Bastian je konačno uradio ono što je dugo sanjao. Poljubio je groficu Monique. A držati je u svom naručju, dodirivati njeno tijelo nije bilo ni upola isto kao što je zamišljao ovaj trenutak dok bi noćima sam ležao u svom krevetu. Bilo je naprosto savršeno. Htio je da otvori oči kako bi sto posto bio siguran u to, ali bi se plašio da bi sve nestalo kada bi progledao. Sada je samo odlučio da se prepusti trenutku i da živi svoj san. Da, Monique je bila više od sna.

Lagano, poput pera, prvo je poljubio gornju usnu a potom donju. Snažno je dlanovima obuhvatio tanak struk i još više je približio svom vrelom tijelu, Ah, kad mi samo ona znala koliko je on dugo čeznuo za njom. Nije prošlo mnogo vremena Monique se počela opuštati. Zatvorila je svoje oči dok je po svom licu, usnama i bradi osjećala poljupce. Nije znala od kuda je ona imala toliko hrabrosti, ali njeni ženstveni prsti su se izgubili u Bastianovoj kosi. Nikada se nije osjećala kao sada. Osjetila je njegov jezik kako pažljivo istražuje usta i rumenilo joj je obojilo kožu lica. To svakako nije bilo od zimske hlanoće. Sve ovo joj je činio muškarac koji je znao kako da učini da drhti, cvili i moli za još više. Kao da je tornado prošao.

Temperatura u tijelu je porasla, da se nije obazirala na pahulje koje su ponovo počele da padaju po njima. Niko je nikada na ovakav način nije poljubio pa čak ni grof. Te poljupce je odmah zaboravila kada je osjetila Bastianove usne. Grof nikada na ovakav način nije ni mogao da poljubi ženu. Njemu je samo bilo važno da svoje potrebe zadovolji, dok je Bastian radio sve suprotno. Toliko joj se predano posvetio kao da je bila jedina žena na cijelom svijetu. Negdje u daljini su joj odzvanjale majčinne riječi da je batler veoma zgodan i lijep. I morala se složiti sa njom. Ali niko sem nje nije mogao da osjeti snažne mišiće grudi kada je spustila svoj dlan. Osjetila je jake otkucaje srca a potom je po prvi put počela da istražuje pravo muškarčevo tijelo..

Niko je nije mogao pripremiti na ono što je otkrila dok ga je pažljivo istraživala. Ni ona sama nije vjerovala da je imala toliko hrabrosti pa pod tkaninom odjeće potraži čvrstu, muškarčevu bradavicu. Kružila je oko nje dok se potpuno nije ukrutila. Bastian je ispustio vazduh iz pluća koji je toliko u sebi zadržavao. Bio je zgodan poput grijeha koji mlada dama učini ako pogriješi pravila pristojnog ponašanja. Odvojila je svoje usne pa ih potom spustila na kožu Bastianovog vrata dok je on ostavljao vlažne poljupce po njenom čelu. Ona je za to vrijeme smirila svoje zalutale prste. Često je noćima znala da sniva snove baš o ovom čovjeku zbog koga je sada osjećala ovoliku količinu sreće. Njen vjerni i dobar sluga.

Mada ona ga nikada nije smatrala poslugom. Malo po malo postao je za nju nešto mnogo više. Još uvijek nije znala kako da to nazove pravim riječima ali prvi njihov poljubac je bio početak pravog puta. Konačno je udahno Moniquin miris zamamnog tijela i zamislio je svoju Božićnu želju. Da je uvijek ima u svom naručju. Ali realnost se vratila i on je otvorio svoje oči kad je osjetio poljupce koji se spuštaju niz njen vrat. Pročistio je grlo, ali ju je i dalje držao blizu sebe. Znao je koja je kazna za postupak koji je upravo sada uradio. Gubitak posla. Imat će dovoljno sreće ako ga ne prijavi šerifu za uznemiravanje. Tek tada će biti u ozbiljnom problemu.

''Speman sam da napustim Vaše imanje odmah danas. Moje nedolično ponašanje treba da kaznite.'' Čvrsto je stisnio svoju vilicu dok se Monique odmicala da bi ga pogledala direktno u oči. Ona nije imala namjeru da ga pusti od sebe. Možda je to bilo sebično od nje, ali nije uredu da on sam preuzme krivicu na sebe. Ne, to nikako neće dopustiti. Zbog Bastiana ovaj Božić neće biti izgubljen i uništen kao onaj prošle godine. Prošlo je vrijeme žalosti, sada želi i ona da bude srećna. Niko nije znao koje je sve ružne scene proživjela sa grofom, a ni uvrede koje je prihvatala.

''Nemam namjeru da te otpustim. Potreban si mi.'' Uplašeno je izgovorila zadnju rečenicu. ''Ne sjećam se da sam se bunila.'' Imala je osmjeh preko cijelog lica. Da je od Bastiana zatražila cijeli svijet, on bih ga donio iste sekunde. Čak bi joj skinuo Mjesec i zvijezde sa noćnog neba samo da zatraži to od njega. Nije postojalo ništa što on ne bi učinio za nju.

''Da, ali..'' Nije završio misao kada se Monique iznenada prekinula.

''Nema ali. Nemam petnaest godina. Vrlo dobro znam šta sam sada uradila. Iskusna sam u tim stvarima.'' Jezikom je dodirnula usne i na njima je još osjećala ukus pravog muškarca. Žaoka ljubomore je pogodila Bastiana, znajući i sam da ju je grof prvi imao. On je prvi ljubio te usne koje je on sada ljubio. On je dodirivao tijelo koje je on sada tako posesivno držao u svom naručju, i on ju je imao u krevetu. To zadnje..ah.. nije imao snage da o tome razmišlja jer ga je povređivalo. Znao je da je uzaludno da ga to povređuje ali to je bilo jače od njega. On je bio batler, obična sluga koji je poljubio bogatu groficu. Ni na hladnom vazduhu sebi nije mogao da objasni kako se to dogodilo, od kud mu tolika snaga da se zaboravi, da privuče Monique u svoj zagrljaj a potom joj cijelo lice obaspe poljupcima. Ali nije se kajao ni sekunde. Ni jedna minuta zamišljanja se nije mogla mjeriti sa pravom stvarnošću. Vrat ga je blago peckao, i dalje je na njima osjećao njene usne i zube.

''A sada mi idemo da ukrasimo bor i molim te kada smo sami ne želim da mi se formalno obraćaš. Zovi me mojim pravim imenom, bez titula.'' Potom je uzela njegovu desnu šaku i spustila prvi od brojnih poljubaca koje je namjeravala da uradi do Božića. Ipak nije bilo sve izgubljeno kao prošle godine. Potom je ušla u salon dok je Bastian, bez da trepne, posmatrao ovu čudesnu ženu. Obuhvatio je bor a potom ga postavio na sredinu salona. Ostatak sluga je donosio dekoracije dok je on stajao po strani i samo posmatrao Monique koja je sa svojom služavkom stavljala kuglicu na grančice. Imao je pravo da se nada zar ne? Nije ga izbacila poput psa na ulicu. Čak šta više tražila je da ju zove imenom bez da upotrebi prije toga riječ grofica.

 Malo po malo cijeli bor je bio ukrašen i po prvi put ga je Monique uredila. Obično su sluge to radile prošlih godina dok bi ona sjedila i posmatrala. Sada je bila dovoljno zrela da sama donosi odluke koje će je činiti srećnom. Sluge su u prvi mah bile iznenađene ali nisu ništa komentarisali. Čak šta više bilo su i oni zadovoljni kada su ugledali nasmijanu i srećnu groficu.

Te večeri dok su se sluge povukle na spavanje Monique je ustala iz kreveta. Nije mogla da spava. Neprestano je razmišljala o poljupcu. Od neprestanog hodanja po sobi umalo nije pala u nesvjest. Ali zvuk vrata malo ju je osvjestio kada je ugledala Bastiana na njima.

''Nisi mogla da spavaš Monique?'' Promuklo je izgovorio njeno ime dok je pažljivo zatvorio vrata. Leđima se naslonio na njih dok je na sebi imao muški kućni ogrtač. Izgovorio je ime a ona je teško progutala pljuvačku. Na sebi je imala spavaćicu boje slonovače na bretele. Zaboravila je da obuče svoj ogrtač koji je išao baš u ovu spavaćicu. Kao da ju je magija vodila do Bastiana u nekoliko sekundi našla se ponovo u njegovom zagrljaju, tek nekoliko milimetara udaljenih jedno od drugog. Mogla je da udahne miris i da osjeti njegovo plitko disanje.

Čuo je njene korake i morao je da dođe u sobu da provjeri da li je Monique dobro. Ali kada ju je ugledao u ovoj spavaćici nije više ni razmišljao razumno. Kad bi samo znala koliku moć ima nad njim. Užasno mu je nedostajala. Nije znao koliko će još imati dana prije nego što njena majka ponovo dođe sa svojom suludom idejom da je ponovo uda za nekog plemića.

''Ne. Nisam mogla da spavam. Razmišljala sam.''

''O čemu si razmišljala?''

''O našem poljupcu Bastiane.'' Potom je dodala. ''I želim da ga ponovim ponovo i ponovo.''

''Tvoja želja je za mene zapovjest.'' Osmjehnuo se. Potom su spojili usne u poljubac koji je obećavao vječnu ljubav.

🔹️Hvala na čitanju!🔹️💙

Srećna Nova 2023. godina!