Part 17

Pozvonim. Nakon nekoliko sekundi vidim svoju predivnu majku koja sjaji od srece. Brzo joj se bacam u zagrljaj i ljubim je u kosu.

"Muuum!!!"

"Sreco moja!"

"Dobar dan Directioner Mum!" . rece Harry

"Dobar dan kovrcavi gospodine!" odlucila mu je vratiti istom mjerom

Osjetila sam da mi je Harry sapnuo na uho kako se moja mama zove. pa ja sam mu skroz zaboravila reci...

"Drago mi je sto sam Vas upoznao gospodo Sarah."

Dao joj je ruku u znak upoznavanja il pozdrava.

"I meni Harry. Ucite jos stojimo na vratima!"

"Gospodo Sarah ovo je za vas!" pruzio joj je veliki buket frezija.

"Jojjj pa hvala ti! Ovo ti je sto posto Zoa rekla da ih volim!"

"Pa pomogla mi je malo." slatko se nasmijao

"Jesi li Harry za kavu il caj?"

"Moze caj!"

"Evo stize za 5 minuta!"

"Hvala Vam."

"Ma na cemu mi zahvaljujes..."

Mum je otisla u kuhinju a Harry i ja smo sijeli na kauc. Dnevna soba je bila cijela bijela s detaljima u boji. Bilo je jako ugodno. Harry me blize priblitio sebi i stavio moju glavu na svoja prsa. Osjetila sam njegove ubrzane okucaje srca. Tad sam mu cvrsto stisnula ruku i poljubila u prsa. Poljubio me u kosu.

"Majka ti je predivna osoba!" rekao je s jako njeznim glasom. Obozavam kod njega sta u sebi krije njeznog djecaka ali ne zeli svima to pokazati mada nesvijesno to pokazuje. U sebi ima vise plemenitosti nego cijeli svijet. Sigurna sam u to.

"Znam. Nevjerojatna je."

"Evooo cajaa!" prekinula nas je u razgovoru.

Polozila je dvije case s cajem i jednu s kavom na stol. Ona je kavopija. Obozava kavu. Uzeli smo svak svoju casu i uzivali u aromama.

"Gospodo Sarah, Zoa mi je rekla da ste Directioner."

Nasmijala se na Harryevu izjavu. Ona prije godinu dana nije ni tako rec znala za njih. Znala je samo nesto povrsno. Ja sam se pocela zakljucavati u sobu i slusati pjesme, mastati... Nikad nebi bila s njom. A i ona je bila prema meni jako bahata sto se tice toga. Nisam joj htijela reci jer sam mislila da bi rekla da sam luda i tako. Dok sam ja bila u skoli odlucila je uci u moju sobu, carstvo, i malo istraziti sto se to dogada samnom.

"Pa jesam. Jedno vrijeme se skroz uvukla u sebe i nije s nikim razgovarala. Samo je stala u sobi. Bilo mi je to cudno i sumljivo i onda sam odlucila to malo istraziti i saznala. Moja kcer luduje za cupavcem, plavim ircem, smedookim borcem i vrazickom njeznog glasa."   

Kad je moja majka sve ovo izgovorila Harryu se samo pojavio ogroman osmijeh na licu. Digao se s kauca i cvrsto zagrlio moju majku. Ona je takoder cvrsto uhvatila s svojim rukama. Izgledali su tako predivno. Ma zapravo nema ni rijeci koja moze ovo opisati.

"Hvala Vam puno! Nemate pojma koliko me sad ovo razveselilo."

"Govorim istinu. Eeee daa, molim te nemoj me persirati. Zovi me Sarah il nekim nadimkom."

"Hahahha okay. Kako hocete ummm hoces ahhahahah!" slatko se nasmijala na njegovu zbunjenost.

"Mum imam te nesto pitat."

"Reci Zoa."

"Harry nastavlja turneju i ja bi...Ummm.."

"Ma sto se ustrucavas. Htjela bi ici dalje s njim?"

"Pa tako nekako.."

"Pa tko ti brani. ALI pod uvjetom da se svaki dan cujemo. SVAKI."

Namijala sam se njezinu briznu stranu.

"Naravno Mum!"

"Hvala vam Directioner Mum!" Harry je ispalio ko ioz topa na sto smo se svi glasno nasmijali. Krenili smo prema vratima. Svi smo se izgrlili i izgljubili i krenili uci u lift. Pozvala sam lift i usli smo. Harry se osmijeh nije micao s lica. Drzao je spustenu glavu tako da su mu kovrce padale na lice i smijao se. Obozavam ga vidjeti sretnog. Ziva sam. Nisam htjela nista govoriti. Primila sam ga lice i strastveno poljubila. Ubrzo je preuzeo vodstvo i ugurao svoj jezik u oja usta. Omotala sam svoje noge oko njegovog struka, a on me pribio uz zid lifta. Vrata lifta su se otvorila i srecom da nije bilo nikoga. Makla sam ruke s njegovih bokova i uhvatio me za ruku i jos jednom slatko poljubio u kut usnica. Izasli smo iz zgrade i sjela sam na skale. 

"Di cemo Hazz?"

"Moramo u hotel po stvari pa ondana aerodrom." 

Na to sam ovorila usta i izbecila oci.

"Paaa budalo sta mi to prije nisi rekao. Pa moram opet ici gori po stvari."

Digla sam se s skala i uzmahnito gledala oko sebe.

"Ajmoo girl!" blago se zaderao, lupnuo me po guzici i vragolasto nasmijao.

Brzinom munje smo usli u lift i stan. Harry je uzeo moj kofer a ja rukasak. Mum nije nista vadila tako da nismo trebali letat po stanu. Jos jednom sam se pozdravila s Mum i otisla. Sjeli smo u taksi i osli u hotel. Usli smo u sobu i legli na krevet. Stala sam izmedu Harryevih nogu tj moja leda su bila naslonjena na njegova prsa, a glavu sam zabacila u njegov vrat tako da su me njegove kovrce skakljale. Cijelo vrijeme mi je ostavljao poljubce po vratu. Uzdisala sam na sto je on osmijehom prekidao poljubac sto je dalo jos vise cari. U jednom trenutku je prekinuo poljubac i rekao:

"Nemam spremati stvari. Nisam nista ni vadio iz kofera. Samo sam htio biti malo s tobom i dokazat ti koliko mi znacis. Nemas pojma koliko sam.bio sretan kad nas je tvoja mama onako lijepo opisala. U tom trenutku sam imao osjecaj kao da ce mi srce iskociti iz prsa. Ne mogu jos dokucit da me netko toliko jako, cvrsto moze voljeti. Nikad mi niko nije pokazao toliku ljubav. Rekao sam ti puno puta da cu ti ja biti prvi i zadnji i da neces pozaliti niti trenutka probevednog samnom. Sve cu napraviti za tebe, za nasu ljubav."

Wooow zatecena san njegovim predivnim rijecima. Svaki put mi dokaze da je vrijedan mene i moje ljubavi. Cak ga i ne zasluzujem. On je zaista moj andeo koji mi je Bog poslao s neba. On je moje sunce, mjesec, zvijezde, smijeh, suze. Sve. Imam povjerenja u njega i sigurna sam da nece sve ovo prokockati.

"Harry..."

Spustila sam glavu i pustila suzu. Okrenuo me prema sebi i spojio nasa cela. Obrisao mi je suzu kaziprstom i spojio nase prste tj kaziprste.

"Toliko si brizan i predivan prema meni da pomislim da nisam vrijedna tvoje ljubavi."

Pogledao me duboko u oci i dao mi doznanja da ce opet nesto lijepo i ozbiljno reci.

"Da ti nisi vrijedna moje ljubavi nikad ti nebi sve ovo rekao. Nebi pustila ovu suzu, nebi se crvenila svaki put kad ti dam kompliment, nebi se nasmijala na svaki moj osmijeh."

Zacrvenila sam se, spustila glavu i stavila kosu iza uha.

"Eto vidis. Opet si se zacrvenila i spistila glavu. Posramila si se."

Nasmijala sam se jer san shvatila kako me dobro prokuzio u kratkom vremenu.
Naslonila sam glavu na njegovo rame a on me obgrlio svojim velikim i cvrstim rukama. Tako se osjecam najsigurnije.

"Zoa na aerodromu bi trebali biti u 18:00 a sad je 16:40 pa bi trebali kreniti za 30-ak minuta. Moramo se cekirati, moraju nam provjeriti kofere i sve ostale stvari."

"A znam...Kad sam iz Londona isla u Viennu 45 minuta smo cekali prtljagu. Za poludit."

"Pa zna zaista bit nekad naporno al u vecinu slucajeva imamo privatni avion pa ne trebamo sve to prolazit. Neznam jos ocemo li za Belgiju imat privatni. Ja mislim da hocemo, nisan siguran."

"Ja bi da idemo redovitim letom. Ne zelim sad tu neke privilegije."

"E to volim kod tebe. Ne volis Harrya Stylesa iz One Directiona nego Harrya. Kovrcavog djecaka iz pekare. Nisi htjela kod majke ici privatnim autom nego taksijem. Na rucak nismo isli u neki skupi elitni restoran, nego smo kupili peciva u pekari i sjeli u parkic na klupicu. To obozavam kod tebe."

"Ja zelim biti s kovrcavim djecakom, a ne s Harryem. Ne zelim te iskoristavati za materijalne stvari. Iii da ti odmah kazem ne volim skupe i velike poklone. Volim sentimentalne stvari, one koje ce se pamtit cijeli zivot."

"Tocno to i ja volim. I samo sam ti htio reci. Mislim ak ti nije neugodno, a sigurno ce biti..."

"Znam sto hoces reci. Nikad nisam s nikim...ummm.. ma znas na sta mislim. Imam potpuno povjerenje u tebe i kad budem spremna sam ces to shvatit. Nemoj molim te mislit da nemam povjerenja u tebe jer me to slama."

"Okay. Hvala ti. Ne boj se. Ne mislim da nemas."

Poljubila sam ga na blic i digla se s kreveta. Pogledala sam na sad i shvatila da vrijeme stavrno brzoo prolazi.

"Kovrcavi vec je 17:25. Trebali bi se upitit."

"Evo sramezljiva!" Izbeljila sam mu se.

"Uzeli smo svoje stvari, provjerili jel sto ostalo i izasli iz sobe. Odjavili smo se, uzeli taksi i krenuli na areodrom. Voznja je trajala mozda nekih 45minuta. U taksiju smo se cijelo vrijeme drzali za ruke. Dosli smo ispred aerodroma i ogroman je. Nagovorila sam Harrya da idemo redovitim letom a ne privatnim avionom. Zena na blagajni za karte nam se cijelo vrijeme smijala. Krenili smo u onaj tunel za uci u avion.

"Belgium here we comeee!!!" zaderala sam se na sto se Harry glasno nasmijao. Ljudi oko mas gledalu su nas cudnim licima al nas nije bilo briga. Uzivali smo u zivotu u trenutku. To je najvaznije.

Evooo gaaa!!! Nadam se da vam se svida. Punoo vam hvala na 950 citatelja. Pogotovo hvala onima koji votaju i komentiraju a htjela bi da toga bude sve vise svakim nastavkom. Uvjeti za sljedeci nastvak je 2 komentara i 7 voteva. Napisat cu ja nastavak ak ovo ne ispunite al eto. L xxx :)

Bạn đang đọc truyện trên: AzTruyen.Top