Zayn P.O.V

Osjetim kako njezino krhko tijelo ispod mene drhti dok njezin pogled bježi čas sa mojih usana na oči i obrnuto. Dlan desne ruke podižem do njezina obraza, milujući je po njemu.

Odjednom kao hladan tuš, začujem glas nekoga iznad nas. "Ava? Što se ovdje događa?"

Istog trenutka, kao da sva magija koja se u nekoliko sekundi bila nadvila iznad nas ispari. Ava me dlanovima odgurnu od sebe, a zatim ustade na noge. Ispratim je pogledom i vidim kako se približava Hanni. Hannine oči su šokirano razgoračene dok prelazi pogledom čas sa mene na Avu. "Što se ovdje dešava? Vas dvoje?"

"Mi ništa", Ava je prekide. "Ovo je", nakratko vrati pogled na mene, "ništa."

Zatim, vidim kako Ava hvata Hannu za ruku i vuče je prema ulaznim vratima svoje kuće.
Izdahnem, a zatim glavu ponovo naslonim na vreli pločnik ispod sebe. Dok mi srce u grudima tutnji kao ludo, shvatam da nešto ovakvo nisam osjetio već nekoliko godina.  Dođavola, pa čak ni kada sam spavao na onoj prokletoj zabavi sa sasvim nepoznatom ženskom da bih sam sebi skrenuo misli... Ništa nije bilo ni nalik ovom običnom dodiru sa Avom. Sa njom se nisam niti poljubio,  a bilo je bolje od bilo čega.

Dlanom se udarim po čelu, a koliko god to ne želio sitni smiješak mi izvije desni kut usne. "Žestoko sam najebao."

Ava P.O.V

Dok nervozno pucketam prstima, osjećam Hannin pogled na sebi. Već nekoliko je minuta tako, ali se ne usuđujem da je pogledam.

"Do kada ćeš šutiti?" najednom upita.

Zagrizem usnicu, a zatim je nedužno pogledam "Ono stvarno nije bilo bitno."

Nakrivi glavu u stranu, a zatim podigne obrve kao da me pita da li se ja to zezam.

"Stvarno ti kažem", ponovim.

"Ava", uzdahne. "Vidjela sam vas."

"Kažem ti, Hanna", glas mi neočekivano poskoči. "Ono se desilo... slučajno. Kraj priče."

"Gledala si ga Ava."

"Što je bilo sasvim logično s obzirom da je stajao ispred mene", kažem, šireći ruke. "Ljudi se gledaju."

"Ne", tiho uzdahne. "Gledala si ga kao prije, Ava. Gledala si ga zaljubljeno."

Osjetim kako mi usta otvaraju kako bih se usprotivila, ali glas ne izlazi. Jedna misao mi se vrti glavom. To je nemoguće. Nemoguće.

Zayn P.O.V

Vidim kako se lift ispred mene širom otvara, a zatim ih ugledam. Njezino lice je blago nasmiješeno, dok joj Nick ostavlja sitne poljupce po vratu. Kada me ugleda, njegove se oči vragolasto nasmiješe, a zatim se odmakne od nje. Njezino lice se naglo okrenu prema meni te vidjeh kako joj obrazi buknuše. Skrenula je pogled prema podu te se nervozno počešala po vratu.

"Dobro jutro", procijedio sam, dok mi je krv jurila kroz svaku poru u tijelu.

"Dobro jutro", oboje su izgovorili u glas, na što se Nick široko nasmiješio. Kreten.

"Što se radi?" upitao je, nonšalantno popravljajući svoju kravatu.

"Ništa posebno. Imam nekih obaveza," pa sam odlučio da stignem ranije", uzdahnuo sam.

"Mora da je neka ženska", namignuo je.

Nervozno sam se nasmiješio, klimajući glavom. "Pa... može se reći."

Primjetim kako se zbog mojih riječi cijelo Avino držanje u sekundi promjeni, na što odlučim da nastavim igrati ovu igru.

"Znamo li je?" dosadno zabadalo Nick je kao što sam i očekivao nastavio sa svojim pitanjima.

"Nick", Ava procijedi, nelagodno se smiješeći. "To su privatne stvari."

"Nema veze", odmahnuo sam ruku, smiješeći se. "To je", šta dođavola da kažem? Odjednom, u misli mi uskoči Nickova plavokosa tajnica koja mi već nekoliko dana poklanja svoje zaljubljenje poglede, "to je tvoja tajnica, Nick."

Samo se nadam da me neće pitati za ime, jer ga jebeno ne znam.

"Laura?" Avin glas odjednom zaskića, podižući obrve.

Laura? Nije loše ime.

"Da", nasmiješim se, "Laura."

"Ona je", Nick se počeše po vratu, "fina."

"Da, stvarno jeste", nasmiješim se, "plavuša... baš onakva kakve volim."

Vidim kako se Avine oči širom rašire gledajući u moje, a zraka oko nas se odjednom učini dosta manje. Najednom, lift se ponovo oglasi da je stigao, na što Ava i Nick udjose u njega ostavljajući me u tišini.

Ava P.O.V

Promarširam kroz dugački hodnik, a zatim upadnem u wc. Zalupim vratima za sobom, ustima grabeći zrak oko sebe. Što mi se dovraga događa? Što je ovo dođavola bilo?

Zašto mi je ovoliko zasmetalo to što će se Zayn vidjeti sa Laurom? On to može raditi, to se mene ne tiče. Uostalom, slobodan je muškarac, može raditi što god poželi... samo... zašto mi ovaj glupi osjećaj u grudima ne da mira?

Zašto... zašto me tako prokleto boli samo kada ga zamislim sa drugom?

Odjednom, trzne me kucanje na vratima. "Ava? Dušo?" začujem Nickov glas sa druge strane vrata.

Duboko uzdahnem, a zatim se nekoliko puta udarim po obrazima ne bih li se vratila u stvarnost. Odem do vrata te ih otvorim. Zabrinuto lice je gledalo u moje. "Je li sve u redu?"

Pokušam se nasmiješiti. "Da, naravno. Zašto ne bi bilo?"

"Ne znam", počeše se po vratu, "izgledala si čudno. Još kada si otrčala u kupatilo, pomislio sam da se nešto desilo."

Srce mi se stisnulo na samu pomisao toga što se on brine za mene, a ja kao poslednja glupača mislim na nekoga drugog. Pribiližim mu se za jedan korak, a zatim ruke obavijem oko njegova struka. "Puno ti hvala, Nick", šapnula sam.

Njegova prsa pored mene su zavibrirala. "Zbog čega, dušo?"

Osjetila sam kako mi se suze skupljaju u očima na što sam zatreptala nekoliko puta. "Što si tu, što si pored mene."

Odmakne se od mene, a zatim dlanom pređe preko moga obraza. "Znaš da ću uvijek biti pored tebe, zar ne? Bez obzira na sve."

Klimnem glavom, a zatim ga ponovo čvrsto zagrlim.

Zayn P.O.V

Dok umornim korakom stojim naslonjen na jednoj strani lifta, zapitam se šta sam ja to Bogu zgriješio? Šta sam zgriješio pa da sam sa ovom napaćenom djevojkom morao otići na ručak? Dovraga. Glava mi puca.

Ponovo je osmotrim te shvatim kako i dalje otvara usta nešto govoreći, mada sam se ja davno isključio iz našeg razgovora. Najednom, zvono lifta glasno zapišta obavještavajući nas da smo na pravom spratu. Pustim je da prođe ispred mene te na kratko bacim pogled na njezinu stražnjicu. Jebote. Obla stražnjica je trenutno bilo jedino što sam zapažao na njoj.

Kada tihim korakom dođemo do njezinog radnog stola, okrene se prema meni. Dugim nalakiranim noktima pređe preko moga ramena, a zatim se široko nasmiješi. "Hvala ti zbog ovoga. Danas mi je bilo divno."

Blago se nasmiješim. "I meni također."

"Nadam se da ćemo ovo još jednom ponoviti. Možda kao... večeru?"

Naglo se zakašljem. Pokušam potisnuti osmijeh, ne znajući šta da joj, jebote, odgovorim? U tvojim snovima. Da, to bi bio jedini realan odgovor trenutno. Taman krenem otvoriti usta, kada začujem otvaranje vrata i nečije korake iza sebe.

Ne treba mi puno da bih shvatio o kome se radi. Njihovo ponovno smijuljenje dolazi do mene, na što mi se svaka dlaka na tijelu naježi.

Jebiga.

Bez razmišljanja, napravim korak prema Lauri. Desnom rukom obuhvatim njezin uski vrat, a zatim usne prislonim na njezine.