Ava P.O.V

Očajanički sam pokušavala zaspati već puna dva sata, ali ništa.
Zatvorila sam oči. Duboko sam disala. Ništa nije upalilo.
Čak sam počela da brojim svaku tačku koja se nalazila na plafonu, kada mi je u misli odjednom ponovo upao Zayn. Nisam znala šta me je više kopkalo i ljutilo u vezi sa njim. To što mi je prvo pružio utjehu koju nikada ne bih očekivala od njega ili to što se na kraju ponio kao đubre.

Ponovo sam se sjetila Austina. Zašto uopšte razmišljam o nekom drugom muškarcu pored njega? Bio je prelijepi smedjokosi muškarac, prezgodan, osmijeh mu je bio kao iz snova. A oči, one su izgledale tako kao da bi se svaki trenutak mogla utopiti u njima. Ali to je jednostavno bilo to. Duboko u sebi sam osjećala kako mi je bilo potrebno nešto jače, nešto stvarnije od tek tamo površnog izgleda. Ali ništa nisam dobivala.

Pridigla sam se u sjedeći položaj, te upalila lampu koja je stajala na komodi. Krenula sam prstima prema jednom od ladica na njoj, međutim bila je zaključana. Čudno.

Ustala sam i odšetala do Zaynovog ormara. Odškrinula sam vrata. U njemu je bilo tek nekoliko običnih crnih majica, nekoliko košulja, te crnih i plavih naslaganih farmerica. Zatvorila sam ormar i vratila se do kreveta. Od dosade, nogom sam cupkala od pod. Ustala sam, te otišla do vrata.

Odškrinula sam ih, te provirila napolje. Veliki tamni hodnik se prostirao ispred mene. Muzika sa prvog sprata sada je počela da dopire i do mene. Mogu barem pogledati šta rade na zabavi...

Uzela sam šnalu iz džepa, te pokupila kosu u neurednu pundžu.

Laganim korakom sišla sam niz stepenice. Dok sam silazila primjetila sam nekoliko muškaraca i djevojaka mojih godina. Svi su većinom stajali u grupicama, te razgovarali nešto između sebe. Primjetila sam da su sve djevojke bili pristojno odjevene, osim mene koja sam bila u običnoj majici i crnim trapericama. Muškarci su bili ležernije obučeni. Većina je bila u običnim košuljama, te trapericama. Svaki od njih je imao čaše sa alkoholom u rukama, dok su u drugoj ruci držali nešto nalik cigareti. Ali bila sam barem toliko pametna da shvatim da to nije obična cigareta. Oči su im se crvenile i caklile, a usne izvijale u široke i neprirodne osmijehe. U nekim grupicama, čak su i jednu cigaretu razmjenjivali između sebe. Bože, gdje sam ja ovo došla?

Razgledala sam oko sebe i iako ga uopšte nisam tražila, primjetila sam da Zayn nije u sobi.

Prepoznala sam taktove pjesme koja je počela svirati, Michaela Jackson: Billi Jeans. Dok sam slušala riječi pjesme, stajala sam u mjestu blago se njišeći naprijed-nazad.

Muzika je sada ubrzala i nekoliko parova počelo je da pleše. Nečije se tijelo zatetura do mene. Instiktivno, ispružila sam ruke ispred sebe i odgurnula ga. Nepoznati muškarac pao je na pod i počeo luđački da se smije.

Uzdahnem i instiktivno se odmaknem od njega.

Iz misli me trzne nepoznati glas."Hej."

Okrenula sam se, gledajući u dečka mojih godina. Na brzinu sam prešla pogledom niz njega. Na sebi je imao crne izlizane traperice, te dugu crnu košulju.

"Nisam te prije viđao ovdje." Dečko ispred mene odmjeri me pohlepnim pogledom. "Prelijepa si."

Nervozno sam se pomeškoljila u mjestu, te odmaknula za jedan korak. Osjećala sam se sumnjičavo i nelagodno. "Hvala."

"Mogu li znati tvoje ime?", upita me gledajući mi direktno u oči.

"Ava", odgovorim odsječeno nadajući se da će to shvatiti kao jasnu poruku da odbije od mene.

"Divno ime, Ava", ponovi on zamišljeno. Ukočim se, a ne znam zašto.

Najednom, on se još više primiče mom osobnom prostoru. Uspravila sam leđa i odmaknula se još jedan korak dalje od njega.

On se tome veselo nasmiješio, ali lažno. "Plašiš me se?"

"Ne." Grubo sam odvratila, gledajući  ponovo oko sebe.

Dečko ispred mene se vragolasto nasmiješi i pruži mi svoju ruku. "Ja sam Callum, drago mi je."

Nervozno sam pogledavala čas u njegovu ispruženu ruku, a čas u njegovo samouvjereno lice. Moja ruka se počela odvajati od moga tijela, te krene prema njegovoj.

"Callum!"

Ramena su mi se ukočila na zvuk njegova glasa. Glas mu je bio leden i promukao.

Callum i ja smo se okrenuli prema smjeru iz kojeg je taj glas stigao. "Zayn", odgovora mu Callum cereći se. "Nismo se dugo vidjeli."

Zaynovo lice je bilo hladno i bezizražajno. Pogledom sam sletjela niz njegovo tijelo. Bio je u trapericama, crnoj majici i crnim vojničkim čizmama. Jednostavno odjeven, ali savršen i prekrasan.

Zaynova se čeljust zategnu, te nam se u potpunosti približi. "Da. Nismo." Nekoliko minuta njih dvojica su se samo posmatrali. Činilo se kao da razgovaraju očima. Zatim se Zayn nakašlja, te me pogleda.

"Šta ti ovdje radiš?"

Osjetila sam da mi se obrazi žare zbog njegove reakcije. On ne želi da budem ovdje.

Progutala sam pljuvačku koja mi je stojala u grlu od kada sam ga maloprije ugledala. "Zabavljam se."

"Nisi pozvana", odgovorio je hladno.

Namrštim se. "Stvarno si kreten, Zayn."

Zayn prebaci pogled negdje iza mene, a oči su mu i dalje plamtile od nezadovoljstva. Spustio je ruku na moj lakat, te me povukao prema sebi. "Vrati se u sobu."

Izvukla sam ruku iz njegove i bijesno ga pogledala. "Nemaš pravo tako razgovarati sa mnom!"

"Ma nemoj?" Oči su mu fiksirane na moje. "Ako sam ti nešto rekao, da li je toliko jebeno teško bilo to ispuniti?"

Znala sam da je upravu, ali nisam mu mogla to priznati. "Nisam te dužna slušati!"

"Onda idi svojoj kući. Nisi poželjna ovdje." Uputio mi je svoj najopakiji pogled.

Osjetim kako mi se suze nakupljaju u očima. Koja si ti budala, Ava! Samo još treba i da plačeš zbog njega.

Povukla sam se, uputivši mu svoj najbolji bijesni izraz ali se nisam mogla dosjetiti ničega što bih mu odgovorila.

"Poželjna je." Najednom, trznuo me je glas muškarca pored mene koji je slušao čitav naš razgovor. Callum mi je uputio vragolasti pogled, te svojom rukom obuhvatio moju. Od iznenađenja sam je prihvatila, a on me primiče sebi. "Ava je sa mnom."

Zayn prezirno otpuhne. "Ne zajebavaj me. Ava, čula si me."

"Upravu je", prekinula sam ga. "Callum je upravu. Sa njim sam."

Dovraga! Šta ja uopšte govorim? Ne. Nisam sa Callumom. Ali mislim da mu sada ne mogu bolje vratiti od ovoga.

Zayn udahne, odmahne glavom kako bi izrazio svoje nezadovoljstvo, te prebaci pogled na Callumove i moje spojene ruke. "Znači sa njim si?"

Podignem pogled i shvatim da me posmatra, pomno me proučavajući praznog izraza. Zadržim dah, a u meni plamti tisuću vatrometa.

Njegov pogled sada je bio blag i  preklinjajući. Kao da me moli da kažem da nisam sa Callumom.

Ali on nema to pravo. Nema to pravo nad mnom.

"Da", izdahnem. "Sa Callumom sam."

On se odmakne ozbiljna lica, a oči mu i dalje plamte nekom blagošću i ... tugom?

"Kako želiš. Uživaj." Tada se okreće i ostavlja mene i Calluma same. Dovraga! U šta sam se ja upetljala?

Zayn P.O.V

Stajao sam u ćošku sobe, pio viski i zurio u nju.

Osjetim kako mi svakom sekundom srce udara sve jače i jače. Jedna kapljica znoja mi klizi niz čelo. Nervozno prelazim rukom po licu, tjerajući se da ostanem trezven. Ovo mi ne treba. Ona mi ne treba. Dovraga! Koga ja zavaravam? Treba mi. Jebeno mi treba.

Ponovo prebacujem pogled na njih. Callum joj nešto govori, a ona se opušteno smiješka. Primjetio sam kako je u kosu zavukla neku šnalu, te joj sada samo nekoliko pramenova pada niz vrat i preko ramena.

Šake mi se stišću dok opažam ostale muškarce u sobi kako bulje u nju. Jebote. Ljut sam čak i zbog toga što je gledaju.

Dok je posmatram, ona okreće glavu prema meni i naši pogledi se susretnu. Najednom, kada shvati šta je uradila, obara glavu i zabulji se u pod. Kao da želi probušiti rupu u njemu.

Kakvo je ovo dovraga sranje?

Imao sam osjećaj kako me netko udara šakom u želudac. Dah mi izlazi iz pluća, ali nisam mogao odvojiti pogled od njih.

Najednom, primjetim kako Callum hvata Avu za lakat te je primiče uza se. I tada mi puca film. Ne mogu to više gledati.

Dovršio sam piće i položio čašu na šank.

Kao oparen, za nekoliko koraka prelazim čitavu sobu, te stižem do njih. Odmičem Avu od njega, te je hvatam za ruku. Ona me šokirano posmatra, a ja je obuhvatam rukama ispod koljena i podižem u svoje naručje. Ona mahinalno obuhvata prstima moj vrat. "Šta to radiš?" zamuckuje.

"Ono što sam davno trebao", odgovaram joj dok je odnosim iz sobe. Pod hitno sam želio da ostanemo nasamo.

"Spusti me! Zayn!" Pljesnula me je po grudima. "Šta je sa tobom?!" Nisam se obazirao na njene riječi. Prošao sam pored pune sobe, te polupraznog hodnika. Kada smo se približili vratima koja su vodila ka izlazu, otvorio sam ih nogom, te smo napokon izašli na svjež vazduh.

Kiša oko nas je pljuštala i lila kao iz kabla. Naša tijela bila su zaštićena jedino strehom koja se nalazila iznad ulaznih vrata.

"Ma pusti me više." Prošištala je, meškoljeći se u mojem naručju. Njene ruke bile su omotane oko moga vrata, a njezin vreli dah milovao je moje lice.

Nevoljko, spustio sam je.

Čim je stala na noge, bijesno je pogledala u mene. "Koji je tvoj problem?"

"Nemam ga", rekao sam sliježući ramenima.

Pogledala me je u nevjerici. "Šta je onda ovo bilo?!"

Pocrvenio sam i stisnuo čeljust. "Nije ti mjesto na onom tulumu."

Frknula je. "Ma nemoj? Ti ćeš mi to reći?"

"Da! Ja ću ti to reći," povikao sam.

Uperila je prst u mene. "Ostavi me više na miru! Dosta mi te je!"

Namrštio sam se. "Ako se ne varam ti si željela da ostaneš u mojoj sobi!" Frustrirano sam prošao prstima kroz kosu. "Dovraga Ava!" otpuhnuo sam. "Ti nisi za onakvog tuluma, to je sve. Ne zbog tebe, nego zbog nas. Ovdje samo možeš nevolju zaraditi, ništa drugo."

Stala je zuriti u mene. Pogled joj je bio nježan i odlučan, poput milovanja. Činilo se kao da snagom volje pokušava izvući iz mene još neko priznanje i gotovo je upalilo. Njezine divne, zelene oči imale su tu moć, sve dok su me tako gledale.

Njezini obrazi su se zažarili. Šutjela je nekoliko trenutaka probavljajući moje riječi. "Znači sada ti se moram i zahvaliti što većinu vremena budeš đubre prema meni?"

Otpuhnuo sam. "Dovraga Ava! Sve uvijek pogrešno shvaćaš!"

Protresla je glavom, te mi okrenula leđa. Izašla je na ulicu, te se naglo okrenula prema meni. "Zašto ovo uopšte radiš? Zašto mi se opravdavaš? Zašto se uopšte brineš za mene, Zayn?" Povikala je. Kosa joj je bila slijepljena uz lice, a oči blago sklopljenje.

Ava P.O.V

Trčećim korakom došao je do mene. Njegov izraz lica bio je bijesan i ljutit. Približio mi se u potpunosti tako da sam sada stajala u visini sa njegovim vratom. Zagledala sam se u njegovu majicu, potpuno promoćenu od kiše. I sama sam već bila natopljena do kostiju.

"Zato što si ti jedno glupo čudo bez mozga!" Povikao je, a bijes mu je frcao iz očiju. "Zato jer si toliko glupa da ne možeš povezati baš nijednu jedinu moguću stvar!"

Stajala sam u mjestu nijemo ga posmatrajući. "Ja sam glupa?" Udaram ga u prsa. "A šta je sa tobom Zayn? Ako me mrziš, jednostavno to reci! Ako sam ti draga, jednostavno reci! Šta god osjećaš, samo prokleto reci!"

"Mrzim te! Eto čula si! Jesi li zadovoljna?" Koraknuo je jedan korak prema meni, a ja sam uzmaknula. "Je li to ono što želiš čuti?" Bijes je iskrio iz njegovih očiju.

Kosa mu je sada bila slijepljena uz lice, a kapljice kiše su klizile niz njegove obraze.

Osjetim kako mi se suze nakupljaju u očima. "Završili smo, Zayn", bijesno sam odgovorila. Okrenula sam mu leđa te žurno počela koračati niz ulicu.

Najednom, Zayn me uhvati za ruku i zaustavi. "A šta smo to završili, Ava?!" Njegov vreli dah je grijao moj vrat.

Okrenula sam se i odgurnula ga od sebe. "Ovo", pokazala sam rukom između nas, "šta god to bilo, više mi je dosta!"

"Ava, ti...", promucao je tiho. Pognuo je glavu, no njegove oči netremice su me gledale.

Duboko sam udahnula i prišla mu. "Što, Zayn? Što?" Udarila sam ga po prsima. "Misliš li da je meni sve ovo zabavno? Da mi je zabavno što uprkos svemu tebi više vjerujem nego osobama koje to stvarno zaslužuju? A zamisli šta! Tebe čak nije ni briga za to! I onda...", počela sam da hodam naprijed nazad, dok su suze klizile niz moje obraze mješajući se sa kapljicama kiše, "onda me još praviš budalom. Zato jer sam dok smo bili sami u sobi na trenutak, ali samo na trenutak, pomislila da bi to moglo biti stvarno. Da bi možda mi mogli biti stvarni. Zamisli, Zayn?" Prezirno otpuhnem. "Zar to ne zvuči smiješno?"

Zagledam mu se u oči, dok mi srce divljački udara. Pogledi nam se istog trenutka ukrste i osjetim kako me uništavaju i zasleplju njegove tamne crne oči, zahtjevne i posesivne. Osjećam kako mu dah podrhtava i privlači moj pogled na njegove usne. Usne su mu bile vlažne i blago rastvorene, a prsa su se dizala i spuštala od njegovog ubrzanog disanja. Pogled mu se zamaglio. Približio mi se za jedan korak.

"Ava, mi i jesmo stvarni", prošapće u moje usne. Njegov glas probudio je sva moja osjetila.

Najednom, njegova je ruka dodirnula moj obraz, tjerajući me da ga pogledam. Gledao me je zagonetnim pogledom. Od njegova pogleda osjećala sam se kao da imam krila. Možda nisam bila najsavršenija djevojka u cijelom Londonu, ali dok me je on tako gledao osjećala sam se tako.

Naši su se ubrzani uzdasi miješali, zagrijavali, postajali vreliji i toliko bliski.

"Ava", šapnuo je postavljući svoje čelo uz moje i sklapajući oči.

A onda se njegove usne spustiše na moje i konačno Zayn Malik me poljubi.