For you, I will walk thru fire💖💖💖

Danijel je  otišao u Monaco prije 3 tjedna, a ja sam se jedva smirila i došla k sebi. Svaki dan smo pričali, ujutro telefonski, uvečer preko Skypea. Nije to bilo isto, ali sam ga  barem mogla vidjeti i čuti, ako ne dodirnuti. A tako sam jako to željela....

Posvetila sam se poslu, točnije zakopala se u posao da ne mislim na Danijela. Ili bar da ne mislim toliko...

Imala sam još jedan razlog za luđački tempo na poslu, željela sam sve završiti na vrijeme da mogu uzeti godišnji odmor i iznenaditi Danijela u Monacu. Svaki dan dok smo razgovarali preko Skypea ja sam pratila njegove izraze lica i u njima tražila znakove. Uvijek mi je govorio kako mu nedostajem, s puno nježnosti, uz koji komentar podsjećanja na naših 6 dana od kojeg bi se ja zacrvenila od glave do pete,a on se smijao kao kreten.

Pitao me je kad ću mu doći u posjet, a ja sam se izvlačila da imam previše posla i da neću moći za još bar 2 tjedna. Napravio je razočaranu facu i činio se zaista iskrenim a ja sam viknula od sreće u sebi.

Naime, mučile su me sumnje. Danijel je bio, pa Danijel. Moj je dečko bio prezgodan i svjestan toga. I opće je poznato da se nije morao previše truditi oko cura. Sad, kad nije bio sa mnom, mogla sam samo zamišljati šta radi po cijele dane i noći. Nije da ja njemu nisam vjerovala. Jesam, ali... Pa bio je muško. I pobogu, kakvo muško.

A ja... Ja sam navikla da gubim ljude koje volim.Ono što su mi skrbnici govorili kad sam bila djevojčica, da me ni roditelji nisu htjeli, da me nitko neće htjeti, to je ostalo u meni. I koliko god se ja trudila, nisam se mogla otresti osjećaja da su bili u pravu. Užasno sam se bojala da će Danijel shvatiti da u biti ne želi biti sa mnom, da ću mu postati teret. Da će naići neka tisuću puta bolja i ljepša.

Te su me misli mučile dok sam zaključavala stan. Danas sam odlučila iznenaditi Danijela u Monacu. Lucija  i Ana su mi pomagale  u iznenađenju, Lucija me je vozila na aerodrom a Ana je sve isplanirala. Danijelu sam rekla da imam glupi sastanak i konferenciju i da ćemo se čuti kasnije nego inače. Prihvatio je bez problema, što me je malo zabolilo, voljela bih na neki čudan način da je pokazao bar malo ljubomore ili sumnje.

Na aerodromu, Lucija me je zagrlila.
"Sretno mala, želim sve sočne detalje kad se vratiš. Ovaj se put nećeš izvući." - nasmijale smo se obje i pozdravile.

Za vrijeme leta, počela sam ozbiljno sumnjati u ovo što radim. A što ako mu se ne svidi iznenađenje? Znala sam, vidjet ću odmah u njegovu pogledu.Bože, daj samo da ne bude razočaran. To bi me ubilo. Nisam se usudila nadati da će mi uzvratiti osjećaje, ali znala sam da sam mu draga, da mu je stalo do mene. Molim te da ne bude ljut što mu nisam rekla da dolazim.

Isuse, koliko ga volim,pomislim dok sam prolazila kontrolu u zračnoj luci, pa išla prema taksijima. Sve bi učinila
za njega i ne znam bi li  preživjela da ga izgubim. Znala sam da je to pogrešno, ali protiv same sebe nisam mogla.

Počela sam drhtati kad sam vozaču dala adresu. U vožnji, misli su mi odlutale na naš tjedan zajedno. Na njegove ruke po mom tijelu... Koliko mi je nedostajao njegov dodir. Koliko ga jedva čekam osjetiti kraj sebe, na sebi.. U sebi... Imao je pravo, pomislim i nasmijem se zacrvenjevši se. Za još donedavno nevinu djevojku, bila sam poprilično napaljena.

Izašla sam iz taksija i odlučno se uputila prema luksuznoj zgradi.Neću dozvoliti sumnji i ljubomori da mi pokvare ovaj trenutak. Sad želim samo voljeti i biti voljena. Pozdravila sam vratara, sjetio me se od prošlog puta i srdačno me pozdravio i ušla u lift. Dok smo se vozili prema gore, osmijeh je obasjao moje lice. Isuse, za par sekundi ću ga zagrliti, ljubiti, dodirivati svugdje...

Ušla sam tiho u stan ukucavši šifru koju mi je dao, ne našavši nikoga u dnevnoj sobi, koja je usput bila veličine garsonijere.Čudno,u ovo doba je obično kod kuće. Možda spava?

Uputila sam se prema sobi i stala kao ukopana na mjestu, sledivši se od šoka i tuge. Iza poluotvorenih vrata dopirali su zvukovi a ja, ja sam poželjela vrisnuti. Jer ona koja je bila unutra je bila poprilično glasna. Stenjanje, dahtanje... O Bože. Zašto, Danijele, zašto?