Zayn P.O.V

Nakon što sam je izveo u dvorište, činilo se kao da tek sada počinje dolaziti k sebi. Njene zelene oči su bile zamagljene, a usne je nervozno grickala dok je gledala negdje u daljinu.

Uzdahnuo sam te dlan stavio na njezinu koljeno. "Malena, reci nešto."

Nije sklonila moju ruku te sam je tu i ostavio. "Zatvorio nas je u kuću, Zayn", odjednom je rekla.

Pogledao sam je u oči. "O čemu govoriš?"

Tužno se nasmiješila, prvi put danas. O Bože, tako mi je falio ovaj osmijeh. "Moj otac, sve ove dane nas je držao zatvorene u podrumu. Tukao je mamu i mene. On je psihopata."

Glava mi je klonula, dok sam drugom rukom stezao drvenu klupu na kojoj smo sjedili. "Zašto ste to trpile?"

"Nismo imala druge mogućnosti. Mama ga je jutros uvjerila u to da će nas ljudi početi tražiti, a i Sara i Alicia su se trebale vratiti danas iz svog rodnog mjesta. Mene je pustio da odem do škole, a mama ja ostala kući. Dogovorile smo se da će ona pokupiti svoje stvari dok tata bude na poslu, te da ćemo otići odavde. Da ćemo pobjeći. Ali nje nema. A mene je strah da se vratim kući."

Osjetio sam kako mi strašna bol probada prsa. Tako sam je silno želio zagrliti, reći joj da sam ja tu za nju, ali sam se plašio. Plašio sam se da će me odgurnuti od sebe, da će mi ponovo reći kako me ne želi pored sebe, kako sam ja taj koji joj je uništio život. Stoga, mirno sam sjedio, dlan i dalje držeći na njezinom koljenu. Toplina njezina tijela kao da je prelazila na mene, grijući cijelu moju utrobu. Pokušao sam se zaustaviti, ali nisam mogao, riječi su same potekle:"Znaš da se ne moraš vratiti kući. Ja sam tu."

Kao da je tek sada shvatila pored koga sjedi, njezine oči su pogledale u moje, a zatim je sklonila moj dlan sa svoje noge. "Oprosti što te zamaram sa ovim... ja samo... što ako ju je Viktor uhvatio Zayn? Što ako on sada upravo drži moju majku?"

Koža mi se naježila na samu tu pomisao. "Jedino nam ostaje da se nadamo da je kod kuće."

Protresla je glavom. Uzdišući, ustala je sa klupe te pogledala u mene. "Moram ići kući."

Uhvatio sam je za ruku. "Nigdje ti ne ideš."

"Molim?"

"Čula si me. Neću dozvoliti da ti tvoj prokleti otac ponovo uradi nešto nažao. Moraš se negdje sakriti, u redu? Viktor te traži i ne želim ni pomisliti što bi se dogodilo da te pronađe."

Nervozno se nasmiješila. "Nećeš mi ti govoriti što ću raditi, Zayn. Uostalom, mogu se brinuti sama za sebe."

"Dok sam ja ovdje, čuvati ću te."

Činila se zatečena mojim riječima. Zatreptala je. "Što ti misliš da si?"

"Ha?"

"Čuo si me. Što ti misliš da si, Zayn? Prvo mi jednom uništiš život, onda se ponovo vratiš u njega i uradiš isto? A onda ti ni to ne bude dovoljno, te počneš govoriti o tome kako me neko želi ubiti? I to je, ni manje ni više, no tvoj šef, Viktor."

Uzdahnuo sam. "I dalje misliš da lažem?"

Nervozno je prošla prstima kroz kosu. "Ne. Što je najgore u svemu tome, ponovo ti vjerujem. Ali, zar više nisi shvatio koliko si samo loš za mene? Sa tobom su samo problemi, Zayn. Samo problemi!"

"Misliš da ja to nisam shvatio? E pa, shvatio sam. I žao mi je zbog toga, ali što da radim. Da se ubijem, to želiš? To bi voljela?" glas mi je drhtao, i sam strahujući od njezina odgovora.

Njezine oči su zamaglile. "Ne", zamucala je.

Osjetio sam kako mi tijelo drhti. Morao sam ovo izbaciti iz sebe. "Uostalom, zašto me nisi prijavila policiji, Ava? Ha? Kada me toliko mrziš i kriviš za sve, zašto me nisi prijavila?"

"Ja", mucala je.

"Želiš li da to uradim sam? Želiš li da se sam predam? Da li ćeš tada biti sretna?!"

"Ne, dovraga! Ne!" povikala je, dlanove prislanjući uz svoje lice.

"Ako ne želiš, zašto onda..."

"Zašto jednostavno ne priznaš?" prekinula me je.

"Što?" povikao sam, šireći ruke.

"Što si stvarno uradio, Zayn? Zašto ne priznaš da se to zove silovanje? To je jedino što tražim od tebe."

Ukočio sam se. "Ali rekao sam ti već da ja to ne zovem silovanjem."

"Ali je bilo!" suze su sada išle niz njezino lice. "Godinu dana, Zayn! Prokletih godinu dana, bila sam zatvorena u sobi zbog tebe! Ni sa rođenom majkom nisam mogla da razgovaram, zbog tebe! Kako to onda možeš nazvati nečim što je za tebe bilo bitno? Što je za tebe bilo vođenje ljubavi?!" izgovorila je to kao psovku.

"Ava, ja..."

"Pokušala sam se ubiti zbog tebe, Zayn. Taj dan je padala kiša, a ja sam samo željela malo mira. Samo malo sna, bez ičega oko sebe, bez tebe u njemu. Nisam ga dobijala. Samo ti, samo ona prokleta šuma, samo tama", rukavom majice je obrisala svoje vlažne obraze. "Htjela sam da skočim sa prozora, ali me je moj otac spriječio u tome. Tada, nisam znala da li ga više volim što mi je spasio život ili da li ga više mrzim što me je spasio, te me tako zarobio u ovoj tami. A ti, si bio ta tama, Zayn. Ti."

Osjetio sam kako mi koljena pucaju, a zatim sam pao na pod. Kiša oko nas je odjednom počela da pljušti, skrivajući moje suze.

Zakoračila je prema meni, a zatim se spustila na koljena, dlanovima obuhvatajući moje lice. Čelo je prislonila uz moje, dok su naše usne stajale odvojene tek nekoliko centimetara. Njen dah se mješao sa mojim. "Ovo je kraj, Zayn", šapnula je, usne spajajući sa mojim.

Prste sam zario u njezinu kosu, mrsio je, primio za potiljak te strastveno uzvratio poljubac. Žudno sam upijao njezine usne, bolno svjestan toga da je ovo zadnji put kako ih dodirujem. Najednom, dlanove je prislonila na moja prsa, odgurujući me od sebe. Raširenih zjenica, plitko je disala. "Zbogom", još je jednom prošaputala, podižući se na noge.

Ostao sam na zemlji, nemajući snage da je pogledam u oči. Duboko u sebi znao sam, ovo je kraj.

Shvatio sam kako se udaljava od mene, a zatim sam napokon smogao snage da je pogledam. Iako mi je bila okrenuta leđima, znao sam da plače.

"Oprosti mi, princezo. Oprosti mi što sam te silovao", prošaputao sam, svjestan da me ne može čuti.

Ava P.O.V

Osjetim kako mi se sve muti pred očima, dok mi je dah ispresijecan. Nekoliko puta zatrpćem, pokušavajući otjerati mrak, ali i dalje je tu. Napregnem se koliko god mogu, pokušavajući shvatiti gdje sam.

Glomazna željezna komoda, te šuškavi najloni na pojedinim dijelovima zida. Tijelo mi se strese kada shvatim gdje se nalazim.

Skladište. Viktorovo skladište u kojem sam bila sa Zaynom.

Odjednom, svijetlo se u sobi upali, osvjetljavajući sve u njoj.

Na stolici u ćošku sobe je zavezana sjedila moja majka sa povezom preko usta, te širom razgoračenih očiju. Moj otac je ležao na podu, dok mu je lijeva strana lica bila krvava. O Bože.

Kako sam ja uopšte dospjela ovdje? Najednom, u sjećanje mi se vratio dio kada sam se vraćala kući. Crni automobil zastaje pored mene, a zatim mi neko sa leđa prislanja mirišljavu maramu. Istog trenutka tonem u mrak i obamrlost.

Bože.

Pokušam se izmigoljiti iz užeta koji je pričvršćen oko mojih nogu i ruku, ali ne uspijevam.

Začujem otključavanje vrata, a zatim u sobu uđu dva visoka muškarca. Crnokosog, sa tetovažom preko cijele desne ruke, odmah prepoznam shvatajući da sam ga već nekoliko puta viđala u Zaynovoj kući. Drugi koji ima kratko podšišanu smeđu kosu, te zatvoreno jedno oko, nije mi bio poznat.

Dok crnokosi provjerava čvrstinu užeta na rukama i nogama moje majke, plavokosi uhvati mog oca za vrat te ga privuče prema sebi. Bez imalo nježnosti počne ga šamarati po licu. Moj otac se kašljući počinje vraćati svijesti, dok krv pravi veliku lokvu ispod njegove glave.

Bacajući ga ponovo od sivi pločnik, plavokosi muškarac sada krene prema meni. "O, slatkica nam se probudila", promrmlja, smiješeći se.

Skrenem pogled prema vratima, moleći se da je ovo samo san.

"Ostavi je miru, Cole. Viktor je rekao da joj se ništa ne smije dogoditi", glas crnokosog je došao do nas.

Taj Cole, glasno je uzdahnuo. Palcem je prešao preko moga obraza, spuštajući se do moga vrata. "Ništa se ne brini, kada se ovo završi samo si moja."

Koliko sam mogla počela sam se migoljiti sklanjajući se od njegova dodira. Crnokosi ga je odjednom uhvatio za ramena, povlačeći ga prema sebi. "Ajde idemo, sada će doći."

Cole je klimnuo glavom, te mi još jednom namignuo, a zatim su izašli iz sobe.

....

Nakon što je nekoliko minuta soba bila okupana mrakom i ispunjena tišinom, ponovo sam začula otključavanje vrata, a zatim su se svijetla upalila. Dah mi je zastao.

Mislim da se još nikada u životu pred nekim nisam osjećala ovako maleno. Golemi muškarac širokih ramena, te guste sijede kose je stajao na sredini sobe gledajući u moju majku. Njezine oči su bile razgoračene. Nekoliko puta je šokirano prelazila pogledom niz njegovo tijelo, kao da se uvjeravala da je to stvarno on.

Tada sam znala, ono što mi je Zayn rekao bila je istina. Viktor, njegov šef je ustvari bio velika ljubav moje majke.

Viktor je za sobom zatvorio vrata, a zatim prišao mojoj majci. Skinuo je maramu koja se nalazila preko njezinih usana, na što je mama ispustila glasni jecaj. "Viktore?" dahnula je.

"Iznenađena si što me vidiš?" arogantno je upitao.

Moja mama je plačući protresla glavom. "Ali ti si mrtav."

Viktor je bacio pogled na moga oca koji ga je preplašeno gledao. "Nisam, ali će te vas troje biti."

"O čemu ti zaboga pričaš?" moja majka je zapomagala.

Viktor je zakoračio prema njoj, podigao glavu uvis, a zatim dlanom obuhvatio njezin vrat. Mama se saplela od vlastite noge, padajući njemu u naručje. "Izdala si me, gaduro. Zbog toga si mrtva."

Osjetila sam kako me prolazi jeza, zbog odlučnosti u njegovom glasu. Mama, kao da uopšte nije čula njegove riječi, svim silama je pokušavala da podigne ruke do njegova lica. Kada je to napokon uspjela, kao opržen Viktor ju je odbacio od sebe. Pala je na pod, licem udarajući od pločnik.

Viktor se nije ni trznuo na to.

Pogledao je u moga oca, a bezobrazni osmijeh mu je zasijao na licu. "Toliko sam te dugo želio vidjeti", promrmljao je, uzdišući.

Moj otac se još više sklupčao, skrivajući lice od njega. Viktor ga je nogom udario od stomak, na što je moj otac glasno jauknuo. Viktor je ponovio isto, a iz usta moga oca samo su se otimali glasni jecaji. "Pičko jedna", Viktor je opsovao. Uhvatio ga je za vrat, te ga privukao sebi. Lice moga oca je planulo, dok je Viktor svoje dlanove sve više stezao oko njegova vrata. Tatine oči su se počele sve više širiti, toliko, da se činilo kao da će ispasti.

"Viktore, na radi to", moja mama je rekla kroz plač.

Viktor je pogled usmjerio prema njoj, a zatim se činilo kao da je tatin vrat počeo još više stezati. "Uništili ste mi život", ispljunuo je. "Sve ste uzeli od mene, prokleti da ste. Platit će te mi za sve."

"Ali, dođavola. Ne znam o čemu govoriš! Što smo ti uzeli?"

Viktor je ispustio vrat moga oca, a zatim ustao. Njegovo tijelo je bilo visoko, poput nebodera. Tata je uspaničeno pogledao u mamu, kao da ju je pogledom molio da nešto ne kaže.

Viktor je uperio prst u moju majku. "Prevarila si me sa njim. Odala si me policiji, kurvo!"

Mama je protresla glavom. "O čemu ti govoriš? To nije istina!"

Na trenutak, Viktor se ukočio. Činilo se kao da je povjerovao u ovo što je moja majka rekla. "Lažeš."

"Ne lažem Viktore, kunem ti se. Mislila sam da si mrtav. Pa svi su mi to rekli. Svi!"

Viktor je protresao glavom. "Lažeš", ponovio je, izgledajući kao da više sebe pokušava ubjediti u to.

"Viktore ja... nikada ti to ne bih uradila. Zaboga, voljela sam te. Uvijek si bio jedini, znaš to."

Viktor je glasno uzdahnuo, udarajući se po čelu. "Lažeš, gaduro. Nećeš me ubjediti u to! Lažeš!"

"Viktore, ja..."

Najednom, iza svoga pasa, Viktor je izvukao pištolj. Hladno ga je uperio prema čelu moje majke. "Začepi ili si mrtva."

Moja majka je šokirano, odmahnula glavom. "Znaš da je ovo istina."

"Začepi!" povikao je.

Mama se stresla, a njezino lice je klonulo.

Odjednom, sive oči su pogledale u moje. Tijelo mi je zadrhtalo. "Ti si davno trebala biti mrtva."

Preplašeno sam se privukla koljena sebi. Okrutnost na njegovom licu bila je jasno vidljiva i znala sam da ovo misli ozbiljno. Ubit će me.

Kleknuo je na koljena, a cijev pištolja prislonio uz moje čelo. Polahko, klizio je njome preko moje sljepočnice, a zatim je zaustavio na mojim usnama. "Sve bi bilo u redu da me je Zayn poslušao", dahnuo je. Zayn? Kakve veze on ima sa ovim?

Osjetila sam kako mi se u kutovima očiju skupljaju suze, a zatim je jedna kanula na cijev pištolja. Viktor me tada pogleda u oči. "Vidiš, da te je on ubio kada sam mu to rekao sada ti ne bi bila ovdje. Ne bi morala gledati kako ubijam tvoje roditelje, kako ubijam tebe", luđački je mrmljao.

Odmahnula sam glavom, pokušavajući mu reći da ne radi to. Neće dobiti ništa od toga.

Najednom, kao oparen, Viktor se podiže na noge. Nategnuo je svoj pištolj, a zatim je pucanj odjeknuo sobom. Oči su mi se preplašeno zatvorile, a cijelo tijelo mi se zgrčilo.

Začula sam suze i jecaje moje majke, a zatim sam otvorila oči. Sa krvavom tačkom na čelu, na podu, je ležao moj otac mrtav.

Vrisnula sam, dok je marama u mojim ustima sprječavala bilo kakav zvuk. Grčevi su razarali moje tijelo, dok su suze nekontrolisano lile niz moje lice.

Viktor je prvo pištolj uperio u moju majku, a zatim u mene. "Začepite! Ili ste vas dvije slijedeće!"

Mama je uspaničeno, krvavih očiju i lica pogledala u mene. Ubit će nas, obje smo to znale.

"Viktore, ne radi to. Nemaš to pravo", mama je rekla ispresijecanim glasom.

"Za sve imam pravo!" povikao je. "Sve ste zaslužile. Ti što si kurva, a ona što je tvoja kćer!" histerično je govorio. Pogledom je luđački zvjerao po sobi, kao da se uopšte ne može orjentisati.

"Avu ostavi na miru! Žaliti ćeš čitav život ako joj nešto uradiš!" mama je povikala.

Viktor se cinično nasmijao. "A zbog čega to? Daj mi jedan dobar razlog, samo jedan, i poslušati ću te."

Mama je zatreptala. Nakon nekoliko trenutaka šutnje, napokon je progovorila: "Ona je tvoja kćer, Viktore."

Osjetila sam kako mi se usta otvaraju da bih nešto rekla, ali glasa nije bilo. Jedino što sam znala bilo je to da mama govori istinu. Kako? Ne znam. Jednostavno sam znala.

Viktor se zateturao. Kada se okrenuo prema meni, njegovih sivih zjenica nije bilo. Njegove oči kao da je zamjenila zasljepljujuća bijela svijetlost. Treptao je, treptao, treptao. Kada je napokon pogledao u mene, znao sam da nije povjerovao u mamine riječi.

Otišao je do vrata, a zatim ih otvorio. Rukom je pozvao nekoga unutra, a zatim je ušao on.

Crne, tamne oči su odmah pronašle moje. Njegovo lice bilo je prekriveno masnicama, a donja usnica u potpunosti rasječena. Teško dišući, stao je pored Viktora. "Jednom me nisi poslušao", rekao je Viktor, gledajući u mene. "Da li ćeš se sada iskupiti?" nastavio je.

Zayn je pogled uperio u njega, a zatim ga vratio na mene. "Da, šefe."

Viktor je u njegove ruke gurnuo svoj pištolj, a zatim prst uperio u mene. "Ubij je."

Vidjela sam kako Zayn dlanovim steže pištolj, a zatim ga je uperio u mene.