi se stegnulo. "Pokaži mi sebe, Zayn." Lice sam naslonila na njegova prsa. "Otvori mi se."

Njegove usne se spustiše na moju kosu, te on utisnu nježni poljubac na nju. Dlanove spusti na moje obraze, te palčeve prisloni na moju čeljust. Lice mi podiže prema svojim očima tako da su nam se pogledi sudarali. Oči su mu intenzivno upijale moje, a toplina njegova tijela me je pržila.

"Dobro." Njegov glas je ponovo bio težak, a oči su počele da gore. "Sada ćeš vidjeti pravog mene."