---3 mjeseca kasnije---

Evoo mene u skoli nesto manje mjesec dana. Iskreno pase mi tempo obicne sedamnaestogodisnje cure. s Harryem se naravno cujem svaku vecer na Sykpe pa bar na minut. Moramo se cut bar jednom na dan. Brzo ce im zavrsit turneja po zapadnom dijelu pa idu po UK i Irskoj. Tad cu se moc i vise druzit s njim. Vjerojatno cu ic na svaki koncert koji bude u O2 areni. Ne mogu se zasitit. To je jace od mene. 

Hodam skolsim hodnicima i mislim se sta imamo ovaj sat. Kemiju. Uhhhh mrzim taj predmet. Nikad to necu do kraja shvatit. Zapravo sve to mi je fastinantno kako samo jedna veza medu molekulama moze napravit drugi spoj, al ne ide mi. Toliko sam se trudila oko te kemije al nastavnica me nije voljela. Aktivna sam na satu i trudim se al jedostavno je tako. Prezire me. 

Ehhhh da! Harry i ja smo nasu vezu obzanili svijetu na koncertu u Chicagu. Tako smo obo dvoje odlucili. Pozvao me na pozornicu, uhavtio me za ruku i rekao da sam mu cura. To je bio tolikiiii vrisak da sam mislila da cemo oglusit. Nakon toga me poljubio i otisla sam u Backstage jer mislim da bi me neke cure vec gadale bocama. Bilo je cura koje su nas podrzavle a bilo je i onih koje bi me najrade snajperom ubile dok se setam ulicom. A staces, takav je zivot. Uvijek ima crnih i bijelih figurica. Nikad nema sivih. Vec je dosta novina pisalo o nasoj vezi i puno cura iz skole koje su me prije umalovazale sad zele bit samnom prijateljica. Ma daj odjebite. Vodim normalan zivot i kao prije tj bolje receno trudim se jer zna bi slucaja kad neke cure trcu na ulici za mnom i cijele uspanicene me pitaju autogram. Onda im ja samo recem da sam i ja normalna djevojka i da se ne trebaju ponasat kao da sam nesto visa il bolja od njih. Neke su mi po ulici govorile da sam kurva ovo ono onda bi samo dosla kod njih i zagrlila ih. Milsim da im je to zaista bio odgovor na sve. Ostale bi skamenjene. Kad sam Harryu to rekla prvo se odvaio smijat pa je bio ponosan na mene. Ne volim ljude vrijedat rijecima. Postupci su puno bolniji. Nisam ja htjela te cure povrijedit nego im samo dat doznanja da grijese. Zamolila sam Harrya da na Instagram ne objavljuje slike sa mnom jer znam koliko to prave Directionerke boli. Znam po sebi koliko je mene to prije bolilo kad bi ga vidjela s nekom drugom curom. Postuje to i drago mi je. Ni ja ne stavljam njegove slike. Tu smo se nasli. Ne zelim da ispadne kao da se nasladujem tim curama. To mi je odvratno.

Nit mojih misli prekida zvono i brzo ulazim u ucionicu. Brzinom munje vadim knjige iz torbe i stavljam na klupu. Bas u tom trenutku izlazi stara Springerica. Elizabeth Springer je najgora nastavnivca kemije u povijesti covjecanstva. Do podne mrzi sebe a od podne sebe i cijeli svijet. U sve 4  godine nisam je vidjela nasmijanu. Uvijek mrka i stroga faca, ocale na pola nosa i crveni ruz. Pravi stari engleski profesor. Lupne imenikom po stolu, sjeda na stolicu i otvara imenik. UZBUNAAA! Ispituje a ja iskreno nit neznam nes puno. Samo ponesto. A garant dobivam jedinicu. Mum mi se ne ljuti na kemiju jer zna da je ovo ziva ludakinja jer je i njoj predavala. Stara je ko biblija. Svoje kompleske izivljava na nama. 

"Zoa Rivers na plocu!" zadere se i izdahnu jer njih nije prozvalo. Mislim da je to svima poznat osjecaj. 

Dizem se iz klupe i izlazim pred plocu i doslovno se tresem.

Namijesta svoju jos strozu facu jer me ne moze vidjet skiciranu. Smislja najteze pitanje koje postoji u kemiji. Vidm joj to na izrazu lica, uvijek tako.

"Pretpostavi hoce li heptan 1-ol imat isto vreliste poput heptan 3-ola. Obrazlozi mi svoj odgovor!" ponovno se dere i sve odjekuje razredom. What a fuck is this?! Mislim znam da su ovo alkoholi al ovo? Tako bi joj nekad svega izgovorila al ne mogu. Ipak je ona profesor a ja jadan bijedni ucenik koji mora trpit njezino izivljavanje. 

Mucim i gledam u pod. Neznam i necu brljezgat bezveze. Bolje mucat nego da krenes nesto govorit pa da ti iz tog postavi jos deset podpitanja. Nakon nekog vrema progovri:

"Sta je Rivers sad si s velikim zvijezdama pa se nista ne uci?" govori podrugljivo.

Jel se ona upravo rugala mom privatnom zivotu?! Koja je ovo spodoba... E sad stvarno necu mucat. Dosta mi je. Ak se ikad itko takne u nesto sto mi znaci u zivotu zna da nece proc dobro.

"Gospodo Sprineger mislim da moj privatni zivot ne treba Vas zanimat. U skoli aj sam obicno ucenik kao i svaki drugi i mislim da zaista nema potrebe za vrijedanje. Vi jako dobro znate da vas mogu prijavit i da moz..." prekinula me

"Oooo sad mi se jos i prijetis!" rece kao iznendadeno

"Ne prijetim se. Vi ste sve ovo prvi zapoceli." rekla sam i sjela na mjesto bez da mi je dala dozvolu a znam da to mrzi. Pa neka joj je.

"Gdje si se uputila?!" rece kipuci u sebi. Pokupila sam svoje stvari i na izlasku rekla:

"Idem malo popricat s ravnateljom u vezi ovog." recem i mirno zadem iz razreda. 

Pa zaista me neces zajebavat. Otisla sam kod ravnatelja i sve mu ispricala. Ne samo ovo nego opcenito njeno izivljavanje nad ucenicima. Ostao je iznenaden jer si nikad nitko od ucenika nije usudio nist govorit a ona se jako ljubazno ponasala prema svim svojim kolegama. Rekao je da svakako porazgovarat s njom.

Sretna sam izasla iz ureda i uputila se kuci jer nam je ovo bio zadnji sat. Izasla sam iz skole i otisla u podzemnu. Skola mi je udaljena dvije stanice al sam lijena ic pjeske, Nekad idem al sad mi se neda. Volim ovaj Lodnon jer je to zapravo svijet u malom. Ima svih mogucih rasa, vjera. Zanimljivo je to promatrat. Ulazim u vlak i sjedam na stolicu. Brljam nes po mobitelu bezveze. Gledam slike na Instgramu s zadnjeg nastupa u Kandi. Joooojj pa cupavi brzooo dolaziiii!! Jupiiiiiiiiii. Oblije me sreca i spuca me adrenalin. Napokon cu provest vise vremena s njim a opet ne mogu zanemarit skolu. Stvarno mi je uzasno puno falio. Neprestano sam s njim provela 3  mjeseca i sad nas naglo prekine. Kao smrt za mene. U pocetku mi je bilo tesko al sam se s vremenom lagano privikla al ponekad mi znala plakat jer bi me izjedalo sta nebi mogla bit s njim kad god zelim. Zagrlit ga, poljubit ga, pomirisat ga. 

Zanila sam se u mislima i skuzim da moram izac. Pjesacim mozda nekih tridesetak metara i ulazim u zgradu. Izvana jako stara al kad udem u stan skroz druga prica, bar moj stan. Sve su tako ciste boje, ravne linije al ne premoderno. S dusom je sve uredeno. Ne volim stanove koji izgledaju kao izlozbeni prostror. 

Okrecem kljuc u bravi i nitko se ne cuje. To je neuobicajna pojava. Uvijek se cuje glazba, Ed, bilo kakvi zamor. Cak sam i pomalo zabrinuta. Mum me uvijek doceka. Prvo ulazim u zahod jer su to prva vrata od ulaza. Nitko. Ulazim u mamiu sobu. Nitko. Idem ravno prema dnevnom nema nikog. Skrecem desno u kuhinju iiiiiii vidim cupavcaaaa!!! Dosaaooooo je! Ja ne vjerujem da je on tu pored mene! Bacam torbu na stranu i zaletim mu se u zagrljaj svom snagom i glavu mu zabijen u vrat. Duboko udisem miris i cvrsto ga hvatam za kovrce. Jos vise me stisce uz sebe jer vjerojatno je shvatio da ni sama ne vjerujem da je tu. Ostavljam mu poljubce po vratu. Lagano tek toliko da me osijeti i da ja njega osijetim. Jebeno mi je ovo falilo. Ovo malo kovrcavo stvorenje me drzi na zivotu. Dizem svoju glavu i gledam ga u oci. Te carobne zelene oci koje te ojacaju.

"Nemas pojma koliko si mi falila!" 

"A tek ti meni!" recem i opet se ljubimo. Neznam kako smo uopce ovo izdrzali. 

Pogledam oko sebe i vidim puno povrca, sastojaka, daski, nozeva na radom stolu. Aaa stvarno je uredan. 

"Jel ti to men pripremas rucak?" pitam znatizeljno

"Dadadaa!" odgovori ponosno. Uhvati moju ruku i poljubi je. Onako kao princezi. Odvede me do stola i izvuce stolicu.

"Izvolite mala damo!" glumi princa. Nasmijem se njegovom gesti a on pokusava ostat sabran mada mu bas i ne ide.

"Hvala mladi gospodne!" govorim dok sijedam. 

Brzo dolazi s dva tanjura na stol. Pripremio je neko meso s sezamom i ciljem, salatu sa svim i svacim. Rajcicama, zelenom salatom, krstavcima, kupusom... Jos je donio pecene krumpire prelivene s javorovim sirupom. Too je takoo bilo ukusno! Stvarno nisam znala da ovako dobro zna kuhat. Bolje kuha od 80% populacije. Sigurno ga je mama Anme naucila.

"Harry stvarno dobro kuhas!" pohavila sam ga.

Inacr njega nije dobro previse hvalit jer se zna umislit al ovo je vrijedno svake pohvale.

"Hvala malena!" dugo nisam cula to njevovo malena. Falilo mi je. U svakom smislu mi je falio.

Ljudi oprostite sta tri dana nije bilo nastavka al bila sam bolesna i stvarno nisam mogla pisat.

Htijela sam Vas pitat jel Vam pase sta sam malo ubrzala radnju? Plizzz odgovorite.

Ugl ja ne moguu vjerovat da mu, a mislim i vecini Vas, pocinje skola. 

Hvalaaaa Vam na 3K citateljaa! Lagala bi kad bi rekla da se nisam nadala ovolikom broju, al ovako kratko vrijeme ne. 

L xxx :)