Jedva otvaram oci i udisem prasinu. Gdje sam ja ovo? Kako sam dosla ovdje? Zasto sam ovdje? Tko me doveo ovdje?

Sjedim zavezana na stolici na sred male crne, prasnjave sobe. Pod je pun razbijenog stakla i naslaga prasine. Ima nekoliko ormara koji su u stanju raspadanja. Mjesecina se probija kroz razbijena prozorska stakla. U daljini cujem lavez pasa i suskanje krosnja stabala. O Boze pa sta se dogada? Hvata me panika al se pokusavam prisjetit kako sam dospjela ovdje. Sama sebi vrtim film u glavi i sjetim se da sam isla iz skole i sta onda... Onda sam...Sta je onda bilo? Duboko udisem i sama sebe pokusavam smirit. Sjeti se Zoa! Isla sam kuci pa sam krenula onom ulicicom i nakon toga se niceg ne sijecam.

Zbog trage preko usta ne mogu glasno skrikat. Meskoljim se u mjestu i lupam stolicom. Panicno okrecem glavom lijevo desno trazuci nekoga tko me doveo ovdje.

Primjecujem svjetlost koja se pojavila otvaranjem vrata tocno nasuprot mene. Cujem lupkanje pete od pod i opet se panicno mrdam i ispustam tihe urlike. U sobu ulazi visoki covjek zalizane crne kose u crnom odijelu s zlatnim lancem oko vrata. Sve vise mi se priblizava i odvratno se osmjehuje meljajuci zvaku po ustima. Koji je ovo gad?

Hoda prema meni i trlja ruku od ruku, kao da kuje neki plan. Prekinem s svojim pokretima i gledam ga kao da cu ga ubit. Moram bit sabrana i pametna.

Harry' POV

Izlazim iz studia poletan kao pero. Napokon cu vidjet moju malenu nakon cijelog dana. Zavrslili smo s snimanjem i sad prelazimo na dizajn albuma. To prepustam strucnoj ekipi jer stvarno nisam najbolji u tom. Liam uvijek ima jako dobrih ideja. Sjedam u auto i zovem moju ljubav. Zvoni, zvoni, zvoni... Cudno da se ne javlja. Uvijek se odmah javi, il ak se ne moze javit posalje poruku. Zovem ju opet al nista. A mozda je na besumnom il nesto. Zovem DirectionerMum i odmah se javlja.

"Hiii DirectionerMum!" volim je tako zvat

"Harry?" ozbiljno rece

Ovo nije njezin obicaj. Uvijek mi se veselo javi.

"Sarah jel se nesto dogodilo Zoi?" govorim sto na sat

"Ne javlja se od dva sata, gledala sam po parku nema je, zvala sam Ashley jel kod nje i rekla je da nije. Zvala sam razredicu jel bila danas uzrujana u skoli i kaze da je bila jako sretna. Neznam sto se dogada i ludim." cijela je uspanicena.

Sta se dogada mojoj Malenoj? Vrtim glavom i prolazim rukama kroz kosu.

"I ja sam je zvao al n..." prekida me

"Cekaj dosla mi je poruka. Ostani na liniji procitat cu je na glas."

"Hocu." duboko uzdisem.

Boze gdje god da je cuvaj je. Molim te cuvaj moje zlato. Molim te!

"Sarah jeste tu?" pitam jer vec dugo nista ne progovara.

Cujem da nesto pada na pod i da prekida liniju. Sjedam na gas i idem prema Zoinom stanu.

(...)

Ulazim u stan. U dnevnom zaticem Eda kako krpom Sarah prelazi po celu.

"Ed? Sarah? Sta je bilo?!" derem se toliko da su se preplasili.

Nit sam neznam kako sam dosao do stana a da se nisam zabio u nekog.

"Zoa je oteta..." rece Sarah boljeci u jednu tocku.

"Molim?!" zavristim

Padam na hladan pod. Oteta?! Moja malena princeza je oteta? Koji gad je to ucinio? Sta joj rade? Naslanjam glavu na koljena i ludacki se hvatam za kosu.

Zoa's POV

Misteriozni crni covjek mi se sve vise priblizava. I dalje ima onaj svoj odvratni gard. Da nemam ovu traku preko usta pljunila bi ga po sred face. Stoji povise kraj mene i naslanja ruke na naslon stolice. Njegov zlatni lanac me skaklje po nosu. Gleda me i odjednom mi povuce fraku s usta. Uuuuu ovo je bolilo. Kao da mi je pocupao kozu s usana. Odmjerim ga i dignem jednu obrvu. Pocne se setat oko moje stolice a ja gledam samo ravno. Kako me iritira ovo.

"Sigurno se pitas zasto si ovdje." ne odgovaram nista

"Zelis li odgovor?" opet nit rijeci ne zucnem

Staje ispred mene s rukama na ledima i zlobno me gleda.

"Vidim da cemo imat problema s tobom." ponovno se naginje nad mene.

Pljunem ga i napravj zgadenu facu. Opali mi samar tako da padnem na pod skupa s stolicom. Brise se i odmotava uze s mojih ruku i nogu. Odmota i digne mi stolicu te sjednem na nju.

"Ovo da si zadnji put napravila!!!" njegov glas odzvoni prostorijom.

Dolazi pored mene i pokaze mi rukom da se dignem. Koji vrag ovaj hoce od mene?!

"Tko si ti i zasto me drzis ovdje?" stoji ispred moje face al gledam negdje drugdje jer ga mislim kad bi ga pogledala da bi ga opet pljunila.

"Pa znas i govorit." rece kao da je cudo iznenden.

"Znam govorit." hladno govorim

"To ces kasnije saznat. Nije sad vrijeme za to." hvata kolar moje jakete i pocne je skidat.

Ima ludacki izraz lica i nadam se da nece napravit ono sto mislim. Sve u zeludcu mi se digne i sama sebi recem da moram nesto napravit. Maknem njegovu ruku s mog ramena na sta on zareze i brzim pokretom mi skida jaknu.

"Ovdje ti ne odreduje pravila!!!" ponovno se zadere.

Uhvati me za ramena i pritisne uza zid. Pocne me ljubit al ja m pocem glavu i lupam ga rukama dok me on svojim cvrstim rukama zarobio tako da se ne mogu pomaknut. Spusta svoje poljubce po vratu a ja neznam sta da napravim od gadosti. Ljubi me kao da sam njegov dugoocekivani pljen.

"Mici se!" zaskricim i opet se odvratno nasmije.

Rukama dira moje grudi o jos me vise stisce uza zid.

"Sad si moja." sapne na uho i kroz mene produ trnci.

Ne. Ne. Neeee!!! Nece valjda. Raspara moju majcu i gladno se trlja od mene. Preko grudnjaka me ljubi po grudima i izlozeni dio ljubi. Osjetim kako me ugrizao i ostavio ogromnu modricu. Pocnem se tresti i mahati rukama i vapim za spas al bojim se da ga nema. Suza mi klizne niz obraz i jecam.

Skupim svu svoju snagu i nadam se da cu ga odgurnit od sebe. Znam da je puno jaci al ipak mislim da je jadnik koji samo zudi za seksom i nije toliko fizicki jak al sam ja iscrpljena. Odgurnem ha od sebe i sama se ponosim sobom. Lupnem ga nogom u medunozje i pada na pod. Za bonus mu jos zabijem nogu u drob i u facu tako da se ne moze brzo dignut. S poda uzimam svoj mobitel kojeg su s vjerojtano bacili na pod. Ovi su toliko neprofesionalni da se nisu nit bateriju sjetili bacit. A da mi je znat ko je na celu ove nespretne bande. Znam da sam isla mjesec dana na samoobranu al sve jedno. Uzimam jaketu i izletim vani. Oblacim je i cjela se tresem. Izbezumljeno gledam oko sebe i trcim gdje me noge nose. Srecom pa je neka cesta blizu jer jako dobro cjem zvukove automobila. Palim mobitel i palim lokaciju na mobitelu jer moram znat gdje sam. Setam kroz neku sumicu i izlazim na prometnu cestu. Vrtim glavom okolo naokolo i spustam se niz malu liticu na cestu. Mobitel cvrsto drzim u ruci jer nesmijem dopustit da mi padne. Spustim se i seta po rubu ceste. Zakopcavam jaknu jer mi je onaj gad potrgao majcu. Pocnem trcat jer se sijetim da me moze pristic. Sjetim se da bi mogla prijec na drugu stranu ceste da me ne moze bas lako nac. Stanem i uhvatim trenutak kad nema puno auta i pretrcim. Vidim da dolazi taksi i stajem skoro na sredinu ceste i masem.Nema mi druge. Nece me valjda pregazit. Staje i uletim.

"Gospodice mogao sam vas pregazit!" panicno se dere

"Voziteee!!!" derem se jer vidim onog ludaka na drugoj srani.

Sjedne na gas i recem mu adresu stana.

Boze hvala ti sta si me cuvao! Hvala ti neizmjerno. Napisem Harryu i Mum poruku da je sve uredu i nakon deset sekundi kovrcavi me zove

"Cupavi?"

"Zoa, ljubavi, Gdje si?!" uspaniceno pita a ja se nasmijem jer cujem njegov glas

"Vozim se prema kuci. Sve je u redu..."

Tararaaaaaaa!!! Jos Vam nisam otkrila tko je ovaj misteriozni covjek al cete saznat. Nadam se da Vam se svida! L xxx :)