Kroz pustopoljinu okovanu okovima leda
Kroz vjetar s hladnog i pustog sjevera
Tapka srce ranjenika, kucaju mu koraci
Crvena mu vatra iz prokletog srca teče
Oh, taj hladan i pust, bešćutan sjever

Tiho na stari sjeda panj
Suze smrznute u jecajima jeke
U kotlini planina, u utrobi daljina
Samo ga grije eliksir života, vodka
Da ublaži ubode oštrih pahulja
Ne štedi ga hladan i pust sjever

Krila dobiva anđeo ranjeni
Pa s prašinom padajućih zvijezda
I simfonijom hučećg vjetra
Pjeva svojoj dragoj, praznoj boci
I ostavi rane svoje neka pasu
Na tom hladnom i pustom sjeveru
Gdje svi polude