Gledamo neku romamticnu komediju s Jeniffer Aniston i jedemo kokice. Volim ih brate iznervira me kad mj se sve uvuce izmedu zubiju. Odmah nakon sto ih pojedem idem oprat zube jer ne mogu izdrzat te komadice.

Pokriveni smo dekicom i stisnuti smo jedno uz drugo. Noge su nam podignute na stol i grlim jastuk.

"Zasto grlis jastuk?" skuplja obrve

"Neznam ni sama. Bolje se osjecam." iskreno mu odgovorim

Makne jastuk s mene i zagrli me.

"Idemo u sobu." sapne mi na uho.

Makne jednu ruku s mene i ugasi televiziju. Zagrljeni setamo do sobe i legnemo u krevet. Nismo nista skidali sa sebe. Naslonila sam se na njegova prsa. Obozavam kad smo u ovakvoj pozi jer sam cijela njegova, u potpunosti. Mazi me po kosi i pjeva mi Little Things na uho. Neznam sto drugo da kazem osim da je kao u raju. Prebacila sam ruku preko njegovuh prsa i lagano ga ceskam po boku. Njegova kosica me me skaklje po vratu i svaki put kad se malo pomakne zasaklja me. Nasmije se i poljubi me u tjeme. Produ trnci kroz mene i srce mi brzo kuca. Ovaj muskarac me cini pravom zenom. Koljena ti zaklecaju, puca vatromet osjecaja u tebi, prode struja kroz tebe. Tako bi se svaka zena trebala osjecat cijeli zivot. Muskarac te treba nasmijavat i natjerat da skricis iz petnih zila od srece.

"Hvala ti kovrcavi moj!" podignem glavu i poljubim ga na blic u usta.

"Na cemu?" osjetim da mu se fah ubrzao

"Zato sta si uvijek njezan i pazljiv i pazis na mene." prelazim rukama po prsima.

Podigne se i ja za njim. Uhvati me za obraze

"Ljubavi moja uvijek ce biti tako." pomazi me po licu

"Spava mi se. Hocemo spavat?" rascesljam rukama kovrvice.

"Tvoja zelja, moja zapovijed." stavi ruku na celo i nasmije se.

Pocne skidat majcu i doda mi je. Skidam svoju majcu i grudnjak jer mi smeta dok spavam. Uvijek uskoristim situaciju kad mogu bit bez njega jer me stezu sve te zice. Vidim da opet skuplja sake i prolazi rukama kroz kosu. Iskreno shvacam ga jer bi se i ja isto ponasala da njemu neka druga cura napravj ugrliz blizu bradavice. Prosula bi joj zube, al doslovno. Po prirodi sam malo ljubonorna kad se tice ljudi koje volim. Obucem njehovu crnu majcu i skidam svoje hlace. On ostaje samo u boksericama i tako voli najvise spavat. Sreca pa jos uvijek ne spava gol. Jos uvijek je zivcan i dolazim do njega i okomotavam ruke oko njegovog vrata. Spustam se do njegovih grudi i poducje blizu bradavice hvatam zubima na sto stenje. Obo svoje stojimo na koljenima i obozavam taj polozaj jer se tu iskazuje koliko izludujemo jedno drugo. Maknem se i vidim crvenu modricu koje ce sutra bit ljubicasta. Legne i sklupcam se kraj njega.

"Laku noc cupavi." poljubim ga na mjesto ugriza

"Laku noc malena." uhvati me za ruku i poljubi dlan.

(...)

Otvaram oci i vidim da kovrcavog nema pokraj mene? Aa daaajj!! Kakvo je to budenje da nije pokraj mene. Bezvoljno se dizem i zapazam poruku na komodici. Uzimam papir u ruke

*Malena otisao sam na probe. Doci cu oko podne. Ljubac!*** citam naglas

A mogla bi skuhat rucak. Sad je devet i pol a do podne stignem gozbu napravit. Izadem iz sobe i no salantnim koracima ulazim u kuhinju i provjeravam imam li sve sastojke. Fali mi koka pa cu morat skoknut do trgovine da kupim. Opet se vracam u sobu i oblacim traperice i Harryev crni dzemper koji mi je velik al koga briga? Predivno se osjecam u njemu i nit malo me nije briga kako izgledam. vezem kosu u pundu jer mi nije najcisca, uzimam novac, oblacim patike i izlazim iz stana. Taman kad zakljucam vrata sjetim se da nisam uzela mobitel. Ponovno otkljucam stan i uzmem mobitel jer nema teorije da nakon onog ne uzimam mobitel sa sobom. Zakljucam stan i pozovem dizalo. Mobitel mi zavibrira u ruci i otvaram poruku od cupavca.

***Malena znam da si izasla iz stana. Pazi se!***

Kako on zna da sam izasla iz stana?! Nebi se cudila da me neko cijelo vrijeme promatra da mi se opet nesto ne dogodi. Izlazim iz zgrade i predem cestu. Setam mozda jos nekih petesetak metara i ulazim u prodavaonicu u kojoj za divno cudo nema puno ljudi. Uzimam koku i odem na blagajnu. Teta na blagajni mi naplati i izcem iz ducana. Osjetim necije ruke oko bokova i pocnem skrikat al mi stavlja ruke preko usta.

"Nismo mi jos gotovi!" protrlja mi se o guzicu i otide bez traga

To je prokletnik?! Tresem se i prilazi mi deblji covjek obucen u crno. Isuseee samo ne opet. Pocnem trcat ko ludakinja od njega i dere se zamnom da mi nece nista i da ga je Harry posalo. Apsolutno nikom nista ne vjerujem. Zasto mi se opet ovo dogada? Kako me gad samo nasao? Cek sta to znaci da me cijelo vrijeme pratio? Al kakoooo? Trceci prelazim ulicu i ulazim u zgradu trceci stubama do stana jer ne zelim cekat dok dode dizalo. Dolazim ispred stana i brzinom munje otkljucavam vrata. Istina da su mi se ruke malo tresle pa nisam iz prve pogodila kljucanicu al sam brzo obavila. Ulazim u stan i zalupim vratima zakljucavajuci sve brave. Ima ih dvije jer su protuprovalna vrata. Jos plus zatvaram onaj lanac i naslanjam se na vrata duboko uzdisuci. Vadim mobitel iz dzepa i zovem Harrya.

"Reci Malena." brzo mi se javi

Uspuvana sam i ne mogu nit rijeci izgovorit.

"Zoa sta je bilo?!" vec se panicno dere

"Harry pronasao me." uspijem reci

"Tu sam za 5 minuta." rece brzo i poklapa slusalicu.

Skliznem niz vrata i opet pocnem panicno plakat. Naslonim glavu na koljena i izbacujem dusu iz sebe. Pa kad cu ja moci zivjet u miru? Kad cu moci izaci iz stana a da me prokletnik opet ne pronade? Opet se ponavlja sve isto.

Cujem kucanje i trznem se.

"Zoa ja sam. Otvori vrata." cujem najlijepsi promukli glas.

Otkucavam sveone kljucanice i otvaram vrata i moj maleni mi se baca u zagrljaj. Zabijem glavu i njegov vrat a i on ovaj put isto. Cvrsto me hvata za glavu a ja njega za leda. Odvajamo se i zapazam onog debljeg covjeka u crnom kraj njega. Ipak je govorio istinu.

"Zoa ovo je Prescot. On je tvoj cuvar." pokaze mi rukom na njega.

"Joooj oprostite sto sam onako bjezala." ispricam mu se al iskreno nije me puno briga jer sam tad radila sve samo da spasim samu sebe

"Ma nema problema." nasmije mi se

"Prescot te promatrao od kad si izasla iz stana i tako ce uvijek bit kad ja nisam s tobom." strogo rece.

Iskreno ne bunim se protiv toga. Ipak se nisam sposobna sama obranit.

"Prescot sad si slobodan. Vidimo se." lijepo ga pozdravi i zatvori vrata.

Zagrli me i odemo u dnevni.

"Jel ono koka na podu u hodniku?"

"Da..." jos uvijek sam mu u zagrljaju.

"Jel ti nesto napravio onaj gad?" postavi pitanje za koje sam misli i da hoce

Opet pocnem panicno plakat a on me smiruje iako bi sad sve oko sebe porazijao.

Ja se stvarno ispricavam sto je ovako kratko al jednostavno ne stignem. Kako ste mi Vi? Kako je u sk?
L xxx :)