Cujem zvonjavu na vratima. Ne volim kad me netko napadno probudi. Srecom prestala je al ne mogu zaspat. Kad se jednom probudim nema povratka. U vecini slucajeva sam luda. Osjetim da me glava malo manje boli sto je svakako bolje. Ustajem se iz kreveta i zacrni mi se pred ocima. Sjednem na krevet i duboko udisem. Uvijek mi se ovo dogada kad se naglo dugnem bila bolesna il imala menstruaciju il bio obican dan. Polago se dizem i sad je sve dobro. Uzimam ogrtac iz ormara i izlazim iz sobe. Cujem Niallerov smijeh. A mis moj mali. Koliko ga samo nisam vidjela!

Ulazim u dnevni i vidim ih na kaucu s gitarom. Naslanjam se na stok od velikih vrataNesto zapisuju i pokusavaju odsvirat neku melodiju bolje receno pokusavaju se usaglasit koja je bolja. Niall ima svoju plavu ovaj put neurednu kosu a Hazz je u crnim hlacama i crnoj majci. As always. Cudno mi je sta nije u boksericama. Izgledaju kao rodena braca i taj njihov smijeh kad se nasmiju jedno drugom na gresci je presladak. Cudno sta se Niall ne smije glasno jer mu je to navika. Valjda mu je kovrcavi rekao da spavam pa da se ne smije glasno. Zadnji put sam ih gadala jastucima.

Makla sam se i neprimjetno sjela na gotelju pokraj prozora.

"Dobro jutro malena!" digne se i zagrli me.

"Jutro Zoic!" slatko mi rece Niall

Kako volim tog malog irca. Neodoljivo stvorenje.

"Dobro vam jutroo!" zaista sam puno bolje

"Kako si?" pita me cupavko

Ima tako lijep osmijeh jutros. Vjerojatno ga je mali irac malo oraspolozio.

"Pa puno sam bolje. Bar me glava vise ne boli."

"Pa to je super." rece dok pogledom promatra moje lice.

"Jel vi to skladate?" recem radosno

"Pa nesto malo pokusavamo." odgovori mali plavusan

"Jupiiiii!" skriknem koliko mi to moje promuklo grlo dopusta i poskocim u mjestu.

Nasmijali su se jedno i drugo zaboravljajuci da pokraj sebe imaju Directionerku.

"Nista", recem i dignem se, "idem vam pripermit dorucak, a vi tu skladajte."

"Malena", Niall se nasmije na nadimak prelazeci preko zica girare, "molim te nazovi me ak ti bude lose." rece umiljatim glasom.

Samo sam potvrdila i otisla u kuhinju. Hmmm. Brasno, mlijeko, jaja, prasak za pecivo, sol...Pa to je sta mi treba za palacinke. Nasla sam sve i zamutila smjesu. Ugrijala tavu i prvu stavil... Lijepi se, zastoo?? Aa bravoo Zoaa. Pa nisi dovoljno zagrijala tavu. A nista. Bacila sam u smede, tavu prosla skuzvicom i ponovno sve. Dalje je ispalo sve okay. A skoro uvijek mi se tako dogodi. A kad sam po prirodi nestrpljiva. Narezala sam jos malo breskve i lubenice, ispekla jaja na kajgano, utvrdo, poprizila pancete. Sve sam to lijepo poslozila na stol i slikala. Mislim da cu stavit na Instagram.

"Gotovoooo jee!" pozvala sam ih iz kuhinje

Za tren oka su se nasli za stolom. Trljali su ruku od ruku i radili mmmmm.

"Pa koliko si toga napravila??" rece Naill s ogromnim ocima

"Sve za moje decke." drzim vilicu i kidam jaje.

Nialler i ja pogledamo u isto vrijeme u Harrya. Naravno ima ljubomorni pogled. Malo je posesivan i svida mi se al ne moze toliko pretjerivat. Mislim da se sad cak malo zeza. Odvalimo se smijat i nastavimo jest. Odjednom osjetim kao da sve hoce izletjet iz mene. Naglo se dignem od stola i trcim u zahod. Stajem nad zahodsku skoljku i izbacujem dusu iz sebe. Osjetim Harryeve ruke na svom celu. Mice mi kosu s lica i mazi me po ledima

"Malena moja jesi dobro?" potegne vodu i privladi moje lice s svojim.

Otkida komad papira i brise mi usta. Obo dvoje stojimo na koljenima i gledamo zabrinuto. Niall doleti u zahod uspanicenim pogledom. Nikad ga nisam vidjela uplasenijeg.

"Zoa sto je bilo?" dira se po celu gledajuci ravno u moje natekle oci

"Neznam..." kratko odgovaram i spustam lice k podu.

Kovrdavi ga dize k svom i miluje mi obraz. Dize me u mladenacki polozaj dok ja svoju glavu naslanjam na njegovo rame. Osjecam se tako malaksalo, slabo, kao da je netko svu moju snagu ispio. Vodi me u sobu i drzi me kao kap vode na dlanu. Tren gleda u mene tren gdje ide da me nebi ozlijedio. Legne me na krevet, namjesta jastuke i pokriva me plahtom. Izade iz sobe i zaglapam oci od iscrpljenosti. Cujem korake i otvaram oci. Cupavko mi prislanja casu vode na usta i ispijam nekoliko gutljaja jer su mi usta suha.

"Hvala ti." odmaknem usta od case i zahvalim se s blagim smijeskom.

"Moram zvat doktora." trazi mobitel po dzepovima.

Nista ne govorim. Izvadi mobitel i trazi po imeniku broj. Prislanja ga na uho i seta se po sebi prolazeci rukama kroz kosu. Ulazi Niall u sobu sjedajuci na krevet. Uhvati me za ruku gledajuci me tuznim pogledom.

Harry zavrsava razgovor i sjedne na drugi kraj kreveta.

"Sad ce doc doktor." Govori priblizavajuci mi se

Naslonim glavu na njegovo rame a Niall nas gleda umiljatim pogledom.

Nakon kratko vremema cujem zvono. Harry se brzo dize i otvara vrata.

Visoki crni covjek, srednjih godina s doktorskim kovcegom.

"Dobar dan gospodice Zoa." lijepo me pozdravi

"Dobar dan gospodine." uljudno ga pozdravim.

Sjedne na stolicu pokraj kreveta koju je Harry donio iz blagavaone. Kovrcavi legne pored mene. Doktor otvara svoj kovceg i uzima one slusalice. Dignem majcu i duboko disem dok on slusa. Nikad to nisam voljela jer i onaj ledeni metal me uvijek prene. Otvaram usta i grlo mi provjerava s onim drvenim stapicem. Nema nikakbe mimike na licu sta me zivcira. Kao da ima masku preko lica.

"Imate malo jacu upalu grla tj bronhitis. Grlo vam je nateknuto i ubrzo cete poceti jako kasljati. A ovo sto se tice povracnja tijelo je iscrpljeno i tesko prihvaca hranu kad ste bolesni. Ne morate se bojati, niste trudni." ovo zadnje rece s osmjehom.

Harry se slatko nasmije, uhvati me za ruku i svoj obraz protrlja iz moje rame.

"Hvala Vam." zahvalim se.

Izvadio je papir i napisao ime lijekova. Harry ga je ispratio i odmah se vratio u sobu.

Niall nas je pozdravio i otisao. A zao mi je sta je ovako zavrsilo. Ispricala sam mu se al je on rekao jesam li luda. A mali plavi irac.

Sjedimo na kaucu, gledamo nesto bezveze na televiziji i pocelo me grlo cesat. I znaci sad ce pocet taj kasalj sto je doktor rekao.

"Idem ja po ljekove dolje u ljekarnu. Tu je blizu, brzo se vracam. Molim te nemoj se dizat jer bi ti moglo pozlit."

"Ajd misu moj. Necu." mazim ga po obrazu. Volim to radit.

Poljubio me i izletio iz stana. Vjerojatno ce sad hodat sto na sat i uletit u tu ljekarnu i brzinom munje izac. Kako volim to stvorenje. Brizan je da ne mozes ni zamislit. Ponekad cak i pretjeruje al drago mi je jer mi time dokazuje koliko se brine i koliko me voli. Nacin na koji me gleda, njegovo ophodenje tjera me da mi koljena zaklecaju i da poletim negdje daleko od svega. Spasi me. Njega prisutnost me navede da poletim daleko od svega. S njim sam spokojna. Pokraj njega sam ja. Prava ja. Iskreno prije sam bila nesretna, falio mi je jedan dio. Bila sam neprihvacena i bacena sa strane. Imala sam drukcija misljenja od svih i uvijek su me zbog tog osudivali. Kad sam bila manja plakala bi jer su svi uvijek imali najbolje prijateljice s kojima su se zezali, radili gluposti, pricale satima, sleepoveri i slicne teen stvari. Ja to nikad nisam imala, al zato sad imam nesuporedivo vise. Imam sve sto sam ikad htjela. Imam i najboljeg prijatelja i naboljeg decka.

Nastavak je malo kraci al nadam se da Vam se svida. Zao mi je sta nisam prije napisala al nisam stigla. Pisem pod odmorima, kad god uhvatim minutu slobodnu a da me nitko ne ometa. Kako ste mi Vi?
Hvalaaaa Vaam punooooo sta citate ovu pricu koju ja iskrenk volim jer ovo je moj svijet i Zoa je ja. Sva njena razmisljana su i moja i ovo je moj zivot. Od a do ž kako bi se reklo. Zapravo se ja skrivam iza Zoe.

L xxx :)