Nevrime i nesrica,
nece na nas nikada.
Dodje li jedna 
tvoja suza do neba.

Slidin tvoje korake, 
rukan tiran oblake,
i dajem ti ric 
da s tobom cu ic 
ravno prid Boga. 

weddingmood:

Nakon što smo u crkvi izrekli sudbonosno da, pred svim našim prijateljima i obitelji, došlo je vrijeme za slavlje u jednom Splitskom restoranu.

Nakon što smo nazdravili sa svim gostima, došlo je vrijeme da Ante i ja objavimo radosnu vijest.

Uhvatili smo se za ruke, a Ante je primio mikrofon od benda.

"Evo ovako, dragi gosti, mi imamo jednu obavist za vas." stisnula sam mu ruku malo jače, a on me pogledao i namignuo mi.

Svi su pozorno slušali.

"Tajili smo već neko vrime jer je moja draga tila da ovo kažemo svima vama na našoj svadbi." zakašljao se

"Postat ćemo roditelji!" uzviknuo je, a kroz dvoranu se začuo vrisak i pljeskanje. Oboje smo se nasmijali.

Gosti su nam počeli prilaziti i čestitati, a naši roditelji su se skoro onesvijestili od sreće. Doživili su svadbu svoje djece, a sada i tu vijest da će postati djed i baka.
Moja i Antina mama su me izljubile mali milion puta, obljetale su oko mene cijelu večer.

Osjećala sam se iznimno sretnom, a to sam mogla vidjeti i na Antinom licu. Stalno me ljubio i grlio, govorio mi kako ssm predivna i slikao me bezbroj puta.

On je bio predivan, bilo mi je drago što napokon mogu reći da je on moj muž, otac moga djeteta, iz njega je sijala sreća.

Naši roditelji bili su ponosni, sretni i bilo mi je i više nego drago što smo se svi super slagali.

Večer je prošla i više nego dobro, slavlje je završilo oko šest ujutro.

Kada smo napokon bili u svom stanu, jedino što sam u tom trenutku željela jest krevet!

"Jedva čekan leć!" viknuo je Ante dok je ulazio u stan

"I ja, al morat ćeš mi prvo pomoći s ovom vjenčanicom."

"Naravno, gospođo Rebić." rekao je, pa mi je prišao s leđa i ostavio mi je poljubac na vratu. Osmijeh se pojavio na mome licu.

Polako mi je otkopčao gumbiće na leđima. Polako mu je svukao vjenčanicu, pa me okrenuo prema sebi.

Spustio se na koljena, pa mi je poljubio stomak.

"Ne mogu više čekat." rekao je i pomazio mi je stomak, pa se podigao.

"E pa morat ćeš, još 8 mjeseci i nešto sitno." nasmijala sam se, a on me tada poljubio.

Uzeo me za ruku i povukao me u sobu. Polegao me na krevet, ušuškali smo se i ubrzo smo zaspali.

Godinu dana kasnije

"Ante, molim te pridrži ga." rekla sam mu dok sam odlazila u kuhinju napraviti kave jer sam začula kako se voda u kuhalu napokon skuhala.

Ovo nam je već treća kava jer, naravno, cijelu noć nismo spavali jer nas je naš mali vragolan budio.

"A nemoj ga tako, budalo!" Vikala sam na Antu dok sam nosila kave, Ante je toliko presladak s njim.

"Leo, oćeš ti malo spavat, a?" Rekao mu je stavljajući ga na svoja prsa.

Mazio ga je po glavi i leđima, ljubio ga je u čelo.

Kad vi vam bar mogla opisati koliko je predivan. Ante je izvrstan otac, pun je razumijevanja i rado mi pomaže u svemu.

Ante je bio preponosan zbog toga što mu je prvo dijete muško. Leo je jako ličio na njega. Imao je skoro sve njegovo: oči, nos, oblik glave...
Rekao mi je da bi htio jednu curicu, koja će biti ista ja, a za treće dijete rekao je da bi htio da bude mix mene i njega. Iako je Leo imao i nešto moje, ipak je bio Mali Ante, a to znači da se moja želja ispunila.

Bilo mi je drago zbog toga što je Ante svjesno rekao da želi troje djece sa mnom, nadam se da će mu se to ostvariti.

Gledala sam u njih i bila sam užasno sretna, stalno sam se smješkala.

"A vidi što nam se mama smješka." Pokazao mi je rukom da dođem sjesti pored njih.

"A šta ću kad ste mi tako preslatki." Ante se nasmijao, pa me privukao k sebi i poljubio me.

"Vidi, zaspa je."

Pogledala sam prema Leu, stvarno je zaspao. Izgleda da ga Ante smiruje.
Eh dijete moje, znam kako ti je.

"A šta misliš da odemo svi malo odspavat?" upitala sam Antu, a on je kimnuo glavom.

Polako se ustao i krenuo prema sobi.

Lea je polako položio u kinderbet, pa legao u krevet, a ja sam se ušuškala pored njega. Zagrlio me jednom rukom, pa smo ubrzo utonili u san.

Bilo je predivno zaspati pored svog čovjeka, svoje srodne duše, znajući da u istoj sobi diše i vaše malo čudo.

Naš vječiti nemir pretvorio se u vječiti mir.

"Pronaći nekoga koga voliš i tko voli tebe je prekrasan osjećaj, prekrasan osjećaj. No pronalaženje prave srodne duše je još bolji osjećaj. Srodna duša je netko tko te razumije kao nitko drugi, voli te kao nitko drugi, zauvijek će biti tu za tebe, bez obzira na sve. Kažu da ništa ne traje zauvijek, ali ja vjerujem u činjenicu da za neke, ljubav živi čak i kad odemo."

- Cecelia Ahern

THE END