Uletila sam u sobu. Mum me pogledala s velikim upitnikom iznad glave.

„Zoa so je bilo?" pitala je

Pljesnila sam rukama i razvukla osmjeh od uha do uha.

„Harry me pozvao veceras u 20:00 h ispred hotela. Neznam sto smjera al Mamaaa ja sam njega upoznalaaaa!!!"

Pogledala me bljedo jer ni ona sama nije vjerovala sto se dogodilo!

„Ma cak jel se ti to zezas sa mnom il sto?"

„Neeee Mamaaa ja sam ozbiljna kao nikad do sad! Samo me povukao u kombi, dao papiric i iskrcao ispred hotela."

Odjedom je poletjela prema meni i cvrsto me zagrilila i poljubila u celo!

„Duso, tako sam sretna zobg tebe! Niti sama ne mozes zamislit koliko!!!"

„Znam Mama i hvala ti puno za to!" zahvalila sam joj

„Poznavajuci tebe sigurno sad zelis ostati sama. Ajde idem ja malo do grada s Harper.

Harper je inace njezina stara prijateljica koja se zbog muza i posla preseljela u Bec. Po njezinim pricama u djetinstvu su bile nerazdvojne i jako tesko joj je palo kad se trebala osdeliti.

„A hvala ti!! Znas da u ovakim trenucima volim biti sama."

A to je zapravo i istina. Nekad svoja veselja volim podjeliti sama sa sobom. Mozda je to bas zbog toga sto nikad nisama imala prijateja ili prijateljicu. Volim biti tajanstvena i ne sve podjeliti s ljudima. Cekam onu pravu osobu za koju sam 100% posto sigurna da je vrijedna toga.

„Ljubim te." Pozdravlja me Mama i blago lupeci vratima hotelske sobe.

Pocela sam kopati po hoferu. Nasla sam đins haljinicu do pola bedara s bijelim cvjetovima na njoj. Vezala sam visoki rep, stvaila bb kreme, maskare i rozasti ruz na usta. Nisam se voljela previse sredivati i uredivati. Mislim da muskraci ne vole kad su djevojke kao vostane figure. Bar za mene to nije niti malo privlacno a na kraju nii prirodno.

***

Stojim ispred hotela. 19:50 je. Nikad ne kasnim. Rade uranim nego zakasnim. Ne volim ljude koji kasne. S njima nikada ne znas. Sjela sam na klupicu pokraj ulaza u hotel i promartala prolaznike. Toliko je drukcijih ljudi. Jednu se veseli, drugi zaljubljeni, treci ljuti. Neznam zasto ljudi zivot provode u ljutnji i tuzi. Sve ce jednom doci na svoje i rjesit se. Sve na svijetu dogada s nekim razlogom. Danas se gleda samo vanja strana covjeka. Jeli ima duge noge, lijepe oci, napucena usta kao patka i slicno. Zaboravila se ona prava vrijednost. Nit mojih misli je prekinukla necija ruka na mom ramenu. Bio je on. Harry. Radost. Sreca. Tuga. Suze.

„Hey Zoa!" pozdravio me i podario mi svoj osmjeh.

„Hey Harry!" pozdravila sam pomalo ironicno.

Uhvatio me za ruku, priblizo je svom livu i njezno poljubio. Rukom je pikazao na rno auto kojim je pretpostavljam dosao.

„Izvolite mlada gospodice. Moram vam priznati da ste jako lijepi."

„Hvala vam mladi gosodine."

Sjeli smo u auti i vezali pojaseve.

„A gdje me to vodis, ako smijem znati?"

„Ahhhhh. To je ipak iznenadenje."

„Kako vi kazete."

Pogledali smo jedno drugo i nasmijali se onako slatko.

Ovaj nastavak zelim posvetit @KatariniMijoc koja me jako poduprila u pisanju ove price i jako sam joj zahvalna na tome. Nadam se da vam se nastavak svida! Slobodno mi recite sve svoje primjedbe. Hvala svma koji citaju.

L xxx :)