Ava P.O.V

Sjedila sam na klupi, prepličući prste sa Zaynovim. Teško je disao i dalje se pokušavajući smiriti zbog onoga što sam rekla. Ni sama ne znam zbog čega sam priznala da mi je onu modricu napravio otac, ali nekako sam imala osjećaj da je to ispravno. Prijalo mi je to saznanje da imam nekoga pored sebe, a još više mi je prijala pomisao da je taj netko bio Zayn.

Uzdahnuo je. "Ispričaj mi šta se desilo onaj dan kada si nestala?"

Namrštila sam se. "Ne želim da pričam o tome, Zayn."

"Željela, ne željela, ispričat ćeš mi."

Skupila sam obrve. "Nekada se činiš tako grub."

"Nisam grub", prekinuo me je. "Samo želim da znam šta ti se desilo. Sve čega se sjećaš."

"Zbog čega?" prekinula sam ga.

"Kako to misliš, zbog čega?" frknuo je.

"Da, baš tako mislim. Zbog čega želiš znati šta se stvarno desilo?"

Namrštio se. "Jer taj koji je to uradio mora platit za to."

Skočila sam na noge. "Ne želim to."

"Molim?" ispljunuo je.

"Čuo si me. Neću da ikoga povređujes. Što se mene tiče, to je gotova priča."

"Kako tako možeš reći?" povikao je. "Nekoga ko te je povrijedio... ti bi samo tako prešla preko toga?"

"A kakve mi koristi da mu se svetim?" namrštila sam se. "Šta imam od toga?"

Prošao je prstima kroz kosu, smijući se. "Šta imaš? Imaš to da ti se više neće usuditi prići."

"A ti ćeš se pretpostavljam za to pobrinuti?"

"Da", odgovorio je brzo, kao da se to podrazumijeva.

"Nema šanse, Zayn."

"Ali zašto?" iskolačio je oči. "Zašto braniš tog koji ti je to uradio?"

On stvarno ništa ne shvata?

"Dovraga, Zayn. Uvijek pogrešno misliš." Ustala sam na noge, te počela koračati prema drugoj strani parka. Izgleda da mi kako god da okreneš ne možemo proći bez svađe.

"Čekaj!" Začula sam njegove korake iza sebe. Uhvatio me je za ruku, te okrenuo prema sebi. "Šta pogrešno mislim? Reci onda sama, zašto štitiš tu osobu? Poznaješ je?"

"Ne štitim nikoga, dovraga!" uzdahnula sam. Uperila sam prst u njega i ostavila ga na njegovim prsima. "Nego", zamuckivala sam, "ne želim da se tebi nešto dogodi, jer... tek bi tad bila gotova, Zayn. Prvi put sam nekako i izdržala kada te nije bilo, ali drugi put ne bih uspjela."

Zayn se ukočio, razgolačenih očiju.

"Mislim da te upravo sada želim poljubiti", prošaptao je najednom napet. Pogledala sam u njegove oči, koje su gorile požudom. Gledao je čas u moje oči, čas u usne, a disanje mu je postalo grublje.

Progutala sam pljuvačku te jezikom prešla preko odjednom suhih usana. "Onda to i uradi."

U roku jedne sekunde, Zayn me privuče sebi, te se njegove tople usne spustiše na moje.

Zayn P.O.V

Prste sam joj zavukao iza vrata, te joj usne približio svojima. Nježno sam usnama prelazio po njezinim, mekim i punim, dopuštajući joj da se privikne. Tiho stanjanje se izvuklo iz njezinog grla. Jednu njezinu usnu sam uvukao u svoju, te je tako još više priljubio uza se.

Njezin jezik i usne su bile slobodne, te su se kao stvorene za to, stapale sa mojima. Njezina ruka spusti se na moja prsa, te polahko predje njima. Erekcija u mojim hlačama se trznula.

Dah mi je zastao od Avinog dodira.

Pulsiranje u mojim hlačama započe još više kada ona nesvjesno rukama predje niz moja leđa, zaustavljajući se na mojim bicepsima. Nokte zari u njih, dok se donjim dijelom tijela trljala od mene. Rukama sam obuhvatio njezin struk, te je privukao uza se. Moja erekcija se napinjala uz njezino središte, ali nije se obazirala. Zacviljela je i prste provukla kroz moju kosu, mrseći je. Dovraga, osjećao sam se jebeno sjajno.

Ruke mi se spustiše do njezine guze, te još više privukoh na sebe da osjeti i sama koliko je želim.

Glasni jecaj se otrgnu iz njezina grla, te ruke stavi na moja prsa. Čelo prisloni uz moje, teško dišući. "Ovo je..."

"Nevjerovatno", završio sam.

Stidljivi osmijeh izvi kut njezine usne. "Da. Baš tako."

Dlan sam podigao do njezina obraza, te joj sklonio jedan pramen kose iz očiju. "Ti si nevjerovatna." Ne znam zbog čega, ali jednostavno sam imao potrebu da joj to kažem.

Obrazi su joj gorjeli, a njezine oči su upijale moje.

Privukao sam je još bliže sebi, ljubeći  joj tjeme. "Tako dobro mirišeš."

Spustio sam glavu, te je nježno poljubio u vrat. "Tako si nježna",  prošaputao sam.

Usne sam spustio na udubinu ispod njezina uha. "I mekana."

Usne mi odlutaše do njezine ključne kosti. "I prljava, samo za mene", rekao sam promuklim glasom.

Tijelo joj je drhtalo.

Usne mi završiše na kutu njezine usne. "Tako stvorena za mene."

Ukočila se i odmaknula od mene. Kada sam je pogledao u oči, bile su pune neke tuge i nepovjerenja.

"Šta je bilo?" prošaputao sam.

Odmahnula je glavom. "Ne radi to."

"Šta?"

"To", rukama je napravila neki krug oko moje glave. "Nemoj mi govoriti takve stvari."

"Zbog čega ne?" Namrštio sam se. "To je istina."

"Nije", prekinula me je.

"Ava?"

"Čula sam te šta si rekao Victoru onaj dan", izgovorila je to u jednom dahu.

Osjetio sam kako mi mrak pada na oči. Progutao sam pljuvačku. Tijelo mi se napelo. "Šta si čula?"

"Rekao si da ti služim samo za...", počela je zamuckivati.

Oči su me zapeckale od tog prizora. Posegnuo sam rukom za njom. "Mila."

Odmaknula se od mene jedan korak. "Da li je to bila istina, Zayn?"

Duboko sam udahnuo, smirujući se. Znao sam da joj moram objasniti. "Nije bila istina", šapnuo sam. "Jasam mu morao to reći. Za tvoje dobro, za naše dobro, Ava. Kunem ti se."

Glava joj je klonula. "Hoće li uvijek ovako biti?" upitala je tiho. Nisam znao da li to pitanje postavlja meni ili sebi. "Zbog tebe ću se osjećati loše, ali ti ćeš uvijek pronalaziti opravdanje za to, a ja ću onda oprostiti. Pa sve tako u krug?"

Prokletstvo. Djelovala je tako... poraženo.

"Daj mi priliku", šapnuo sam. Samo jednu, molim te.

Lice joj se podiglo. Gledala me je molećivim pogledom. "Obećaj mi da neću zažaliti."

Prišao sam joj za jedan korak. Palac sam spustio na njezin obraz, te polahko prešao njime. Žmarac užitka prožeo se mojim tijelom, uzrokovan učinkom njezine kože pored moje.

"Ne mogu ti to obećati", rekao sam iskreno.

Njezina glava se trznula, a njezine mutno zelene oči su upijale moje. "Ali ću dati sve od sebe da ne zažališ."

Izraz lica joj se smekšao. Spustila je pogled i znao sam da razmišlja o mojim riječima. Nikakvo obećanje joj nisam mogao dati, nisam bio spreman da joj dam. Ali sam želio pokušati, stvarno jesam.

Njezine oči ponovo susretoše moje. Proučavala me pogledom, kao da traži neku naznaku da mi može vjerovati.

Oči joj bljesnuše. "I ti si nevjerovatan."

"To je odgovor?" nasmiješio sam se.

Klimnula je.

Prstima sam joj obuhvatio glavu, te je jednim potezom ponovo privukao u svoje naručje. Najednom, bio sam prožet tromom i ugodnom toplinom.

Ava P.O.V

Sjedila sam na klupi, dok mi je glava bila naslonjena na Zaynovo rame. Malkice sam se pomeškoljila, na što me je on obuhvatio svojim rukama, te privukao u svoje krilo. Dok nisam ni shvatila, sjedila sam na njemu, a lica su nam bila udaljena tek nekoliko centimetara. Zatvorio je oči i rastvorio usne dok su mu se prsa ravnomjerno dizala i spuštala. Ovako izbliza, mogla sam da vidim svaku najmanju pojedinost na njegovom licu. Bradu koja mu je izbijala na ravnoj čeljusti, duge i guste trepavice, te gustu crnu kosu.

Nasmiješio se. "Meni je ovako ljepše."

Protresla sam glavom, pokušavajući se ne nasmiješiti. Nisam uspjela. "Pa ni ja se baš ne žalim", promrmljala sam.

"Molim?" Osmijeh je ozario njegovo lice.

"O Bože", uzdahnula sam.

"Ja mislim da nisam pogrešno čuo."

"Pa i nisi", napućila sam usne.

"Znaci nije ti loše?" uštipnuo me je za obraz. Njegove oči upijale su moje.

Nasmiješila sam se, te glavu zagnjurila u njegov vrat. Bože, tako je dobro mirisao.

"Hoćeš li mi sada sve ispričati?" promrmljao je u moj vrat.

Tijelo mi se napelo. Nisam se odvajala od njega. "Nemoj, molim te."

Pomilovao me je po kosi. "Evo vidi, miran sam. Ništa neću uraditi, samo mi reci. Moram to znati."

Uzdahnula sam. Rukama sam obuhvatila njegov vrat, a lice nisam odvajala od udubine između njegova ramena i prsa. "Mogu li ovako pričati?"

Osjetila sam kako mu prsa vibriraju. "Možeš."

"Probudila sam se kao u nekom skladištu", započela sam tiho. Već sam mogla da zamislim Zaynov namršteni izraz lica, dok sluša moje riječi. "Bio je jedan muškarac." Tijelo mu se ukočilo. "Nisam mu vidjela lice, samo oči i usne." Zayn se trznuo. Jače sam ga zagrlila. "Ništa mi nije uradio."

Zayn je započeo glasno disati. "Molim te, nastavi."

"Nakon nekog vremena, odveli su me na neko drugo mjesto. Taj muškarac me je pokušao... silovati." Zaynovo tijelo je drhtalo. "Ali, pojavio se netko drugi i ubio ga."

Zayn se odvoji od mene, te me pogleda suznim očima. On plače? "Ubio?"

Klimnula sam glavom. "Ko god to bio, spasio me je."

Zayn je zapanjeno protresao glavom. "To nema logike."

"Znam."

Očima mi je pokazao da nastavim. "Tada mi je prijetio. Tražio mi je informacije o tebi."

"Meni?" Namrštio se. "Šta si mu rekla?"

Namrštila sam se. "Ništa."

"Kako to misliš, ništa?"

"Pa tako", rekla sam sliježući ramenima. "Ništa."

Zaynove oči zasijaše. "Da li ti je onda naudio?"

Spustila sam pogled. "Samo me je udario." Spustila sam ruku na ranu na lijevom kutu svoje usne. "Ali ni ja nisam ostala dužna. Pljunula sam mu u lice."

Frknuo je. "Pljunula?"

"Da." Ponosno sam klimnula glavom.

Zayn provuče prste kroz moju kosu, te palcem poče da gladi moju ključnu kost. Naši pogledi se spojiše. "Čime sam te zaslužio?" prošaputao je.

Zacrvenjela sam se, te odvratila pogled od njega. "Pretjeruješ."

Prstima je privukao moje lice do svog. Usne, čelo i nos su nam se dodirivali, ali nijedno od nas nije ništa radilo. "Kunem ti se, Ava. Ti si mi samo poklon od Boga, ništa drugo", promrmljao mi je u usne.

Stajala sam nepomično, šuteći i upijajući njegov dodir.

Protresao je glavom. "Što je onda bilo?"

Nakašljala sam se. "Onda je donio bombu u sobu. Zatim se pojavio Callum i to je to."

Usne su mu se skupile u crtu. Glava mu je klonula. "Oprosti."

"Zbog čega?"

"Što ja nisam bio taj koji te je spasio.'' Disao je nepravilno, čula sam kako mu se dah zaglavio u prsima.

"Ludice jedna", prošaputala sam. "Šta je sa tobom? Kao da je bitno ko je to uradio, bitno je da smo mi oboje dobro."

"Nije to trebao biti Callum", promrmljao je.

"Zayn", zazvala sam ga.

Frknuo je. "Dobro. Ništa nisam rekao. Samo mrzim tog lika."

"Onda to čuvaj za sebe. Spasio mi je život, što znači da ipak nije tako loš."

Glasno je izdahnuo. "Upravu si. Ne znam šta bih da ti se  nešto desilo",  promrljao je. "Znači ne znaš ništa o muškarcu koji je ostavio bombu?"

"Ne, samo znam njegov glas. Oči, usta, sve je prekrio crnom maskom."

Duboko u njegovim očima mogla sam da vidim bubnjiće koji se okreću sto na sat zbog mojih riječi. "Zayn", rekla sam tiho.

Trznuo se.

"Šta je bilo sa tobom?"

Skupio je obrve i dahnuo. "Kada sam krenuo po tebe, napali su me sa leđa. Četiri dana držali su me u nekoj sobi, bez vode i hrane. Samo su me.. ", čeljust mu se zategnula, "tukli."

"O Bože mili", prislonila sam dlan na usta.

"Hej, hej", pogled mu je bio blag. "Sada je sve dobro. Ja sam dobro. Ti si dobro. Ali ti obećavam, uhvatit ćemo te likove."

"Želim samo da si ti siguran", šapnula sam tiho. Prstima sam prešla niz njegov obraz. "Šta je Niall rekao kada te je vidio?"

Čelo mu se naboralo. "Gdje kada me je vidio?"

"Pa da li zna da si živ ili?"

Obrazi su mu se zažarili. "Ne zna još",  promrmljao je.

"Kako to misliš, ne zna?"

"Pa tako, ne zna", nakašljao se. "Želio sam prvo tebe da vidim, pa ću sada otići do kuće."

Zagledam mu se u oči dok mi srce divljački udara. Pokušala sam što prije da rasteretim mislim te sam izgovorila: "Pronašla sam tvoj lančić."

Namrštio se. "Lančić?"

"Da, ustvari Niall ga je našao, ali ga je dao meni." Izvukla sam ga ispod svoje majice, te pokušala da ga skinem sa vrata.

"Nemoj", trznuo me je njegov glas.

Pogledala sam ga.

Gledao me je molećivo. "Čuvaj ga ti. Sada je tvoj."

"Poklanjaš mi ga?"

"Uzimaš mi već sve, tako da lančić i nije baš neki problem", promrmljao je više za sebe, ali sam ga čula. Uzimam mu sve? Na što je mislio?

"Šta ti uzimam, Zayn?" upitala sam tiho.

Imao je jako čudan pogled. Njegovo lice primače se mojem. "Ono za što sam mislio da i nemam", promrmljao mi je na uho, "srce."