Sjećanje

"Pronađi mi sve informacije o djevojci Savannah Avent, a kada je pronađeš  želim je mrtvu." Victorove riječi i dalje su mi odzvanjale glavom.

Brzim koracima prolazio sam kroz mračne hodnike. Najednom, našao sam se ispred ogromnih bijelih vrata. Podignuo sam pogled. Soba sa podacima.

Uzdahnuo sam te izvukao crni brifer i šrafciger. Ubacio sam ga među vrata. Nakon nekoliko trzaja, vrata ispred mene širom se otvoriše.

Osvrnuo sam se oko sebe i ušao unutra. Našao sam se u ogromnoj mračnoj sobi. Izvukao sam svjetiljku iz džepa te je upalio. Malenim krugom svjetlosti prolazio sam pored brojnih ladica i komoda. Prezime Avent... slovo A... A... evo ga.

Zastao sam i otvorio je. Abees... Afroide ... Allegieri... Arnold... Aveori... Averry... Avent. Napokon! Uskliknuo sam u sebi.

Listao sam kroz dokumente, tražeći ime Savannah.

Tu je.

Barem nisam džabe dolazio. Uzeo sam ga u ruke i spustio na pod ispred sebe. Kleknuo sam na pod i otvorio njezinu ceduljicu. Slika plavokose djevojke stajala je zakačena u ćošku dokumenta. Moje oči se nesvjesno zadržaše na njezinim krupnim zelenim očima i rozim, tužno nasmiješenim usnama. Zbog čega ima ovako tužan osmijeh?

Protresao sam glavom. "Nisi zbog toga došao Zayn", prekorio sam sam sebe.

Prelazio sam pogledom po njezinim podacima.

Majka Andrea, otac Anthony... rođena... Moje oči se razgoračiše dok sam prelazio preko poslednje tačke njezinih podataka.

"Zajedničkom odlukom, Andreae Rosvellt i Antony Rosvellta, ime Savannah Avent je promijenjeno u Ava Rosvelt."

Kraj sjećanja

Ava P.O.V

Dok smo se približavali ulazu u školu, dvorište oko nas je brujalo. Iako smo samo hodali jedno pored drugog dosta pari očiju je pratilo svaki naš korak. Kladim se da su se sada svi pitali zbog čega zajedno u školu dolaze opaki Zayn i mala, sitna, plava luzerica.

Osjetila sam kako mi nešto vibrira u džepu. Trznula sam se i shvatila da to nije moj telefon, nego Zaynov. Izvukla sam ga iz džepa i pružila mu ga.

Namrštio se i primaknuo slušalicu uhu. "Molim?"

Netko je nešto odgovorio. "Jesam, Niall. Sada smo ušli... Da... Dobro... budi tu, sada ću doći", prekinuo je i pogledao u mene.

Kratko se nasmiješio. "Niall me čeka, moramo o nečemu razgovarati."

O čemu?

"Dobro." Klimnula sam glavom, praveći se nezainteresovana.

Uzdahnuo je, nervozno se osvrčući oko sebe. "Onda... vidimo se kasnije, u redu?"

"Dobro", zamucala sam. "Ovaj moram ti jaknu..." Gledala sam u njegovu crnu majicu kratkih rukava koja je bila pripijena uz njegove trbušne mišiće.

"Ne", stavio je dlan na moj, zaustavljajući me. Moja koža pod njegovim dodirom je gorjela. Pogledi su nam se sastavili, a moje se disanje ubrzalo. "Zadrži je na sebi. Sviđa mi se kako ti stoji."

Progutala sam pljuvačku, bez mogućnosti da mu išta odgovorim. Svim silama nastojala sam se natjerati da ne zurim u njegovo tijelo.

Proklete iskre sijevale su mi sve do nožnih prstiju. Smiješeći se, odmaknuo se jedan korak od mene. Hodajući unazad, još jednom mi je kratko namignuo, a zatim se okrenuo i otišao niz hodnik.

Zatvorila sam oči, a na rubovima usana zatitrao mi je osmijeh.

Zayn P.O.V

Čas je već uveliko trajao, dok smo Niall i ja sjedili u dvorištu ispred škole. U jednoj ruci držao sam cigaretu, povlačeći dim za dimom. Ruke su mi i dalje podrhtavale od onoga što se dogodilo i nikako se još uvijek nisam mogao opustiti. Iako sam Avi rekao da je sve u redu, nije bilo. Da smo sekundu duže ostali u onoj sobi, Victorovi bi nas ljudi uhvatili. Ali tu se nisam čak ni brinuo za sebe koliko sam se brinuo za nju. Sama pomisao da se njoj nešto loše dogodi, tjerala mi je jezu kroz svaku poru kože. Što da ju je Victor vidio? Što da je počeo više istraživati o njoj i da je saznao sve ono što sam mu sakrio? Što da je saznao da sam joj uprkos svim njegovim naredbama... poštedio život?

Povukao sam jedan dim, osječajući kako mi se disanje napokon smiruje.

"Victor me je zvao maloprije", rekao je Niall.

Pogledao sam u njega. "Što je rekao?"

"Samo ono što si mi i ti rekao. Misle da ih je neko prisluškivao."

Prste sam provukao kroz kosu. "Mrvica je falila da nas uhvate."

"Pucao si u prozor, zar ne?"

"Da. Zašto?"

"Zbog toga sumnjaju da je muškarac u pitanju."

"Dobro je da je tako."

"Zayn", promrmljao je.

Podigao sam pogled. "Molim?"

"Da li Ava zna išta o tvojim poslovima?"

Glava mi je klonula. Klimnuo sam glavom.

"Za šta si joj rekao?"

"Za zastrašivanje i prijetnje."

Protresao je glavom. "Do kada joj namjeravaš sve kriti? Zar stvarno želiš da sve sama sazna?"

"Neće", procijedio sam.

"Da, hoće. Istina se uvijek na kraju sazna."

"Ona... to se nje ne tiče."

Frknuo je. "Stvarno misliš da je se ne tiče ono što se događa oko njezine vlastite porodice?"

"Oni nisu njezina...", zaustavio sam se. "Znaš da sam morao to uraditi. Da nisam, mi bismo bili mrtvi."

Zagledao se u mene. "Jednom si se uspio oduprijeti."

"Da. I što se na kraju dogodilo? Isprebijali su me na mrtvo. Sva sreća pa sam blefirao i izvukao živu glavu",  uzdahnuo sam.

Namrštio se. "Sada je Calluma uzeo pod svoje."

"Da." Glava mi je klonula.

Niall je sjeo pored mene, odmahujući glavom. Jednu ruku je stavio na moja koljena. "Znaš da sam ja uz tebe, što god se dogodilo? Uvijek ću biti na tvojoj strani."

Olakšanje mi je prošlo tijelom. "To je jedino što mi daje snage da nastavim sa svim ovim. Drago mi je što te imam."

"Kada je meni neko trebao ti si bio tu." Uzdahnuo je. "Ali, zaglibio si i to duboko, buraz. Da su Avu uhvatili", nije završio.

"Da", rekao sam, gledajući u travu ispred sebe. "Bilo je zeznuto da su je vidjeli."

"Već je i previše upetljana u sve što se događa oko tebe ovo joj stvarno nije bilo potrebno."

"Kad je tvrdoglava i nerazumna. Uprkos svemu što joj se desilo, hrabrosti joj nimalo ne manjka",  frustrirano sam uzdahnuo.

"Sviđa ti se to, zar ne?" upitao me je Niall, smiješeći se.

Prste sam provukao kroz kosu. Usne su mi se razvukle u osmijeh od same pomisli na moju ludu plavu djevojku. "Jebeno mi se sviđa."

"Što je sada sa vama dvoma?" upitao je.

"Pa...", promrmljao sam. "Tu smo... i tamo smo."

"Ha?"

"Mislim, lijepo mi je sa njom... prija mi... ovaj, medena je... znas to i sam",  mrmljao sam.

"I jesi li joj to napokon rekao?"

Jedan kut usne izvio mi se u osmijeh. Pogledao sam u Nialla koji je široko razdrečenih očiju čekao moj odgovor. Moj plavac. Znao sam da me on nikada ni za što ne bi osuđivao. "Pitao sam je da mi bude djevojka."

"Molim?" skočio je na noge, raširenih usta.

Nasmiješio sam se i klimnuo glavom.

Niall me odjednom uhvati za ramena i povuče u zagrljaj. Tapšao sam ga po leđima, smiješeći se. "Sto je sa tobom, kretenu?"

Odvojio se od mene, a oči su mu bile svijetlije nego ikada prije. "Ne mogu da vjerujem da napokon imamo djevojku." Udario se po čelu. "To jeste da ti imaš djevojku. Napokon sam i to doživio. Moj Zayno ima djevojku."

Udario sam ga šakom od bicepse. "Pretjeruješ, buraz. To je samo... djevojka", rekao sam sliježući ramenima.

"Brate, da je bilo ko drugi u tvojoj situaciji i da to kaže, povjerovao bih mu. Ali pošto si ti u pitanju, žao mi je. Ali za tebe ona nije samo djevojka."

Ava P.O.V

"Osjećam se kao da je tako puno vremena prošlo od kada te nisam vidjela", nasmiješila sam se.

"I kod mene je isto. Nikada nisi tu",  rekla je Hanna dureći se.

"Ima li što kod tebe novo?" upitala sam je dok smo prolazile kroz hodnik.

"Ne. Ništa posebno. Znaš već... sada mi je Niall jedina promjena u životu."

"Vidjela sam ga maloprije."

"Stvarno?"

"Da."

"Gdje je bio?"

Nerovozno sam provukla prste kroz kosu. "Dovukao je mene i Zayna do škole."

Zaustavila se, te me izravno pogledala. Izvila je jednu obrvu. "Tebe i Zayna?"

Rubovi usana izvili su mi se u osmijeh. "Da. Nas dvoje."

Oči su joj veselo zaigrale. "Što ste vas dvoje radili skupa? Ima li nešto što ne znam?"

"Pa ovaj", počešala sam se po kosi. "Mi smo... nešto slično..."

O Bože, tako je teško.

"Što ste, za Boga miloga?" upitala je razgoračenih očiju.

"Skupa smo." Izdahnula sam. "Zayn i ja smo skupa."

Hannino lice je planulo te je glasno uskliknula. Počela je skakati po hodniku, dok je dlanom sprečavala jecaje iz usta. Povukla me je u zagrljaj. "Ne mogu da vjerujem. Napokon mi se ostvaruje želja. Dva najbolja prijatelja i dvije najbolje jaranice su skupa." Glasno se počela smijati. "Kao da smo u filmu."

Prasnula sam u smijeh. "Smiri se. Ništa posebno."

"Ma da. Ništa posebno. Samo si ti djevojka čuvenog Zayna Malika. Stvarno ništa posebno."

Odmahnula sam glavom, smiješeći se. I dalje nisam mogla da vjerujem da je stvarno tako. Mi smo dečko i djevojka.

"Čekaj malo, čekaj malo." Hanna je odjednom zastala. Uperila je prst u mene. "Čija je to jakna na tebi?"

Obrazi su mi se zacrvenjeli. "Zaynova."

Odmahnula je glavom. "Znala sam da sam je već negdje vidjela. Je li miriše na njega?" Približila mi se, naginjući se prema ovratniku njegove jakne. Odmaknula sam se za jedan korak od nje.

"Ne radi to", namrštila sam se.

Nasmiješila se. "Što?"

"Ne miriši ga."

Prasnula je u smijeh. "I kažeš mi da to sa vama nije ozbiljno, a ne daš mi čak ni da pomirišem njegovu jaknu?"

Bože, tek sam sada shvatila kakva sam ludača ispala. Osjetila sam kako mi obrazi gore. Dlanovima sam pokrila lice. "Stvarno sam ludača."

Prišla mi je toplo se smiješeći. "Nisi ti nikakva ludača, draga moja. Ti si samo zaljubljena djevojka. A ne sumnjam da je i kod Zayna isto tako."

Zaljubljena? Stvarno?

"Zayna?" nepoznati ženski glas je zaskićao iza mene.

Okrenula sam se i susrela visokom plavušom ispred sebe. Kosa joj je bila zavezana u visoki konjski rep dok se  lice presijavalo od debelog sloja pudera na njemu. "Gabby, zar ne?" upitala sam.

"Što ti misliš da si?" procijedila je.

"Molim?"

"Da. Dobro si me čula. Misliš da možeš tek tako doći u ovu školu i uzeti mi ono što je moje?"

Zakoraknula sam korak unazad. "Koliko ja znam, on nikada nije bio tvoj."

"Kakve ti veze imaš sa Zaynom?" Lice joj se zajapurilo.

"A što ti misliš kakve ona veze ima sa njim?" Hanna se ubacila, veselo se kezeći.

Gabbyne usne su se napućile. "Tebe luzeru ništa nisam pitala."

"Ona nije luzer", odgovorila sam. Što ona misli? Da tek tako smije prići i početi nas vrijeđati?

"Ma nemoj?" Napravila je vještački osmijeh. "Nego što ste? Sasvim ste... nebitne."

Uzdahnula sam. "Jedina koja je ovdje nebitna si ti. Tako da, ostavi me na miru." Pogledala sam u Hannu koja je izgledala zadovoljna mojim odgovorom te smo se okrenule i krenule niz hodnik.

"Zayn nikada neće biti tvoj", Gabbyn glas je stigao do mene.

Ukočila sam se. Okrenula sam se prema njoj. "Jesi li sigurna u to?"

Nasmiješila se. "Sto posto sigurna."

"Kako ti kažeš", rekla sam sliježući ramenima.

"Dojadit ćeš mu kad-tad. A kada se to desi, znaš li kome će se ponovo vratiti? Meni."

Usredotočila sam se na disanje. "Blefiraš."

"Stvarno to misliš? Zar stvarno vjeruješ u to da će se on tek tako promjeniti radi jedne obične, niske, ne toliko ni lijepe djevojke?"

"Nemoj je slušati, Ava", začula sam Hannin glas.

"Je li te već natjerao da spavaš sa njim?" prepredeno se nasmiješila.

Krv mi je jurnula u obraze. Počela se glasno smijati. "Po izrazu lica pretpostavljam da nije. Ali ne brini se, čim to uradi sa tobom više mu nećeš biti tako zanimljiva."

"To nije istina", prošaputala sam.

"Da, jeste", šapnula je. "I duboko u sebi, znaš i sama da je tako."

Ne, ne znam. Vjerujem mu, dovraga. Ne bi mi to uradio ili bi?

Uzdahnula sam i odmahnula glavom. "On nije takav i nikakve me tvoje riječi neće natjerati na drugačije razmišljanje." Povisila sam ton.

"Ne poznaješ ga, djevojčice", rekla je blažim glasom. "Jebat će te i onda će te ostaviti. Kao kakvu krpu će te odbaciti od sebe."

Ma idi dođavola! Niko nema pravo takvo nešto pričati o mom dečku.

Brzim korakom približila sam joj se  na što je ona zakoračila unazad. Prst sam uperila u nju. "Slušaj me sada, napaćena glupačo! Nemaš pravo uopšte govoriti o njemu, je li ti to jasno? Jer da ti je on imalo dozvolio da upoznaš pravog njega tako sada ne bi mislila. On uopšte nije takav. On je... on je kao sunce. Sunce koje tek treba da izađe na nebo i pokaže svima ljepotu koju on ustvari i ima u sebi. I vjeruj mi kada to sunce izađe sve će nas zaslijepiti.  Prošao je i proživio više nego i ti i ja skupa tako da nemaš pravo da ga osuđuješ. A to što si kivna na njega jer je tebe ostavio kao poslednju krpu to je tvoj, a ne njegov problem. I da ti kažem još nešto, drži se dalje od njega, u redu? Drži se dalje od mog dečka!"

Dah mi je zastao. Krv mi je jurila u obraze. Nisam mogla da vjerujem da sam ovo rekla. Svi su nepomično stajali i zabezeknuto gledali čas u Gabby, čas u mene.

"Dečka?" Gabby je promucala.

Uzdahnula sam i okrenula joj se leđima.

Ukočila sam se.

Nekoliko koraka dalje od mene, stajao je Zayn. Kao da je svijet zastao. Krv mi je brujala u ušima i baš nikoga oko sebe nisam čula, ali nisam ni vidjela. Sada u ovom hodniku postojali smo samo nas dvoje.

Lice mu je bilo bezizražajno dok je gledao u mene.

Ruke su mi počele drhtati. Znala sam da je to taj trenutak. Ili si uz mene Zayn ili nisi. Na tebi je da odlučiš.

Gledala sam ga, dok mi je srce sve brže i brže kucalo. Njegova glava je klonula i više mu nisam vidjela lice. Odjednom, njegovo lice se podiže i njegove oči se spojiše sa mojim. U kutu usana zaigra mu sitni smiješak.

Uspravi se, te započe da korača prema meni. Nakon nekoliko trenutaka, njegovi dlanovi obuhvatiše moje obraze, a njegove ledene usne se sudariše sa mojima.