"Stvarno je put bio naporan..." bacim se na krevet

Napokon smo dosli. Let je bio bas naporan zato sta su stjuardese stavrnoo bile naporne. Trajao je 4 sata i srecom da niie bilo presjedanja. Mi smo bas naletili na neku koja je pilala cijelo vrijeme. Sletili smo u Solin i onda smo rent carom isli do Šibenika. Prvo smo falili put jer nas je Harryev glupi gps izmotao po svim onim selima i selcima. Inace treba pola sata voznje a mi smo se sigurno vozili uru i pol. Vec me nervoza pocela hvatat jer iz jrdnog sela u drugo i tako u nedogled. Kad sam vidila tablu za Šibenik dobro sto nisam stala i poljubila je. Eee o da su dosle druge muke. Pa gdje ces parkirat auto kad je hostel u zivom centru medu malim ulicicama. Nasli smo neki parking blizu i platili kartu za 4 dana jer nema smisla da svaki dan produzujemo ak ima ta opcija. Do hostela hvala Bogu nije bilo tesko doc jer je na njihovoj stranici sve lijepo objasnjeno. Zamalo pa nas Harry nije odveo u skroz drugi smijer al ja sam spasila situaciju jer se dobro snalazim u prostoru.

Dosli smo u hostel u centru grada u Kalelargi, mislim da mi je Mum tako rekla. Znam da je sramotno sto dosta toga neznam o svom rodnom gradu al nikad mi nitko nije puno nit pricao. Sve sto znam izvukla sam iz Mum il sa interneta. Kofere i ruksake smo stavili kraj vrata jer nemam se snage raspakirat.

Soba je cijela stranska. Zidovi su kameni a namjestaj je bijeli. Stvarno je sve s dusom uredeno i svida mi se sto nije mininalziam. Pa ipak smo na mediteranu. Mali slatki prozori su ukraseni bhelim zavjesama. Skure su zrlene i svaki prozor krasi cvijet diran. Kao uvijek do ulaznih vrata su vrata od kupaonice al nisam jos usla unutra. Samo se nadam da je cisto kao i ostatak sobe. Osoblje je jako usluzno i osjecas se kao da si u vlastitoj kuci.

"Kako si samo nespretan." lezim na trbuhu i recem u polu snu

"Pa ti si tu da spasis situaciju." poljubi me u nosic i nasmijemo se

"Koliko je sati?" pitam kao da me netko nadrogirao.

Ispruzi ruku i uzmr mobitel s nocnog ormarica.

"Pet popodne." rece dubljim i hrapavijim glasom nego inace

"Ocemo ic negdje il cemo odspavat sat pa navecer ic na veceru il setnju?" skoro pa vec spavam

Nemam ja sad snage nit oci otvorit a kamoli ic negdje.

"Dodi." pogledam prema njemu a on mi pokaze na svoja prsa.

Trnci srece produ kroz mene i naslonim svoju glavu na njegovo srce tako da mu mogu slusat otkucaje. Mazi me po kosi i u trenutku zaspem.

(...)

"Malena...." cujem kako cupavi sapce na moje uho

"Mmmm?" mumljam u polu snu

"Vec je sedam sati. Oces se dignut?" ljubi me po kosi

"Isusee vec je toliko." dignem se u sjedeci polozaj

Protrljam oci i opet se bacim na krevet.

"Trenutno si jako slatka." stoji pokraj mene i promatra me

Poljubim ga i dignem se.

"Gdje cemo?" pitam ga dok otvaram kofet da vidim sto cu odjenut.

"Ocemo na veceru?" prolazi rukama kroz kosu

"Moze jer sam gladna ko pas." otvorim kofer i gledam

Nisam spakirala nikakvu haljinu jrt se ne osjecam bas lijepo u njima. Ne volim se stiskat u uskoj robi ak su ljudi skrojili i malo siru

Izvadim crne hlace, martnsice i majcu na Tokyo Lights. Skinem ovu robu sa sebe i obucem ovu

"Sta ces ti obuc?" sjedi na krevetu i cijelo vrijeme me snima i slikava a ja mu radim svakakve face

"Crne hlace, crnu kosulju i crne cizme."

"Uuuu man in the black." prodem prstima po njegovim prsima

Obudemo se i ja se nasminkam sminkom koju mi je cupavi kupio za Bozic.

"Idemo." opalimo jednu sliku ispred ogledala prije sto izademo da imamo za uspomenu.

Ostavimo kljuceve na recepciji i izademo na svijezi zrak.

"U koji cemo restoran?" pitam

"Ma setat cemo pa cemo sjesit u neki koji nam se najvise svidi...." drzimo se za ruke i u meni je potres i vatromet osjecaja. Noge mi klecaju od srece.

Setamo se po ulicama i sve je tako slatko i grad ima dusu. Puno malih prozora s lijepim zavjesama. Iz svih kuca se cuje zamor i smijeh a naravno ima i onih koji se deru. Znam to po sebi jer se uvijek derem dok pricam. A stas kad bi je to u krvi. Mentalitet ljudi u Šibeniku jer cudan i jako su primitivni. Cim nema netko isto misljenjr kao i oni taj me budalina (glupan, idiot) kako bi oni rekli. Svi se hvale sa svojim prsutom i njegovo je uvik najbolje a tude je škart (smece). Ovdje se strasno puno prostaci i svaka druga rijec je psovka, bez toga recenica ne vrijedi. Svi pricaju u isti glas i nema tu reda. To je otprilike to sta ja znam.

Dodemo do katedrale Sv.Jakova. Wooow stavrno je kao sa slika. Na prednjem dijelu su glave sibencanina koje je napravio sibenski kipar Juraj Dalmatinac koji je ujedno i arhitektirao katedralu. Iznad gkavih vrata se nalazi predivna rozeta puna malih ukrasica. Nemam rijeci. Stavrno je divno.

"Wooow stvarno je divno. Niakd nisam ni cuo za ovaj grad a zapravo je skriveno blago." govori pomno gledajuci predivnu gradevinu pored nas

"Istina. Sigurno je jos lijepse kad sve sunce obasja svojim zrakama." stojim stisnuta pored njega jer mi je hladno

"Malena jel ti hladno?" obrgrli me rukama

"A je malo." priznam jer nema smisla govorit da nije kad se cijela tresem a i nos mi je vjerojatno crven

"Vidi ima gore neki restoran pa cemo ic nesto pojest a lijepo izgleda." prstom pokaze na restoran do kojeg vode nekoliko skala, tj stepenica

Popnemo se uz skale i udemo u jako lijepo uredem resoran. Zidovi su kameni i spoj je starog i novog. Konobati odmah dodu do nas i uzmu nase jakne te ih objese na stalak. Engkeski im je stvarno perfektan. Zamolimo ih da sjednemo na neko intimnije mjesto a oni nam preporuce stol za dvoje kraj prozora s kojeg se vidi katedrala. Samo nas dio poda je staklen a ispod je podrum s vinima. Konobar nam je donio meni i ja sam narucila pastu napravljenu od cenila sipe s nekim umakom od graska a Harry biftek s nekim umakom od neceg za sta nikad nisam cula. Sve izgleda tako lijepo i privlacno da smo se jedva odlucili. Za pice smo marucili butelju crnog domaceg vina.

"Bas je lijepo ovdje." prokomemtria gledajuci prostoriju

"Meni se isto jako svida." slikajem neke detaljcice na stolu i pokraj koji mi se jako svidaju

"Dok si spavala malo sam gledao gdje bi sutra mogli ic. Ima dosta stvari al bi htio ic na tvrdavu Sv.Mihovila jer od tamo mozemo vidjet kanal i otoke, pa onda sve neke male crkvice po kalama (male ulice), butama. Uglavnom sutra smk cijeli dan po gradu i istrazujemo. Eee i jos sam zaboravio reci da je poznat samostanski botanicki vrt Sv. Lovre i odlicno je ocjenjen tako da bi i tamo vrijedilo otic." nabroji puno zanimljivih stvari

"Odlicno. Znaci imamo plan za sutra!!!" dam mu pet i uto dode konobar s hranom.

"Mmmmmm." oboje trljamo rukama i konobar se nasmije

"Dobar tek." rece kad postavi tanjure na stol

"Hvala Vam." recemo u isti glas

Namignem mu i bacimo se na hranu!

(...)

"Ne mogu disat." rece cupavi prelazeci rukama po drobu

"Uff ni ja." udahnem jer smo se toliko najeli da sam mislila da cu povratit

Lezimo na krevetu u donjem rublju jer je u sobi stvarno toplo. Pojacali smo grijanje u sobi jer smo u stanu u Londonu navikli da je skoro pa i vruce.

Svida mi se sta Harrya dosad nitko nije prepoznao i nadam se da ga i sljedece dane nitko nece prepoznat. Ne zelim da horda novinara dode i da normalno ne mozemo izac. A na kraju krajeva nit ljudima vlasnicima hostela ne zelim stvarat probleme zbog glupih novinara. Ne zelim ispast umisljena cura Harrya Stylesa al ponekad svi ti novinari bace na zivce. Jednom su me cak opkoljili kad sam isla u skolu. Rekla sam im sve sta su htijeli, malo sam ih isprdala al sve je na kraju okej ispalo. Puno puta je Harry odbio ici negdje zbog njih al sam mu rekla da to tako ne moze jer ne mozemo svoj zivot tako vodit. Ponasamo se kao normalan par a nek oni slikavaju i putaku koliko god zele. Koliko puta Harry zamalo nije pukao. Osjetila bi kad bi stiskao nase ruke od bijesa al bi ga uspijela smirit sapcuci mu neke slatke stvari na uho. Treba im dati doznaja da ne utjecu na nas i dat im necemo vise bit toliko zanimljivi jer nemaju sta pisat.

"Iznenaden sam ovim gradom. Sigurno cemo ovdje jos ic i s deckima." ima zatvorene oci i predivan je

Koliko ovaj decko utjece na mene. Toliki osjecaji. Pa svaki put kad mi se onako slatko nasmije, kad me poljubi ja odem ne na sedmo nebo nego na pedeseto.

"Malena meni se uzasno spava. Ocemo ic spavat?" okrene se bokom prema meni i pomazi me po licu.

"Cupavi ajd ti spavaj ja idem namazat kremu pa cu ja doc." dignem se iz kreveta

"Cekat cu te jer ne mogu zaspat bez tebe." nasmije se najvise sta moze

Bozee moj ja se topim, doslovno. Brzo odem u kupaonicu i stavim kremu. Za tren se nadem u njegovom narucju.

"Laku noc Malena." poljubi me u vrat i cijela se najezin

"Laku noc kovrcavi." poljubim ga u mekane usnice

"Volim te puno!" duboko me gleda u oci.

Opet mi je nakon dugo rekao te predivne rijeci i kroz mene prode struja osjecaja

"I ja tebe jedini moj." poljubim ga

Jaa obozavam ovaj nastavak, neznam za Vas!!! Toliko sam sretna ovih dana a nadam se da ste i Vi. Uzivajte ovaj vikend i volite, se i ljubite se i sve ce bit ok! L xxx :)