Ava P.O.V

"Vi se stvarno uvijek držite skupa?", upitala sam dok sam sjedala sa Hannom za jedan od stolova u kantini.

"Da, može se reći", nasmiješila se Arianna.

"Nadam se da vam ja ne smetam", promrmljala sam.

"Ne!", povikale su Hanna i Arianna u glas. "Trebao nam je netko novi ko bi  razbio ovu monotoniju među nama."

Izdahnula sam. "Onda mi je drago što sam ovdje."

S druge strane kantine primjetila sam Zayna i još četvoricu muškaraca oko njega. On je nešto govorio, a svi su se na to smijali i posmatrali ga sa divljenjem. Za razliku od maloprije u učionici, sada je izgledao nekako opušteno i ... sretno. Primjetila sam da im je jedna od onih popularnijih cura prišla te sjela pored Zayna. Na sebi je imala majicu kratkih rukava i plave uske traperice, dok je duga plava kosa padala niz njezina ramena. Sa obožavanjem je gledala u Zayna i tada sam shvatila.

Uprkos svojoj mračnoj reputaciji u ovoj školi, Zayn je bio Gospodin Popularni.

Začula sam kako netko privlači stolicu do mene. Pogledala sam iza sebe, a zatim je osmijeh zaigrao na mome licu. Austin.

"Hej."

"Hej, ljepotice. Kako si se do sada snašla?", upitao je.

"Bilo je dobro", promrmljala sam. Okrenula sam se prema ostalim i primjetila da nas svi posmatraju začuđeno. Čak šta više, svi u kantini posmatrali su nas znatiželjno. "Dosta je bolje nego što sam očekivala da ću provesti prvi dan", završila sam.

"Kako su tvoji? Dugo ih nisam vidio."

"Dobro su", nasmiješila sam se,  "vjerovatno sada sjede ispred vrata čekajući me da se što prije vratim kući, ali dobro su", promrljala sam. "Tvoji?"

"Dosta je teže bilo kada smo se tek preselili, ali sada smo se već snašli i uhodali."

Klimnula sam glavom.

"I tebe su također poželjeli", rekao je.

Nasmiješila sam se. "I ja sam njih. Znaš i sam koliko ih volim."

Opet se nasmiješio. Seksi i ljepota stvarno nisu bili dovoljna riječ za njega. Naprosto je plijenio svojim pojavljivanjem i ponašanjem. Jednostavno kada bi bio pored njega sve bi ostalo padalo u vodu.

"Jesi li ti imalo bolje? Kako se držiš zbog svega?", nagnuo se prema meni i šapnuo mi na uho.

Osjetila sam vrtoglavicu od njegove blizine i savršenog mirisa vodice poslije brijanja. Pogledala sam ga u oči i lijeno se nasmiješila. "Dobro sam, koliko mogu biti. Trebalo mi je ovo", rekla sam pokazujući oko sebe, "da malo zaboravim na sve."

Prstima mi je pomilovao obraz. "Znaš da sam ja tu za tebe."

Klimnula sam glavom.

"Ovaj, želiš li možda da te danas otpratim kući?", upitao me je, ustajući sa stolice.

"Naravno da bih voljela", brzo sam odgovorila. "Do kada si u školi?"

"Ja sam do četiri, ti?"

"Isto", nasmiješila sam se.

"Eto onda", stavio je svoju ruku na moju i blago je stisnuo. Njegova ruka na mojoj bila je topla i zračila je sigurnošću. "Vidimo se u četiri. Čekati ću te ispred škole."

"Super!", odvratila sam. Okrenuo se te izašao iz kantine.

Okrenula sam prema ostalim za stolom koji su me nepomično posmatrali. Najednom Hanna je povikala. "Ne mogu da vjerujem!"

"Šta je bilo?", upitala sam je zabrinuto.

"Pa danas kada sam vas vidjela ispred škole mislila sam da ste samo poznanici. A ne da te on guta pogledom, draga moja!"

Nasmiješila sam se. "Samo smo prijatelji."

"Ma da. A ja sam Barak Obama."

"Ozbiljno?", upitao je Jake. "Odakle se znate?"

"Živjeli smo blizu jedno drugog", rekla sam slijezući ramenima.

Najednom,  začula sam glasno kikotanje i vidjela djevojku od maloprije kako sada sjedi u Zaynovom krilu. Ona mu je grickala vrat dok joj je on besramno rukom prelazio po nozi i butinama. Pogledala sam ga u oči i vidjela da gleda ravno u mene. Kreten. Skrenula sam pogled i usmjerila pažnju na Hannu i ostale.

"Znači naša tiha Ava se druži sa jednim od popularnijih u našoj školi...", rekla je Arriana zamišljeno.

"Zar je on popularan?", upitala sam je.

"Pa da", klimnula je glavom, "svi ljepotani ovdje su popularni."

"Hej!', najednom je povikala Hanna. "Zamalo da sam zaboravila!"

"Šta je sada bilo?"

"Šta si ti pričala sa Zaynom na prošlom času?"

Lice mi se zažarilo. "Ništa."

Sam se podsmjehnuo. "Stvarno te je krenulo."

"Sam", upozorila ga je Hanna. "Ne možeš tako govoriti."

"Pa hej, samo kažem kako jeste. Nova je ovdje i sve nas je zainteresovala. Prvo joj u kantini priđe jedan od popularnijih u školi, a na času razgovara sa najpopularnijim. To nije mala stvar", rekao je slijezući ramenima.

"Hej", prekinula sam ih, "opet kažem.  Austin mi je samo prijatelj, a Zayn", pogledala sam u pravcu gdje je maloprije sjedio, međutim više ga nije bilo, "sa njim čak nisam ni razgovarala. Upitao me je za neku knjigu i to je sve."

"Za knjigu?", upitala je Arriana. "Knjigu? Zayn?"

"Da! Knjigu!", odskočila sam od stolice nervozna. Zašto je toliki problem i ako sam razgovarala sa njim?! "Idem sada da ne zakasnim na čas", promrmljala sam.

Hanna je ustala za mnom. "Nisi se naljutila zbog ovih slilnih pitanja, zar ne? Samo smo se šalili."

Nasmiješila sam se i potapšala je po ramenu. "Naravno da nisam." Pogledala sam u ostale. "Izvinite ako sam i ja malo suviše nervozna. Samo nova škola, prvi dan..."

Svi su mi se toplo nasmiješili. "Razumijemo te, popularna djevojko", nasmiješio se Sam.

"Ajde vidimo se onda kasnije", mahnula sam im te krenula prema učionici.

....

Nakon izbora za dodatni predmet uzela sam crtanje i umjetnost. Za crtanje je, kako su mi rekli na katedri prijavljeno tek šest učenika, tako da se  barem tu nisam morala brinuti da li ću imati slobodno mjesto.

Nakon što mi je profesorica Arthur rekla da odmah mogu da zauzmem slobodno mjesto u klupi nisam ni pretpostavljala koga ću tamo sresti. U ćošku učionice sjedio je Zayn. Bio je okrenut prema meni, dok mu je glava bila nagnuta prema nečemu što je držao u rukama.

Blok za crtanje.

Na stolu pored njega, stajala je crna kožna jakna i obični crni ruksak. Na sebi je imao bijelu majicu kratkih rukava. Mišići ispod nje su se napinjali dok su se njegove ruke pomjerale, i odjednom kao da sam osjetila da nešto u meni gori.

Njegove ruke su se pomjerale kao da nešto crta i odjednom sam dobila neobjašnjivu potrebu da mu priđem  što bliže.

Prošla sam kroz glavnu učionicu i krenula prema njemu.

Kada sam mu se u potpunosti približila primjetila sam njegovo zadubljeno lice i namršteno čelo.

Uprkos svim zlobnim komentarima koje mi je do sada uputio i onom napadu u hodniku, shvatila sam da moram znati šta trenutno crta.

Ponovo sam zakoračila prema njemu. Još samo korak do njega i sve ću vidjeti...

Najednom, podigao je pogled prema meni i naglo zgužvao papir ispred sebe. Nešto u meni kao da je potonulo te sam odskočila jedan korak unazad.

"Što ti radiš ovdje?", upitao je.

"Imam ovdje čas", promrljala sam,  "kao i svi ostali", pokazala sam rukom na još troje koji su sjedili u učionici.

Odmjerio me je. "I baš od svih slobodnih mjesta želiš da sjedneš na ovo ovdje?", upitao je podižući obrvu.

Obrazi su mi se zažarili i mogla sam zamisliliti kakvom me on sada opsesivnom glupačom zamišlja. Možda čak misli i da ga pratim.

Stajala sam nepomično i gledala u njega. Željela sam se okrenuti i pobjeći, no sa druge strane, neki neobjašnjivi inat proradio je u meni  te sam odlučno klimnula glavom i stavila stvari na stol ispred njegovog. "Da. Baš ovdje."