Ava P.O.V

Okrenula sam se prema njemu i pogledala ga u oči. "Ja neću sa tobom raditi."

Njegove oči su se suzile. "A ja sam baš želio da radim sa tobom", rekao je sarkastično.

Prekrižila  sam ruke na grudima. "Veoma smiješno."

Naslonila sam se dublje u stolicu i odlutala u neki svoj svijet. Krajiičkom oka primjetila sam kako se Zayn naslonio na stol i zatvorio oči. Osmotrila sam njegovo lice. Taman ten, usne skupljene u dugu crtu te crne guste trepavice. Dovraga. Imao je duže i gušće trepavice od pola djevojaka koje poznajem. Kosa mu je bila raskuštrana kao poslije spavanja i rasipala se po njegovom čelu.

Osjetila sam kako me dlan počinje svrbiti od želje da dotaknem njegovu kosu te glatko i mekano lice.

Bože... Ava smiri se!

Odvojila sam pogled od njega i natjerala se da mislim na nešto drugo. Zataknula sam kosu iza uha i uradila isto što i on. Namjestila sam torbu na stol, naslonila glavu i zatvorila oči.

Zayn P.O.V

Njezin pogled luta po mom licu. Osjetio sam kako me proučava i uživao sam u tome. Malkice sam otvorio oči i primjetio sam je. Prvo nisam želio pogledati u nju, ali nisam mogao odoljeti. I dalje je prelazila pogledom po meni.

Žurno je pokušavala zgurati nekoliko kovrdža koje su ispale, iza ušiju te poravnati svoju tuniku. Zatim je sklopila oči i naslonila glavu na svoju torbu.

Ostao sam bez daha. Nježna roza boja njezine tunike isticala je njezinu dugu plavu kosu i nježni ten.

Zbog nečega nedefinisanog, više mi se sada dopadao taj njezin nevini, ali ipak seksi izgled od Gabbynog razvratnog.

Bila je doista predivna.  Njezina ljepota kao da je govorila: "Da, znam da sam bolja o drugih."

Obuzela me je neodovljiva želja da joj upravo sada dohvatim kožu koja mi se činila nježnom i mekanom.

Podižem sa koljena drhtavu ruku i prstima krećem prema njezinom licu. Držim je iznad njezinog obraza, ne usuđujući se da je dodirnem. Najednom, osjetim neko komešanje  i brzo vratim ruku k sebi.

Ona je također otvorila oči, razgledajući oko sebe.

Njezin zbunjeni pogled zaustavio se na meni. "Šta se desilo?"

Odmahnuo sam glavom, slijezući ramenima.

Dovraga, Zayn. Pripazi malo. Upravo si mogao biti uhvaćen.

"I šta ćemo za referat?", opet me je trznuo njezin glas.

Pogledao sam u nju. "Zar nisi rekla da nećemo zajedno raditi?"

Skupila je oči. "Kada se nitko ne žali na dobijenog partnera, ne namjeravam ni ja", rekla je,  odmahujući glavom.

"Zašto?", upitao sam.

"Ne volim pažnju", odgovorila je gledajući u mene, a zatim joj je crvenilo udarilo u lice i skrenula je pogled.

Koža joj je bila tako lijepa kada je bila rumena.

"Ja ne znam kako ide to oko referata", rekao sam iskreno.

Pogledala je ponovo u mene i podigla obrvu. "Nikada nisi radio referat?"

"Ne."

Klimnula je glavom. "Hajde ovako. Ja mogu sve uraditi, a kasnije ću ti samo reći koji je tvoj dio i to je to."

"Ne!", izletjelo mi je.

"Šta, ne?"

"Ovaj...", počeo sam da mucam, "Nije fer da radiš i za sebe, a i za mene. Reci mi šta ja trebam i uraditi ću to."

Da. Ne smijem joj biti dužan.

"Stvarno?", upitala je smiješeći se.

"Da. " Odgovorio sam. "Zašto je to toliko čudno?"

"Ne znam", rekla je, slijezući ramenima, "samo mi je čudno da ćeš ti nešto raditi ili učiti."

Uzdahnuo sam. "Za sve ima prvi put."

Naši pogledi su se susreli, a ona se široko nasmiješila. Nešto me je štipnulo u trbuhu.

Na nije se valjda opet javila neka njezina nada oko dobre cure i lošeg dečka.

Moram joj to uništiti. Za njezino dobro. Jer danas bajke ne postoje.

Ava P.O.V

Prolazila sam kroz dugi drvored stabala, razgledajući po dvorištu.

Sunce je već zalazilo te je samo još pokoja zraka osvjetljavala nebo. Do mene je dopirao miris ruža iz posebno ograđenog mjesta za cvijeće.

Primjetila sam jednu klupu te sam sjela na nju. Izvadila sam sendvič koji sam spremila prije škole i zagrizla.

Primjetila sam podalje od mene nekolicinu muškaraca koji su sjedili okupljeni za jednim većim stolom.

Tek sam tada shvatila da danas nikako nisam viđala ni Hannu, a niti Arianu.

Pažnju mi je ponovo privukla grupa učenika za stolom podalje od mene. Svi su ispred sebe imali neke papire i komentarisali su nešto.

Nasmiješila sam se, posmatrajući ih. Izgledali su sretno. Iskreno sretno.

Raspoloženje koje ja poprilično dugo nisam osjećala.

Uočila sam da su se najednom umirili, a zatim sam primjetila grupicu od  trojice muškaraca kako im se približavaju.

Odmah sam prepoznala jednog od njih.

Zayn.

Zayn je uhvatio moj pogled, a zatim se mračno nasmiješio u mom pravcu. Skrenula sam pogled, dok je strah u meni počeo da raste.

Krajičkom oka primjetila sam da Zayn i jos dvojica muškaraca koračaju
prema meni te sam prestala da jedem svoj sendvič i spremila ga u torbu.

"Ljepotice", začula sam nepoznati muški glas. Podigla sam pogled i susrela se sa visokim kovrdžavim dečkom ispred sebe.

Sa njegove desne strane je stajao Zayn koji je nezainteresovano buljio u mene , a sa lijeve strane dečko sa dužom smeđom kosom i nebeski plavim očima.

"Zašto ništa ne odgovoraš?", ponovo je ponovio dečko od maloprije.

Bez ikakvog odgovora uzela sam torbu sa klupe i ustala. Krenula sam da prođem pored njih kada me je nečija ruka grubo zaustavila.

"Zašto ne odgovoriš?", povikao je kovrdžavi dečko.

"Harry", šapnuo je dečko sa smeđom kosom. Zove se Harry. "Lakše malo."

Ne usuđujući se da pogledam ponovo u njega, pogled sam usmjerila prema Zaynu. Šta je sa njim dovraga?! Zašto samo ovako stoji? Zašto se ponašao kao da me uopšte ne poznaje? Zašto ne zaustavi svog prijatelja? Zašto je maloprije bio onako fin na času, a sada ...?

Istrgnula sam ruku iz njegove i odmaknula se jedan korak. "Ostavi me na miru."

Harry se počeo glasno smijati te je pogledao u Zayna. "Vidiš Zayn, ona ipak zna pričati", promrmljao je.

Zayn se mračno nasmiješio, te pogledao u mene. "Pa... možda je djevojka samo malo povučena. Trebamo joj dati vremena da se opusti", šapnuo je, približavajuci se. "Hoćeš li sa nama malo do stana? Ipak ti je možda draže neko zatvoreno mjesto, zar ne?"

Dlan me je ponovo počeo svrbiti, ali ovaj put od želje da ga ošamarim.

Osvrnula sam se oko sebe i shvatila da mrak već pada, a sada nikoga osim nas četvero u dvorištu nije bilo.

Dečko pored nas je počeo da se smije Zaynovom komentaru, ali ja nisam vidjela ništa smiješno.

Već sam bila nepovjerljiva prema Zaynu, a sada je pokazao svoje pravo lice.

Uostalom šta sam i mogla da očekujem od dečka koji me je napao prvi dan u školi i koji je igrom slučaja bio uhapšen?

Uvukla sam bradu i bijesno pogledala u njega. "Da li je to sve pametno što imaš za danas reći?"

On zaskilji i čudno me gleda za trenutak. "Aha."

Okreće se i kreće da odlazi.

Za njim automatski kreću i ostala dvojica. Harry i dečko kojem ne znam ime.

Ostala sam ukipljena na svom mjestu, blijedo gledajući za njima. Torbu sam bolje namjestila na rame i počela da lupkam nogom po podu ne bih li supregnula bijes koji se kovitlao u meni.

Suze koje sam zadržavala sve ovo vrijeme sada su prijetile da će krenuti. Žurnim korakom otišla sam prema izlazu te najednom zašla u mračnu ulicu.

Rukavom tunike obrisala sam jednu suzu koja je kanula na moj obraz i sama sebi prigovarala.

Zašto ne mogu biti normalna? Zašto se uvijek ponadam u nešto što ne može biti istina? Zašto su mi sad i njih trojica trebala u ovoj školi? Zar sam toliko lošeg učinila u životu da mi se sve sada vraća? Zar nisam dovoljno ispaštala?

I zašto od svega ovoga najviše mi smeta to što me Zayn sada nije odbranio? Zašto sam se dovraga na neki blesavi trenutak ponadala da mogu biti, pa barem ... prijatelj sa njim?!

Najednom, trznuli su me nečiji koraci iza mene. Strah je počeo da kola mojim venama te sam se naglo okrenula.

Primijetila sam nepoznatog mladića kako hoda ulicom prema meni. Čas se naginjao na jednu, a čas na drugu stranu. Njegov pogled odjednom uhvati moj i on poče da se glasno smije.

"Če...kaj", mumljao je, a zatim počeo da trči prema meni. Miris alkohola stigao je do mojih nosnica, a strah mi je kolao u krvi.

Naglo sam se okrenula te počela da trčim. Deja vu mi se počinje pojavljivati i svako sjećanje od prije godinu dana mi počinje navirati pred oči.

Jedno pitanje mi se mota glavom. Ponovo?

Trčala sam ne obraćajući pažnju više iza sebe. Trčala sam bez prestanka. Dah mi je počeo nestajati, ali se ne zaustavljam.

Dok trčim malkice okrenem glavu iza sebe te primjetim samo izmaglicu mladića koji me je pratio.

Spasila sam se, izdahnem. Bože, spasila sam se. Suze koje su mi se nakupljale sada počinju da silaze niz moje lice i tek tada osjetim olakšanje.

Prestajem trčati i okrećem se naprijed. Bilo je prekasno.

Netko je stajao ispred mene.

Zayn P.O.V

Uradio sam pravu stvar, ubjeđivao sam sam sebe dok sam stavljao ruksak u auto.

Harry i Louis su otišli na neku žurku, dok sam ja zbog nečeg čudnog želio da vidim kako će ona stići do kuće. Prisjetio sam se događaja od maloprije. Nije bilo toliko teško nagovoriti Harrya šta da uradi.

Samo mi nije jasno zašto ja nisam išao do kraja? Zašto sam se ipak povukao?

Primjetio sam se kako je izletjela na ulicu te kako je brzo počela da korača. Izašao sam iz auta i zaključao ga.

Shvatio sam koji putem želi da ide te sam krenuo prečicom.

....

Iako je kod zabačene zgrade čekam već nekoliko minuta, nervoza u meni počinje da raste jer shvatam da je već trebala stići do ovog mjesta. Možda je već prošla?

Prošao sam frustrirano prstima kroz kosu i počeo da hodam u krug.

Najednom, primjetio sam je ispred sebe.

Trčao je prema meni, dok joj je glava okrenuta pozadi.

Zašto trči?

Pogledam iz nje da ne bih vidio zbog čega trči, ali primjećujem samo daleku izmaglicu nekog muškarca.

Bijes u meni počinje da raste. Da li joj je on naudio?

Naglo, ona se okreće prema meni, a njezino lice je crveno i zajapureno. Svojim tijelom se zabija u moje, te glasno poviknu.

"Aj!"

Njezino tijelo se naglo odmaknulo od mojeg i ona me pogleda u oči.

Bio je to prvi put da mi je bila tako blizu i da je tako gledala u mene. Prvi put da sam je stvarno primjetio.

Kao i prvi put u školi i sada me je obuzeo težak osjećaj de javua.

Pogledao sam u njezine suzne zelene oči. Bilo je to prvi put da sam ugledao nešto toliko zeleno. Nije to bila šumskazelena, modrozelena ili cvijetnozelena, bila je to njezina zelena i kao takva postala je moja najljepša nijansa zelene boje.

Njezine oči su proučavale moje lice.

"Ava", tiho sam prošaputao.

Naši pogledi tada su se susreli, a njezino tijelo se opustilo. Sklopila je trepevice, a još jedna suza skliznula je niz njezin crveni obraz.

Spustila je glavu na moja prsa, a drhtavim rukama je obgrlila moj struk. Njezino krhko tijelo podrhtavalo je pored mene, a ja nisam mogao ništa da učinim da to zaustavim.

Živci i nešto u meni, stegnulo mi je  trbuh.

Njezine ruke još jače stegnuše moju jaknu, a njezin miris stiže do mojih nosnica. Miris pudera, vanilije i nekog omekšivača za odjeću u potpunosti me je obuzeo.

I to je bilo to. Više nisam mogao izdržati.

Uprkos tome što mi je svaki komadić razuma govorio da to ne učinim, približim joj se. Jednu ruku stavljam u njenu mekanu kosu, dok je drugom još više primičem sebi.

Obavio sam ruke oko nje i snažno je zagrlio.