Zayn P.O.V

Otvorio sam vrata svoje sobe, puštajući je da prva uđe. Razgledala je oko sebe, a zatim vratila pogled na mene. Donja usnica joj je drhtala, a zelene oči su tužno gledala u moje. "Tako mi je žao."

"Zbog čega to govoriš?" dlanom sam joj obuhvatio obraze.

Odmahnula je glavom. "Zbog toga što si prisustvovao nečemu onakvom", prošla je prstima kroz kosu. "Nisi zaslužio da te onako nazove."

Osjetio sam kako mi se mišići opuštaju. "Malena, ovdje nisam bitan ja, sada si bitna ti. A to što je tvoj otac rekao... to je njegova stvar."

"Znam", glas joj je pukao, "samo... stid me je zbog njega, Zayn."

Dlanovima sam obuhvatio njezine obraze i osjetio kako su vlažni. Privukao sam je sebi i lice joj prislonio na svoja prsa. Njena ramena su se polahko počela sve više trzati, a zatim je briznula u plač. "Ne mogu da vjerujem da je ono moj tata", drhtala je.

Dlanovima sam prelazio preko njezinih leđa. "U redu je malena, u redu je...", šaputao sam.

"Da sam ostala u onoj kući, sada... sada...", nije mogla zavrsiti.

Jeza mi je prošla kroz tijelo na samu pomisao da je odlučila da ne dođe ovdje sa mnom. Obgrlio sam je rukama. "Sada si na sigurnom. Nemoj više uopšte misliti o onome što se desilo."

Ava je sklopila oči i čelo naslonila na moje. "Samo da znaš, ako ti dojadim reci mi to, ne želim da osjećaš obavezu pr..."

"Ava", rekao sam žestoko. Obuhvatio sam joj lice dlanovima i pričekao da otvori oči. "Da ti vidiš ono što ja vidim kada pogledam u tebe, ne bi čak ni pomišljala na nešto takvo. Ti si jedino što mi je bitno, jedino do čega mi je stalo i tu činjenicu niko i ništa ne može promjeniti. Zapamti to."

Slabašno mi se osmiješila. "Da li sam grozna osoba, ako ti kažem da sam najsretnija kada mi govoriš takve stvari?"

"Ako te to čini sretnom, ponavljat ću ih uvijek. Baš uvijek", uzdahnuo sam.

Stidljivo se nasmiješila i privila još čvršće uza me. "Mislim da ti nikada neću moći pokazati koliko te samo volim."

Nosom sam dodirnuo njezin. "Znam to, malena, osjećam."

"Neka uvijek bude ovako. Samo ti i ja. Ništa nam drugo ne treba."

Podigao sam ruku i pomilovao joj lice. "Malena, obećaj mi da ćeš uvijek tako misliti. Da ćeš me uvijek toliko voljeti."

"Obećavam", rekla je te utisnula nježni poljubac na moje usne. Obujmio sam njezine obraze te je privukao još bliže sebi. Jezikom sam prešao preko njezinih usana, uranjajući ga u njezina vrela usta. Njezine ruke odlutaše do mojih bicepsa i čvrsto ih stegnuše.

"Moja", promrmljao sam u njezine usne.

Tihi uzdah se istrgnuo iz njezina grla. Nevoljko je odvojila naše usne. "Uvijek sam bila tvoja, Zayn. Od prvog trenutka kada sam te ugledala, pa sve do danas - samo tvoja."

"Moja, moja, moja", ponavljao sam, ostavljajući sitne poljupce po njezinom vratu i čeljusti.

Tiho se nasmiješila, prolazeći prstima kroz moju kosu. "Tvoja sam."

"Zauvijek?"

"Zauvijek."

Ava P.O.V

"Zayn", promrmljala sam, prstima trljajući oči. Pridigla sam se iz praznog kreveta i razgledala oko sebe. Čitava soba bila je obasjana sunčevom svjetlošću. Odjednom, vrata kupatila se širom otvoriše i na njima se pojavi Zayn.

"Zayn", ponovila sam tiho dok sam pogledom prelazila niz njegova gola prsa. Sa obzirom da je tek završio sa tuširanjem, njegovo golo tijelo skrivao je samo dugi bijeli peškir zavezan oko struka, ali se i dalje njegova muškost nazirala ispod njega. Kapljice vode su klizile niz njegovu kožu, tjerajući me u isti mah i da skrenem pogled sa njega, a u isti mah da ustanem i poližem svaki djelić njegove predivne kože.

Polahko sam pratila obrise njegovih pločica, grudi, vrata, dolazeći do njegove vlažne crne kose, koja je stajala slijepljena uz njegovo čelo. Kada sam pogledala u njegove oči i usne na njima je igrao vragolasti smijesak. "Dopada ti se ono što vidiš?"

Crvenilo mi je udarilo u obraze te sam skrenula pogled. "Ovaj...ja..."

Odjednom, Zayn se nađe pored mene spuštajući nježni poljubac na moj obraz. "Obožavam kada se crveniš. Uostalom, dobro jutro, ljepotice."

Osmijeh mi je izvio rubove usana. "Dobro jutro i tebi", vratila sam pogled na njega.

Podigao je jednu obrvu, dok je ruke držao na bijelom peškiru. "Ako sada ovo ne želiš vidjeti, zatvori oči."

"Što ako ne želim vidjeti?"

"Ovo", reče, spuštajući bijeli peškir da mu padne na pod. Oči su mi se razgoračile gledajući u njegovu muškost. Bila je... golema. Koliko god pokušavala da odvojim pogled od nje, nisam uspjevala. "Onda?" promukli glas je ponovo upitao.

Podigla sam pogled na njegovo lica da bi vidjela kako me njegove oči zabavljeno posmatraju. O Bože. Dlan sam podigla na svoje lice i žurno njima prekrila obraze. "Ne mogu da vjerujem", uzdahnula sam.

Čula sam Zaynovo smijuljenje. "Rekao sam ti."

"Ti si jedan veliki kreten."

"Veliki?" prekinuo me je, glasno se smijući.

"Zayn", uzdahnula sam.

"Malena, to su sve tvoje rečenice."

"Znaš da nisam tako mislila."

Osjetila sam kako dolazi do mene, a zatim spušta usne na moju kosu. "Ne znam ja o čemu tvoja mala glavica sada razmišlja."

Pomeškoljila sam se u mjestu, udišući miris njegove kože. Bože, kako sam dobro miriše. "Izvoli", odjednom je rekao.

Otvorila sam oči i tihi uzdah razočarenja se istrgnu iz moga grla kada shvatih da je obučen. Na sebi je imao crvenu kariranu košulju i svijetlo plave farmerke. Jednom riječju, bio je prekrasan. Pogled mi odluta do njegovog dlan u kojem je držao telefon. Pogledala sam ga upitno. "Što to?"

Telefon je spustio pored moga jastuka. "Ja ću biti dolje, a ti nazovi svoju mamu. Mislim da bi željela da je čuješ nakon onoga što se sinoć desilo."

Iskreni osmijeh mi je zabljesnuo licem. Skočila sam i čvrsto ga zagrlila. "Hvala ti."

Slabašno se nasmiješio u znak odgovora. "Za šta?"

Pogledom sam upijale njegove crne oči, da bi shvatio koliko je samo istine u mojim riječima. "Zbog toga što upravo vidim tebe, pravog tebe. Hvala ti što mi to dozvoljavaš."

Skrenuo je pogled, čineći se postiđenim zbog moga odgovora. Ustao je sa kreveta, te otišao do vrata. Prije nego što je izašao, pogledao me je još jednom preko ramena. "Jednostavno te volim."

....

Cupkajući nogom, čekala sam da se mama javi. "Molim?"

"Mama", šapnula sam.

"Ava, kćeri!" dahnula je.

"Ko je to Andrea?" začula sam tatin glas sa druge strane. Mama se nakašljala. "Lisa me zove da me pita za nešto."

Tata je nešto promumljao u pozadini, a zatim sam čula glasno zatvaranje vrata. Mama je uzdahnula. "Kćeri, tako mi je žao."

Dlanom sam prigušila jecaj. "Ne ljutiš se na mene?"

"Naravno da ne, dušo. Ispravno si uradila."

Jedna suza mi je kanula niz obraz. "Hvala ti mama, trebalo mi je ovo. Bojala sam se za ono što bi se desilo da sam ostala. Nisam bila spremna za to."

"Ava... tvoj otac... ima tešku narav, to i sama znaš. Do sada sam uvijek pokušavala da to zanemarim, da jednostavno pređem preko toga, ali sinoć to nisam mogla uraditi. Iako me je tjerao da krenem za tobom i da te molim da se vratiš kući, nisam smogla snage da te toliko povrijedim."

Udahnula sam. "Zbog čega to radiš mama? Zbog čega ostaješ sa njim? Ja... znam za sve. Čula sam svu onu viku po kući kada sam bila u sobi, čula sam svaku svađu dok sam navečer spavala. Po danu, on je anđeo, ali kada noć padne kao da se pretvara u vraga."

"To je tvoj tata, Ava."

"Ne", prekinula sam je. "Znam da tu ima nešto više."

Nekoliko je trenutaka ćutala, a zatim je progovorila. "Onom mladiću, Zaynu, čini se da je stvarno stalo do tebe."

Srce mi zaigra na sam pomen njegova imena. "Mama, on nije mislio ništa loše, samo je želio da me zaštiti."

"Znam", dahnula je. "To je lijepo od njega, čuvaj ga."

"Zbog čega tako govoriš?"

"Kako?"

"Kao da mi nešto želiš reći, a ne znaš kako?"

"Dušo... ", zastala je. "U životu, nekada, uradiš stvari koje nisi želio. Vode te neka čudna osjećanja i uradiš nešto što nikada u drugoj situaciji ne bi uradio. Žališ zbog toga, ali već je kasno. Tvoj voz je već prošao i ostao si sam. Tada ti jedino preostaje da se prilagodiš nastaloj situaciji i naučiš živjeti sa njom. Nemoj to sebi dozvoliti. Nemoj počiniti takvu grešku."

"Mama... o čemu ti govoriš?"

Začula sam jecaj. "Ja..."

"Mama", zaustavila sam je. "Da li si ti imala nekoga prije tate?"

Iako nisam očekivala da mi odgovori na ovo pitanje, uradila je to. "Jesam."

"Ko je on bio?" dahnula sam.

Šutjela je nekoliko trenutaka, a zatim progovorila. "Kada sam ga upoznala imala sam 18 godina. On je tada bio dosta stariji od mene i uvijek je bio moja tiha patnja, znaš...", zakikotala se. "Činio se nedostupnim i nedodirljivim, a to me je samo još više vuklo prema njemu. Jedan dan, opkladila sam se sa mojom prijateljicom da ću ga natjerati da me barem primjeti. I primjetio me je. "

"Kakav je bio?" neznatni smiješak mi je izvio rubove usana.

"Za sve druge bio je loš, ali za mene, bio je najbolji. Voljela sam ga, a i on je mene. Ali vremenom, upao je u loše društvo. Upetljao se u mnoge sumnjive poslove, iz kojih se nije nazirao izlaz."

"Što se desilo na kraju?"

"Ubili su ga, Ava. Nekom se zamjerio i on ga je jednostavno ubio."

"O Bože, mama, tako mi je žao." Nikada nisam niti pomišljala da je mama imala nekoga prije tate, a kamoli ne da je on imao tako tragičnu sudbinu.

" U redu je mila, to je bilo davno. Već sam zaboravila na to."

Zašto mi se to čini kao laž?

"Tatu si upoznala nakon njega?" upitala sam.

"Da", dahnula je. "Kada mi je neko trebao, on je bio tu uz mene. Puno mu toga dugujem." Sada sam znala zbog čega ipak ostaje sa njim.

"Zbog čega si mi mama ovo sve ispričala?"

"Jer, uvijek se sve može promjeniti. Za nekoliko minuta se čitav svijet koji si gradio sa nekim može srušiti, ali tada ne smiješ odustati. Mila, sada imaš Zayna, ali moraš biti spremna na to da se nešto može desiti i da se to može promjeniti. Ali, znaš da ću ja biti tu za tebe. Ja sam mila uvijek tu."

Šmrcnula sam. "Hvala ti mama. Znam to."

"Dobro mila...", uzdahnula je.

Dahnula sam. "Mama?"

"Molim dušo?"

"Kako se zvao?"

"Ko?"

"Mladić kojeg si voljela?"

Sjetni uzdah, začuo se sa druge strane žice. "Victor", uzdahnula je, "njegovo ime bilo je Victor."