"Drugi svjetski rat poceo je 1.9.1939 napadom Hitlerove vojske na Poljsu. Glavni razlog Hitlerovog napada bio je pripojenje koridora...." kao tumacim Harryu i usputno ponavljam.

Ucila sam sat i pol i nadam se da sam naucila. Volim povijest samo je stvarno nekad naporno. Puno konferencija, napada, odredbi i sl.

"Naucila sam!" recem Harryu koji me cijelo vrijeme gleda i slikava.

Pa sto mu je toliko smijesno? I on je nekad bio u skoli i ucio sve ovo, dobro vjerojatno nije dosao do ovog dijela povijesti. Zamisli to, izbaci te iz skole u sred skolovanja.

"Harry idem se oprat." uzimam robu iz ruksaka

Kimne glavom i nasmjesi se. Ulazim u zahod, palim toplu vodu i skidam sve sa sebe.

(...)

Uzimam fen i Izlazim iz zahoda u gacicama, grudnjaku i Harryevoj crnoj majci. Kosa mi je zamotana i brzo cu je ic osusit da se ne razbolim. Dolazim kod kovrcavog na krevet i ljubim ga u obraz.

"Jesi gladan?"

"Pa iskreno i nisam bas... Jos sam sit od rucka." rece prelazeci rukama po drobu

"A dobro. Ja cu uzet samo malo sira i kruha jer cu kasnije ogladnit."

Dignem se i uzmem fen s nocnog ormarica i ukljucim ga u uticnicu pored. Krenem suit kosu al mi kovrcavko uzme fen iz ruke. Valjda je postala praksa da mi svaki pu susi kosu, al ne bunim se. Dapace pase mi. Njezno rukama prolazi od korjena kose pa sve do vrhova. S vremena na vrijeme me poljubi u vrat al ja se samo tiho nasmijem a on to nemoze cut od buke fena.

"Mislim da di je skuha kosa." ton mu je visi jer mi jos uvijek susi kosu.

Mrdnem glavom jer mislim da se nema smisla derat. Iskljuci fen i lijepo slozim kordu tj kabel.

"Hvala ti kovrcavi." rukom mu dirnem nosic

Zaklopio je oci i slatko se namrgodio.

"Nema na cemu malena." ponovi isti pokret kao i ja njemu

Legnem na krevet i cijela se zamotam s dekom. Odavno ovako nisam spavala. Vise manje uvijek spavam s Harryem pa mu zaspem na prsima, il stisnuta pored njega. Prije Harrya uvijek bi se stisnula uza zid i okomotala se. Neopisivo mi je drago sta se to promijenilo.

Osjetim kako se kovrcavi priljepio za moja leda i okomotao ruke oko bokova. Osmijehnem se i okrenem se prema njemu. Volim promtrat svaki milimetar njegove koze, lica, njega. Nitko nije savrsen al sve ovisi o oku promatraca. Mozda on nije nekom drugom savrsen al meni je. On je cijeli moj svijet i svi moji osjecaji. Tjera me da skricim od srece a tjera me i na suze. E tu se krije ta ne savrsenost. Nit jedna veza nije savrsena, bez ikakve rupice. Znam koliko puta su mi te oci dale ohrabrenje al koliko su me puta slomile. Dobro je rekao djed Eda Sheerana da se mozemo zaljubit u oci jer se one nikad ne mjenjaju. Velike ruke kad me obrgle kao da me povedu na neki drugi planet, galaksiju.

"O cemu razmisljas?" govori duboko i nerazumno

Odgovaram tek nakon desetak sekundi jer zelim jos malo uzivat a znam da ce nakon mog odgovora rec jos tisucu rijeci.

"O tebi." tiho recem, skoro saptajuci

U tom trenutku pojavi mu se iskrica u ocima i nevjerojatan osmijeh na licu. Da budem iskrena nikad nisam mislila da ovo mogu izazvat kod nekog, ovaj osjecaj.

Dizem se iz kreveta i hvatam ga za ruku. U trenutku je nestalo struje.

"Harry!" stiscem se uz njega jer se zaista bojim mraka.

Ne bojim se grmljavine i tih stvari al mraka.. Uzas. Imam osjecaj kao da ce me progutat to crnilo.

"Ne boj se malena." stisce me uz sebe, vadi mobitel iz zadnjeg dzepa i pali flashlight.

Uhhh sad mi je lakse. Stisnem se na njegova prsa i ne micem se. Poljubim ga blizu bradavice i poljubi me u tjeme.

"Cupavi imas li neke lumine, il svijece?"

Gledam ga i micem mu kovrcice s lica dok mi je jedna ruka na njegovim prsima.

"Imam. Dodi." hodamo zagrljeni

Udemo u sobu i iz ladice nocnog ormarica vadi paket lumina (za one koji neznaju sta su lumini; to su vam one male, plosnate svijece). Uzima sibice koje su bile pokraj paketica i vadi 5 svijecica.

"Kakoo si ti samoo romantican!!!" grlim ga dok pali

Uzima 3 a ja 2 i stavljamo na bijelu komodicu.

"Bas je lijepo." prokomentiram.

Uhavti me za bradu i ostavlja usporene poljubce po mom licu. Vidimo jedno drugom samo malo sjene. Mislim da cak nikad nije bio njezniji. Spusta se na moj vrat i u potpunosti mu se prepustam. Prelazim rukama po prsima sto mu daje malo snage. Skida svoju majcu s mene i priblizava me krevetu. Polegne me i povucem se prema gore i on zamnom. Pomnmo pratim svaki njegov korak dok me ogrlica kriza skaklja po vratu. Brzo skidam njegovu majcu i upucuje mi njezan pogled. Cudan je ovaj put al svida mi se jer vidim cistu ljubav. Hvatam njegovu kosu u ruke i cupkam ga. Stenje mi na usta i jos ga vise priblizavam jer zelim jos vise kontakta al mislim da ne moze vise od ovog. Osjecam se poput bozice jer znam da me drzi kao kap vode na dlanu. Hvatam njegove hlace i skidam ih skupa s bokserica a on i usporeno skida moje gacice. Prelazi rukama po mom grudnjaku i sve vjse zavlaci ruke ispod da ga moze skinit. Izvijem svoja leda u luk i otkopcava ga. Poljubi mi bradavice i prede jezikom preko njih. Na trenutak prekine s svim radnjama i pogleda me o oci i pomazi palcem po uglu cela. Uhvati me za ruku i vrhom ude u mene. Sporo se krece i ispusta izdisaje. svaki put se osjecam sve posebnije i sve bolje. Toliko je brizan dok neki uopce ne misle na cure neg samo kako ce sebe sta vise zadovoljit. Hvatam ga i za drugu ruku i stavljam ih malo ispod bojih bokova. Cvrsto drzi drzi nase prste i koljenima se oslanja da ne bude cijelom tezinom na meni. Pokusavam ostavljat poljubce na njegovom vec pomalo oznojenom vratu al sa mojih usana bjeze samo izdasi. Bas kad malo dublje ude sjetim se. Pa nismo koristili zasititu. Istina da ga je bolji osjecaj i da jedno drugo bolje osjetimo al velik je rizik.

"Harry?" normalnim glasom ga pitam jer ne zelim histerizirat

"Reci." stenje.

Mislim da ce ubrzo svrsit. Svoje noge vise sirim.

"Nismo koristili zastitu." zabacujem glavu unazad

"Nema veze. Nece se nista dogodit." jedva progovori

Zadere se moje ime i ja njegovo u isto vrijeme. Izade i napravi jedan krug bokovima. Pustimo jedno drugom ruke i kovrcavi legne pored mene gledajuci me.

"Ne boj se. Nece nista bit. Vjeruj mi." rece al mu se u glasu cuje da hoce djete.

A maleni moj trebat cemo malo pricekat. I ja vise od svega zelim djecu al moramo pricekat s skolom. Uvijek sam htijela posvojit jedno dijete.

"Vjerujem ti. Uvijek." socno ga poljubim

Digne se s kreveta i ugasi lumine. Makne zavjese da vise svjetlosti u sobu pridodaje ulicna rasvjeta. Legne na leda i pokaze mi da legnem na njegova prsa. Prvo uzmem dekicu i pokrijem nas.

Poljubi me u dlan i ja njega.

"Laku noc malena moja." tiho rece

"Laku noc kovrcavi." priblizim mu se uhu.

(...)

Vracam se iz skole kuci podzemnom jer je Harry u studiu. Moraju se dogovorit jos oko nekih sitnica.

Setam se ulicom i idem precacem do stanice. Neka mala mracna ulicica kojom nikad nisam prolazila jer se ne usudim al eto sad mi se bas neda setat. Ulazim u tu ulicu i sve smrdi po pivi i smecu. Fuuuj pravo bi se mogla porigat tu. Neznam kako ti ljudi mogu ovdje zivjet. Kako otvore prozore? Malo ubrzam korake al osjetim necije korake i nije mi ugodno. Brzo i plitko disem a u isto vrijeme me oblije znoj. Ma koji me vrag tjerao da idem ovamo?! Cujem kako su se koraci tog zagonetnog lika ubrzali. Ajme meni. Pocnem i ja trcat al mi je tesko zbog skolske torbe od deset kilograma na ledima. Osjetim necije ruke oko svojim bokova koje me naglo zaustavljaju. Lupam rukama i nogama al puno je jaci od mene. Lupne me laktom laktom u trbuh sto mi oduzme dosta snage. S zadnjim atomima snage pocnem skrikat al kasno. Stavlja mi krpu preko usta koja me omami i izgubim svijest.

Nastavit ce se...

Jedva jedvice sam napisala ovaj nastavak. Imam tisucu ideja u glavi al neda mi se pisat.

Malo drame sam unijela i mogu Vam reci da ce se apsolutno svega izdogadat i neznam jeste li spremni na to, al ja cu Vas pripremit.

Sta mislite cijom zaslugom se ovo Zoi dogodilo? Kladim se da nitko nece pogodit. Pisite u komentare, bas me zanima.

Btw pitala sam Vas sta mislite kako ja izgledam. Evo Vam gore moje slike.

L xxx :)