Zayn P.O.V

Prolazio sam kroz sobu ispunjenu krhotinama stakla, krvlju i svih onih razbijenih porculanskih vazni i posuda.

Bijes je razarao moju nutrinu. Pomisao na nju kako je sada u nečijim tuđim rukama, kako joj netko može nauditi ili je čak povrijediti u potpunosti me je razdirala.

Niall je trčećim korakom ušao u sobu. "Imamo snimak."

Ustao sam na noge i krenuo za njim. Sa obzirom da su napadači pucali direktno u kamere koje su stajale ispred kuće mislili smo da nećemo uspjeti ništa pogledati, ali imali smo barem malo sreće. Niall nam je to ipak uspio popraviti. Ušao sam u ogromnu mračnu sobu koja je bila ispunjena televizorim, od poda do stropa. Pogledao sam u Victora koji je sjedio u jednoj od fotelja i posmatrao televizor ispred sebe. Lice mu je bilo namršteno, a šaka na rukama stegnuta. Prišao sam mu. Nakon nekoliko kucanja po nekim tipkama, Niall se odmaknuo od jednog televizora i pokazao mi rukom na njega. "Gledaj."

Pogledao sam u njega.

Naša kuća. Sve je mirno. Nikoga nema ispred nje. Najednom, vidim kako se ulazna vrata otvaraju i zatim se pojavljuje Ava. Pada na koljena i zagnjuruje lice u ruke. Plače? Zašto dovraga plače?

Odjednom, u kadar ekrana uskače muškarac sa crnom duksericom na sebi i crnom najlonkom preko lica. Čekam kada će joj se još više približiti da bi mu mogao pogledati barem cipele koje nosi ili neki neoprezni pokret kojim će se odati. Barem jedan pogled prema kameri i imat ćemo njegove oči, to bi nam pomoglo u svemu. Stavlja joj nešto na usta i ona se automatski onesvješćuje u njegovim rukama. Napadač se tada povlači prema nazad i vuče je za sobom. Osjetim kako mi tijelo podrhtava. A u mozgu se pojavljuje samo jedna želja. Želja za osvetom onome ko joj je ovo napravio.

"Ali zašto je nosi tamo? Zašto je nije nosio prema naprijed?" zamuckivao sam. Ovdje nešto nije valjalo.

"Poznavao je ovu kuću." Victorov glas stigao je do mene.

Trznuo sam se. "Kako to misliš?"

"Znao je gdje koja kamera stoji i do kojeg mjesta treba ići da se ne bi u potpunosti otkrio. Otmičar je netko iz naše kuće."

Ta jedna rečenica, udarila me je poput šake u želudac.

Sve je polahko padalo na svoje mjesto. Niall i ja razmijenili smo poglede.

Otmičar je osoba koja mi je slala sve one poruke.

Ovo nije osveta njoj, ovo je još gore. Ovo je osveta meni.

....

Začuo sam škljocaj vrata. Pogledao sam prema njima, te vidio Nialla kako proviruje glavu.

"Mogu li brate?" upitao je.

Klimnuo sam glavom.

Prošao je pored vrata i sjeo pored mene na krevet. Potapšao me je rukom po koljenu. "Šta ima?"

"Šta hoćeš Niall?"

"Ne možeš ovako, Zayn."

"Kako to?"

"Moraš se otarasiti svega ovoga. Izludjet ćeš."

"Kako da se otarasim Niall? Dovraga!" Frknuo sam.

"Nisi ti kriv."

"Da, jesam", prekinuo sam ga. "Da sinoć nije ostala ovdje to se ne bi ni desilo. Ali ostala je. Zbog mene."

"Zayn..."

"Ne. Niall. Samo... samo prestani."

"U redu." Ustao je. Prošao je nervozno kroz kosu, trljajući se prstima po sljepočnici. Znao sam da nešto krije.

"Niall?" pogledao sam ga. "Što kriješ?"

"Stvarno me tako dobro poznaješ?"

"Aha." Klimnuo sam glavom.

Jedan kut usne izvio mu se u osmijeh. "Ovaj, pa...", zamuckivao je. "Victor se raspituje oko Ave."

Ispljunuo sam. "Oko nje? Zašto?"

"Ni njemu nije jasno ko je ona pa da bude čak oteta", rekao je sliježući ramenima.

"Nije valjda da si mu rekao za poruke koje samo dobivao?"

"Ne", odmahnuo je glavom, "ali, Zayn... Stvarno, kakve veze Ava ima sa svima nama?"

"Nikakve."

Otpuhnuo je. "Prvo je odjednom ušla u naše živote. Onda odjednom primaš prijeteće poruke oko nečega što netko zna, a veže se i za nju. A u vrhuncu svega, ona biva oteta. Zayn... zašto se uopšte toliko plašiš Victora?"

Dovraga, ovaj plavac. Jebi ga, ali bio je pametniji nego što sam mislio.

Šutio sam.

"Zayn, govori buraz."

Uzdahnuo sam. Izbrojao sam do deset u glavi, te napokon progovorio. "Znaš da sam prije imao svakakvih poslova obavljati za Victora?"

Niall me je pogledao. "Nikada mi nisi nešto više govorio o tim poslovima."

"Recimo da su... pa bili su bolesniji nego što bi ti to mogao zamisliti."

Niall me je samo gledao, namrštenog lica. "Ava se našla u tim poslovima?" upitao je.

Glava mi je klonula među ruke. Polahko, klimnuo sam glavom. "Ovaj ko je sada drži, zna za to. I što je najgore, taj ne mrzi nju, mrzi mene. A zna da..."

"Da ti je stalo do nje", Niall je završio.

Dovraga. Upravu je. Stalo mi je. I to kako. Klimnuo sam glavom. "Da, stalo mi je."

"A šta...", započeo je Niall ponovo.

"Niall", prekinuo sam ga. "Znaš već i previše."

"U redu samo... kakve veze Ava ima sa Victorom?"

Prstima sam nervozno prošao kroz kosu. "Recimo samo tako da... ako sazna ko je ona stvarno, nijedno od nas dvoje neće izaći žive glave. Bit ćemo mrtvi. I Ava i ja."

Niallova ruka se spustila na moje rame. Pogledao sam ga u oči. "Uz tebe sam buraz. Znaš to."

Klimnuo sam glavom. "Drago mi je što te imam uza' se, brate."

"Nikada ti se ne mogu odužiti što si bio uz mene kada nitko nije. Trebao mi je dom, ti si mi ga dao. Hvala ti na tome."

"S tim sam i ja bio na dobitku, tako da, ne zahvaljuj mi se", usne su mi se po prvi put od onog danas izvile u maleni osmijeh.

Niall se tužno nasmiješio. "Neki dolje govore da bi smo trebali prijaviti policiji ovo što se desilo."

"Ne možemo." Odmahnuo sam glavom.

"Ali, Zayn..."

"Ne. Ako dođu puno toga mogu saznati, Niall. Uvalit ćemo se svi. Nitko ne smije znati za ovo."

"A ako se spasi, Zayn? Otmičari joj mogu napuniti glavu i sve nas može zajebati, buraz."

"Neće."

"Otkud znaš?"

"Jer znam, u redu? Nije takva. Ona mi... vjeruje mi."

"Ili ti možda suviše vjeruješ njoj?"

Osjetio sam kako mi se vilica zateže, a šake stežu u pesnicu. "Upravu si. Možda nije prva osoba koja meni vjeruje, ali je zato prva osoba kojoj ja vjerujem."

Nekoliko trenutaka, Niall je šutio upijajući moje riječi. Njegovo čelo se namrštilo. "Vjera nikome nije donijela ništa dobro. Iskusili smo to na vlastitoj koži, Zayn." Ustao je sa kreveta, te izašao iz sobe zatvarajući vrata za sobom.

Ava P.O.V

Osjetila sam kako me netko uzima u svoje naručje. Miris cigareta, alkohola i ustajalog znoja došao je do mojih nosnica. Malkice sam otvorila oči i vidjela kako prolazim kroz mračne hodnike. Kao da sam u tunelu.

Pokušavam da otvorim usta, ali glas ne izlazi. Osjećam se drogirano i omamljeno.

Najednom, val hladnoće udari od moje tijelo i lice. Otvaram oči, ali jedino što vidim jeste mrak i tama. Netko me spušta na pod. Osjetim kako rukom udaram od neke drvene daske, a glavom od zid. Koliko imam snage rukama grabim zrak i leđima se odupirem od ledeni zid. Osjetim vrelu tečnost kako mi se slijeva niz vrat.

Tihi jecaj pobježe iz moga grla.

Gdje sam ja? Šta radim ovdje?

Poslednje čega se sjećam jeste... Zayn.

Neke ženske služe samo za jednu stvar. Dobro jebanje.

Bijes ispuni unutrašnjost mojih grudi. Nisam ga toliko ni poznavala. Toga sam i sama bila svjesna, ali sam mu vjerovala. Više nego ikome drugom u ovih godinu dana. Pokazala sam mu onaj dio sebe za koji ni sama nisam znala da postoji. Čovječe, koliko sam samo žalila zbog toga.

Samo sam ispadala glupača. Želio me je samo zbog jedne stvari, a ja...

Na kraju bi me povrijedio. Kao i svako do koga mi je stalo. Na kraju uvijek ja budem ta koja ispašta.

Dok sam se prisjećala njega iznad sebe, njegovih očiju koje su kao opijene gledale u moje sve je bilo tako iskreno... Tako stvarno. Mi smo se činili stvarni.

Ali, od početka mi je govorio da nije dobar za mene. Da će me povijediti. Da sam za njega jedna obična štreberica, mamina djevojčica, pa nije toliko ni lagao.

Ali, ne više Zayn. Što si poznavao onu malenu djevojčicu, poznavao si. Ovim si me u potpunosti izgubio.

Najednom, netko je u prostoriji upalio svijetlo. Ispred mene je stajao muškarac u crnoj dukserici, crnim pantolama i sa crnom čarapom na glavi. Jedino što sam vidjela, bile su mu oči i usne. Oči. Prokleto poznate. Prokleto opasne.

Strah mi se uskovitlao tijelom. Zašto mi je sve ovo izgledalo toliko poznato? Vidjela sam kako mi se približava za jedan korak. Stavila sam ruke na lice, ne mogavši se prisliti da ga gledam.

Osjetila sam kako mi ruke podrhtavaju, dok su mi njegovi koraci bili sve bliži.

Začula sam kako mu koljena pucaju dok se saginjao ispred mene. Njegov dah grijao je moje ruke. Jedino što sam čula bilo je njegovo teško disanje.

Najednom, njegove ledene ruke se spustiše na moje. "Nemoj molim te", promucala sam.

"Skloni ruke", rekao je ledenim glasom.

Polahko spustila sam svoje ruke, ne odvajajući pogled od svojih koljena. Njegova ruka spusti se na moju bradu i podiže mi lice prema sebi.

Podignula sam pogled. Nepomične sive oči gledale su u moje. "Šta hoćeš od mene?" upitala sam drhtavim glavom. "Gdje sam ja uopšte?" osvrnula sam se oko sebe.

Njegova čeljust zasija ispred moga lica. Zubi su mu bili crni, a osmijeh iskrivljen. "Došla si u prave ruke, djevojčice."

Njegove ruke spustiše se na moja bedra i započe da grubim pokretima prelazi preko njih. Još više sam podvukla noge prema sebi, udaljavajući se od njega. On se glasno nasmijao, ponovo mi se približavajući. "Previše si lijepa da bi te čuvali ovdje kao drvenu Mariju", rekao je hrapavim glasom.

O Bože.

"Ne", odmahivala sam glavom, zamuckujući. "Nemoj...ja...bit ću mirna, obećavam. Zbog čega ovo uopšte radite? Šta sam vam dovraga uradila?"

Prstom mi je prešao niz obraz. "Nisi ti, tvoj dragi je."

"Kakav dragi, za Boga miloga?"

"Zayn."

Ukipila sam se. "Kakve on ima veze sa ovim?"

"Recimo samo da... pa ima previše nerazjašnjenih računa sa mojim gazdom." Ima još netko osim njega? Osvećuju se Zaynu preko mene?

"Ali ja nemam nikakve veze sa Zaynom. Molim te, pusti me." Suza mi je kanula niz obraz.

"Šuti", stavio mi je prst na usta. "Ne volim plačljivice. Sada ćemo se malo zabaviti."

Raširila sam oči. "Ne!"

Ščepao me je za potiljak i privukao svojem licu. U zadnji momenat, okrenula sam lice, te su se njegove usne zaustavila na mome obrazu. Jezikom mi je prelazio njime, dok mi je jednom slobodnom rukom prelazio po bedrima i stomaku.

Koprcala sam se ispod njega, pokušavajući svim silama da se odmaknem. Objema rukama ščepao me je za vrat i prislonio moja usta uz svoja. Jedva sam suspregnula proces povračanja kada mi je njegov jezik dodirnuo usne.

Svom mogućom snagom, otvorila sam usta i zubima zagrizla njegovu usnu. Vrisak je ispunio sobu oko nas, dok me je muškarac u crnom, rukama odgurivao od sebe.

Najednom, njegova se pesnica nađe na mome licu, te me jako udari. Osjetila sam kako mi se glava zamahuje, te snažno udarih glavom od zid.

On glasno opsova brišući krv sa usne rukavom svoje dukserice. Uperio je prst u mene. Glas mu je odisao zlobom. "Jebeno ćeš mi platiti za ovo!"

Otvorila sam usta. Jezik mi je bio vrel od njegove krvi. Ispljunula sam je. "Proklet da si!"

Trčećim korakom došao je do mene i čvrsto me uhvatio za kosu. Povukao me je prema sebi. Bol je bila nesnošljiva. Vrisnula sam. "Prestani!"

"Ubit ću te, kurvo jedna!"

"Onda to uradi, već jednom!" rekla sam udarajući ga rukama. On me još jednom jako ošamari, od čega me odbaci u jedan ćošak sobe.

Otišao je do vrata i uzeo nešto što je stajalo na komodi pored njih. Uže. "Sada si gotova."

Zayn P.O.V

Dok mi je srce divljački lupalo, znoj me je oblijevao po cijelom tijelu. Ustao sam sa kreveta i strčao niz stepenice. Pištolj koji sam jutros uzeo i dalje mi stajao za pasom.

Niall je izletjeo iz dnevne sobe. "Gdje ćeš?" zaustavio me je.

"Idem je pronaći."

"Zayn", odmahnuo je glavom. "Gdje ćeš je uopšte tražiti? Nemamo ni najmanju informaciju gdje bi mogla biti. Samo glupi broj tablica od automobila kojeg smo našli zapaljenog na kraju šume."

"Ali šta da radim dovaga?" U naletu adrenalina, nogom sam snažno udario od vrata. Uzeo sam drvenu stolicu koja je stajala u kutku hodnika, te je svom snagom bacio od zid. Čašu koja je stajala na stoliću, uzeo sam i bacio od ogledalo. Krhotine stakla pale su ispred mojih nogu, dok mi je se nekoliko urezalo u ruku.

Svi iz dnevne sobe istrčali su u hodnik. Niall im je rukom pokazao da nas ostave same. Uhvatio me je za ramena, te posjeo na jednu od stepenica. "Smiri se", rekao je tiho.

Krvavim rukama prešao sam preko lica. Vilica mi je podrhtavala. Bio sam kao jebena pičkica, ali sada me za to nije bilo briga. Jedina briga mi je bila ona. Ava. Moja Ava. "Kada sam u borbi bio ranjen, ona mi je pomogla. Pazila me je čitavu jebenu noć, Niall", rekao sam tiho. Niall mi je stisnuo rame, podržavajući me da nastavim sa govorom. "Prva je koja mi je rekla da mi vjeruje, uprkos svemu. Prva je osoba pred kojom želim biti bolji. Bolji zbog nje, ne zbog sebe. Želim da ona bez stida gleda u mene. Želim da umjesto ovoga sada crnila u meni kojeg sam i sam svjestan, vidi jednu bolju osobu. Nekoga ko zaslužuje nju, onakvog anđela, imati u svom životu."

"Zayn", šapnuo je tiho. "Da ona to ne zna, ne bi onda ni bila prošlu noć sa tobom."

Pogledao sam u njega. Glava mi je klonula.

Niall me je potapšao po vratu. "Nekad ćeš morati i njoj, a i sebi priznati sve to, buraz. Oboje to zaslužujete."

"Da", uzdahnuo sam. "I sam sam svjestan toga."

Trznulo me je nečije nakašljavanje pored vrata. Podigao sam pogled i ugledao Calluma.

"Šta ti hoćeš?", ispljunuo sam. Samo mi je još on falio.

"Oh... znači nisam trebao dolaziti", promrmljao je vračajući se u dnevnu sobu. "Džaba što smo onda nešto saznali."

Najbržim mogućim korakom prišao sam mu, te ga obuhvatio za kragnu njegove crne košulje. "Šta znaš?!"

"Oho. Ipak znači želiš da ti kažem?!" Počeo se cinično smijati. "Mali Zayn nam se ipak malo više zaljubio nego što je to trebalo?"

"Jebi se Callume i govori dovraga! Šta ste saznali?!" Još jače sam ga pribio uza zid.

Lice mu je pocrvenjelo, a čeljust se zategnula. "Kamera susjedne kuće uspjela je snimiti još jedno njihovo auto. Ušli smo im u sustav. Znamo gdje se Ava sada nalazi."