Ava P.O.V

"Bila je sa mnom", zagrmio je muški glas iza mene. Okrenula sam se, a tamo je stajao Zayn.

Raširila sam oči i zabuljila se u njegove. Šta on dovraga radi? Zašto je ovo rekao? Šta ako Austin sada nešto kaže mojoj majci?

"Molim?", začula sam Austinov podrugujući glas iza mojih leđa. Pogledala sam u njega, a on je netremice gledao čas u mene, a čas u Zayna. "O čemu on priča?", upita Austin ne skidajući pogled sa Zayna.

"On se", taman sam mu krenula objasniti kako je Zayn samo prijatelji i da jednostavno nisam htjela brinuti svoju majku kada on najednom prezirno otpuhne.

"Jesam li ti rekao da je on bio uhapšen?" Austin prvo pogleda u mene, pa onda u njega.

Presijekla sam ga pogledom. "Austin..."

Njegove oči i obrve su se skupile, te je frustrirano prstima prošao kroz kosu. "Šta bi ti roditelji rekli da znaju da se družiš sa njim poslije svega što se desilo?"

Osjetila sam kako mi se obrazi žare, a koža na rukama ježi. Suze su mi počele iskriti u očima, te sam spustila pogled prema podu.

Pogledala sam u Zayna. Njegov izraz lica bio je ubojit dok je posmatrao Austina, ali ništa nije govorio. Šta ako poveže ovo što je Austin upravo rekao? Šta ako shvati o čemu ustvari on govori?

"Austin, pretjeruješ." Zadržala sam dah dok sam govorila. U dvorištu oko nas već je počelo šuštanje i komešanje.

Austin me uhvati za ruku ispod lakta, te povuče prema sebi. Prešao je još jednom pogledom preko Zayna. "Ajde idemo", rekao je.

Najednom, Zaynova se ruka stvori na njegovoj, povuče ga i ukloni njegovu ruku sa moje. "Ostavi je na miru."

"A to ćeš mi ti reći?", zareža Austin.

"Da", odgovorio je Zayn ne sklanjajući pogled sa Austinovog. "Ja ću ti reći."

"A ko si to ti?"

Zayn zakoraknu jedan korak prema meni, na što se Austin pomjeri i stade ispred mene, zaklinjajući mi tako pogled na Zayna. Najednom, svi u dvorištu su se ukipili i zurili u nas.

Izmaknula sam se jedan korak od Austina i osmotrila njega i Zayna. Obojica su izgledala podjednako snažno. I iako je Austin bio sportista i trenira svaki dan, Zayn je bio isto tako građen. Najednom, njegova slika kada ulazi u more, koja mi je od sinoć urezana u pamćenju, iskoči mi pred oči. Čvrsta i široka leđa, te snažna ramena. Tetovaže. Ne. Ne. Zatreptala sam nekoliko puta pokušavajući se otresti takve slike o Zaynu.

"Zna sama odabrati s kim će ostati", rekao je Zayn ljutito.

"Misliš stvarno da će odabrati tebe?", upitao je Austin podrugljivo.

O Bože. Znala sam šta moram izabrati.

Jedna strana razuma govorila mi je da ne mogu odbaciti Austina. Ne, nakon svega što je učinio za mene.

Dok je ona druga govorila da se nikada nisam osjećala bolje nego kada sam bila u blizini Zayna. Kada je on bio pored mene, zaboravljala sam apsolutno na sve. I trebalo mi je još takvih trenutaka. Još trenutaka da zaboravljam na sve i da sam pored njega. Sa njim.

Međutim, ona prva strana razuma je ovaj put prevagnula.

Zakoraknula sam jedan korak i stala pored Austina. Bio je napet i čvrst kao kamen.

Pogled mi se susreo sa Zaynovim.

"Zayn , odlazi."

"Molim?", upitao je.

"Čuo si me. Ostajem sa Austinom."

"Ne namjeravam te ostaviti sa njim", rekao je otpuhujući.

"Zayn..."

Odmahnuo je glavom. "Ne može dovraga onako pričati sa tobom! Kao da ti je otac, a ne..." Njegove oči su upijale moje.

"A kako se ti ponašaš?", upitala sam ga. "Šta si uradio onaj dan u hodniku?"

Njegove oči su se skupile. "Nisam te tada poznavao."

"Ma da", kiselo sam se nasmiješila. "Šta god."

Zayn je pognuo glavu, a lice mu je dobilo neki zabrinuti izraz. "Mislio sam da si zaboravila ono što se desilo..."

"A kako to?", nazor sam se počela smijati. Samoj sebi sam izgledala kao ludača. "Nisi mi se čak niti izvinuo!"

Čelo mu se namrštilo te me gledao duboko u oči. "Znači želiš da sada odem?"

A šta ja to upravo govorim ovih pet minuta? Da. Želim da odeš.

"Da", odgovorila sam.

Uzdahnuo je. "Kako hoćeš." Okrenuo se i otišao.

Zadržala sam dah, dok se Zayn nije u potpunosti odmaknuo od nas. Čeljust mi je sada bila toliko stisnuta da nisam uopšte mogla progovoriti.

Pratila sam njegovu sjenu koja se sada u potpunosti gubila u hodniku škole. Niti jednom se nije okrenuo i pogledao u našem pravcu.

I zbog nečeg duboko skrivenog u meni, svakim njegovim korakom kojim se odmicao dalje od mene, ja sam se osjećala sve praznije i praznije.

Nekoliko njih što je zurilo u nas, počelo se razilaziti i ulaziti u školu. Uzdahnula sam i okrenula se prema Austinu.

"Šta je ovo bilo?", upitao je.

"Što?"

"Pa ovo", odmahnuo je rukama. "Izgledate kao zaljubljeni par koji je upravo imao prvu svađu!", povikao je.

Osjetila sam kako mi se obrazi crvene i srce ubrzava od same pomisli na to da bi Zayn i ja mogli biti zaljubljeni par. "Pričaš gluposti."

Otpuhnuo je. "Onda mi reci gdje si sinoć bila? S kim?"

Osvrnula sam se nekoliko puta oko sebe, te ga pogledala u oči. "Bila sam", mucala sam, "sama."

"Sama?", namrštio se.

"Da", klimnula sam glavom.

"Šta si radila sama?", nakrivio je glavu na jednu stranu.

"Razmišljala, imala malo svoga mira i tišine", promrmljala sam laž koja nije bila daleko od istine.

"Ali zašto onda nisi rekla to isto majci?"

"Jer je nisam htjela brinuti, u redu?", prasnula sam.

Čim sam to izgovorila, osjetila sam kako mi se osjećaj krivice nabija u grudima. Pogledala sam u Austinove oči koje su me tužno posmatrale. Spustila sam pogled prema podu. "Oprosti, nisam..."

Njegova ruka spustila se na moje rame. "Ne", prekinuo me je. "I ja sam malo pretjerao." Lijeno se nasmiješio. "Malo više."

Nasmiješila sam se. "Neću da se svađam sa tobom."

Nakrivio je glavu. "Neću ni ja", šapnuo je, prelazeći mi prstima po kosi. Instikt, koji mi je govorio da se odmaknem od njega, svim silama sam pokušavala da stišam. Duboko sam udahnula.

"Samo", ponovo je rekao. "Ako ponovo budeš trebala neku tišinu ili bilo šta, tada zovni mene."

Bože, zašto sam lagala ovako divnom dečku ispred sebe?

Klimnula sam glavom. "Hoću."

Stidljivo se nasmiješio i pružio mi ruku. "Ajde idemo u školu. Prvi čas nam je skupa."

"Ajde, idemo."

....

Dok smo se približavali kantini, pokušavala sam nekako slučajno da odvojim svoje prste od Austinovih, ali to nije bilo moguće. Šta bi Zayn rekao kada bi nas ponovo vidio sa spojenim prstima?

Nervozno sam se pomeškoljila, te su se vrata kantine širom otvorila.

Čim sam ušla u kantinu, opazila sam ga za jednim od stolova. Sjedio je sa onim kovrđavim, Harryem.

Danas u onoj svađi nisam ni primjetila u čemu je došao. Sada sam ga osmotrila pogledom. Držanje mu je bilo nekako napeto, a ispod crne kožne jakne vidjela se drečava zelena majica. Jedna cigareta mu je bila zataknuta iza jednog uha, iza razbarušene crne guste kose.

Znala sam da buljim, ali nisam mogla prestati. Jednostavno, sve oko nas kao da je isparilo i vidjela sam samo njega.

"Ne mogu rizikovati", rekao je Zayn glasno, zbog čega se nekoliko glava okrenulo u njegovom pravcu. Međutim, on se na to nije obazirao.

"Ne možeš onda ni to raditi", začula sam Harryev prigušeni glas. Nešto je Zaynu aludirao očima, ali Zayn je sada gledao u pod.

"Nemam izbora Harry!" Odgovorio mu je Zayn drsko, te prebacio jednu nogu preko koljena.

"Hej brate", trznuo me je Austinov glas kako pozdravlja nekoga.

Na to, Zaynova se glava trznula i pogledao je u našem pravcu. Njegove oči su se suzile, te sa naših lica, prešle do naših spojenih prstiju.

Čeljust mu se zategnula, a oči su dobile još tamniju nijansu nego što ih se sjećam. Skrenuo je pogled sa nas i zadržao ga na Harryu. Harry nas je isto posmatrao, samo što je njegova usna bila izvijena u blagi smiješak.

Osjetila sam kako me Austin ponovo negdje vodi, te smo nakon nekoliko trenutaka stigli do njegovog uobičajenog stola. Pokazao mi je rukom da sjednem na mjesto pored njega.

Oboje smo sjeli, a zatim mi je pružio svoj sendvič koji je, kako kaže, kupio prije škole.

Zayn P.O.V

Izašao sam iz kantine kao oparen. Nisam više ono mogao gledati.

Ne znam zbog čega, ali smeta mi. Valjda zato što je taj kreten ne zaslužuje.

Uzdahnuo sam, te frustrirano prošao prstima kroz kosu. Ne treba mi još i da mislim na nju. Ne, kada imam pametnijeg posla od toga. Večeras. Večeras je biti ili ne biti. Za večeras moram biti spreman. Bez ikakvih misli sa strane.

Osjetio sam kako me nečiji glas doziva. Zaustavio sam se i okrenuo.

"Hej Zayn", rekla je.

"Hej Gaby", prešao sam pogledom niz nju. Kratka crna suknjica isticala je njezine duge noge. Dok joj je stomak do pupka pokrivala samo fluoroscentna roza majica, sa dubokim dekolteom. Kosa joj je bila u sitnim kovrđama, koje su se gubile u njezinom bujnom poprsju.

Doslovno se bacila na mene, oslanjajući se na moja ramena. "Puno mi fališ", dahnula je u moja usta. Njezin piskutavi glas proparao je moje uši. Dovraga, ježio sam se od ovog prenemaganja.

"Princeza se ne prenemaže", najednom sam začuo glasić u sebi.

Dovraga Zayn! Ne misli na nju. Moraš skrenuti misli sa nje! Ona svakako i ne razmišlja o tebi.

Znao sam šta moram uraditi. Primaknuo sam svoje usne na Gabbyne, te je blago poljubio. Njezine usne su se kretale u skladu sa mojim. Jezikom sam prešao preko njezine usne, što je ona odmah prihvatila. Otvorila je usta dopuštajući mi ulaz. Naši jezici su započeli prevlast nad našim ustima, te smo se oboje počeli nesmotreno trljati jedno od drugo. Prsa uz prsa, bedro uz bedro. Čisti val strasti prostrujao je mojim tijelom. Postao sam neizmjerno zahvalan Niallu zbog toga što je on danas otišao sa motorom u školu, a ja sa autom. Moram ovo obaviti. Pod hitno.

Spustio sam jednu ruku na njezinu stražnjicu, te je blago stisnuo dok sam je drugom rukom još više primaknuo sebi. "Idemo u auto" promrmljao sam joj na uho.

Vragolasti osmijeh obasjao je njezino lice. "To sam i čekala."

Ava P.O.V

Nakon još jednog napornog dana, vraćala sam se sa Hannom pješice kući. Jučer se uopšte nismo vidjele, te smo sada kroz pješačenje do kuće odlučile nadoknaditi to propušteno vrijeme.

"Sta si radila jučer?", upitala sam je.

"Nećeš mi vjerovati kada ti kažem", rekla je uzbuđeno.

"Šta je bilo?", nasmiješila sam se.

"Bila sam na tulumu", rekla je u jednom dahu.

Skupila sam obrve. "Tulumu? Kakvom tulumu?"

Nasmiješila se. "Onom budalice", zakolutala je očima. "Što nas je pozvao Niall."

"Niall", namrštila sam se. "Onom od sinoć? Otkud to?"

Nasmiješila se i sva ponosna klimnula glavom. "Pa jučer, kada sam krenula u prodavnicu, srela sam ga. Pozdravio se, popričali smo i pozvao me je da dođem. "

"I kako je bilo?", upitala sam je smiješeći se.

"Divno Ava", rekla je zamišljeno. "Čitavu noć nije me ostavljao samu. Uvijek je bio pored mene i", počela je treptati očima kao mala djevojčica.

"I šta?" Iskreno sam se nasmiješila zbog nje.

"Mislim da sam zaljubljena u njega", rekla je.

"Molim?", povikala sam. Obje smo se počele glasno smijati. Svi oko nas su nas čudno gledali. "Pa kad prije?", pokušala sam smanjiti glas.

"Ne znam", slegnula je ramenima. "Jednostavno se desilo. Oduvijek je tako, samo što sam u to sinoć postala sto posto sigurna."

Odmahnula sam glavom. "Pametnice", promrmljala sam. "Pa zar nisi rekla za njegovo društvo da je grozno, onaj prvi dan?" namrštila sam se. Ponovo u moje misli uskoči Zayn. Najednom, shvatila sam da se Niall, fini plavokosi dečko iz škole, druži sa Zaynom. Kako to?

"I dalje to tvrdim", odgovorila je namršteno. "Vidjela sam i njih", rekla je tiho. Znači Zayn je kada je mene odbacio kuci, otišao na tulum. "Osim Zayna", završila je.

Pogledala sam u nju. "On nije bio?"

"Ne", odmahnula je glavom. "Znam da ga je Niall nekoliko puta zvao, ali mu je on odgovorio da neće dolaziti, jer ne želi da pokvari svoju već odličnu noć."

Osjetila sam kako mi se obrazi crvene, zbog same pomisli da je Zayn to rekao. Osjetila sam kako mi se usne razvlače u osmijeh.

Odličnu noć...

"Mora da je tu večer provodio se sa nekom svojom izabranicom", promrmljala je Hanna.

A možda je bio sa nekom djevojkom kada je mene odbacio kući? Javila se misao u meni. "Oko koliko je sati to bilo?", upitala sam je.

Počešala se po kosi. "Oko pola 10", odgovorila je. "Zašto?"

"Bezveze", odmahnula sam glavom. "Mislio je na mene!", poskakivao je glasić u meni. "Mislio je na mene!"

"I šta Niall kaže o njima?", nakašljala sam se.

"Šutljivi su svi. Kada ga god nešto pitaš, jednostavno skrene na drugu temu", namrštila se.

"Čudni su", oboje smo rekle u isto vrijeme, te se počele smijati.

Primjetila sam da smo stigle pred moje dvorište, te sam pogledala u nju. "Hoćeš da uđeš kod mene? Svakako mi roditelji dolaze tek poslije ponoći?", upitala sam je.

"Ne mogu", namrštila se tužno. "Moram da idem na neku porodičnu večeru sa roditeljima."

"Onda drugi put", rekla sam sliježući ramenima.

Prišla sam i ostavila joj poljubac na obraz. "Vidimo se sutra u školi."

"Vidimo se", mahnula mi je i odšetala niz ulicu.

.....

Pogledala sam na sat. Pola 11 po noći. Uzdahnula sam i ponovo počela da prebacujem kanale. Od prvog do zadnjeg. Zar je moguće da baš ništa nema da se gleda na tv-u?

Zaustavila sam se na novoj epizodi How I Met Your Mother. Moja omiljena serija.

Iako sam već znala svaku epizodu napamet, uvijek sam je mogla iznova gledati.

Koja sam sretnica bila, epizoda se upravo završavala i bila je odjavna špica. Najednom, trznula me je neka lupa sa drugog sprata. Ukočila sam se i smanjila zvuk na tv-u.

Ništa se nije čulo.

Osluškivala sam zvukove sa polja, ali ništa. Ugasila sam tv i krenula prema prozoru. Polahko sam provirila i primjetila jednu mačku kako skače sa drveta. Mora da me je ona prepala.

Malkice sam se opustila te uzela telefon u ruke. Okrenula sam mamu.

Nakon jednog zvona, javila se. "Hej dušo."

"Hej mama", rekla sam. "Gdje ste sada?", upitala sam.

"Još smo na večeri, zašto? Je li se nešto dogodilo?", upitala je zabrinuto.

"Ne", promrmljala sam. "Samo da znate da ja idem sada spavati. Vi imate ključeve, zar ne?"

"Imamo dušo. Ti spavaj, i mi se nećemo još dugo zadržavati."

"Dobro mama", uzdahnula sam. "Laku noć."

"Laku noć i tebi. Lijepo spavaj."

Prekinula sam.

Pogasila sam sva svjetla i krenula uza stepenice prema svojoj sobi. Kretala sam se kroz mračni hodnik i na putu prema sobi udarila nogom od špic jedne od stolica. Tiho sam opsovala i uzela rukom za šteku.

Otvorila sam vrata i ušla u sobu. Odšetala sam do ormara kojeg je jedino osvijetljavala mjesečeva svjetlost koja je prolazila kroz otvoreni prozor.

Zašto je otvoren? Maloprije sam ga zatvorila. Strah mi se polahko uvlačila u kosti.

Na trenutak, ostala sam mirno stajati i zuriti u mjesec. Najednom, zapuhnuo me je dobro poznati miris. Miris vodice za brijanje, vanilije, i miris još nečega, nečega poznatog...

"Princezo", začula sam prigušeni glas iza leđa. Okrenula sam se i našla točno ispred Zayna. Lice mu je bilo namršteno, a obrve skupljene. Niz čelo mu je klizilo nekoliko kapljica znoja.

Pregrizla sam još jednu psovku, dok mi je srce snažno lupalo.

"Šta ti radiš ovdje?", proskitala sam, kada mi je pogled odlutao do njegove gole ruke koju je pritiskao od trbuh. Shvatila sam koji mi je miris bio poznat.

Miris krvi.