Ava P.O.V

Sve se dešava u nekoliko sekundi. Dok Zayn svoj pištolj usmjerava prema Viktoru, uočavam Colea kako utrčava u sobu te svoj pištolj prislanja Zaynu na glavu.

Jecaj mi se istrgnuo iz grla. Htjela sam povikati: ne, ne, ne... ali nisam mogla. Moja usta su bila zapušena, a zraka u plućima mi je bilo sve manje i manje.

Zayn se ukipio ne odvajajući pogled od Viktora. Njegov dlan je odlučno držao pištolj, činilo se, bez ikakvog straha, bez ikakve strepnje, bez ikakve nedoumice. Samo odlučnost.

Viktor se lijeno nasmiješio. "Činiš pogrešnu stvar, Zayn."

Zaynove oči su se skupile. "Radim ono što sam trebao uraditi prvog dana kad sam te susreo."

Viktorova jabučica se zategnula, te sam znala da mu nije baš svejedno, koliko pokušava da tako ispadne. "Spusti pištolj, Zayn", ponovio je.

Zayn mu se primaknuo za korak, pištolj prislanjajući na njegovo čelo. "Misliš da bi propustio ovakvu priliku?"

Viktor je očima pokazao na Colea. "Ako mi dlaka sa glave bude falila, Zayn, Cole će tebi prosvirati glavu."

Zayn se arogantno nasmiješio. "Što misliš, ko će od nas dvojice biti brži?"

"Zayn", dahnuo je, sklapajući oči.

Zayn je sa cijevi od pištolja počeo iscrtavati linije po Viktorovom čelu. "Ti si me svemu naučio, Viktore. Zar nisi ponosan?" upitao je sa nasmiješenim izrazom na licu.

Viktorovo je lice planulo, dok je poneka kapljica znoja počela kliziti niz njegovo čelo. "Što želiš od mene za moj život? Uradit ću to."

Koja kukavica.

Zayn je frknuo. "Misliš da stvarno imam cijenu za nju?" prst je uperio u mene. Dah mi je nestao. "Njen život, nema cijenu", završio je.

Viktor je opsovao. "Jesi li ti lud? Ova te cura svakako mrzi, pa jebote, silovao si je."

Oči su mi se razgoračile, strepeći od Zaynova odgovora. "Da jesam, uradio sam to i znaš što? Kajem se zbog toga. Sve bih uradio da to promjenim, da se ta noć nikada nije dogodila. Ali, ne mogu protiv sudbine. Jer, da se ta noć nije desila, plašim se ni da se nas dvoje ne bismo desili. A ako moram birati, onda ću izabrati radije to da me ona mrzi čitav život, nego da je nisam baš nimalo držao u svojim rukama."

Usna mi je zadrhtala od njegova odgovora. Sve ono što sam priželjkivala da kaže, on je upravo i rekao.

Viktor je protresao glavom. "Ona je samo obična ženska koja..."

"Volim je!" Odjednom, Zayn je povikao.

Stresla sam se na iskrenost u njegovim riječima.

Viktor ga je zatečeno pogledao. Shvatio je isto što i ja: Zayn me stvarno voli.

Najednom, ispred mene bljesne slika pištolja kojeg je Cole držao, podsječajući me na nadolazeću opasnost.

Počnem se meškoljiti u mjestu pokušavajući nogom udariti Colea, ali on stoji predaleko od mene. Ruke podvučem pod noge, te pokušam trljanjem od hrapavi pločnik da razrežem uže na rukama. Najednom, osjetim kako se hrapavi kamen urezuje u moju kožu. Tiho jauknem, na što uhvatim Coleov pogled. Nedugo zatim, ponovo ga vrati na Zayna, a ja shvatam da mogu uspjeti sa ovim. Pogled mi odluta do mame koja bez riječi posmatra scenu između Zayna i Viktora. Ruke počnem upirati od pločnik što jače mogu. Spasit ću ih. Spasit ću moju mamu i Zayna.

Zayn P.O.V

Sive oči su uperene u moje. Svakom minutom, njegovo disanje se sve više ubrzava te shvatam da sam dobio što sam htio. Viktor napokon osjeća strah koji je on zadavao svima nama. Strah od smrti.

On je taj koji je uništio moj život. On je taj koji me je natjerao na sve loše postupke u mom životu.

Cijev pištolja sada zaustavim na sredini njegova čela, te kažem ono na što sam tako dugo čekao. "Na koljena, Viktore."

Njegove oči su se u nevjerici razgoračile. "Kada te se moje ruke dočepaju...", procijedio je.

Nasmiješio sam se. "Zar nisi više shvatio da je danas tvoj poslednji dan života?"

Viktorova čeljust se zategnula u jednu stranu. "I tvoj je, kunem ti se."

Ništa čega već i sam nisam bio svjestan. Coleov pištolj je i dalje stajao proslonjen na mojoj sljepočnici. Upucat će me. Čim ja okinem svoj okidač i on će uraditi isto. Previše je bio vezan za Viktora sve ove godine da to ne bi uradio.

Progutao sam pljuvačku koja mi je stajala u grlu od kada je to rekao. "Na koljena."

Nakon što me je nekoliko trenutaka samo gledao, njegov pogled skliznu na pod, a zatim se njegova koljena presaviše. Njegovo lice je sada bilo u ravni sa mojim stomakom.

Osmijeh je ozario moje lice, uprkos smrti koja je i meni slijedila. Napokon je ondje gdje i zaslužuje biti, na koljenima. "Avina majka je rekla istinu", rekao sam.

Njegove obrve poskočiše, a pogled podiže prema meni. "Anthony vas je sve prevario. Nju je ubjedio da si mrtav, da bi je se dočepao. Mislila je da si mrtav, a tvoje dijete je bilo u njezinom stomaku, nije imala druge opcije. Pristala je da bude sa njim i da se vjenčaju."

Viktorovo čelo se naboralo. "Kako bi ti to mogao znati?"

"Istraživao sam", frknuo sam. "Zar ti nije bilo sumnjivo to što si saznao da se njezina kćerka sada ustvari zove Ava, a ne Savannah?"

Viktor je pogledom počeo šarati po sobi. "Ti..."

"Da, vidio sam snimke koje držiš u svom kompjuteru. Razgovarali ste o tome. Razgovarali ste o tome da želite da vam se kćer zove Ava, zar ne?"

Viktorove oči su se zatvorile. "Ona nije moja kćer."

"Jeste."

"Ona nije moja kćer", ponavljao je tu rečenicu, kao mantru.

"Jeste. I sam znaš da je to istina."

Viktorova glava se naglo trznula, a njegove oči su pronašle Avine. Nakratko sam pogledao u nju. Njezine suzne oči su bile uperene u njegove, i kao da ga je pogledom prekinjala da to napokon prizna. Kao da je priželjkivala to da je on nazove svojom kćeri.

"Njene oči...", dahnuo je Viktor. "Moja majka je imala takve oči."

Suza je kanula niz Avino lice. Srce mi je zadrhtalo od ovog prikaza. Oči sam čvrsto sklopio, tjerajući suze koje su mi se skupljale u kutovima očiju. Moram biti hladne glave.

"Kosa je...", pogledao je u Avinu majku na drugom kraju sobe, "ima tvoju kosu."

Njezina majka je klimnula glavom, a zatim je topli osmijeh zaigrao na njezinom licu.

Osmijeh je zaigrao na Viktorovom licu. "Nikada me nisi prevarila?"

Ona je žurno odmahnula glavom. "Ne, nikada. Uvijek sam te voljela, Viktore. Uvijek."

Viktoru je suza kanula niz obraz. "I ja tebe, ljubavi. Nikada nisam ni prestao."

Suze su počele da klizne niz njezine obraze, a tihe jecaje je ispuštala iz svoga grla. Viktorovo lice se sada okrenulo prema Avinom. "Kćeri..."

Avine oči su ga šokirano posmatrale, dok je on brisao suze sa svoga lica. "Moja kćeri... oprosti mi. Ne znam što radim... ja..."

Ava je polahko odmahnula glavom, dok je marama u njezinim ustima zapušavala njezin glas.

"Sve možemo ispočetka", Viktor je dahnuo. "Samo nas troje i niko više."

"Možemo, ljubavi", Avina majka je dahnula. "Otići ćemo odavde i živjeti novi život, samo mi i..."

Viktor je nestrpljivo klimnuo glavom. "Da. Pobjeći ćemo odavde. Ti, moja kćer i ja."

Što je sa njim? Otkud sada sva ova promjena odjednom?

Podigao je pogled prema meni. "Skloni taj pištolj, Zayn. Misliš li da bi tvoja voljena željela da ubiješ njezina oca?"

Čelo mi se naboralo. "Ti si gad."

Viktor je ponovo oči uperio prema Avi. "Zar ne, kćeri? I ti isto želiš da imaš oca? Toliko dugo smo bili daleko jedno od drugo."

Njezine oči su me prestrašeno gledale. Izgledala je kao da se plaši sopstvena odgovora. Odjednom, neki tračak emocije joj prostruja licem te pogleda u mene. Klimnula je glavom.

Osjetio sam kako mi dah zastaje. Ona stvarno ovo želi? Želi da ga ostavim živog?

"Ava...", protresao sam glavom.

Pogleda uperenog u moj, klimnula je glavom. Njezine oči kao da su govorile: vjeruj mi, vjeruj mi, vjeruj mi.

Osjetio sam kako se moj stisak oko pištolja opušta, a zatim sam ga sklonio sa Viktorovog čela.

"Cole, pucaj!" Viktorov hrapavi glas se prelomio sobom.

Odjednom, Ava skoči sa poda rukama odgurujući Colea. Zalutali metak iz njegova pištolja razbi prozor, dok je on padao na pod.
Pištolj usmjeravam u pravcu Viktorova srce te pucam. Sa bolnim i iznenađenim izrazom na licu, Viktor se srušio na pod. Pogledom se okrenem tražeći Avu, a zatim je ugledam nekoliko koraka dalje od sebe. Osjećaj olakšanja i najslađeg blaženstva se razlio mojim tijelom. Tu je, sigurna je. Suze sreće su skliznule niz moje lice, dok sam gledao u dobro poznate, najljepše zelene oči.

Zabrinuto i suosjećajno njezine oči su gledale u moje, dok je donju usnicu nervozno grickala. Tada, čini nešto za čim sam umirao već mjesec dana.

Njezine usne oblikuju dvije riječi, a ja imam osjećaj kao da je neko usisao novi život u mene.

Volim te.

Rubovi mojih usana se izvijaju u osmijeh, dok moj pogled luta do Colea. Dok se sa velikim naporom pokušava pridići sa poda, njegova ruka dohvaća pištolj, a zatim ga upire u Avu.

Zureći u prizor koji se odvija ispred mene, jedna stvar postaje kristalno jasna: ne mogu zamisliti život bez nje.

Zadnjim atomom snage odlazim do nje, hvatam je za ruke, usne prislanjam na njezine, a zatim snažna bol prostruja mojim tijelom. Tada sam sebi morao priznati, ovo je kraj.