Part 40

Ulazim laganim koracima u stan. Oci su mi natecene od placa.

Nit ne pozdravljam nikog i odmah ulazim u zahod. Bacam torbu na stranu i umivam se. Stajem ispred ogledala dok kapljice vode padaju s lica. Nekoliko dlaka mi se priljepilo uz lice od vode. Samu sebe gledam u zrcalo i duboko uzdisem. Zasto nam Harry ovo radis? Zasto sve kompliciras? Zasto tvoja ljubomora mora sve unistit? Zasto?! Sama sa sobom vodim brobu i kao da se derem na samu sebe. Osjecam toliku bol i nemoc. Kao da je netko na mene bacio teret od tisuci tona. Zapravo ovo je puno gore. Kao da je netko na mene bacio blok satkan od tuge, razocaranosti, boli. Steze me nesto, tesko disem, gusim se od bola. Jecam, grcam.

Izlazim iz zahoda i ne cujem nikoga u stanu. I bolje da nema nikoga. Jedino mi je drago sta se Mum zabavlja i sta ima svoje prijateljice s kojima obnavlja svoje uspomene. Onaj moj blesavi brat je vjerojatno kod Andera. Kad nje u kuci s njim je. Njih dvoje su kao dva rodenda brata. Zalosno al ima bolji odnos s njim nego samnom.

Micem te stvari s uma jer mi je to sad totalno nebitno. Kao pijana idem do kuhinje po vodu. Uzimam casu i ulijevam vodu. Usta su mi suha i dobro mi je dosla. Zapazim poruku na stolu od Mum: "Zoic osla sam s Harper malo van jer joj je muz nesto dosao poslovno u London. Doci cu kasno. Lijepo spavaj!"

Procitala sam i bacila papir na stol. Sjetim se da nisam takla knjige za skolu i da moram naucit zemljopis. Hvala Bogu pa nemam nista pisat. Odem u zahod po torbu i opet se vracam u dnevni. Ponovno mi se vrti u glavi. Vadim knjigu i pocinjem ucit. Neznam koliki ce bit ucinak al cu pokusat bar nesto naucit da sad ne dodem na sat kao koza.

(...)

Ulazim u razred jedva jedvice. Neznam nit sama kako sam dosla do skole, kako me netko nije zgazio jer uopce nisam svjesna prostora oko sebe.

Sjedam sama u klupu. Ne volim kad netko sjedi pored mene.

"Eeej Zoa!" pozdravi me.

Uhhh nije mi do nikakve price a kamoli price s Ashley koja je najlajavija osoba na planeti.

"Ej..." mrtvo recem

"Sta ti je?" pita

"Nista." kratko odgovorim

Vadim samo pernicu jer prvi sat imamo sad razrednika. Volim svoju razrednicu jer mi je puno pomogla jer zna kakva mi je situacija bila u kuci. Jako cijenim to i nikad joj necu to zaboravit.

"Dobro jutro!" govori razrednica ulazeci u razred

Dizemo se svi i pozdravimo je. Takva je procedura kod nas.

"Imam novosti za vas." svi nacule usi na njezine rijeci

Samo da nije nesto lose. Ne treba mi jos neko novo sranje u zivotu.

"U razred nam dolazi novi ucenik." u razred ulazi musk...

Tom???!!! Moliimm??!! Jel mene oci varaju??!! Isusee Bozeee Presvetii!!! Ovo je nemoguce. Jel ja sanjam? Jel ovo sve neka nocna mora iz koje ce me kovrcavko probudit? Bojim se da ne.

"Evo ga. Razrede evo novi ucenik. Zive se Tom." veselo ce razrednica

Hvatam se za glavu i spustam je na klupu.

"Bok." pozdravi nas.

"Tom sjednj gdje god hoces. Ja bi ti preporucila kod one smede cure u crnoj majci." pokazuje na mene.

Fuckingggg shiittt!!! Smjeska se jer me prepoznao. Dolazi do mene frajerskim hodom. Smije se samo na jedan obraz i gleda me onim odvratim pogledom.

"Eej Zoa." opet mi se frajerski obraca.

Ma daj odjebi vise. Nista mu ne odgovaram. Dizem se iz klupe, uzimam stvari i selim se u najudaljeniju glupu od njega. Ne zelim ga vidjet nit cut. Vidim da razrednica ima zbunjen izraz lica al ne zeli se o tom raspravljat ispred cijelog razreda u sred sata.

Cijeli sat su pricali o tom jebenom Tomu kojeg bi najrade natukla da sd ne digne s zemlje. Tek sad vidim koja je to debilcina.

Zazvoni zvono i spremam svoje stvari.
"Zoaaa!" zove me razrednica

"Izvolite." bezivotno se obratim

"Dodi malo u kabinet. Moramo popricat." ovaj put se ozbiljno obrati

"Evo samo nek spremim stvari." vec znam cijeli scenarij

Dignem se iz klupe i idem prema kabinetu. Ulazim i sjednem nasuprot razrednice

"Zoa imas li neki opravdani razlog za onakvo neprostojno ponasanje prema Tomu?" igra se s prstenom na ruci

"Imam." ne zelim puno otkrivat osim ako sama ne bude inzistirala

"Znas da meni mozes sve rec." njeznije rece

"Gospodo Susan on je meni skoro unistio vezu. Vi znate da sam ja s Harryem Stylesom u vezi iz One Directiona i da u minutu moze saznati sto radim i gdje se nalazim. Jucer sam se vracala iz skole i zabila sam se u nekog monka. Taj momak je bio Tom i pokusala sam mu se ispricat pa sam ga pozvala na kavu. Bili smo mozda nekih dvadesetak minuta i otisli smo svako svojim putem. Novinari su nas slikali i odmah napisali da ga varam. Ja to zapravo nisam ni znala dok nisam iza skole otisla do njega. Posvadali smo se i jako me uvrijedio. Opalila sam mu takvu samarcinu i izasla van. Placem od juc..." suze me prekinu.

Ne mogu se suzdrzat. Jako me boli. Digne se s stolca i zagrli me. Mazi me po ledima.

"Joj duso moja." gleda me u moje uplakane oci

Odmakne se od mene i pruza mi paketic maramica

"Idi kuci. Nema smisla da ovako stojis u skoli. Ja cu te nekako opravdat."

"Hvala vam puno!" zagrlim ju jecajuci

Izlazim iz kabineta i uputim se izaci iz skole. Osjetim neciju ruku na svom zapescu. Okrecem se i vidim onog idiota. Pokusam mu se otrgnut al ne uspjevam.

"Pusti me." jos uvijek pokusavam al ne ide.

Odlucim se na drugu soluciju. Dignem nogu i svom snagom ga udarim u nezgodno mjesto. Eto ti sad na idiote. Od boli pusta moju ruku i stenje od boli

"I drugi put to napravi pa ce bit gore posljedice." recem onako elegenatno i odsetam iz skole.

Ulazim u podzemnu i sjedam na vlak. Stavljam slusalice i palim Moments. U toj pjesmi je apsolutno sve receno. Izlazim iz vlaka i ulazim u zgradu. Neda mi se cekat glupi spori lift pa idem stubama. Gegam se sporo i malo mi se vrti. Mislim da ovo nije nit malo najbolja ideja. Jedva dodem do vrata i vidim Harrya kako sjedi na pragu s glavom izmedu koljena. Cujem kako jeca i cijelo tijelo mubse tese. Sto da ja sad recem? Kako da se postavim? Sta da ucinim? O Boze moj pomozi mi. Toliko jako place da me nit ne cuje.

Naslanjam se na zid pokraj njega i lagano klizim. Nemam nit trunku snage u tijelu i neznam kako cu sad izdrzat. Stavim mu ruku na vrat a on se prene i dize glavu. Vidi me i oci mu se rasire. Nista ne govori nego me samo najcvrsce dosad. Toliko me stisnuo uza sebe da mislim da cu se ugusit. Duboko udise moj miris. Trese se u mom zagrljaju, jeca na moje uho i pokusava nesto reci al ne moze.

"Z...Z..Zoa..." uspije nesto progovorit

Polako se odvaja od mene. Oci su mu jako crvene i nateknute. Lice mu je skoro skroz izoblicneo. Kovrce su mu se zaljepile na lice i rukama brise svoje mokro lice. Ovo moje malo stvorenje ispred mene se rusi. Hlace na koljenima su mu mokre od suza

"Mal.." opet jeca

Samo stojim skamenjena ispred njega. Slama me. Ne mogu vjerovat da jedan muskarac moze toliko plakat. Obicno sve bacaju i neznam ni ja sto al on je isplakao ciju Temzu. Neusporedivo mi je gore nego prije. Ovaj put ne mogu nit opisat bol. Toliko je jaka. Razara mi dusu sve do temelja.

"Malena molim te mi oprosti." spaja prosto prosirenu recenicu

"Dodi u stan." pomognem mu se dignut

Vadim kljuceve iz torbe i otkucavam vrata. Ulazimo u dnevni i sjedamo na kauc. Malo se smiri i obrise lice. Odem u kuhinju i donesem mu vode.

"Izvoli." dodam mu casu

"Hvala ti." uzme i popije sve do kapi.

Ostavim casu na stol i sjednem na pod pokraj stolica.

"Harry moramo pricat. Stvar je jos kompliciranija." digne glavu na ovo

"Sta je bilo?" ponovno je uspanicen

Duboko disem jer mi je ponovno lose.

"Tom je u mom razredu." brzo recem i zatvorim oci jer znam da ce se zaderat

"Molim??!!" iii kao sto sam pretpostavila

Ponovno kao ludak seta po stanu. M ne mogu ja vise ovako. Ne moze svaka svada ovako izgledat. Dosta je!!!

"Harry da si se odma smirio il te nabijem kroz prozor!" zaderem se jer pucam.

Zaustavi se na ovo i gleda me sokirano. Nezna on koliko ja mogu ozbiljna i luda bit. Mislila sam da se skulirao al nista. Samu sebe sam prevarila, opet sam pala na njegove suze. Opet...

Evooo gaaa!!! Nisam ih jos pomirila a sugurno ste mislli da ce se pomirit hahahahha. Sta mislite sta ce sljedece bit s Harryem i Zoom? Kako ce se Tom ponasat?
Nadam se da Vam se svida. Sretno svima sutra u skoli! L xxx :)






Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top