Grofica Monique je sanjala najljepši san te noći. Snijeg je i dalje vani padao kao da je sam sebi dao obećanje da će ovaj Božić biti najveličanstveniji do sada u svojoj bijeloj raskoši. Dok je ona bila poput anđela neko je ipak u porodici bio poput samog vraga. Nije mogla ni da nasluti šta je njena majka sve u stanju da uradi kako bi zadržala ugled u društvu i da njeno bogatstvo iz dana u dan raste. Nije čak ni pomislila za tajni plan i dogovor koji je donedavno pao. U snu je bila u zagrljaju muškarca koji je toliko bio divan i pažljiv da se na trenutak počela plašiti te sreće koja je pokucala na vrata. Bila je to ljubav koja je samo čekala svoj trenutak.

Stoga je sledeće jutro imala najveći osmjeh na licu kada je otvorila oči. I dalje je osjećala poljupce po cijelom tijelu kao da je on sada tu sa njom u ovoj sobi. Ponašala se kao prava bestidica i dalje se sjećala kako izgleda nago Bastianovo tijelo. Gospode, ni u najluđim snovima nije zamišljala da je on tako zgodan i lijep. A itekako je bio. Čvrsti mišići, neodoljive dlačice koje su se spuštale sve do onog dijela koji je bio mnogo čvrst na dodir. Sinoć nije imala dovoljno hrabrosti da ga dodiruje na način na koji je samo ona to željela. Ah, a kako je samo željela. Prokleti bonton i pravilno ponašanje.

Nije bila dovoljno iskusna u tim stvarima što se tiče odnosa u postelji. Kad se samo sjeti svih onih noći koje je morala da istrpi zbog svog pokojnog muža iste sekunde je dobila nagon da povrati hranu koju je sinoć večerala. Tek sa Bastianom je počela da upoznaje svu nježnost, pažljivost i po prvi put je čula lijepe riječi u krevetu. Mislila je da se to ne događa, već da muškarac uzme ono što mu se nudi u krevetu.  Možda Božićno čudo ipak nije zaboravilo ovo imanje. Ovo će biti najbolji Božić do sada, dala je sebi obećanje. Stoga je Monique ustala iz kreveta kako bi sama odabrala svoju najljepšu haljinu. Nije imala vremena da čeka služavku da joj pomogne prilikom odjevanja. Oh, kad mi samo znala koja je njegova omilljena boja. Ili možda, koji kroj haljine da odabere. Ona je samo željela da bude najljepša za Bastiana.

Za to vrijeme u kuhinji Bastian se ljubazno zahvalio jednom od kuhara koji je pripremio doručak za groficu. Na tacni se nalazilo jedno pečeno jaje, dvije kobasice, svježa salata od sezonskog povrća i čaj od trešnje. Zahvaljujući svojoj majci, on je znao u kom periodu godine se sakuplja plod trešnje, na koji način ga je potrebno ostaviti da se suši i naravno pravilno pripremanje čaja za vrijeme zimskih dana. Porodična tradicija. A nije bila velika tajna, jer je on sa lakoćom pamtio sve ono što je grofica obožavala da jede i pije jer mu je samo ona bila u mislima. Do sinoć je mogao da sakrije svoja osjećanja a od jutros se plašio da će ga izdajničko rumenilo na licu odati. Njen miris, tihi jecaji koje je ispuštala sa svojih punašnih usnica, zatim poljupce koje je ostavljala po njemu će mu zauvijek ostati u sjećanju. Bila je tako slatka i samo njegova.

 Ustao je ranom zorom i prvo što je uradio kada je obukao odijelo batlera je bilo to da je u vrtu pronašao crvenu ružu. Bila je za Monique. Latice ruže su bile lijepe poput nje.  Gospode, da li će se ikada naviknuti da je zove pravim imenom a ne njenom titulom grofice. Bio je toliko srećan. Čak se njegova muškost budila i u ovom trenutku dok je hodao stepenicama koje su vodile do sobe. Prokletnik jedan, sad je našao trenutak kada će biti tvrd poput čekića. Pokucao je jednom, a potom otvorio vrata. A kada je ugledao prizor ispred sebe ostao je na sekundu bez vazduha.

Na sredini sobe stajala je grofica koja je na sebi imala crvenu haljinu sa dubokim dekolteom. Po prvi put Bastian je ugledao kosu koja joj je dosezala do sredine leđa. Smeđe lokne, koje ovaj put nisu bile sputane raznoraznim trakama za kosu, bile su očaravajuće na prvi pogled. Mliječno bijele grudu su bile tek malo sakrivene od muškarčevog dodira, a onaj biser se jasno ocrtao ispod tkanine. Nije nosila steznik. Ovo se ne dešava. Bila su to slatka mučenja koja su osvjestila Bastiana, stoga je zatvorio vrata. Odložio je tacnu na krevet dok se ponovo vraćao do istih vrata kako bi ih zaključao.

Monique je primjetila značajnu promjenu koju je ugledala u očima ovog divnog muškarca koji se nalazio svega nekoliko koraka udaljen od nje same. Plan je dakle uspio. Svuda po sebi je osjećala vatrene poglede i samo je čekala trenutak kada će Bastian prvi da zaboravi svoju dužnost sluge i da je počne ljubiti na isti način kao što je to sinoć radio. Ovo je bio test na kome ga je željela testirati. A imala je pravo, jer kada se njen pogled spustio do onog mjesta u predjelu hlača koje je bilo veliko znala je da je učinila prvu stvar. Ovu skandaloznu haljinu je kupila još prije dvije godine, ali nikako nije imala priliku da je obuče. Prije svega plašila se reakcije svoje majke i pokojnog grofa. Ali kada ju prvi put ugledala u izlogu kod krojačice odlučila je bude njena bez obzira ako je nikada ne odjene na sebe. Pa, sve do ovog trenutka. I znala je i sama da je to bio pun pogodak.

Nikada do sada nije zavodila muškarca. Nije ni znala kako se to radi. Stoga je samo pratila osjećaj i spustila svoje prste na ivicu haljine. Tek malo je izbacila jezik kroz usnice dok je zanosno udahnula vazduh. Bastian je počeo da kašlje. Bilo mu je nenormalno vruće. Sakrio je pogled dok je sipao u šolju čaj iz čajnika.

''Čaj je pripremljen na način...''

''...na način na koji ja volim.'' Uspjela je da dovrši rečenicu koju je on prvi počeo. ''Uvijek se tako dobro brineš o meni. Ne sjećam se da je moja porodica bila pažljiva kao što si ti prema meni. Znaš šta volim, a šta ne. I ja sam ti na tome veoma zahvalna.'' Došla je do Bastiana i spustila je usne na svježe obrijan obraz. Mirisao je tako zanosno. Nije htio da se udalji od njega stoga je jednu ruku spustio na njen struk i bili su udaljeni svega nekoliko milimetara. Osjetio je blagi miris mente. A potom je svoje oči usmjerio ponovo na smeđe lokne.

''Uvijek sam se pitao zašto si kosu imala skupljenu na vrhu glave?''

''To je pristojna frizura za ženu mojih godina. Moja majka je uvijek govorila da se pravila bontona moraju poštovati. Mada ako se mene pita ja bih sve drugačije radila." Zadnju rečenicu je tiho izgovorila.

"Znam da nisam neki stručnjak, ali ova frizura mi se mnogo dopada od prethodnih. Tvoje lokne su predivne i zaista ih je sramota sputavati raznoraznim trakicama za kosu." Dao je sebi punu slobodu da prstima prođe kroz ovu divnu svilu.

Monique ga je zahvalno pogledala. Srce u grudima joj je počelo snažno da kuca. "Oduvijek sam te smatrala jedinim prijateljem na ovom imanju i zaista sam zahvalna Bogu što te imam. Jer da tebe nema..."

"Ššš.." Spustio je prst na njene usne. "Nikada nikome ne bih dozvolio da te povredi. Moja je dužnost da se brinem o tebi. Za mene si poput najsjajnije zvijezde što se noću pojavi na nebu. Grof nije bio nježan, nije imao sposobnost da cijeni ono što je imao ali zato sam ja speman da cijeli svoj život budem samo tvoj, ako me želiš?" Ponovo je spustio usne na njene. Oh, koliko mu je samo ovo bilo potrebno. Kao vazduh koji diše, kao čaša vode u ljetnim danima. E toliko je ona njemu značila. Nije znao kako će se ova ljubav završiti i da li uopšte imaju šansu za sreću ali je dao sebi zadatak da će svaki trenutak koji provede sa Monique učiniti da ona bude srećna.

Istraživala je polako sa jezikom Bastianova usta dok je stavila svoje ruke oko njegovog vrata. On je svoje i dalje držao na njenom struku. Poljubac je bio magičan. Oh, kad bi ovako mogli da ostanu zauvijek. Čak ga je htjela pozvati u svoju postelju i reći mu da je učini ženom. Njegovom ženom. Žudila je za tim trenutkom i nadala se da će jednom biti ostvaren. Zamišljala je kako u naručju drži njihovu dijecu dok bi on odlazio u šumu po Božićni bor.

Osjetila je usne kako se spuštaju po njenom vratu sve do grudi. Zahvaljujući haljini koja ništa nije prepuštala mašti, Bastian je vrlo lako pronašao tvrdi pupoljak.

"Da sam u službi neke druge grofice do sada bi vjerovatno ostao bez posla." Zatvorio je oči dok je jezikom kupao bradavicu.

"Ali na sreću nisi, a ja nemam namjeru da te tako brzo dijelim." Prstima je prolazila kroz njegovu kosu.

"Ni ja tebe, više ikada."

"Molim te, učini da ovaj Božić bude najljepši do sada. Ne želim da bude izgubljen kao onaj prošle godine." Sada su bili na krevetu dok je on popravio njenu haljinu u predjelu grudi.

"Nikada neću dopustiti da se nešto izgubi. Tvoja sreća je moj imperativ." Uzeo je ružu i stavio je na njena bedra. "Ovo je za tebe."

Monique je osjetila suze radosnice u uglovima oba oka. "Ovu ružu ću da čuvam u mom omiljenom romanu. Ispresovanu. Da se uvijek sjetim ovog trenutka."

🔹️Bastian Leander🔹️

🔹️Hvala na čitanju! 🔹️ 💙🤍